Dnevnik kaže:
Pre sto godina gospoda su se odmarala u banjskim bazenima i kupatilima pod otvorenim zmajevačkim nebom. Između 1913. i 1914. godine iskopan je prvi bunar, u koji je voda dopirala sa 400 metara dubine, koji je zbog boje vode koja iz njega izvire nazvan „Žuta voda”. Decenijama ova voda, čiji arteski bunar i danas postoji u centru Zmajeva, neprestano curi i otiče u rečicu Jegričku. Žuta voda je Zmajevčanima, ali i žiteljima okolnih mesta, od posebnog značaja, naročito u letnjim danima kada vodovodna mreža presahne. Tada se na izvoru stvori gužva, a čekanje za punjenje balona, kanti i flaša ponekad potraje. Bez obzira na vodovodnu mrežu, Zmajevčani za piće isključivo koriste žutu vodu. Žuta voda izvire sa 370 metara, izdašnost bunara je 1,5 litara u sekundi i oko devet litara u sekundi zapreminskih metana. Zdrava je za piće, žute je boje, bez mirisa ima vrlo prijatan ukus. Spada u grupu alkalnih slabo murijatičnih bromno jodnih voda. S obzirom na njen kvalitet, temperaturu (oko 20 stepeni u toku cele godine) i mekoću, većina Zmajevčana je, sem za piće, koristi i za kupanje, ali i za pranje rublja.
Karakteristični su po žutoj vodi.
Preporuči temu