Pesnichki BreviJar 2
Mesto kraj prozora u vozu je mesto pesnika u zzivotu. On je onaj koji posmatra. U zzivotu je i istovremeno izvan njega.
*
Pesnik ne pishe da bi ga chitaoc identifikovao sa onim shto je u stihovima, vec da bi on sam sebe identifikovao.
*
Unutrashnji zzivot pesnika odredjuje zzivot pesme i smrtnost pesnika.
*
Osamljivanje je odabir, usamljenost prinuda. Umece je u samoci ne biti sam.
*
Jezikom zashivam svaku ranu. Jezikom ushivam ali jezikom i param.
*
U pitanjima umetnosti subjektivno mishljenje je jedino relevantno i jedino moguce, sve drugo je gola tlapnja; odsustvo sopstvenog mishljenja, zaklanjanje iza tudjeg mishljenja.
*
Jednakost (polova) ne otklanja razlike, kao shto ni razlike ne onemogucavaju jednakost. Podrzzavam razliku u jednakosti.
*
Nebo je hemafroditsko ali zvezde imaju pol.
*
Ukus je pre svega umece odbijanja, neprihvatanja. Odabira se odbacujuci.
*
Ne proizvode knjizzevne teorije poeziju, vec je obrnuto, niti knjizzevni kritichari proizvode pesnike, iako se tako ponashaju. Pesnici stvaraju, kritichri oznachavaju, zato se samo pesnici mogu zvati stvaraocima.
*
Strukturalizam,poststrukturalizam i dekonstruktivizam nisu samo objavili smrt autora, oni su Autora dotukli svojim autorstvom.
*
Cheslav Milosh kazze, kako su dva glavna poziva modernog doba, poziv drushtvenog proroka-revolucionara i pesnika. Nisam sigurna da im se mozze dati ova vrsta primata, ipak ono shto im je zajednichko pre bih nazvala Pobunom a ne Proroshtvom, mada jedno iz drugog proistiche. Pesnik je metafizichki Pobunjenik, revolucionar je primenjeni Pobunjenik, neshto kao primenjeni umetnik.
*
Ako hocete neshto da srushite pozovite mene. I ako hocete neshto da gradite takodje pozovite mene, ali samo ako hocete da gradimo uprkos, svemu. Ne, uinat. Inat je nizza kategorija, mentalno zakržljalih, infantilnih.
*
Zbignjev Herbert kazze da sve shto mozze danas pesnik jeste da upozori, a ja velim, sve shto mozze pesnik oduvek jeste da ospori.
*
Stvarnost nije samo ono shto vidimo i chujemo vec je to
i nasha unutrashnja stvarnost. Iracionalni svet umetnosti takodje je stvarnost, kao i snovi, jer su sastvaljeni od elemenata stvarnosti. Stvarnost je potka za stvarno i nestvarno.
*
Ne umeti pokazati ljubav je gore nego ne umeti voleti, ako vec samo po sebi ne znachi ne voleti.
*
Ljubav nije samo ono kako se neko odnosi prema nama nego i kako se odnosi prema nashoj ljubavi.
*
Patnja je uvek patetichnija kada se izusti, kada se materijalizuje u rechi.
*
Neki dele ljude po naciji, rasi, pripadnosti nekoj ideologiji, a ja po tome da li chitaju ili ne chitaju poeziju.
*
Ono shto je vechno, samo u umetnosti ne zaudara na lesh.
*
Pesnici su od bogova preuzeli mesijansku ulogu, a od pesnika preuzeli su je vladari u novije vreme zvani politichari.
*
Negovati zzudnju a sputavati pozzudu zadatak je svakog zdravog zzivota. Samo shto pesnici ne vole zadatke.
*
Pozzeljninije je biti zzeljen a ne zzeljan. Koliko samo znachi jedno slovo!Menja i optiku i zzivot.
*
Ono shto je meni minsko polje to je pesmi vrt;Vavilon i chudesa! To sam vec negde rekla?
*
Poezija evocira. Ona je materijalizacija nasheg iskustva ali takodje i materijalizacija nashih vizija.
*
Skoro sam gledala poslednji interviju-u sa chuvenom filozofkinjom Hanom Arent. Izmedju ostaloga govorila i o tome kako uzziva da chita poeziju i da je uchila staro-grchki da bi chitala u originalu grchke pesnike. Salom je neshto prostrujalo, kao da je proleteo orao. Ljudi ovde nisu navikli da od javne lichnosti chuju takvu vrstu govora. Da je Hana Arent rekla da se pela na Himalaje ne bi delovalo tako neobichno, chitati poeziju vece je chudo.
*
Da bi neko bio chitalac poezije on osim odredjene vrste senzibiliteta mora posedovati i saosecajno uho shto su ovde mnogi intelektualci izgubili, ako su ikada i imali.
*
Osim odredjene vrste senzibiliteta da li chitalc poezije treba da ima i razvijenu imaginaciju, poput pesnika? Ja mislim, da. Inache kako da dochara. Pesma nije slika. I kada imamo posla sa pesnichkom slikom ona se doslikava duhom.
Poezija pripada carstvu uobrazilje. Pesnichka otadzbina zove se Utopija.
*
Ono shto su pesnichke vizije to su u stvarnom svetu ljudske iluzije, to je utopija sama.
*
U poeziji bavim se dopisivanjem zzivota. Negujem izmishljaj. Umishljaj vlada, on se ne neguje. Nisam od onih kojima se vlada.
*
Pishem srcem. Onim srcem u kome se dusha i razum bore za prevlast. Mashta je ovde samo vezivni element.
*
Prava poezija nije roba za jednokratnu upotrebu iako mozze biti za svakodnevnu upotrebu. Ona je zziva materija, sa kojom treba pazzljivo rukovati.
*
Prava poezija nema rok trajanja. Ona je vechna, shto ne znachi da je nadgrobni spomenik Lepoti i Uzvishenosti.
*
Pesmu pesnik mozze pocheti kako hoce, ali ako ne ume da je zavrshi onda je nedarovit pesnik. Po zavrshetku pesme razlikujemo dobrog od slabog pesnika.
*
Stihovanje u pesmi ne znachi puko redjanje rechi. Ne samo pesma, nego ni jedan stih ne sme imati rupe, prazan hod...svaka rech mora imati svoju svrhu, ako je drukchije bolje je da taj pesnik onda pishe prozu.
*
Kada kazzem zavichaj, ja mislim na prostor ne na ljude. Kada kazzem domovina opet ne mislim na ljude.
*
Pesnik obitava u telu autora. On je bice u telu. Poezija je duh koji trazzi Telo.
*
Poezija nije ispovedaonica. Svako ja u poeziji nije ispovedno. Iako je svako nastalo od mojih misli, mojih osecanja, mog iskustva, moje fantazije, pa i od moga mesa.
*
U pesmi se sanja otvorenih ochiju. Lirichar ima urodjenu sklonost da budeci rechi sanja.
*
Pesnici su istovremeno izumitelji moguceg sveta i povesnichari onoga shto se nije zbilo.
*
Pesnik poseduje shesto chulo, unutrashnje, ono koje mu omogucava da razlikuje i odabira.
*
Pisanje poezije je drzzanje glave iznad vode da bi se disalo, nikakva apoteoza zzivotu.
*
Poezija trazzi sve od svakoga i ne trazzi nishta ni od koga. Ona uzimajuci daje.