Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 19

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Običan, isti kao oni raniji, možda samo malo umorniji, nedorečeniji. A možda i ne. Možda veseo skroz.Tek, pozdravili ste se najobičnije, ili poljubili, rekli "ciao, vidimo se", otišli. I mislili da ćete se videti ponovo (jeste li mislili? ma da, jeste, jer, i ako se sve rastezalo, mislili ste, da..). I samo, u nekom trenutku - jer vreme je, osim toga što je kvalitativna, po svojoj najpovršnijoj, a opet suštinskoj definiciji kvantitativna kategorija - samo ste u nekom trenutku znali da je vaš prethodni susret bio vaš poslednji susret (da se razumemo, ne računam moguće SMS-ove, čak telefonske pozive, mislim na ono kada ste ćeretali i ćutali zajedno).

    Opišite neki svoj poslednji, naknadno spoznat poslednji susret. Jesu li i vaši "obični" kao i moji? Jeste li posle svega prevrtali u glavi rečenice, jeste li se trudili da se setite kako je toga dana on(a) izgledao(la)? I upisujete li retrogradno nagoveštaje koji su vam govorili da se više nećete videti? Ili su ti nagoveštaji već postojali? I šta ste mogli da kažete, kakav pokret rukom je trebalo da učinite, jeste li se okrenuli da ga/je pogledate dok odlazi (patetično je razmišljati o tome "šta bi bilo da je bilo", pa šta ako je patetično)?

    "Obični" poslednji susreti. O njima razmišljam.

    by Zelda

    ...tema nije moja...jednom, jedna čarobna devojčica je razmišljala ovako...noćas, razmišljam o njoj...i o poslednjim susretima...

  2. #2

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Jedan poslednji susret, koji je prvi na listi mojih poslednjih susreta, nema baš mnogo veze sa originalnom temom, ali je najsnažniji koji se meni desio, i najposlednjiji do sada.

    Bio je jedan čovek, mudri, dragi, plemeniti, sa najdubljim plavim očima na svetu. Nikada nismo bili strašno bliski, živeo je daleko, sretali bismo se po jednom dva puta u godinu dana, gledao bi me, posmatrao kako rastem i postajem čovek. Tajno, bez mnogo euforije. Desio se jedan rat, pa mi ga je doveo bliže, da gradi neke kuće u svojim kasnim 70-tim godinama i smeta ostatku sveta zato što je vredan, i zato što je isteran iz svoje kuće. Opet bismo samo ponekada porazgovarali, ali sve reči bih pamtila, to nisu bile makar kakve reči, to je bila riznica mudrosti. Nije voleo da ga grlim i ljubim, govorio je "Nemoj da me ljubiš, ja sam star, daj da ja poljubim tvoju ruku." Nisam ga slušala, i starog sam ga mnogo volela.
    Od kada ja više nisam tamo, uvek kada bih odlazila da obiđem roditelje i brata, on je bio moja sledeća stanica. Sedeo bi pored peći i dodavao drva u nju, ako je bila zima, ili bi sedeo u hladovini svoga oraha, ako je bilo leto. Štap stari, koji je sam napravio, uvek je bio naslonjen uz njegovu stolicu.
    U leto 2005, sredina juna meseca, bila sam kod njega, pametno me gledao i samo bi ponekada progovorio "Sve si ti to dobro uradila, sve ti to znaš." Trebala sam da krenem i da se pozdravimo, ja sam mu rekla "Čuvaj mi se i vidimo se kada opet dođem.", a on je meni rekao "E srećo moja, neka si ti meni živa i zdrava, a to da li se mi vidimo ili ne, ko to zna." Meni je sve bilo jasno. Nekoliko dana kasnije, dok sam kucala neki rad, u mojoj iznajmljenoj sobici u jednom holandskom gradu javili su mi da je deda umro, da je bio u bolnici samo dva dana i da se nije mučio, da je otišao lepo i polako kako je i živeo.

    Eto, one druge poslednje, na koje se odnosi ova tema, doćiću već nekada sa njima, mada nemaju oni tu snagu.
    Poruku je izmenio euridika, 15.03.2009 u 21:12 Razlog: izvrnuta slova
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  3. #3

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Nismo nikad bili zvanicno zajedno, iako smo bili zajedno svuda, ali kad bi me pitali da li imam nekoga, rekla bih da nemam. Steta, zaista, moja, ispala sam glupa. Tu noc, ugrizao me je za usnu, kao da je to bio zig, da znam da sam bila njegova, iako to nikad ni nisam bila. Glupaca. Ta krv koja mi je.. pa potekla niz bradu, samo je nagovestila kako uopste ne osecam fizicku bol. Do psihicku. Nikada kao to vece me nije poljubio. Niti ce, pretpostavljam. Mada, kad se osvrnem, iako to ne volim da radim, kao da sam znala da je to poslednji put. Vidjam ga sada, i vise nego sto bi mi trebalo da podnesem a da nije moj, ali susret usana je bio poslednji.

    Znam to.

    Ne zelim da silim, niti da previrem po nekim koferima zaturenih osecanja, ali da sam znala, da sam razmisljala, da sam bila.. hrabrija.. bilo bi lakse, iako cak ni sad u to nisam sigurna. Mozda bi me prihvatio, samo da sam mu dala sansu. Ovako, moram da prihvatim da sam ga izgubila zauvek. I shvatam jbg, shvatam sta sam imala (ili nisam) tek kad sam to izgubila.
    Krek, krek.. Ne gudra

  4. #4

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Još uvek ne želim da se pomirim s tim da je to možda bio poslednji susret. Obuzme me užas od te pomisli... Ne, ne, videćemo se opet. Ja jednostavno ne mogu da razmišljam drugačije... Samo da je sreće i zdravlja, zdravlja, zdravlja...
    Vrag odneo šnalu...

  5. #5

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Beše to baš skoro...a opet tako davno, kao prošli život da je...
    U zemlji sunca, koride, toreadora i bikova...u jednom Hotelu, nalik na toliko drugih hotela po svim ostalim gradovima Evrope u kojima smo bili...
    I beše to ta noć, njegova poslednja...ujutu rano imao je let...
    Do kasno u noć sedeli smo pored mora, jeli paelju i pili Colu...i pričali..
    Po povratku u Hotel, u taxiju smo ćutali, beše to neka teška tišina, to mi je i tada bilo jasno, ali nisam znala odakle potiče...rastali smo se ispred lifta, kod recepcije...
    Već me hvatao san kada je zazvonio telefon - samo sam rekla: dođi - kako znaš? - nije ni važno, dođi.
    Došao je.
    Bila je to prelepa noć
    Zaspala sam osećajući kako me jako grli, i njegove noge uplete sasvim u moje...
    Ujutru ga nije bilo više tu...probudio se rano, ja nisam čula, nisam osetila...ni sama ne znam kako...najteže mi pada to što nisam videla kako odlazi...

    Javio se kada je sleteo...bila sam u prodavnici, kupovala baš njemu baš onaj sat koji je dan pre toga rekao da mu se mnogo sviđa.
    Nisam bila sigurna samo da li crni ili srebrni...odlučih se za crni
    Upitah kada sam mu čula glas - vidi, ne znam da li sam pogrešila...
    Jesi, pogrešila si - odgovorio je pre nego što sam uspela da završim rečenicu
    Šta sam pogrešila?
    Što si spavala sa mnom prošle noći...

    Tada sam znala.

    Samo sam rekla: Ta noć se nije dogodila...zaboravi je

    I to je bilo to.

    PS. Bar sam sat pogodila - dobih sms: Sat je vrh vrhova
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  6. #6

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Noc ...
    Topla avgustovska.
    Valovi tiho zapljuskuju obalu, iz daljine jedva cujno dopire muzika u vazduhu se oseca miris cempresa ...

    Gledam ga i upijam, svaki pokret, svaku izgovorenu rec i oci ... te oci plave poput mora , koje se prostire ispred nas ...Nikad vise nisam srela takve oci ...

    Sutra odlazim, znam.
    Koferi su spremni, zelje spakovane negde na dnu, stvarnost sa nestrpljenjem kuca na vrata.
    Prica ... o planovima, o zeljama,o nama ...
    Cutim.Gusi me nesto ...
    I smesim se da sakrijem gorcinu, jer on ne sluti da sutra za nas ne postoji, da odlazim zauvek iz njegovog grada.
    Svice ...
    Budi se novi dan.
    Rastajemo se ... mase mi i gleda me onim ocima nesvakidasnjim,plavim,njegovim ...

    Smesim se , a dusa se kida na komadice.

    Zbogom Z.....

  7. #7

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Bilo je leto, kraj avgusta meseca davne devedeset i cetvrte godine.
    I bilo je jedno selo, malo i ususkano u svojoj svakodnevnici.
    I bio je on, koji je te jeseni trebao da napuni trideset i sest godina, da je bilo srece.
    A ja ... ja sam bila njegova mezimica.
    Citav dan smo bili zajedno.
    Secam se njegove karirane kosulje, koju sam jos dugo , dugo godina, natapala suzama i od koje se nisam odvajala.
    Pricali smo o svemu, taj dan, o nekoj proslosti, njegovim planovima za buducnost.
    Smejao se, boze kako se samo smejao taj dan.
    I obecao mi je nesto ...
    A nije ispunio.
    Nije imao vremena.
    Secam se i malog parkinga i tatine sportske skode i mahanja sve dok mi se nije izgubio iz vida.
    I zvacu vas sutra... nemoj Sile da te nema.

    A nije me nazvao.
    Nikad vise nisam videla taj osmeh, cula taj smeh i glas.
    Neka sila jaca od njega, od mene,odlucila je da to leto, taj avgust devedet i cetvrte godine, pamtim citav zivot.
    I jedan osmeh.
    I jednu suzicu, jer letu je kraj i ja odlazim.
    I njegovu kariranu kosulju ....

  8. #8

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Bila je noc,guzva u poznatom kaficu,zaguseno svetlo,zagusljivo od dima cigareta,prijatna muzika.
    Sedeli smo,smeskali...bila je sigurna u sebe,cinilo mi se,pokusao sam da je pratim u tome mada sam imao tremu,po prvi put.To vece je i kafa imala cudan ukus.U toj masi je obasjavalo mesto na kom je sedela,taj sjaj u oku i treptaj sve mi je govorio,bez ijedne reci,bilo je jasno ko dan.Sve nase godine,vise nam ne vrede a mislili smo da cemo zajedno cekati sede,ali nismo izganjali te nase snove,nesto se isprecilo,nesto jako i neopisivo.I vesto smo skrivali likove,ona moj,ja njen od zlih ljudi,kojima je ljubav trn u oku.
    Udisali smo ljubav jos tu noc,suze su pokvarile malo taj osecaj i nije mi bilo tesko jer su suze i smeh za mene bile dar,nesto sto ce ostati duboko urezano u mom secanju.
    Zatim smo samo cutali,cutali i razisli uz poglede koji su rekli vise od reci.
    Krenuli smo svako nekim svojim novim putem,svako na svoju stranu kao stranci u noci.

    PANTA REI

  9. #9

    Odgovor: Ez opozit tu prvi, POSLEDNJI SUSRET

    Prvo da napomenem sretnemo se mi i danas,al' onako komshiski samo bez pozdrava,bez onog "Tjao komsho, svrati na kaficu."
    Bilo je to proshle godine,posle navrshene 4 godine veze.
    On nije znao da je to kraj (ni sada ne kapira da vishe nema nas) , ja sam znala.
    Rastali smo se ruzhno..
    Svi kupljeni pokloni su vratjeni,chak i onaj za 18ti rodjendan,puno uvredljivih rechi sa njegove strane.Ja nisam htela ili nisam znala da mu uzvratim, chinimi se da sam ga tad josh volela (ako sam ga u opshte i volela,vishe ni sama ne znam)
    Bilo je glupo, al' od tad kao da sam prodisala..jer bila sam ja i suvishe mlada da bi sa mnom realizoao svoje planove.
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

Slične teme

  1. Poslednji srpski car
    Autor Invisibleman u forumu Istorija
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 11.10.2011, 11:02
  2. U susret Bozicu
    Autor swba u forumu Religija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 07.01.2011, 06:20
  3. Prvi (forumaški) susret.
    Autor love hunter u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 84
    Poslednja poruka: 12.12.2010, 23:55
  4. Poslednji put u životu
    Autor Kunic u forumu Spomenar
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 07.02.2008, 23:21
  5. Moto susret na Petrovaradinskoj tvrđavi
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 25.05.2007, 14:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •