Radmila Lazić
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 42
  1. #1

    Radmila Lazić

    Radmila Lazic rodjena je 1949 godine u Krushevcu.
    ObJavila:
    zbirke pesama
    - To Je To
    - Pravo Stanje Stvari
    - Podela Uloga
    - Nocni Razgovori
    - IstoriJa MelanholiJe
    - Priche I Druge Pesme
    - Zimogroznica
    - Iz Anamneze
    - Doroti Parker Bluz
    - In Vivo
    knjigu antiratne prepiske - Vjetar Ide Na Jug Obrce Se Na Sjever-
    (sa Biljanom Jovanovic,Radom Ivekovic i Marushom Krese)
    antologiJu savremene zzenske poeziJe - Machke Ne Idu U Raj -
    pokretach chasopisa za zzensku knjizzevnost - ProFemina -
    dobitnica nagrade ''Desanka Maksimovic''
    Jedan je od najprevodeniJih srpskih savremenih pesnika na engleski jezik.




    Poruku je izmenio zrNce, 07.03.2009 u 18:19

  2. #2

    Odgovor: Radmila Lazic

    Ljubavna Moneta


    Ne visim na chiviluku
    Da me uzmesh kad ti se prohte,
    Kao kabanicu ili slameni sheshir.

    Zavisno od toga
    Da li na tebe grme i sevaju,
    Ili ti przze i onako usijano teme.
    Na kome bih i ja mogla ispeci shtoshta "na oko".

    Ali meni je vishe stalo do tvoga mesa.
    Do roshtiljanja.
    Meso uz meso,
    Pozzeljno je i "u".

    To je vazzeca moneta.
    Apoeni od - do uzdaha "ah" i "oh".
    Razmena sokova, bez rechi.
    Bez kusura.

  3. #3

    Odgovor: Radmila Lazic

    Takve Pesme Pishem


    Trebalo bi da imam novog ljubavnika,
    ovog da se ratosiljam
    kao konzerve kojoj je istekao rok upotrebe.
    Trebalo bi brza kola da vozim
    kroz prozor kosa da mi vijori
    kao kod kakve rozamunde
    shto na konju jezdi.
    Takve pesme pishem.
    Trebalo bi do podne da spavam,
    da se izlezzavam na shirokom krevetu
    kao poleglo zzito po "majchici" zemlji.
    Trebalo bi da ne marim za vreme;
    da ne kaskam, da ne zzurim.
    Da ispijam dan za danom, do dna - naiskap!
    noc po noc, kao cigaretu za cigaretom.
    pa, opushke - pod potpeticu!
    Rechi na zzar. Vrucicu u pesme.
    Takve pesme pishem.
    Trebalo bi usku haljinu da nosim.
    Ramena krznom da ogrcem.
    Na visoke shtikle da se penjem.
    Da se nafrakam i nakindjurim,
    kao bozzicna jelka - da me ne prepozna ni rodjena majka.
    Trebalo bi da sam vedra, nasmejana, zavodljiva.
    Da pevam i pleshem do tri izjutra.
    Da sam svesna svojih zzenskih drazzi
    kad mi kakav pastuv pridje.
    Takve pesme pishem.
    Trebalo bi da me ne dotichu
    zzaoke, bodlje, bumbara i osa.
    Maramicom kao kap znoja sa chela
    da obrishem svaku boru, brigu.
    Trebalo bi da imam dovoljno love
    za kiriju, porez i josh pride.
    Lova dobro dodje kad ponestane ostaloga.
    Kad zature se poljupci, kad iscure rechi.
    S lovom mogu disati na kredit!
    Trebalo bi telo svoje da suncham
    na kakvoj steni,
    daleko do dokova sunovrata.
    Trebalo bi iz zemlje apatije
    u zemlju zzelja da emigriram,
    sve da zzelim nicheg da se odrichem.
    Trebalo bi u mirishljavoj peni da se kupam
    zzilet veni da primichem.
    Takve pesme pishem.

  4. #4

    Odgovor: Radmila Lazic

    Pospremanje


    Pokosila sam oko kuce,
    Gnev i prkos.
    Pomela po sebi,
    Tudje tragove,
    Tudja tumaranja.
    Tavnicu i nepca
    Opajala sam od mashtanja.

    Izbacila stare stvari,
    Staru ljubav, zlu veshticu
    Proterala kroz odzak.
    Dobrim patuljcima dala
    Dobro srce.

    Placeno i preplaceno uzdasima,
    Bacila sam na djubre.
    Potkresala drevne ruzze,
    Opshta mesta.

    Sela,
    Prekrstila noge i ruke.
    Zamanjkalo mi sebe.
    Zamanjkalo mi neba.

  5. #5

    Odgovor: Radmila Lazic

    Metafizika Sumraka


    Prekasno je da ichemu uchim srce.
    Naizust znam azbuku patnje.
    Proveravam uzzivo.

    Vreme je stalo. Kakvo blazzenstvo je u proticanju?
    Stvarnost podseca na umoljchan dzemper
    Ovo su stihovi.
    Zzivot ipak shepa, poput kakve uboge devojke
    Koja bi dobro da se uda
    Iako u srcu nosi ozziljke uspomena
    Zzivotopis vatre i vode.
    To su zaludne i bolne zalihe
    Sa kojima se polazi na dug i neizvestan put
    Koji je nasha lichna otadzbina,
    Na koju svachija noga stupa kao chizma.

    Od Kaina starija je svaka patnja,
    Pa i ova koja je kao rodjaka iz daleka
    Doshla na tri dana a ostala,
    Raskomotila se, zauzela svaki kutak.
    O odlasku ni da bekne!

    Vreme chuda je za nama.
    Vreme gradjenja kula,
    Rajskih i ovozemaljskih vrtova
    Iz chitanki i stihova.
    Tzv. grchka sreca cheka nas
    Tamo gde nikada necemo stici.
    Zato napoj cvece i srce
    Iz istog krchaga, ako ikako mozzesh.
    Vreme ne presahnjuje,
    Niti ubrzava korak, kako vele.
    Vreme guta sopstvene slike kao sopstvenu decu.

    Znaj, nece ti pomoci
    Nikakvo navlachenje jorgana na glavu,
    Makar te pod njim chekalo drago telo,
    Nikakvo stavljanje voska u ushi
    Sirenina pesma bice deo tvog urlika.

    Rodjeni srecni i manje srecni
    Umiru pre smrti svojih tela,
    Vlastito lice nosice kao tudju odecu,
    Poput likova sa slika Hijeronimusa Bosha.

    Onaj ko je napisao nebo, zemlju, more,
    A narochito ko je napisao sneg i snove,
    Mesecheve mene, boje lishca, nasha lica
    Dalek se chini i hladan kao Severni pol.

    Ne zovi to nihilizmom i bogohuljenjem.
    Pogreshna sintaksa, losha dikcija
    Beshe stvaranje sveta.
    Toliko je jabuka razdora bacheno medju nas,
    Da ce se jedna dokotrljati i do tvojih nogu,
    Mozzda bash onda kada budesh skupio letinu,
    Sveo rachune,
    Kada budesh zabacio ruke iznad glave,
    Terajuci uvis kolutove dima i sanje.
    Mrtvorodjeno bice tvoje zzelje,
    Udovichka svaka nada.
    A ljubavi ni koliko da namazzesh na krishku hleba.

  6. #6

    Odgovor: Radmila Lazic

    ***


    Kazzem: Da!
    I klimam glavom.
    Da, kazzem
    I klimam glavom.

    Odgovaram
    Na hiljadugodishnja pitanja

    Choveku
    Koji sedi preko puta mene.

    Odakle znam ovog choveka?

  7. #7

    Odgovor: Radmila Lazic

    Preljubnichka Balada


    Nigde sam. S tobom sam.
    Oponasham zzivot. Josh jednom. Josh jednom.
    Skinula sam haljinu. Srce sam ostavila na pragu.
    Mushkarci zzele spremnu zzenu
    Koju mogu odmah posedovati, kazze Bodrijar.
    Svaka shovinistichka svinja dobije shto zasluzzuje.

    Zar ne? Ti imash mene sad.
    Golu poput kokoshije shije iz supermarketa.
    Pa, hajde, otopi me. Stavi me na vatru.
    Supica ce biti jestiva.
    Tanjir pun do ruba. Bice i "josh" ako treba.
    Srchi me al' tako da ostanem cela. Smrtna sam
    I nichija. Gorim kao indijski shtapic.
    Zasjam. Zamirishem. Zgasnem.
    U svakoj rechi - skinutom nebu. I u sebi.

    Kao iz bivsheg zzivota polje belih rada
    Tako krhko slamam se,
    Na suncem zastrtom podu,
    Tu kraj otvorenog prozora.
    Haljine tvoje zzene vise prazne
    Kao strashila za ptice.
    Nekoliko mene stalo bi u svaku od njih.
    Mogla bih da zamahujem krilima kao slepi mish,
    Ako koju obuchem.
    Mogla bih nocu da udaram o prozore.
    Dok kraj nje lezzish da ti se objavljujem.
    Da ti udaram u srce, da tuchem kao Big Ben.
    Umesto da suze pushtam niz prozore,
    Da grgoljim niz oluke. Kao sad. Kao juche.

    Izmedju mojih stopala visi rastegnuto nebo
    Izbledelo kao isprano rublje siromaha.
    To me tera na plach. To ili neshto drugo.
    "Kazzi da me volish. kazzi da me volish" -
    Mada znam, s tim se ne rachuna.
    Al' treba mi vazduha.
    Ljubav je kozja stazica,
    Da se uzverem treba mi vishe od zzelje,
    Neshto stvarnije. Rezzanj tvog srca.
    "Daj da zagrizem. Daj da zagrizem"
    Tvoje srce nije Rajska jabuka,
    Progledati necu.
    Istina, machje sam slepa.
    A takve bacaju u vodu. U vodu,
    U prvobitnu noc.

    Hocu te sad. Sad je zauvek.
    Sad se blizzim gorko-slatkom plodu
    Nevina poput neba, zacheti necu -
    Rodicu se iznova. Ruzzichasta. I besmrtna.
    Ja bicu prvorodjena. Ti od moga rebra.
    Moja je orfejska lira. Opevacu shto hocu.
    I zvuk svojih potpetica u odlasku
    Iz tvog zzivota.

  8. #8

    Odgovor: Radmila Lazic

    Zzabac


    Spljoshten i raskrechen.
    Zelen.
    Sa shtiklom u srcu
    lezzish na plochniku
    na kojem te ostavih
    neki sat ranije, zzivahnog
    i spremnog na prichu:
    ,,Draga...itd’’.

    Dosta je bilo
    kreketanja i brchkanja
    u barci metafora.

    Sad malo lezi mrtav.

  9. #9

    Odgovor: Radmila Lazić

    U ,,San Pjetru Josifa Brodskog


    Sedim u ,,San Pjetru Josifa Brodskog.
    Vec danima chekam
    Da se dignu maglichasta isparenja.
    Da se razidju kao koprena sa ochiju.
    Da mogu da kazzem: Ko odneto rukom!
    I produzzim dalje.
    Al kud god pogledam
    I shta god dotaknem: hladno i vlazzno.
    Dani se razvlache kao testo.
    Ne znam kud da se denem. A i nemam kud.
    Duh mi se kao machka mota oko nogu.
    I on bi topliju sobu. Krilo.

    Sve se ovde sleglo. Chitav zzivot
    Sazdan od zabrana, nedaca i nemoci.
    Svoje rodjeno lice prepoznajem
    Tek u proplamsaju svece
    Shto se ogleda u prozoru.
    I ono je nekako iskrivljeno. Tudje.
    Starije nego shto je upamceno.
    Ako ga dotaknem, napipacu bore
    Ogrubelu kozzu, chekinje retke i sede.
    Uchinicu to krishom
    Dok su drugi zabavljeni kartama i picem,
    Diskusijom: šta bi valjalo chiniti...
    Il preci odmah na ,,belo.

    Pridruzzujem im se tek poshto shvatim
    Da i nije bilo nekog izbora,
    U ovoj zabiti u kojoj sam se iznenada obreo
    I sam sa sobom neochekivano sreo.
    Kada shvatim da nas dvojica i nismo neko drushtvo;
    Razmenjujemo neprijatne poglede, slabo progovaramo,
    Samo nam se michu usne kao u ,,nemom.
    Ocutkujemo i precutkujemo istine
    Do kojih smo nekada drzzali:
    Da se vredi za njih zalozziti, zzrtvovati...
    A ispalo je: tja! Bolje je i ne osvrtati se.

    Jer, i ako se osvrnesh, shta cesh spaziti
    Za chim ce ti srce zakucati. Zaigrati.
    Chak i lik one zzene, u koju si znao da piljish
    Satima, dok ona govori, govori...
    A ti je kao slushash
    A molish boga da te nishta ne pita.
    Jer, ne bi znao: ni ko, ni shta, ni chemu...
    Sad te i ona chini ravnodushnim.
    I nema tog bola, chini ti se,
    Koji bi ti bar tabane pokrenuo.
    Ni secanja na lepotu. Nicheg.
    Sve se slilo i curi niz staklo premazano maglom.
    I ti sve manje vidish i razaznajesh
    Jesu li to tvoje suze ili je doshao Potop.
    Ali ni to te mnogo ne uzbudjuje.
    Jer, srce ti je ionako kao kuvana cvekla raspoluceno.
    Pa gde bi. I kome?

  10. #10

    Odgovor: Radmila Lazić

    Voleti


    Volim tvoje sede vlasi
    I svaku tvoju boru.
    Tvoj reumatizam i kashljucanje,
    Podrhtavanje tvojih ruku
    Dok prelistavaju stranice
    Novina i knjiga,
    Ili mi dodiruju kosu.
    Volim ih dok ustima prinose
    Sholju sa chajem,
    I kada miruju u krilu,
    Ili miluju psa kraj nogu.
    Takodje volim i tvoje noge
    U kucnim patikama
    Skupljene jednu uz drugu,
    I dok se sporo vuku volim ih
    Po tepihu i po lishcu,
    Kao shto se godinama vuku u meni.
    I tvoj glas drhtav volim
    Dok mi se obraca secajuci se,
    Ili dok mi skrece pazznju
    Na neki stih.
    I tvoje mutne ochi volim
    Dok zzmirkaju i dok me gledaju,
    I tvoje naochari na pola nosa,
    I tvoju veshtachku vilicu u chashi
    Volim,
    Vec sada,
    Mnogo godina unapred.


  11. #11

    Odgovor: Radmila Lazić

    Obrok


    Ne krchkash vishe u meni kao u pretish loncu,
    Iskochio je sigurnosni ventil,
    Razleteli se po meni tvoji parchici
    Kuvani sa lovorom, lukom,
    I ostalim gorko - slatkim mirodjijama,
    Koje smo uzajamno dodavali.
    Sada te tako raskomadanog
    Stavljam u posudice, na led.
    Da te sachuvam za buduce dane
    Kada mi ponestane svezze hrane.
    Kada u tanjiru ne budem imala
    Nishta od zelenisha,
    Nijednog od momchica,
    Koji se lako vari.
    Tada cu u zamrzivach zaviriti,
    izvaditi te, odmrznuti,
    I podgrejati - na laganoj vatri.
    Dok ne zamirishesh na toplo i poznato.
    Na ono od chega ne boli glava.
    Samo ponekad naidje muchnina
    Kao od jela vishe puta podgrevanih
    I kusanih dan za danom.
    Ali i zato ima leka,
    Mogla bih te ponuditi nekome
    Ko ima dobar stomak il ko ne bira jela.
    Ili cu te izbaciti pred vrata,
    Neka te pokusa ona vrtirepka - kuja,
    Shto se ovuda mota vec neko vreme.

  12. #12

    Odgovor: Radmila Lazić

    Kost U Grlu


    ....
    Pa shta ako tu i tamo neshto visi, bora se.
    I dekor-zavese i prekrivachi rachunaju na to.
    Kozza mi je grgurava i kruta kao brokat.
    Ali ispod gejziri aktivni josh.
    Uokolo nikog. Napustili brod.
    Mushkarci, ha! Svaki je imao mamuzu.
    Zar je chudo shto sam ih zbacivala na zemlju,
    Jednog po jednog. Zzalim sluchaj!
    Samo pod jednim se ugibah,
    Jedoh mu shecer iz ruku.
    Samo njemu lizah chizmu.
    Okusih i to. Shtavljenu kozzu i balegu. Fuj!
    Ljubav sad koristim u proshlom vremenu.
    Mada srce josh kostreshi se.
    I rado bi da uchestvuje u borbi petlova,
    Iako rasparano je po svim shavovima
    Jer ga vukoh i cimah,
    Kao besna devojchica krpenu lutku.
    Sad se zajedno krchkamo u zemaljskom loncu,
    Kost i iznutrica,
    Shto jedna drugu glodju.
    Za kotao na nebu ne ostaje nishta.
    Ni rebarce!
    Zaprechicu se u sopstvenom grlu.

  13. #13

    Odgovor: Radmila Lazić

    Reshenja


    Kada bi ona umrla, imao bih ruke odreshene - Ruzzevic


    Kada bi se ona na smrt razbolela
    Ili naprasno umrla....
    Dozzivela saobracajnu nesrecu,
    Stradala u zemljotresu, brodolomu,
    Ili kojoj drugoj katastrofi....
    Ili kada bi joj ti dodijao,
    Ako bi te izbacila iz stana kao kofer....
    Mozzda, ako bi drugog srela,
    Zbrisala s njim bilo kud....
    O, kada bi bar slomila nogu,
    Ili ako bi je zaboleo zub.

  14. #14

    Odgovor: Radmila Lazić

    Moj Chova


    "Vechiti dechko",
    Tako se zove rod kome pripada.



    Preshao je pedesetu.
    Teme mu je pista za lake letilice.
    Trbushchic mu kipi preko kaisha kao testo.



    Ali sve to nema veze s njim!



    Mlade curice - slatke pilulice,
    Guta pogledom,
    I okrece se za njima kao navijen ringishpil.



    Radi se o takvom primerku
    Chiji se pimpek sve vishe klati
    Kao prerezana kokoshija shija
    Ili prebijena pseca shapa.



    Ali to nema veze s njim!



    Treba ga samo drzzati obema rukama
    Milovati ga i tepati mu,
    Kao da se radi o ratnom invalidu
    Koji nije dobio zasluzzen orden,
    Pa mu ga morate dati ovoga chasa.
    Shto neizostavno i chinim.



    Radi se o takvom primerku roda,
    Do chijeg srca vodi slepa ulica.
    O takvom primerku
    Koga nikad ne vidite izjutra
    U svom ogledalu
    Sa penom za brijanje na licu.



    O takvom primerku,
    Iznoshenom kao roba iz Second Handa.



    Ali s mojim chovom to nema veze!



    Moje srce igra
    Kao Dzindzer Rodzers i Fred Aster,
    Chim ga ugledam.

  15. #15

    Odgovor: Radmila Lazić

    Nije Nikakva


    Pogledaj je, nije nikakva.
    Ochi su joj kao zrna bibera.
    Zubi su joj kao u veverice,
    Usta prevrnuta charapa.
    Toroche bez prestanka,
    Brunda kao medved,
    Krekece kao zzaba.

    Za razliku od mene.

    Pogledaj je, nije nikakva.
    Noge su joj kao dorski stubovi,
    Ruke su joj bokserske.
    Ide kao pokretna bachva,
    Valja se kao bure,
    Ne mozzesh je obujmiti,
    Debela je kao klada.

    Za razliku od mene.

    Pogledaj je, nije nikakva.
    Oblachi se kao popadija,
    Suknjama mete zemlju,
    Na njima je kilo blata,
    Ispod....
    Sigurno nije nishta bolje.

    Za razliku od mene.

    Pogledaj je,
    Stoji kao kecher,
    Koji je upravo odneo pobedu
    Na vazznom takmichenju.

    Za razliku od mene.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •