William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)

[SQUAW]

BRIŽNOST LJUBAVI

Neizreciva samilost živi
U srcu ljubavi: ulično vrenje
Kupaca i trgovaca, nezaustavljivi
Oblaci-putnici, zahlađenje
Koje vetar s kišom donosi njivi,
Tamni kestenjari, zlatno klenje
Potok koji juri kao miševi sivi -
Sve to ugrožava milo stvorenje.

[zrNce]

Za Anne Gregory


Nikad neće mladić neki,
U očaj dok ga baca
Boje meda bedem meki
Što pada ti niz rame,
Voljet te zbog tebe same,
A ne tvoje žute prame.

Ja mogu, ako mi se sviđa,
Obojit kosu bilo kako,
Da bude crna, smeđa, riđa,
Očajni mladići da me
Vole radi mene same,
A ne moje žute prame.

Sinoć baš iznašao je
Neki religiozni starac,
Da spis za dokaz našao je,
Da samo Bog bi mogo, draga
Voljet te zbog tebe same,
A ne tvoje žute prame.

[zosim]

PJESMA SRETNOG PASTIRA
The Song ofthe Happy Shepherd

Šume Arkadije su poharane,
I mrtva starinska radost je njena;
Nesta svijet gojen od snovite hrane;
Istina, sad igračka obojena,
Još vrti glavu naspram carstva sjena;
O bolna djeco, pod suncem što šija,
Od stvari što ih rastočiše mijene
U mučnom plesu gdje nas prošlost vija,
Dok Kronos tužne napjeve izvija,
Riječi su samo to što ima cijene.
A gdje su sada ratujući kralji,
Rugači svijeta? —
I u Križa znaku
Vladari koji ratove potiču?
Prazne su riječi njihova slava,
Dok s mukom teškom izgovara svaku
Mucav školarac ponavljajuć' priču:
Mrtvi su sada pradavni nam kralji.
I zemlja sama tek bi mogla biti
Plamna riječ, što se naglo može čuti,
Gdje zvoni od nje prostor jekoviti,
Kad beskonačni san časkom pomuti.

Ni slavna djela ne časte se dična, Niti
već ima takva kova ljudi; Nitko žarkom
željom istinu ne žudi, Nit' su tlapnje
hrana neobična Novim snima, nit' istine
ima Spašene u srcu. Traži, sada,
Zvjezdolovac nema znanja prava, Što
pogled ne diže od optičkih sprava,
Slijedeći trag zvijezde koja pada — Ti
žudi, jer u tom' istina prebiva, A ne bjehu
riječi — već zvjezdani otrov Od čega se
srca raskoliše živa, I istini ljudskoj
izatkaše pokrov. Idi i sakupi kraj
šumnoga mora Zavojite školjke, gdje su
glasi skriti, Priču im ispričaj usred
razgovora, One će te potom same utješiti,
Melodijom blagom, ponavljajuć riječi,
Dok u njima tvoje još bude gorčine,
O tome da nesta samilost što liječi,
1 biserno bratstvo kako mre i gine;
Jer jedino riječi jesu dobre svima:
Pjevaj, u riječima trag istine ima.
Meni valja poći: do tihoga stana Gdje se
sunovrati i ljiljani njišu, Fauna ću tamo
razveselit' bijedna Ispod pokrivača
položena leđna, Pjesmu prije zore pjevat'
mu najtišu. Još ga oči pamte živa,
razdragana, Sanjati ga znadem kako gazi
Po tratini rosnoj poput duha I pjesma ga
pecne posred sluha — O zemlji kad
bješe mlada i u snazi:

Ali jao'Ona i ne sanja više; ti
pođu pazi! Sa obronku usni
slijepim makovima:
Sanjaj, sanjaj, ima istine u snima.