Close

Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
  1. #1
    just en Avatar od  DrinChe

    Pol
    Žensko
    Član od
    08.07.2007.
    Aktivnost
    11.03.2010
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    5,777

    Bolesti i patološka stanja kod dece

    Mucanje

    Vjerojatno nema osobe u svijetu koja se nikad nije srela s osobom koja ima poteškoća s mucanjem. Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tok govora prekinut ponavljanjem i produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi.

    Također mucanje možemo definirati kao poremećaj u tečnom govoru kada osoba zna što želi reći, ali njeni govorni mišići i organi (govorni centri u mozgu) nisu dovoljno usklađeni da bi ta riječ bila izgovorena.

    Mucanje je staro koliko i govor. Poznato nam je da su se mucanjem bavili čak i u antičkoj grčkoj. Aristotel i Hipokrat su smatrali da mucanje nastaje uslijed poremećaja govornih i dišnih organa. Kroz povijest su se mijenjala i mišljenja i priroda mucanja još uvijek nije do kraja poznata. Tako su u srednjem vijeku u doba inkvizicije mucanje tumačili kao useljenje zlog duha u ljudsko tijelo. S razvojem zanimanja za znanost u 18.st mucanje se tumači kao posljedica bolesnog jezika i organa za govor. Tek početkom 19.st, kad su teoriju počeli proučavati u praksi, znanstvenici su došli do zaključka da bi mogući uzroci mucanja mogli biti neuro-psihički poremećaji.

    Statistički podaci govore da 1% svih odraslih osoba i 2-3% djece pate od mucanja. Najprošireniji oblik tog poremećaja je i tzv. razvojno mucanje, odnosno mucanje koje se javlja u razvoju djeteta. Dječaci pate od mucanja češće nego curice što dokazuje sporije sazrijevanje i veću osjetljivost živčanog sustava.

    Uzroci mucanja nisu dovoljno istraženi ali s napretkom medicine i spoznaje o nastanku mucanje će biti jasnije. Dosadašnja istraživanja su pokazala da mozak osobe koja muca radi na drugačiji način od mozga osobe koja ne muca. U osobe koja muca dolazi do privremenog nesklada u radu mišića koji su neophodni za govor.

    Uzroci mucanja:


    1. Predispozicijski uzroci mucanja su oni uzroci koji određuju sklonost djeteta prema mucanju. Često buđenje s plačem, mokrenje u krevet, uzbuđeno trčkara, lako se zaigra, vrlo teško odlazi na spavanje sve to čini opterećenje na mladi živčani sustav i pogoduje nastanku mucanja. Ako dijete posjeduje jednu ili više predispozicija samo je pitanje vremena kad će se mucanje pojaviti.

    Čimbenici koji uvrštavaju dijete u skupinu rizika za pojavu mucanja:

    Nasljedna sklonost- proučavanjem obitelji znanstvenici su otkrili da se mucanje češće javlja u nekim obiteljima te postoji velika vjerojatnost da je mucanje nasljedno. Geni koji uzrokuju mucanje nisu još pronađeni. Otprilike trećina osoba koji mucaju imaju rođake s istim problemom
    Ubrzani razvoj govora- većina djece progovori oko 10.-12. mj. ali ima djece koja prve smislene riječi progovore s 8-9 mj. kod njih govor i usvajanje riječi raste ubrzano pa postoji mogućnost da zbog motoričkih sposobnosti dijete guta glasove ili slogove
    Psihička nestabilnost samog djeteta- razni strahovi (mrak, paukovi, kukci, psi, voda) utječu na nestabilnost i opterećuju mladi živčani sustav
    Opća zdravstvena slabost i boležljivost djeteta- takva djeca snažno reagiraju na okolinu i promjene i zahtijevaju povećanu ljubav, brigu i zaštitu roditelja

    2. Proizvodni uzroci mucanja su oni uslijed kojih dolazi do mucanja:
    preopterećenje mozga djeteta s kompliciranim govornim materijalom koji nije pogodan za mentalnu dob djeteta, učenje nekoliko stranih jezika djeteta koji ima sklonost mucanju. Također se može javiti i kao oponašanje tuđeg mucanja
    psihološki uzroci- razni stresovi, šokovi ili traume ili čak prekomjerna radost; npr. Dijete se uplašilo psa, bilo je svjedokom neke nesreće, učestala svađa roditelja
    socijalni uzroci- stvaraju se unutar obitelji- strogost roditelja, zlostavljanje, nepravilan govor roditelja, zapostavljanje različiti tipovi odgoja(baka, djed, mama, tata, dadilja). Nije ga lako odvojiti od psiholoških uzroka
    fiziološki uzroci- razne povrede i bolesti mozga i živčanog sustava

    Oblici mucanja:


    1) Razvojni oblik - pojavljuje se kad su djeca u procesu razvoja jezika i govora. Ovaj oblik mucanja se javlja kada djetetovi govorni mehanizmi ne ispunjavaju njegove verbalne zahtjeve. Mucanje se javlja kad dijete traži pravu riječ
    2) Neurogeni oblik - Neurogeni poremećaji nastaju zbog signalnih problema između mozga i živaca. Mozak ne može pravilno uskladiti različite dijelove govornog mehanizma. Neurogeno mucanje se također može javiti kao posljedica moždanog udara ili ozljede mozga.
    3) Psihogeni oblik - Nastaje kao rezultat mentalne aktivnosti mozga. Prije se mislilo da je psihogeni uzrok mucanja najčešći, ali novija istraživanja su pokazala da se javlja kod manjine osoba. Osobe koje mucaju mogu razviti emocionalne probleme koji nastaju zbog mucanja, a ne uzrokuju mucanje. Psihogeno mucanje se javlja kod osoba koje boluju od određenih vrsta mentalnih bolesti ili kod osoba koje su doživjele jak psihički stres ili strah.

    ~ ~ ~

    RAD NA OTKLANJANJU MUCANJA

    Da bi se moglo otkloniti, mucanje mora dijagnosticirati stručnjak za poremećaje jezika i govora tj. logoped.

    U dijagnozu se unosi povijest poremećaja:
    Podaci o početku mucanja
    Podaci o okolnostima u kojima se javlja mucanje
    Podaci o okolnostima pod kojima se mucanje pojačava ili smanjuje
    Procjena jezičnih i govornih sposobnosti

    Postoji više oblika otklanjanja mucanja. Svaka od tih metoda može dijelom ublažiti mucanje do neke mjere, ali ne postoji lijek koji će sa sigurnošću potpuno ukloniti mucanje. Ako se na vrijeme ustanovi problem i liječi, može se spriječiti da razvoj mucanja ne prijeđe u doživotno mucanje. Upravo zbog toga potrebno je napraviti procjenu govora djece koja mucaju.

    Razvojno mucanje obično se otklanja edukacijom roditelja o preoblikovanju djetetove govorne okoline.

    Roditelji se često upućuju na slijedeće:
    Osigurati opuštenu kućnu atmosferu koja pruža dovoljne mogućnosti za govor djeteta
    Suzdržati se od kritiziranja djetetova govora ili negativnog reagiranja na teškoće u govoru. Roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanog govora ili tražiti da ponavlja tu riječ dok je tečno ne izgovori
    Ne nagovarati dijete da govori pred mnogo ljudi
    Pozorno slušati dijete dok govori
    Govoriti opušteno i polako. Ukoliko roditelji tako govori i dijete će često govoriti jednako sporo i opušteno. Ne smije mu se govoriti da razmisli što će reći prije nego započne razgovor
    Treba pričekati da dijete izgovori riječ do kraja. Ne bi trebalo dopunjavati dječje riječi ili misli
    Potrebno je otvoreno razgovarati s djetetom o mucanju ukoliko dijete začne tu temu
    Treba slušati što dijete govori i reagirati na sadržaje a ne na mucanje
    Od mucanja se ne smije učiniti nešto čega bi se dijete sramilo, već o mucanju treba razgovarati kao o bilo čemu drugom

    Rad logopeda na otklanjanju mucanja djece treba početi što prije. To je bitno zbog toga da se dijete ne nauči na to da ima govorni poremećaj. Što se prije počne raditi na otklanjanju, to če prije i efektnije problem biti uklonjen. U slučaju mucanja vrlo je bitno da se stvori suradnja između logopeda, roditelja i odgajatelja.
    Sa djecom koja imaju problem s mucanjem treba razgovarati polako da shvate i čuju svaki izgovoreni glas. S djetetom treba raditi na način da ga treba učiti da lagano ispušta zrak te da uzme dovoljno zraka da uspije izgovoriti cijelu rečenicu u istom dahu. Da ne udiše nakon svake riječi. Kroz lagan govor logopeda, dijete bogati svoj pasivni rječnik i uz pomoć ga pretvara u aktivni što mu pomaže da se lakše izražava. Da bi dijete lakše shvatilo što govori, ponekad se potencira da zatvori oči i tako na neki način prisiljeno sluša svoj govor tj. bolje formira akustičke predstave. Ovaj način rada treba prakticirati po danu kada je dijete odmorno, ne treba ga nametati i ne smije trajati dugo. Kad dijete pogriješi u govoru ili zamuca, treba mu ponoviti ono što je htjelo reći, ali ne zahtijevati da ono to ponovi, dovoljno je da samo čuje.

    Kad se dijete zainteresira za govorne vježbe, logoped i odgajatelj će lakše nenametljivo uvoditi dijete u vježbe. Zbog toga treba osigurati vedru i ugodnu atmosferu, ali sve kroz igru. Govorne vježbe se provode kroz igru, pjesmu, priče i stihove u rimi.

    Kad se s djetetom već neko kontinuirano vrijeme radi, polako se uvodi razgovor tipa pitanje-odgovor. Dijete se opusti i upusti u razgovor. Važno je da se svaka vježba poprati slikama i riječima smislenog značenja i riječima iz svakodnevnog rječnika. Govorno gradivo se postepeno proširuje. Polagan i razgovijetan govor se zamjenjuje normalnim tečnim govorom.

    Vrlo su bitne i vježbe disanja, naravno kroz igru. Npr. Puhanje balona, puhanje u svijeću da se plamen lagano savija, na kraju ugasi, puhanje kroz slamku u posudu s vodom
    OKOLNOSTI POD KOJIMA SE MUCANJE SMANJUJE

    kada je osoba koja muca sama
    kada je osoba koja muca opuštena
    kada govori u glas s nekim
    kada se obraća životinji ili dojenčetu
    kada govori uz ritmičku pratnju ili kad pjeva (dijete skoro nikad ne muca kada pjeva)
    kada govori u dijalektu (u smislu odstupanja od svog standardnog jezika)
    kada istodobno piše i govori
    kada govori usporeno i otegnuto
    kada govori uz buku koja zatomljuje njegov glas

    SAVJET RODITELJIMA

    1. Prihvatiti djetetovo mucanje kao njegov način govora. Ni na koji način ne stavljati djetetu do znanja da mislite da je mucanje pogrešno ili da je loša navika.
    2. Potičite dijete da bude nezavisno i ohrabrite ga u provođenju njegovih ideja
    3. Dobre govorne navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Govorite polagano, mirnije jednostavnije, ritmičnije
    4. Otkrijte i izbjegavajte sve ono što može dijete požurivati u govoru:
    Ne prekidajte dijete
    Ne govorite umjesto njega kad nastupi poteškoća u govoru
    Ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govor
    Ne korite dijete kad muca
    Ne tražite od djeteta da uloži veći trud kako bi izbjeglo mucanje
    Ne tražite od djeteta da govori kad je jako uzbuđeno ili umorno
    Ne požurujte dijete kad govori sporo
    Ne nagrađujte dijete za tečan govor i ne kažnjavajte ga kad muca

    5. Upamtite da dijete ne može kontrolirati svoje zamuckivanje
    6. Dijete može postići tečan govor vježbom

  2. #2
    just en Avatar od  DrinChe

    Pol
    Žensko
    Član od
    08.07.2007.
    Aktivnost
    11.03.2010
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    5,777

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Atopijski dermatitis - vodič za roditelje

    Atopijski dermatitis pokazuje tendenciju povlačenja, pa se nestanak promjena na koži do adolescencije očekuje u oko 60 posto oboljelih

    Atopijski dermatitis (AD, neurodermitis) kronična je upalna bolest kože koja se obično javlja u dojenačkoj dobi. Atopija znači genetski uvjetovanu sklonost povećanu stvaranju IgE protutijela, tj. nasljeđuje se sklonost alergiji (atopijska konstitucija), a za razvoj bolesti važni su činitelji okoliša, dugotrajna izloženost alergenu i infekcije. Važno je napomenuti da oko 20 posto pacijenata nema povećana IgE protutijela, pa je u tim slučajevima riječ o nealergijskoj varijanti ili atopiformnom dermatitisu.

    Izgled promjena - Očituje se pojačanom suhoćom kože i crvenim osipom uz svrbež. U ranoj dobi zahvaćeni su obrazi i čelo, s mogućim širenjem na vlasište, gornji dio trupa, ruke i noge, a kasnije pregibne strane velikih zglobova, zapešća, vrat, skočne zglobove, vjeđe i šake.

    Uloga naslijeđa - Oboljela djeca često dolaze iz obitelji u kojima netko od članova ima neku atopijsku bolest. Oboljet će približno 20 do 25 posto djece kojima jedan član uže obitelji ima AD, a čak 50 posto kojima AD imaju dva člana uže obitelji. U razvijenim zemljama učestalost je u porastu i zahvaća oko 15 posto djece do pete godine života.

    Važnost hidracije - U atopičnoj koži smanjena je količina ceramida (lipida), a povećan gubitak vode. Tako oštećena barijera omogućuje pojačano prodiranje alergena i iritansa, stoga valja izbjegavati pretjeranu uporabu sapuna, šampona i detergenata koji pogoršavaju suhoću kože. Grebanjem zbog suhoćom izazvana svrbeža oslobađaju se upalne tvari iz stanica kože i javlja crvenilo.
    Uljne kupke u mlakoj vodi (npr. Trixera) djeluju umirujuće, smanjuju bakterijsku naseljenost kože i olakšavaju prodiranje lokalnih preparata nakon kupke. Krema ili mlijeko s dodatkom esencijalnih masnih kiselina koje nedostaju koži (npr. Exomega) obnavljaju lipidnu barijeru kože i umiruju je. Pogodni su i preparati s dodatkom uree koja koži vraća vlagu (na upalno promijenjenim mjestima mogu izazvati osjećaj peckanja). Tijekom upalne faze korisno je primijeniti mokre obloge koji će ublažiti svrbež, olakšati skidanje krusta i prodiranje lokalnih kortikosteroida.

    Najčešći iritansi - Treba izbjegavati kontakt s vunom, okluzivnom sintetičkom odjećom, detergentima, omekšivačima u donjem rublju, mirisima u kozmetici, pijeskom, travom i citričnim voćem.

    Određena hrana kao krivac? - Procjenjuje se da samo 10 do 20 posto djece s AD-om ima klinički značajnu preosjetljivost na hranu. Testovi koji ispituju preosjetljivost na hranu (kožni test ubodom - prick i test za određivanje specifičnih IgE protutijela iz krvi - RAST) pokazuju pozitivnost na jednu ili više vrsta hrane u 51 do 85 posto oboljelih. Ovi su testovi pouzdani za dokazivanje intolerancije na hranu, ali imaju malu vrijednost u dokazivanju klinički značajne alergije, osim kod jakog pozitiviteta. Stoga je zlatni standard za dokazivanje preosjetljivosti na hranu i dalje provokacijski test.
    Čak 90 posto ukupne preosjetljivosti na hranu uzrokuju jaja, mlijeko, brašno, riba, kikiriki i soja. Izbjegavanje hrane s pozitivitetom u kožnim testovima važno je radi izbjegavanja urtikarijalnih reakcija povezanih sa svrbežom. S obzirom na to da se u kontroliranim kliničkim studijama s provokacijskim testom vrlo rijetko dokaže pogoršanje dermatitisa kod atopičara, važno je biti odmjeren u eliminacijskoj dijeti kako se djecu ne bi nepotrebno izgladnjivalo.

    Smatra se da je vrlo važna uloga dojenja u smislu odgađanja ranog početka bolesti. Uloga hrane kao provokacijskog čimbenika najvažnija je u prve tri godine života. S obzirom na to da je sastav crijevne flore u dojenačko doba važan za pravilan razvoj imunološkog sustava, istraživanja su pokazala da konzumiranje probiotika (Lactobacilus rhamnosus GG, LGG) u trudnoći i ranom životu smanjuje pojavu AD-a. Procjenjuje se i da unošenje gamma-linolenske kiseline (npr. iz boražine) smanjuje težinu bolesti u kasnijem djetinjstvu. Ne smiju se zaboraviti ni unakrsne preosjetljivosti antigena hrane i inhalacijskih alergena koje mogu prouzročiti pogoršanje bolesti (npr. osobe alergične na pelud breze često su preosjetljive na jabuku, mrkvu, krumpir, grašak, celer i kivi).

    Inhalacijski alergeni - Dok je preosjetljivost na hranu važna u ranoj dječjoj dobi, kod starije djece i odraslih važnija je uloga čimbenika okoliša, odnosno inhalacijskih alergena - kod većine atopičara prisutan je pozitivitet na barem jedan inhalacijski alergen. Čak 90 posto atopičara pokazuje preosjetljivost na grinje kućne prašine, u usporedbi s pet posto neatopičara. Osim njih, važni su i životinjska dlaka, peludi, plijesni i onečišćenje zraka sumpornim dioksidom i dušičnim oksidom iz ispušnih plinova automobila. Učinak duhanskog dima na pojavu AD-a nije razjašnjen, za razliku od njegova jasnoga štetnog utjecaja na respiratorne alergije.

    Mikrobi - Naseljavanje kože bakterijom Staphylococcus aureus izuzetno je veliko kod djece atopičara i iznosi 90 posto, a čak 71 posto ih ima istu bakteriju i u nosu. Poznato je da težina bolesti direktno ovisi o prisutnosti toksina stafilokoka na koži, stoga je vrlo važno ukljanjanje stafilokaka s kože i iz nosa bolesnika i osoba koje su s njima u kontaktu.

    Uloga kvasca Pityrosporum ovale važna je za pogoršanje promjena na koži glave i vrata kod adolescenata i odraslih, dok značaj kod male djece nije dokazan.

    Smatra se da je rizik za razvoj AD-a smanjen za 50 posto u djece koja su imala prvi respiratorni infekt prije šestog mjeseca života. Naime, nedostatak izloženosti određenim infektivnim agensima u ranoj životnoj dobi dovodi do zadržavanja nezreloga imunog odgovora umjesto normalnog sazrijevanja prema određenom profilu koji potiču mikrobni čimbenici.

    Liječenje - Uspjeh liječenja ovisi o dobroj suradnji dermatologa i roditelja, koje treba educirati o naravi bolesti, potencijalnim čimbenicima koji pogoršavaju bolest i pravilnoj njezi kože u mirnoj fazi bolesti. Izbor terapije ovisi o dobi, smještaju promjena i težini bolesti.

    U akutnoj fazi korisna je kratkotrajna primjena lokalnih kortikosteroida i lokalnih imunomodulatora (takrolimusa i pimekrolimusa) koji se mogu upotrebljavati i za dugotrajnu kontrolu bolesti. Sedativni (uspavljujući) antihistaminici od koristi su kod intenzivna svrbeža, pogotovo noću kada je obično jači. Kod postojeće superinfekcije, odnosno za uklanjanje stafilokoka mogu se primijeniti lokalni ili sistemski antibiotici. Kod teških oblika mogu se primijeniti i fototerapija, fotokemoterapija te sistemski kortikosteroidi - azatioprin, ciklosporin i interferon.
    ~~~

    Prognoza - AD pokazuje tendenciju povlačenja s dobi, pa se nestanak promjena na koži do adolescencije očekuje u oko 60 posto oboljelih. Ponovna pojava u odrasloj dobi nije rijetkost, a najčešće se očituje kao dermatitis na rukama. Procjenjuje se da približno 50 posto djece s atopijskim dermatitisom u kasnijoj životnoj dobi razvije alergijski rinitis (peludnu hunjavicu), a 20 do 50 posto astmu. Ako se astma pojavi u ranoj životnoj dobi, češća je kod dječaka.
    Iako tijek bolesti za pojedinca nije moguće predvidjeti, postoje činitelji koji upućuju na dug tijek bolesti kao što su rani početak, jako raširena bolest u ranom djetinjstvu, popratna astma ili peludna hunjavica, jedinac ili najstarije dijete, visoki titar IgE protutijela, kao i pozitivna obiteljska anamneza.

    Autor: Vesna Magdić-Jelavić, dr. med., spec. dermatovenerolog

  3. #3
    just en Avatar od  DrinChe

    Pol
    Žensko
    Član od
    08.07.2007.
    Aktivnost
    11.03.2010
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    5,777

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Upala srednjeg uha


    Što je to?

    Upala srednjeg uha (infekcija uha, otitis media) je bakterijska ili virusna infekcija srednjeg uha. Srednje uho nalazi se iza bubnjića.

    Je li to često oboljenje?

    Da. To je jedno od najčešćih razloga posjeta liječniku. Oko tri četvrtine djece ima barem jednu upalu uha godišnje. Mnoga ih imaju i više od tri prije navršene treće godina života. Infekcija uha češće pogađa djecu sklonu alergije.

    Je li to teška bolest?

    Ukoliko se rano otkrije, bolest se može spriječiti i prije no što infekcija postane kronična. No neliječene upale mogu dovesti i do ozbiljnih situacija ako se bakterije prošire i izvan uha.

    Gdje se odvija - građa uha:

    Uho dijelimo na tri dijela:

    vanjsko - čine ga ušna školjka ( auricula) i vanjski slušni hodnik, zvukovod (meatus acusticus)

    Srednje uho - čini ga šupljina u kojoj se nalaze tri najmanje! kosti u cijelom ljudskom organizmu; čekić, nakovanj i stremen (ime su dobile po svom obliku) One nakon titranja bubnjića (koji dijeli vanjsko uho od srednjeg) prenose zvuk do

    unutarnjeg uha, do pužnice, a od tamo se slušnim živcem (nervus acisticus) prenosi u mozak, u središte za sluh.

    Uzroci:

    Kao što je već napisano, tim infekcijama obično prethodi prehlada. Virusi prehlade često uzrokuju začep Eustachijeve tube. Ona povezuje srednje uho i grlo, a kroz nju zrak iz okoline ulazi u srednje uho, kako bi se pritisak u srednjem uhu izjednačavao s onim iz okoline. Za vrijeme prehlade to je otežano ili onemogućeno; zbog toga se u srednjem uhu održava stalan negativan zrak koji uzrokuje nakupljanje tekućine koja pogoduje razvoju bakterija. Isto tako taj isti začep može uzrokovati pritisak u uhu, a da ne dođe do bakterijske infekcije.

    Oboljevaju li češće djeca nego odrasli?


    Da. Uho bebe drugačije je građeno od uha odrasle osobe. Eustachijeva tuba (povezuje srednje uho i grlo) postavljena je vodoravnije što otežava otjecanje sekreta iz srednjeg uha, a što pogoduje razmnožavanju bakterija. I ta cijev je kod djece kratka, pa olakšava širenje infekcije iz nosa i ždrijela do srednjeg uha. S rastom djeteta i otvor tube se širi, olakšano je istjecanje sluzi, ujedno se sprječava i razvoj bakterija.

    Simptomi:

    Simptomi ove bolesti često su nespecifični, pa ju je kod neke djece eško prepoznati. Većinom infekcija prati prehladu ili se javlja ubrzo nakon nje. Dijete postaje nemirno, povraća, gubi apetit, smeta mu gad ga polegnemo i lakpše spava s podignutom glavom, jer pritisak na oboljelo uho pojačava bol. Povećan iscjedak iz uha i vrućica također često prate upalu. Dijete trlja uho. Prisutna je bol (plač) koja se pojačava gutanjem, pa beba usred jela (sisanja ili krute hrane) prestaje i počinje vrištati. Proljev i povraćanje, češće kod mlađe djece. Česta temperatura iznad 38 C.

    Traju li liječenje i oporavak dugo?

    Ne, oporavak je brz. Trebate pažljivo slijediti upute liječnika i davati propisan antibiotik, cijelu dozu, bez obzira ako se dijete i prije počne osjećati bolje.

    Ublažavaje boli:

    Toplina godi uhu. Stavljajte tople obloge. Naravno da motrate paziti da ne smočite unutrašnjost uha.Svaka 3 - 4 sata dajte djetetu acetaminofen. Neki liječnici preporučuju i u prva 24 sata stavljanje u uho kapi s anestetičkim djelovanjem; dijete se polegne na bok, na ravnu podlogu i u uho se ukapaju kapi iz bočice koju ste zagrijeli u toploj vodi. No najčešće nikakvi lijekovi nisu potrebni, ako se radi o virusnj infekciji.

    Kada otići liječniku?

    Čim uočite simptome. Dajte djetetu čepić ili sirup za snižavanje temp. i ublažavanje bolova, te ga odvediti na prvu sljedeću kontrolu doktoru. Također, ako ste već bili na pregledu, a dijete povraća i dalje, izgleda sve lošije ili mu temperatura ne opada u roku 48 sati od početka uzimanja antibiotika.





    Tekstovi na ovoj temi preuzeti su ODAVDE

  4. #4
    just en Avatar od  DrinChe

    Pol
    Žensko
    Član od
    08.07.2007.
    Aktivnost
    11.03.2010
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    5,777

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Febrilne konvulzije (fras)


    Javljaju se u oko 4% djece u dobi od 6 mjeseci do 4 godine.
    Obično su im razlog nagli porast ili pad temperature i ne odražavaju uvijek stupanj vrućice. Nasuprot onome što ste možda ranije čuli, za vrućicu je malo vjerojatno da sama po sebi uzrokuje oštećenje mozga. Tjelesna temperatura iznad 41 Celzijeva stupnja (106 Fahrenheitovih stupnjeva) može dovesti do oštećenja mozga, no tako visoke temperature izuzetno su rijetke.

    Ponekad djeca nasljeđuju sklonost pojavi konvulzija uz temperaturu.

    Febrilne konvulzije premda prestraše roditelje, obično ne ostavljaju štetne posljedice.

    Možemo reći da je dijete imalo febrilne konvulzije ako je ritmično trzalo rukama i nogama, nije odgovaralo na podražaje izvana i nije bilo svjesno svoje okoline. (Neobični trzaji i pokreti u djece i nisu rijetki, posebno u pospana djeteta, no to nisu konvulzije).

    Febrilne konvulzije obično traju kraće od 10 minuta, a nakon toga dijete može plakati ili će jednostavno zaspati. Ako dijete dobije febrilne konvulzije, polegnite ga i okrenite na stranu. Ne pokušavajte mu stavljali nešto u usta; niti prekidati napad.

    Ukoliko se zaista radi o febrilnim konvulzijama, za očekivati je da će napad prestati sam od sebe u roku od nekoliko minuta. Dijete odvedite na pregled u dežurnu medicinsku ustanovu kako bi se utvrdio razlog povišenoj temperaturi. Konvulzije će vjerojatno prestati već i prije nego krenete u bolnicu. Ukoliko ste odlučili sami voziti auto, ne žurite, budite oprezni i poštujte propise u prometu.

    U svakom slučaju, bilo bi bolje da netko drugi vozi jer se velik broj nesreća dogodio u trenutku kada su automobil vozili uspaničeni roditelji čije je dijete imalo febrilne konvulzije.

  5. #5
    just en Avatar od  DrinChe

    Pol
    Žensko
    Član od
    08.07.2007.
    Aktivnost
    11.03.2010
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    5,777

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Povišena telesna temperatura



    U dobro osvijetljenoj prostoriji polako okrećite toplomjer dok ne ugledate crtu. Temperaturu očitajte na mjestu gdje crta završava. Ne trebate žuriti s očitavanjem temperature jer se živa neće nigdje pomaknuti dok toplomjer ne protresemo. Ako niste sigurni u svoje očitavanje, možete zamoliti još nekoga da to učini.

    Rektalno je mjerenje temperature pouzdanije nego aksilarno, no neki roditelji navode da im je lakše mjeriti temperaturu ispod pazuha. Ako ispod pazuha izmjerena temperatura nije u skladu s vašim procjenama o tome da li dijete ima ili nema vrućicu, zbog sigurnosti mu izmjerite temperaturu i rektalno.

    Mjerenje rektalne temperature:

    stavite malo želea ili ulja na vrh toplomjera. Dijete polegnite na trbuh, raširite mu noge tako da se ukaže anus (čmar) i pažljivo stavite toplomjer u debelo crijevo 1,5-2,5 cm. Pažljivo mu stisnite bedra i držite toplomjer oko tri minute. Cijeli će postu:pak proteći lakše ako za vrijeme mjerenja temperature uspijete dijete zabaviti.

    Mjerenje aksilarne (pazušne) temperature:


    Suhi vrh toplomjera stavite ispod djetetova pazuha i ostavite ga nježno pritisnutog 4-5 minuta.

    Normalna temperatura varira od osobe do osobe. Temperatura zdravog novorođenčeta mijenja se tijekom dana za oko 0,6stupnja C. Najniža je ujutro, a najviša u kasno poslijepodne. Dijete koje nije bolesno može imati povišenu temperaturu ako je pretoplo obučeno ili je vanjska temperatura vrlo visoka. Ako ima povišenu temperaturu zbog toga jer je pretoplo obučeno ili je pregrijano, temperatura će djetetu pasti već 15 do 30 minuta nakon što mu skinemo dio odjeće ili ga premjestimo na hladnije mjesto.

    Navest ćemo raspone temperatura koji se mogu izmjeriti u dojenčadi:

    Normalan raspon


    * Rektalna temperatura: 36,8-38 Celzijevih stupnjeva
    * Aksilarna temperatura: 35-37,2 Celzijevih stupnjeva

    Gornja granica normale (blago povišena temperatura)


    * Rektalna temperatura: iznad 38,2 Celzijevih stupnjeva
    * Aksilarna temperatura: iznad 37,4 Celzijevih stupnjeva

    Općenito, djetetu treba kontrolirati temperaturu i pratiti ga ako mu je rektalno izmjerena temperatura viša od 38,4 Celzijevih stupnjeva. Za temperaturu koja je samo nešto iznad gornje granice normale malo je vjerojatno da je povezana s težim infekcijama. Temperatura koja je iznad 40 Celzijevih stupnjeva vrlo je vjerojatno uzrokovana nekom ozbiljnijom bolešću.

    Vjerojatno ste močili da su toplomjeri napravljeni tako da mogu mjeriti temperaturu samo do 41 Celzijeva stupnja (106 Fahrenheitovih stupnjeva). To je zbog toga jer je poznato da se temperatura ne podiže iznad te granice, čak i u slučaju najtežih infekcija.

    Je li vrućica opasna?


    Vrućica sama po sebi obično nije opasna, većsu moguće opasnosti vezane uglavnom uz infekciju koja je uzrokovala vrućicu. Povišena temperatura u djeteta znak je da se ono bori s infekcijorn i da mu imunološlki sustav funkcionira. U djeteta s vrućicom uvijek pokušajte naći i druge znakove bolesti, kao što su gubitak teka, povraćanje, nemir i neuobičajena pospanost. Svakako se posavjetujte s liječnikom ako vam je dijete mlađe od 2 mjeseca, a ima vrućicu.

    Što možete učiniti?

    Pogledajte ima li dijete i nekih drugih znakova bolesti i koristite sljedeće preporuke u slučaju da ima vrućicu:

    * Potičite dijete na uzimanje tekućine. Starijoj djeci možete davati i hladne kuglice leda.
    * Ako dijete jede krutu hramu, ostavite mu na volju jesti koliko hoće.
    * Dok god bolest traje, osigurajte djetetu dodatne mogućnosti i vrijeme za odmor.
    * Ne pregrijavajte dijete suvišnom odjećom.
    * Dijete će se osjećati ugodnije ako ga okupate u rnlakoj vodi, premda mu se zbog toga ne mora odmah sniziti temperatura. Ranije se u te svrhe koristio i alkohol, no više se ne preporučuje jer udisanje alkoholnih para može u male dojenčadi izazvati trovanje.
    * Svakih 4-6 sati u skladu s dolje prikazanom tablicom djetetu dajte acetaminofen (npr. Tylenol, Panadol, Liquiprin ili Tempra). Ako dijete spava, pričekajte dok se ne probudi i onda mu dajte lijek.


    Nemojte davati djetetu aspirin, posebno ako ima vodene kozice, jer može provocirati pojavu Reyova sindroma, rijetke, ali ozbiljne komplikacije virusnih holesti koja se očituje povraćanjem, pospanošću. gubitkom svijesti, a ponekad i komom.

    Općenito, lijekove koji snizuju temperaturu ne preporučuje se davati duže od tri dana bez konzultacija s liječnikom. S liječnikom se, također, savjetujte prije nego djetetu koje je mlađe od 2 mjeseca dajete acetaminofen.

    Kada zvati liječnika?

    Odmah zovite liječnika ako dijete:

    * Mlađe je od 3 mjeseca i ima temperaturu višu od 38,4 Celzijeva stupnja
    * U bilo kojoj životnoj dobi ima temperaturu višu od 40 i Celzijeva stupnja djeluje bolesno
    * Ima upale oči
    * Plače bez suza, posljednjih 6-8 sati ima suhe pelene, usta i usnice su mu suhe
    * Nemiran je, plačljiv, ne može se smiriti
    * Neuobičajeno je pospan, teško ga je održavati budnim
    * Ima poteškoće s disanjem ili diše ubrzano
    * Razvija purpurni (grimizni) osip
    * Otežano guta
    * Čini se da ima bolove u trbuhu
    * Ima takve bolove u grlu da ne može gutati niti slinu
    * Izgleda vrlo bolesno, a stanje se ne popravlja nakon uzimanja acetaminofena
    * Ima vrućicu duže od 72 sata
    * Izgledalo je bolje, ali se vrućica vratila
    * čini se da ima bolove pri mokrenju
    * Čini se da ga boli uho

  6. #6
    just en Avatar od  DrinChe

    Pol
    Žensko
    Član od
    08.07.2007.
    Aktivnost
    11.03.2010
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Beograd
    Poruke
    5,777

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Poremećaji spavanja - Usnivanje i spavanje

    Ima li što jednostavnije? Umoran si - legneš i zaspiš. Kada se naspavaš, probudiš se sa smiješkom.

    Nažalost, nisu svi roditelji te sreće da im djeca lako usnivaju i spavaju cijelu noć. Većina ih ipak ima određenih poteškoća, a za manji dio roditelja problem nespavanja njihovog djeteta postaje prava noćna mora.

    I u ovom slučaju vrijede osnovni principi kao i kod smetnji hranjenja i defekacije. Dijete ne treba podcjenjivati - svako dijete može naučiti spavati. Neverbalne poruke trebaju biti jasne i čvrste. Treba iskopčati "prekidač" koji djeca znaju tako predano godinama koristiti dovodeći nerijetko roditelje do granice gdje prestaje roditeljska ljubav.

    Najčešće se djeca koja imaju problema sa spavanjem uspavljuju na prsima ili na rukama. Kada zaspu nastoji ih se potiho smjestiti u njihov krevetić. Ova tipična radnja je u osnovi čista prevara koju dijete drastično kažnjava čim se prvi put probudi. Najčešće se to događa dva sata nakon što prođe prva faza spavanja (bez snova). Tada slijedi kratko buđenje koje ima za cilj provjeriti da li je sve u okolici u redu i potom slijedi nastavak spavanja. Mi se prosječno budimo 7 puta, no većinom se toga ne sjećamo. Tek ako nešto u okolini nije u redu, tada se potpuno razbudimo. Kada dijete vidi da više nije u naručju majke u potpunosti se razbudi i počinje glasni protest. Potom, naravno slijedi nagrada - majčin zagrljaj, topli dodir i hrana. Iskreno govoreći, nema razloga da se i kod sljedećeg buđenja ponovno ne zaplače i primi nagrada. Površno gledajući, nije za očekivati bilo što loše u ovakvom načinu noćnog spavanja. No ipak, noć po noć polako iscrpljuje snagu roditelja, majka postaje napetija, a dijete sve nemirnije i zahtjevnije. Kada se osjećaj sigurnosti i smirenosti majke istopi, dijete se osjeti ugroženim i pokušava se što jače priviti uz majku. Stalno želi biti na rukama, cendra, nakratko se primiri kada dobije neki novi sadržaj.

    I ovdje je potreban pošten i samouvjeren pristup djetetu. Kada je vrijeme za spavanje dijete treba položiti u njegov krevetić, nakratko ga umiriti i pozdraviti se te napustiti sobu. U podlozi se nalazi jasna poruka: vrijeme je za spavanje, pospan si, možeš sam zaspati, majka te voli. Ako uslijedi plač, treba suspregnuti emocije (plač djeteta je najjači podražaj), pustiti da potraje 10 minuta i potom se nakratko javiti djetetu. To treba činiti sasvim neutralno, bez "davanja sebe". To je poruka "Mama je ovdje, nije te napustila, ali ti ostaješ u krevetiću jer je vrijeme za spavanje". Ako se nastavi plač treba se javljati u intervalima koji su svaki put duži za po 5 minuta. Nakon par dana (bolje rečeno noći) dijete će spavati bez poteškoća. Kada je riječ o dojenčetu koje se hrani majčinim mlijekom, majka ga može staviti na prsa no uz što manje drugih lijepih i toplih poruka kao što je maženje, tepanje i slično. I ovdje majka iskazuje manjak spremnosti za komuniciranjem, što bi dijete trebalo osjetiti i nastaviti spokojno spavati.

    ... lako je reći...

  7. #7
    Domaći Avatar od  zosim

    Pol
    Muško
    Član od
    30.10.2009.
    Aktivnost
    14.10.2014
    Zemlja
    Serbia
    Lokacija
    Smedervo
    Godine
    49
    Poruke
    1,043
    Blog
    191

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #8
    Domaći Avatar od  čista iluzija

    Pol
    Žensko
    Član od
    05.12.2011.
    Aktivnost
    10.10.2014
    Zemlja
    Serbia
    Godine
    40
    Poruke
    2,033

    Odgovor: Bolesti i patološka stanja kod dece

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Febrilne konvulzije (fras)


    Javljaju se u oko 4% djece u dobi od 6 mjeseci do 4 godine.
    Obično su im razlog nagli porast ili pad temperature i ne odražavaju uvijek stupanj vrućice. Nasuprot onome što ste možda ranije čuli, za vrućicu je malo vjerojatno da sama po sebi uzrokuje oštećenje mozga. Tjelesna temperatura iznad 41 Celzijeva stupnja (106 Fahrenheitovih stupnjeva) može dovesti do oštećenja mozga, no tako visoke temperature izuzetno su rijetke.

    Ponekad djeca nasljeđuju sklonost pojavi konvulzija uz temperaturu.

    Febrilne konvulzije premda prestraše roditelje, obično ne ostavljaju štetne posljedice.

    Možemo reći da je dijete imalo febrilne konvulzije ako je ritmično trzalo rukama i nogama, nije odgovaralo na podražaje izvana i nije bilo svjesno svoje okoline. (Neobični trzaji i pokreti u djece i nisu rijetki, posebno u pospana djeteta, no to nisu konvulzije).

    Febrilne konvulzije obično traju kraće od 10 minuta, a nakon toga dijete može plakati ili će jednostavno zaspati. Ako dijete dobije febrilne konvulzije, polegnite ga i okrenite na stranu. Ne pokušavajte mu stavljali nešto u usta; niti prekidati napad.

    Ukoliko se zaista radi o febrilnim konvulzijama, za očekivati je da će napad prestati sam od sebe u roku od nekoliko minuta. Dijete odvedite na pregled u dežurnu medicinsku ustanovu kako bi se utvrdio razlog povišenoj temperaturi. Konvulzije će vjerojatno prestati već i prije nego krenete u bolnicu. Ukoliko ste odlučili sami voziti auto, ne žurite, budite oprezni i poštujte propise u prometu.

    U svakom slučaju, bilo bi bolje da netko drugi vozi jer se velik broj nesreća dogodio u trenutku kada su automobil vozili uspaničeni roditelji čije je dijete imalo febrilne konvulzije.
    Čitam ovaj post na koji sam sasvim slučajno naišla .Pisan je poprilično optimistično.Za one mame koje nikad nisu čule ,ni imale prilike da vide kako izgleda jedan ovakav napad , ovde prikazan ovako deluje kao jedno malo izmenjeno fiziološko stanje od febrilnog stanja.

    Kao neko ko je prisustvovao ovakvom jednom napadu,i kao majka (preveremeno rodjene bebe moram malkice da uozbiljim priču .

    Pre nego sam postala mama videla sam kako izgleda beba koja je doživela fras.Napad je sličan epileptičnom napadu,pa mi je sasvim razumljivo što roditelji kad ugledaju dete kome koža plavi ,kome se pojavljuje pena na ustima i koje se trza a pritom ne reaguje na spoljašnje draži upadaju u paniku.

    Kad sam iznosila dete iz bolnice neonatolog me je upozorio na mogućnost pojave febrilnih konvulzija,s obzirom da je beba rodjena pre vremena.Rekao mi je ,pritom, da nikuda ne idem bez supozitorija za skidanje temprature jer konvulzije mogu biti jako opasne u smislu oštećenja mozga i da je u ovom slučaju presudno brzo reagovanje.

Slične teme

  1. Bolesti mačaka
    Autor SQUAW u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 25.11.2012, 10:43
  2. Buducnost nase dece i dece oko nas
    Autor veljko yaric u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 16.03.2010, 10:55
  3. Strah - fobična stanja
    Autor DrinChe u forumu Zdravlje
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 08.03.2010, 10:16
  4. Decije Bolesti
    Autor sandraDj u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 18.11.2008, 02:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •