Kaže doktor lali:
- "Morate dati uzorak krvi, stolice, urina i sperme."
Lala će:
- "E bog te s čovekom ,...eto ti gaće, tu ti je sve!"
Kaže doktor lali:
- "Morate dati uzorak krvi, stolice, urina i sperme."
Lala će:
- "E bog te s čovekom ,...eto ti gaće, tu ti je sve!"
Ne, dani nisu dugo čekali,dani su bežali, i puzali i lebdeli...
Milan Mladenović
Uhvatili Crnogorac i Lala zlatnu ribicu i ona im obeća da će im ispuniti po tri želje ako je puste.
Kaže Crnogorac:
Želim da Crna Gora bude nezavisna država.
Želim da se između Crne Gore i Srbije napravi zid poput Kineskog, da nas razdvoji.
Želim da se svi crnogorski intelektualci vrate iz Srbije u Crnu Goru.
A pita Lala ribicu:
Hoćeš ti ispuniti Crnogorcu želje?
- Hoću - kaže ribica
- Ondak meni dosta jedan ladan špricer.
Ne, dani nisu dugo čekali,dani su bežali, i puzali i lebdeli...
Milan Mladenović
Svadba na 100 i jedan nacin
ORIGINALNA PRIČA
Svadba u Banatu...Udaje se Jula za Crnogorca. Veliki sto u dvorištu, za
stolom puno gostiju. Sa jedne strane stola sve Crnogorci, ima ih jedno
dvadeset sa jos 40 kg ordenja. Sve se to naglo ka stolu od težine.Sa druge
strane stola sede Lale, lepi i debeli. Ustaje jedna starina, pridržava se
štapom i počinje svoj govor:
- "Ova vaša Jula ima čast što ulazi u ovako slavnu familiju. Nas Blažo je
sin palog borca, narodnog heroja, čiji je djed rašćeriv\'o Turke na
buljuke kod Mojkovca. A njegova sestričina, od Baja Stričevića njegovog
šure snaja, što je pradjed njegove babe protjera Međedoviće, jer je njino
pleme bilo spremno na sve. A njegova teta, što je onog Miljana, Dragorovog
sina, što je na Durmitoru izda\' strica Milića, e da jebe oca izdajničkog,
posjekla kano tikvu, a nu, vaša Jula treba da je srećna što ulazi u
ovak\'u slavnu familiju, tako da rečem..."
CRNOGORSKA VERZIJA
- "A ono ti je bila svadba u Banat, da je nije bilo niđe! Doša\' naš Blažo
da priženi nji\'ovu Julu. A naš ti je Blažo, visok ka\' Lenjin, otac mu
narodni heroj, borac još od aprila 1945. Kad smo sjeli za sto, sa naše
strane sve soko do sokola, e da sabiramo, ne bi Turaka i mrtvijeh Talijana
prebrojali, da jebe oca očinjeg! I Micun, njegov stričević, što je održa\'
govor, ne bi ga ni Njegoš bolje održa\'! E, ali Međedoviće, i njino pleme
što izda\' strica Milica, no da ne pričamo sad o tome! A jado moj, a svi
ordenje stavili, pa se sjaji, ka\' reflektore da su uključili.
A ravno ti je kod njih, jado, da ravnije ne moze bit\'! A nu, a Julin otac
održa\' kratki govor, no je reka\' da je Jula poštena djevojka, e da su svi
koji su se družili s njom, bili zadovoljni! E, tako i treba da bude, kad
ulazi u ovako slavnu i poštenu crnogorsku familiju! Živjeli!"
LALINSKA VERZIJA
- "Moram ti kasti, jebeš ga, sad kad je sve prošlo, da smo Julu nekako
udali! Da je našla nekog našeg, nije! Da je nasla nekog bogataša, nije! E,
jebeš ga! Nasla nekog Crnogorca, al\' taj je, jebeš ga, pothranjen! Jula
može da ga stavi pod mišku! I došla ti njegova familija, skoro sva, mogu
ti kasti, al\' da ih staviš sve na kantar, bili bi teški k\'o kum Pera i
njegova Juca! I naneli gvožđa nekog, kažu ordeni, jebeš ih, svi se savili
do zemlje, al\' ne skidaju! A zet, nema ga triest kila sa krevetom! Al\'
nagojićemo mi to! Naša Jula, kako kuva, i nogu od stola bi ugojila! I
moram ti kasti, il\' sam ja to pogrešno razumeo, a ne bih vol\'o, da oni
volu da se svadđaju! I posvađali se sa nekim, jebeš ga, medvedima, pre
trista godina! I imaju neku babu, daleko bilo, koja maše nekom sabljom! I
sad oni se hvalu da je ona, o maj, neku glavu odsekla! Al\' nisam shvatio
da je otišla u zatvor! Čudan neki narod, da ga jebeš!"
MAĐARSKA VERZIJA
- "Ja sam ti moj Radmila bilo na svadba kod Lalin ćerka Jula. Što sam se
rasplakalo od sreća! Moj Janoš se najviše rasplakala! Kaže nema više učiš
kod Jula! A mnogo vremena su zajedno učiš! I bili tamo neki Crna Gorica
gosti! Mnogo lepi jebač, ja namigneš tebi, moj Radmila! Ja samo zadigneš
suknjo, oni samo izbečiš beonjaca! A mladoženja, moj Radmila, to ne
izdržiš u krevet ni pet minuta! Ja to mogu polomiš sa jedna ruka! Joj,
istenem! A bilo tamo neki oficir, sa fino sabljica i jedno veliko mustaš!
Već se dogovorilo da idemo šetamo Dunav kej! Joj Radmila, seretlek!"
BOSANSKA VERZIJA
- "Joj, jarane, jesam bio na dobrom derneku. Mesa ko drva. Jest da je bila
krmetina, al nemoreš pit gologuzo. A cuga prava!!! Iznio čojek vina, a naki
Crnogorci donijli domaće loze. Jarane, jest da im je loza dobra, al što oni
mogu da seru to malo ko more.
Kad su pričali, matere mi, ko da sam Đeknu gledo... Samo sam se zajebo I
presjeko sa pivom i evo sad me glava rastura. Znam da ne ide vino i piva,
al, jebiga, zinula guzica..Aaaa... Zar ti nisam reko...ama ona kurava Jula
se udala za nakog Crnogorca, a on... ko da ga je poplava izbacila, matere
mi!"
BEOGRADSKA "ARGO" VERZIJA
- "E, jeb\'o te, što je bila žurka kod Majine cimerke Jule! Nisam se bolje
provela odavno, jeb\'o te! Ona se udala, jeb\'o te, za nekog Montenigera,
sine, pa on visok metar i žilet, Lenjin je za njega Hakim Olajdzuvon! Pa
došli svi sa nekim gvožđem na sakoima, keva da mi đuska pred dragstorom!
Pa kad su seli za sto, jeb\'o te, to se zatreslo k\'o zemljotres, ćale da
mi jede pesak! A onda matori Monteniger poče da kenja, fol oni karali
Turke, jeb\'o te! Pa sine, njih mrzi da podignu ruku, a \'će ovamo da
sjebu Turke! Pa su karali Nemce i Italijane, možda sine, ali u trci na sto
metara u beganju! E da vidiš, na kraju, jeb\'o te, kad ih je Julin matori
zajeb\'o! Ma znaš, da je Jula radodajka, ona se sazali na svakog frajera,
jeb\'o te, da mu svega dok si rek\'o britva! A što da ne? Jednom se živi,
mada ovi kenjaju da je nebeski život večan! A jel\' se javio neko otud
razglednicom? Nije! Jel\' posl\'o neki paket? Nije! Mi da se naživimo
ovde, sine, a oni neka se čuvaju za gore! Bole me riba!"
PIROCANSKO-NISKO-VRANJANSKA VERZIJA
- "Beše svadba u Banat. Tamo sam išao kod svastike na spavanje, takoj da
ništa nesam plateo. Piće ponesoh što ga dobih od doktor Nestorović, takoj
da ni tuj nesam dao đengi. Ama, kičenje!!! AMA, KIčENJE,LJUDIIIIII!!!! Da
gu li jebem, neka ženska ti zakači ovolicnu grančicu i moraš da gi davaš
pari!!! Mame im ga natitkam, ne sam uspeo da gi izbegnem! Dadoh deset
dinari, jebem gu li, nemadoh dve po pet, inače bih spasiv peticu!!
JOOOOJJJJJ!!!! Sedoh za sto, muzika na uvce, eve što cu da gi dam dinar!
Ma, ovaj sa harmoniku me gleda k\'o siroma\' slaninu! Šta sam mu skriveo?
Ništa! Nego, \'oće pari, bato! Ko da gi berem sa komšija Tošinu kajsiju! A
hrana,ubavaaaaaaaa! I to, meso, bre! Sve džaba! Izeo sam deset parče,
stomak sam napuneo do grlče! I jagnjetina, bre, to ni Draža nije imao
takoj! Al\' me zaklaše načisto sa njihovi običaji! Mnogo bre ovi
Severnjaci rastrošni! Kad naiđe mladina kecelja, pa mladina pogača,
LELEEEEEEEEEEEEEEEE! Samo gu davaš pari! Ode mi sto dinari, neće se
oporavim pet godine! A, mladoženja, da gu li jebem, gu ne poznavam!
Mrsavoooooo, bre! Koj li ga \'rani, ne znavam! A, mlada, lepa, ima šta da
zagrliš! I kuva, bre! Kad se vraćav u Pirot, umal\' me šlog ne zavati!
Poskupeše železnicu, u jeba\' ti ja budale! Ko sa metro da se vraćav u
Pirot! Će razmislim sledeći put da idem!"
HRVATSKA VERZIJA
"Čuj, stari, pir ti bil vu ne\'akvem Banatu! To ti je hrvatska Vojvodina,
ne? Kaj me gledaš tak? Ti ne znaš povijest? Još je nadvojvoda Karlo, on ti
je bil stanovnik totalno nepoželjan na ovom forumu isključivo zbog
porekla! Kaj ne, još tisuću dvijesto pedeset i pete godine, potpisal vu
Zagrebu dekret da je Vojvodina hrvatska zemlja! I bil ti je strašno lijep
pir, za ne vjerovati, stari moj! I znaš kaj? Julina ti je majka Hrvatica!
Je,je! Ozbiljno ti govorim! Ona ti je bila tak lijepa, bila ti je vu
crvenoj haljini i bijeloj bluzi, prekrasno, kak šahovnica, ti bokca! A
ženik, to ti moram posebno reć! On ti ni visok, tak, šlang bih rekel, sto
postotni stanovnik totalno nepoželjan na ovom forumu isključivo zbog
porekla!! Crnogorci su gorski Hrvati! Kaj? Ne slazeš se? Ti bokca, pa Boka
Kotorska, to ti je bil Gospin Zaljev prije sto godina! Je, je, kaj ne znaš
za Sabor vu Ninu, tisuću osamsto devedeset i pete godine? Pa ti niš ne
znaš! Joj, pa glazba na piru! Oni su ti svirali stare gradske pjesme! Sve
stare zagrebačke, stari moj, sve stare zagrebačke! Cetir\'konja debela,
jasu sve do Zagreba! Sinoć kad je pao mrak, pošla cura u Kiseljak! Osam
tamburaša sa starog Maksimira! I još ti nekaj moram reć, stari moj!
Sandžak je hrvatski! Nedvojbeno!!!"
NATO VERZIJA
- "Posle uspešnih pregovora gospodina Ace i gospodina nar. her. Micuna,
dogovoreno je sledeće:
U roku od sledećih 96 časova NATO neće zapleniti nijednu svinju iz obora!
NATO šalje posmatrače u spavaću sobu gospođe Jule i gospodina Blaže!
Ovo neće ugroziti uspešan seksualni život ovo dvoje, sem što će svake noći
uletati u sobu - vrabac! On će biti, naravno, nenaoružan!
Ukoliko mladenci omanu, posmatrači mogu da se umešaju,ali samo jedan po
jedan! Nikako svi odjedanput!
Spavaća soba Blaže i Jule time ništa ne gubi, naprotiv, to je u
crnogorskom interesu, jer je Blažo malo zanemoć\'o!
Umešavanje sa zadnje Juline strane biće smatrano provokacijom!
Ne bude li pameti, biće sranja!
Ukoliko Blažo pretera, i Jula ostane u drugom stanju,onda:
Gospodin Vesli Klark prihvata da bude kum!
Ako bude žensko, zvaće se Nata, ako bude muško, zvaće se Natanijel!
U svim ostalim varijantama zvaće se Đekna!
Ovaj Sporazum je u duhu ranijeg razgovora Aca-Micun, i sačinjen je u
četiri kopije! Ako se domaćin ne pridržava Sporazuma, važi tačka 7., i to
onaj deo iza zareza!"
PIJANA VERZIJA
- "Aaaaaaaaaaa...Boli glava.....Jebem ti rakiju Živagovnović....Prepio sam
pa sam odlepio.....A mlada je...suvise debela...a mladoženja suv k\'o
pršut...A ne da sam se izb\'o na ordenje...jebem ti mokru zemlju...ŠTA MI
STOJIŠ NA RUCI?!! IDI U PIZDU MATERINU!!!...Da l\' sam pis\'o?!...Ili
nisam?!...E jebem ti muziku!...Daj da ubijem još jedno pivo...Ma gde je
sto, pizda mu materina...ŠTA GROK?! ŠTA GROK?!!!! Vidi svinje, jebem li
ti!!...Ma gde sam ja odlut\'o?"
Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.
Dodje siroma' kod Lale, pa kaže:
- Pomagaj, nisam tri dana ništa jeo.
- A jel voleš pasulj od juče?
- Volim.
- Dodji ondak sutra!
Ne, dani nisu dugo čekali,dani su bežali, i puzali i lebdeli...
Milan Mladenović
Slomio Lala ruku, pa mu metili gips.
Pita Lala doktora: - A hoću li moći sad da jebem?
- Pa naravno da ćeš moći.
-Uf dobro je, do sad nisam mogo.
Ne, dani nisu dugo čekali,dani su bežali, i puzali i lebdeli...
Milan Mladenović








Dolazi Sosa kuci rašcupana, puna sena. Pita je majka:
"Ju crna Soso, ta šta si tako rašcupana?"
"Ta ništa mati, mi se malo igrali pogađanja."
"E, to u moje vreme nije bilo. Pa kako se to igra?"
"Lako, mati. Vidite, mi devojke turimo glavu u seno a momci otpozadi jebedu Ja sam cetvrtog, šestog i jedanestog pogodila."
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.








Čuo Lala da su u njegovom selu otvorili kupleraj.
Otišao on tamo, kuc, kuc, otvori mu neka debela gospođa sa muštiklom u desnoj ruci i skoro se izdera na njega:
-Šta oš?
-Ta, ja sam čuo da je ovde otvoren
-Pa šta ako je otvoren?
-Pa ja sam došao, ako mogu nešto da
-Kolko imaš para?
-Ta eto dvadeset maraka.
-Za te pare možeš i da ga drkaš kuci. Marš odavde!
Ode Lala sav postiden; kad eto njega za nekih pola sata pred ista vrata stao: kuc, kuc, i otvori mu ona ista gospođa
-Opet ti! Šta sad oćeš?
-Ta ja došao da platim
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
Peca Lala na Tamišu i upeca zlatnu ribicu.
Kaže ribica - Tri ću ti želje ispuniti samo me ne vraćaj u Tamiš!
![]()
Ne, dani nisu dugo čekali,dani su bežali, i puzali i lebdeli...
Milan Mladenović
Završio Lala poljoprivrednu sezonu, pa rešio da vidi sveta i krenuo za Tokyo.
-Dobar dan jednu kartu za Tokyo.
-Pa ne može to tako. Moraš za Beograd, pa odande dalje!
-Dobar dan jednu kartu za Tokyo.
-Pa ne može to tako. Moraš za Surčin, pa avion...
-Pa ne može to tako. Moraš za Dubai...
-Pa ne može to tako. Moraš za Singapore...
-Pa ne može to tako. Moraš za Kyoto...
I stigne Lala u Tokyo napokon.
Bio nedelju dana, lepo se proveo šta da ti pričam i kreće nazad.
Dodje na stanicu .
-Dobar dan, molim vas jednu kartu za Kikindu.
-Naravno gospodine, samo gde biste voleli da izadjete; u Mikro Naselju il kod Bućkala?
Ne, dani nisu dugo čekali,dani su bežali, i puzali i lebdeli...
Milan Mladenović
Imali Lala i Sosa puno dece pa nisu mogli da rade one stvari slobodno. Zato se dogovore da im lozinka bude "veš-mašina". Legnu oni prve noći a Lala će:
Soso, veš-mašina.
Sosa ništa.
Legnu oni drugu noć i Lala će opet:
Soso, veš-mašina.
Sosa opet ništa.
Treće noći Lala ćuti, ništa ne spominje. Tek će Sosa:
Lalo, veš-mašina.
A Lala će:
Ja opr ručno.
Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.
Preporuči temu