Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15
  1. #1

    Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)



    GIJOM APOLINER
    1880 - 1918



    Gijom Apoliner (fr. Guillaume Apollinaire), (Rim 26. avgust 1880. Pariz 9. novembar 1918 ), legendarni i kontroverzni francusko-italijanski pisac i dramaturg, poljskog porekla. Rodio se kao Vilhelm Apolinaris de Kostrovicki, ali je promenio ime.
    Majka mu je poljska grofica i avanturistkinja Agnes de Kostrovicki, a otac mu je navodno italijansko-švajcarski diplomata koji ga nikad nije priznao.
    Išao je u najbolje škole na Azurnoj obali i na drugim mestima. Učesnik je svih pokreta avangarde, jer se nakon završetka školovanja uputio u Pariz, gde postaje ugledni član zajednice boema na Monparnasu. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu, gde je pogođen u glavu. Poslat je na oporavak, ali je neprestano stvarao stvarao, postavivši svoju dramu "Sisa Tiresijina". Pisao je pesme i prozu.
    Najpoznatiji je kao pesnik (zbirke "Alkohol" i posthumno objavljeni "Kaligrami" gde tekst pravi sliku onog što je tema pesme), a takođe i kao autor erotskih romana "Jedanaest hiljada buzdovana" (Les onzes milles verges) u kojem se nekoliko puta pojavljuju Srbi -- oba pola -- kao sporedni karakteri sa kojima junak ima seks i "Iskustva mladog Don Žuana".
    Prvom do smrti nije hteo da prizna autorstvo. Voleo je da se elegantno oblači. Bio je optužen za krađu Mona Lize, ali je oslobođen optužbi. Umro je dva dana pre kraja Prvog svetskog rata , sa 38 godina, u svom pariskom stanu, od napada španske groznice.
    Naslednici su mu Dejvid Herbert Lorens i Henri Miler.



    Izvor: Wikipedia
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Znak

    Potčinjen sam Vođi Znaka jesenjega
    Stoga volim plodove a rugam se cvetu
    Kad god dadem poljubac zažalim zbog njega
    Ko omlaćeni orah što se jada vtru

    Moja večna jeseni o duha moje doba
    Rukama davnih dragana tvoj kraj je obasut
    Jedna me supruga sledi ta moja senka kobna
    Večeras golubice uzleću zadnji put
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Lorelaj

    Žanu Sevu


    U Bahari živela veštica jedna plava
    Sve muško poče zbog nje da pati očajava

    Sam biskup pozvavši je pred sudije svoje
    Jer beše tako lepa oslobodio je

    O Lorelaj prelepa alemastih zena
    Čijim li si činima reči opčinjena

    Život moj je pretežak uklete mi oči
    Ko me gleda biskupe taj u propast kroči

    Nisu mi od alema oči već od vatre
    U vatru ih bacite da te čini zatre

    Taj plam o Lorelaj žeže moje grudi
    Ti si me opčinila nek ti drugi sudi

    Ne smejte se biskupe već molite za me
    Bog s vama a mene neka guta plamen

    Moj je dragi otišo i tuđinom luta
    Ništa mi se ne mili nek me plamen guta

    Srce mi je bolesno pa moram da umrem
    Ako sebe ugledam moraću da umrem

    Srce mi je bolesno jer on nije ovde
    Srce mi je bolesno otkada on ode

    I biskup tri viteza pozva na presudu
    U manastir vodite ovu ženu ludu

    Idi Loro mahnita Loro vatrooka
    Da ko duvna u crnom čekaš kraj svog roka

    I evo sve četvoro sada cestom jezde
    Lorelaj ih preklinje oči su joj zvezde

    Pustite me vitezi na vrh one hridi
    Da svoj lepi zamak još jedanput vidim

    Da se još jedanput u reci ogledam
    Pa se udovištvu manastirskom predam

    Gore joj u vetru kose lepršahu
    Lorelaj Lorelaj vitezovi zvahu

    A dole se na Rajni u brodiću svome
    Moj dragi pojavio Zove Video me

    Dragi stiže donosi mir srcu i duši
    Ona se tad saže i u Rajnu sruši

    Gde Lorelaj prelepe lik joj otkrio se
    Očiju boje Rajne i sunčane kose
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Odlazak

    I bledi behu njih oboje
    I jecaj zamro je u njima

    Ko snežne latice i tvoje
    Ruke po mojim poljupcima
    Jesensko lišće padalo je
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Dopisnica

    Pišem ti dok sav šator spava
    I letnji dan mre oko mene
    Ko buket što se rasprskava
    U nebu punom plave sene
    Zaslepljujuća jedna salva
    Još ne procveta a već vene
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Tuga jedne zvezde

    Lepa je Minerva moje glave čedo
    Krvava mi zvezda večnu krunu pruža
    Dno je razum a vrh nebo nepregledno
    Glavi gde Boginjo dugo se oružaš

    I stoga ja znadem gora zla zacelo
    Od te skoro kobne rupe ozvezdane
    No nesreća tajna mog bunila vrelo
    Veća je od sviju što ih duše hrane

    U meni je žarka patnja slična zvezdi
    Kao što u svicu gori plamno telo
    Ko vojničko srce što Francusku gnezdi
    Ko polen mirisni u ljiljanu belom
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Mesečina

    Sladunjavi mesec sa usnama ludaka
    I voćnjaci i sela pohlepni su noćas
    Dok zvezde blistaju kao hitre pčele
    Svetlonosnim medom koji kaplje s grana
    Jer eto sve je slatko što pada sa neba
    I svaki zrak mesečev je kap meda
    A ja skriven shvatam preslatku pustolovinu
    U strahu od strele te pčele Zornjače
    Koja mi stavlja u ruke varljive zrake
    A mesečev med uzima od ruže vetrova
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #8

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Nađeni uvojak

    U sećanju mu opet sjaše
    Uvojak kose tamnozlatne
    Da li još uvek pamtiš naše
    Sudbine dve neverovatne

    Otej Monmartr i sva ona
    Na bulevaru mesta draga
    Sećam se dana šapnu ona
    Kad pređoh preko tvoga praga

    Tu padoše ko neka jesen
    Sećanja moga tamne vlasi
    Naš udes kojim si zanesen
    Stapa se s danom što se gasi
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Marizibil

    Ona po kelnskim ulicama
    Čim padne noćni mrak tumara
    Svima na meti ljupkost sama
    Pa klonula od trotoara
    Loče po slepim pivnicama

    Osudila se na put zao
    Radi makroa rumenoga
    Što uvek mirisaše kao
    Beli luk On iz šangajskoga
    Bordela nju je izvukao

    Znam mnoge ljude što svom žiću
    Jednaki nisu ni dorasli
    Klecaju slični mrtvom lišću
    Oči im oganj loše zgasli
    Srca im se ko vrata miču
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    RAKETA

    Tamna vitica s potiljka tvoga riznica je moja
    Moja te misao stiže tvoja se s njom ukršta
    Tvoje su dojke jedina đulad koju volim
    Sećanje na te je svetla tačka po kojoj se upravljamo
    u noći

    Gledajući široke sapi moga konja mislio sam
    na tvoje bokove

    Pešadinci evo odlaze u pozadinu čitajući novine

    Bolničarev pas se vraća sa lulom među zubima

    Jejina riđastih krila mutnog pogleda njuške kao
    u mačeta i mačjih nožica

    Zeleni miš šmugnuo mahovinom

    U logorskom loncu zagoreo pirinač
    To znači da na mnogo toga treba paziti

    Megafon krešti
    prenesite paljbu dublje

    Prenesite dublje paljbu ljubav vaših baterija

    Ravnoteža bakterija teških cimbala
    Na kojima heruvimi ludi od ljubavi
    Sviraju u čast Boga svih Vojski

    Stablo ogolelo na brežuljku

    Brujanje traktora što puze dolinom

    O stari svete XIX veka pun visokih dimnjaka tako
    lepih i neuprljanih

    Muškosti veka u kome živimo
    O topovi

    Blistave granate čahura od 75
    Zvonite pobožno
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Lula

    Staza je što do zvezda vodi
    Čista ni senčena ni svetla
    Hodah no nigde ni pokreta
    Što tome Mlečnom Putu škodi

    Često zbog pertle na sandali
    Ili zbog zemnog cveta nekog
    Od smisla zvezdanog daleko
    Moji bi saputnici stali

    A stada porfirogeneta
    Klečahu kao bezazleni
    Hor od svetaca i poeta

    Što su u svodu izgubljeni
    No sova beše vodič meni
    I ja sam bio nepokretan
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)

    Bolesna jesen


    Jeseni bolesna i obozavana
    Umreces kad severac zakovitla
    Kroz ruzicnjake
    I kad zasnezi
    Po vocnjacima

    Jeseni jadna
    Umri u belini i bogata
    Snegom i zrelim plodovima
    U dnu neba
    Kopci kruze
    Nad tupim barskim nimfama
    Zelene i kratke kose
    Koje nikad nisu volele
    Dok nad dalekim rubovima suma
    Jeleni ricu

    O jeseni sumove tvoje volim
    Plodovi padaju niko ih ne bere
    Vetar i grane placu
    Suze im teku s lista na list
    Lisce se valja
    Voz tutnji
    Zivot prolazi

  13. #13

    Odgovor: Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)

    LJUBAVNA PESMA

    Evo od čega je načinjena simfonijska pesma ljubavi

    Pre svega tu je ljubavna pesma iz davnina
    Šum bezumnih poljubaca slavnih ljubavnika
    Ljubavni krici smrtnica silovanih od bogova.
    Muški znaci junaka iz bajki uzdignuti kao oruđa kontraavionska
    Jazonov dragoceni urlik
    Labudova samrtna pesma
    I pobednička himna koju su prvi sunčavi zraci pevalu u Memnonu nepomičnom
    I krik Sabinjanki u času njihove otmice
    Pa takođe i ljubavni krici velikih mačaka u džungli
    Potmuli šum sokova koji se penju u tropskim biljkama
    Grmljavina artiljerija koje izvršavaju strašnu ljubav naroda
    Talasi morski u kojima se rađa život i lepota

    U tome je pesma sve ljubavi sveta
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #14

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Most Mirabo

    Ispod mosta Mirabo teče Sena
    I ljubav naša
    Zar je sve uspomena
    Patnja uvek radošću beše ispraćena
    Sve nose dani osim mene
    Nek sat izbija i noć krene
    Sve nose dani osim mene

    Licem u lice za ruke se držeći
    Stojimo dok ispod
    Mosta od ruku prolazeći
    Val teče umoran od pogleda večnih

    Nek sat izbija i noć krene
    Sve nose dani osim mene

    Ljubav nam odlazi s vodom sto mrmori
    Odlazi ljubav
    O živote spori
    A naša se nada razbuktava gori

    Nek sat izbija i noć krene
    Sve nose dani osim mene

    Protiču dani protiču vremena
    Proslost je mrtva
    Ljubav neoživljena
    Ispod mosta Mirabo teče Sena

    Nek sat izbija i noć krene
    Sve nose dani osim mene
    Poruku je izmenio Cecara, 11.07.2011 u 11:05 Razlog: boja
    ali zvuk oluje čuje samo ti...

  15. #15

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    LOVAČKI ROGOVI

    Naša istorija je otmena i tragična
    Kao maska nekog tiranina
    Nijedna drama smela ili čarobna
    Nijedna sitnica indiferentna
    Neće načiniti našu ljubav patetičnom

    I Tomas od Kvinsija popivši
    Opijum otrov sladak i krotak
    Otišao je svojoj Ani sanjareći
    Ali pređimo preko toga jer sve prolazi
    A i ja ću se vraćati često

    Uspomene su lovački rogovi
    Čiji zvuk umire u vetru
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •