Kao da me je bog sačuvao
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 16
  1. #1

    Kao da me je bog sačuvao

    Veliki broj ljudi, u toku svoga veka, bar jednom se nađu u nekoj pogibeljnoj situaciji, opasnoj po život. Igrom slučaja, sudbine, sreće, ili ko zna čega mnogi od njih prođu bez ikakvih posledica, ili sa lakšim povredama.

    Sećam se, jednom sam ispao iz voza. Bio je dubok sneg, preko dva metra, i ja sam se zario u njega skoro okrznuvši jednu od onih bandera pored pruge. Nepovređen od pada, zapao sam u drugu nepriliku. Umalo da se udavim u snegu. U onom magnovenju napipao sam rukom početak uspona nasipa na kojem se nalaze šine, pa sam kao krtica prokopao tunel do pruge i spasa. Ostatak muke od pešačenja par km na minus 20, kroz šumu do prve železničke stanice nije vredan ni pomena. Konačno, dok sam sa otpravnikom vozova u toplini njegove kancelarije ispijao kafu i pušio njegovu Sarajevsku Drinu, čuo sam kako je na moju priču uzvratio:
    - Mali, kao da te je sam bog sačuvao!

    Da li vam se desila neka situacija da ste mogli da nastradate, a da ste ostali neozleđeni?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    2-3 пута од солидно али не довољно добро усмерених рафала и снајперске ватре... и још толико пута у саобраћају...
    У последње време ме изгледа чува да ја неког не убијем, пошто кад видим да нема пешака приђем до улице у коју се укључујем и погледам лево-десно... а онда неки сулуди бициклиста излети са стазе...
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  3. #3

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Bilo je to pre desetak godina.Otišla sam sa društvom i momkom do susednog mesta.Proveli smo se kao nikad u životu.Pilo se., zezalo, igralo...
    Kad smo se vraćali kući.počela je da ispada neka kišica,točak je blokirao,vozač uspaničio,i mi smo se ubrzo počeli okretati na putu,a potom isprevrtali.
    Imali smo sreće da nam ni jedna kola nisu išla u susret.Iako smo svi završili naglavačke,uspeli smo da izađemo iz kola kroz zadnje staklo.Sitne ogrebotine,po koja čvoruga...i to je bilo to.

    Bio je Veliki petak.....sam Bog nas je sačuvao.
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  4. #4

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    pre nekoliko meseci, slupala sam se sa drustvom, ali Bogu hvala niko nije bio teze povredjen, samo sam ja (naravno ) imala laksi potres mozga i par ogrebotina (po licu uglavnom).. to sam i pominjala negde ovde na forumu.. ne mjerem trazit' sad..
    tada, kao da nas je Bog sacuvao sve..
    Krek, krek.. Ne gudra

  5. #5

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    20. februar 2004. Prolazim kroz raskrsnicu dve najprometnije ulice u Hamiltonu, upalilo se zuto u trenutku kada sam bila skoro na 'liniji'. Iz suprotnog pravca dolazila su kola, prestrojena u levu traku (uslovno skretanje). Ne znam iz kog razloga nije stala, cak ni usporila. Usred raskrsnice me je bocno udarila, napominjem da je vozila nekog pontijaka koji je bio 3 puta veci od mojih kola - kao da me je udarila ladjom. Moja kola su letela bocno prema bankini. Videla sam da 'letim' prema mladom coveku sa detetom u rukama, koji se tu zatekao, cekajuci da predje ulicu. U delicu sekunde sam videla kako cu ih 'pokositi'. Srecom bankina je bila visoka i udarila sam u istu (vozila sam kola sa niskoprofajlnim gumama), tako da sam se od nje odbila i kola su pocela da se okrecu, i dalje 'rulajuci' niz ulicu. Sve se odigralo u par sekundi. Cela leva strana bila je nabijena na mene. Prvi je pritrcao covek sa detetom. Sedela sam i dalje u soku, vilica mi se ukocila, nisam mogla da govorim nekoliko minuta. Iz kola sam izasla na suvozaceva vrata. Covek se odmah ponudio da mi bude svedok. Da ne duzim dalje, zahvalna sam sreci ili Bogu, sto tog dana nisam usmrtila sebe, tog coveka i njegovo dete. Prosla sam sa povredama vratnih prsljenova, zbog koje i dan danas zivim sa bolovima u vratnoj kicmi, ali me oni ne sprecavaju da budem jaca od njih i da funkcionisem, ne bas kao pre saobracajke.... ali... Sve je dobro kad se dobro svrsi.
    neunistiva zlojebaba!

  6. #6

    01 Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Vidis...ja sam imao slicnu nesrecu u Las Vegasu.
    Isao sam sa posla, a nesreca se desila 08.15.2006 oko 12:15 ujutro.
    Lagano vozim....vidim otvara se na semaforu zeleno i ne usporavam vec mislim da prodjem raskrsnicu, kad odjednom policija mi dolazi sa moje leve strane i punom brzinom udaraju u moja leva vrata. Ja u tom momentu nisam stigao nista da uradim samo znam da sam dodao pun gas i to me spasilo sigurne smrti.
    Izgleda da sam dodao gas bas u onom momentu kad su me udarili...posto su moja kola imala zadnju vucu, moj zadnji tocak je otkinuo njihov stitnik i njih zakrenuo, oni su udarili u betonski zid, a ja sam se pod rucnom par puta obrnuo u krug i stao. Probam izac na svoja leva vrata, kad ono klinac...ne mozem ih otvorit...ona spresana kao da ih neko speglo. Ja izadjem na druga...obidjem par puta oko auta i vidim sta mi banda policijska uradila.
    Mislim si u sebi....mamu vam policijsku....kako to vozite?, gde ste polagali vozacki?.... psujem ja u'sebi...kad prilazi jedan policajac od njih petorice i pita me: Jesi li bio vezan? Malo falilo sto mu nisam nesto opsovao, ali sam se ipak suzdrzao i rekao: Da bio sam vezan.
    U toj nesreci sam imao vise srece neg pameti, prosao sam sa neznatnim ogrebotinama, a auto mi totalka, kao i policijski. Ni kod policajaca nitko nije bio povredjen.
    Poruku je izmenio Goga, 25.08.2008 u 08:56 Razlog: citat

  7. #7

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Paaa da li je Bog ili nesto sasvim deseto, ali ja stvarno ne znam kako sam ziva
    2 momacke saobracajke...u prvoj sam sa zadnjeg sedista preletela napred i glavudzom izbila sofersajbnu MoNUmentalno sam pala u komu. Inace, autom smo se zakucali u kucu i uleteli coveku u spavacu sobu
    Sva sreca, pa niko nije nastradao. Osim mene jbt
    Drugi put...sedela sam na motoru dok je moj _deda_ zapisavao drvo u sumi...vracali smo se sa prvomajske terevenke i bilo je mnooogo pijanih vozaca.
    Jedan takav je autom pokupio motor na kom sam sedela. _deda_ je uspeo da dotrci, zgrabi me za jaknu i povuce s motora, samo sam cula eksploziju i odvratan bol u nozi. Znaci, odvalio mi je nogu...i sise su me bolele danima jer me deda zgrabio k'o da mi zivot spashava

    Ima toga jos...al' me mrzi da kuckam. Nesto sam se danas raspisala k'o pomamljena

  8. #8

    14 Odgovor: Kao da me je bog sačuvao



    Kao klinka, večito sam negde srljala, jurila i
    verovatno imala utisak da će,
    neko / nešto, da mi pobegne.

    Komšija Jovan, prijatelj iz najmlađih dana i ja sa svojih pet godina.

    Znam da je park preko puta bio zeleniji nego inače.
    Žalosne vrbe su prosto mamile
    ( Tarzan je tada bio aktuelan, kao i njegove lijane ).

    Imali smo čak i pešački prelaz, ali...

    Jovan je krenuo da pretrčava ulicu, ja za njim -
    ne gledajući ni levo ni desno...
    Čula sam samo jezivu škripu, galamu.
    Stajala sam kao paralisana.
    Ha! Imala sam sreće...
    Sekunda je falila da me kamion ''pokupi''.

    Žene sa obližnjih terasa su me već oplakale .

    Kada su mi kasnije ispričali kako se sve to desilo
    (kao da nisam bila tamo )
    nisu mogli da veruju, da sam imala loodu sreću.

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  9. #9

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Pre desetak godina,imala sam saobracajku i mislim da me je iz te reke
    stvarno samo Bog izvadio zivu i malo ugruvanu.
    Inace,duboko verujem,da me taj doticni gospodin svakodnevno cuva,
    i zato mu hvala!Mislim na njega cesto.

  10. #10

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    sa 6 meseci sam bila veoma mirna beba koja skoro nikada nije plakala... i onda je poceo plac... mama je znala da nesto nije u redu sa mnom... odvela me je kod doktora gde su je proglasili za histericnu mladu majku koja ima veze sa medicinom... sva sreca pa je potrazla drugo misljenje... i na vreme su otkrili da imam upalu uva i operisali su me... da su sacekali jos koji dan... upala bi dosla do kore mozga... i ko zna sta bi bilo... hvala Bogu na mojoj mami
    Citius, Altius, Fortius.

  11. #11

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    pre deset godina izlazimo autom iz dvorista, ja i mm, vozim ja...bezveze je to sto kad izlazim, znaci direktno se nadjem na glavnoj ulici...kad ono sa leve strane vidim prema nama idu cetiri fara...dva auta preticu se...ukocila sam se i nisam mogla da mrdnem...samo se secam da je mm podigao rucnu...pruzio ruke prema meni da me zagrli i odjednom cujem tresak...auto se neverovatno brzo okrece u krug...otvara se vrata i on leti napolje,a ja prema njemu...i to je svega sto se secam...kasnije sam sagledala svoje povrede - boli me glava od udarca u sofersajbnu, desna noga od udarca u menjac i stomak od udarca u volanu...
    mm je prosao ogrebotinama i potres mozga..

    I uvek kazem - Kao da nas je Bog sacuvao, jer sva sreca da je udarac bio u zadnji levi tocak i da nas je drugi auto zaobisao, jer ako nas je on udario...to bi bilo direktno u mene...


  12. #12

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    3. aprila bilo je pola godine od saobracajke i zaista mi je dobro, dok o tome ne razmisljam. Secam se, posle saobracajke sam Bogu zahvaljivala na tome kako nas je sacuvao i kako niko nije bio ozbiljno povredjen iako su posledice mogle biti mnogo, mnogo fatalnije. Sreca, pa se niko ni spreda ni pozadi nije zakucao u nas, nego smo samo pokupile sejalicu i ostale zive. Ali, kad me do'vate bube pa kad razmisljam sta je moglo biti.. nije mi jasno kako onaj kombi nije uleteo pozadi u nas, kad nam se zabio u dupe kola.. da je on uleteo u nas, ne znam da li bismo drugarica i ja prezivele.. a ni ne znam kako je keva izbegla kola koja su nam isla u suret.. onda ona ne bi prezivela.. Bogu hvala, pa se osim mog ugruvanog levog ramena i kuka nista ozbiljnije nije desilo.. i Bogu hvala, pa nisam sedela napred. E to stvarno, Bogu hvala jer sam u poslednjem momentu odlucila da cu sedeti nazad. Suvozaceva strana je skroz unistena, kao harmonika jbt
    Znam samo da smo auto prodali posle nekoliko nedelja, cak ni skumulator nismo vadili.. samo da putuje
    Krek, krek.. Ne gudra

  13. #13

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Imala sam 17 meseci kada sam se razbolela i zbog visoke temperature dobila deciji fras.Doktori su pokusavali da me lece,mucili na sve moguce nacine i na kraju kao uspeli,otpustili su me iz bolnice posle nekog vremena kao zdravu bebu.Medjutim otac za koga sam jako vezana odlazi da radi u Kisnicu i ja se od te neke tuge opet razbolim,od placa dobijem temperaturu,od temeprature i drugi deciji fras u razmaku od nekoliko meseci.Za doktore izgubljeni slucaj,otac sticajem okolnosti ne saznaje na vreme za moju bolest.I onda na scenu stupa moja mama i baka,odvedu me kod nekog covek (nadri lekara) koji me izleci ali i odredi neka pravila koja moram postovati...pravila i dalje postujem i tako sad guram vec osamnaestu godinu.Uvek se setim tog coveka,ipak mi je on spasao zivot,skoro je umro i nisam mogla da odem na sahranu jer je jedno od pravila da ne smem ici na groblja i to sam dvaput prekrsila posle toga jedno 3 dana mi je trebalo da se vratim u normalu...Al opet hvala Bogu sad je sve uredu.
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  14. #14

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Sram me je priznati ali tko ga šljivi..

    Bilo je to davno u doba mojeg puberteta. Bila sam sramežljiva i plašljiva curica sa starijom sekom iznad glave koja je imala samo takvu jezičinu. Sjećam se da sam bilo jedno pravo histerično dijete koje je imalo nizak prag samopoštovanja (hvala sportu na svim učinjenim promjenama na mojoj psihi). Trenirala sam karate. Kako se je točno zbilo, ne znam znam samo da smo se sestra i ja gadno posvađale. Krenula sam doma sa suzama u očima. Još danas se sjećam kako sam pomislila 'zašto uopće postojim?'.. U tom trenutku, sposonosnu i briljantnu ideju sam vidjela u naumu da najprometniju ulicu u svojem gradu samo prođem bez obzira išao li auto ili ne. I ostvarila sam. Nije bilo auta.

    Dan danas se sjetim toga, tog dana kada sam mislila da su sve moje lađe potonule ali očito nije bilo moje vrijeme da potonem do kraja.

    Hvala.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  15. #15

    Odgovor: Kao da me je bog sačuvao

    Dvije godine sam imala kada me valjda sami Bog sačuvao da se ne udavim u Tamišu. Tata je bio sa mnom, mojom sestrom i sestrom od tetke, koje su starije od mene 2,5 i 5 godina...dakle, i one male...a ja nisam voljela da se kupam, samo sam se muvala u mulju, pretakala iz onih sudića...one su sa šlaufima, mošićima otišle da se kupaju, ali im đavo nije dao mira, pa su krenule da preplivaju Tamiš, a rijeka k'o rijeka, nosi...i tata je sa obale vidio da njih dvije neće dobro završiti..krenuo je da ih vrati, bio je odličan plivač i u punoj snazi...kad je stigao na nekih 10-ak metara od njih, kasnije je pričao, da ga je nešto jednostavno natjeralo da se tog momenta okrene i provjeri šta je sa mnom u plićaku...vidio je da sam ušla dublje i da se davim, ali doslovno davim...čas me ima, čas me nema...ove dvije ovamo idu sve više nizvodno...ja se davim...naravno da je krenuo prema meni da pliva svom snagom, ali kaže da je izgledalo kao da se ne pomjera. Valjda se i derao, uglavnom, momak je neki strčao u vodu i u zadnji čas me izvukao.
    Kad smo došli kući, tata i sestre su bili blijedi kao zid, nisu ništa pričali, mama je zahtjevala da joj kažu...ali nisu znali kako...samo je mene uzela u naručje, a ja sam je počela daviti rukom, grliti i rekla "mene mama voda sve vak'o vak'o".

    Preživjela sam.

    *******

    Ove godine, 4. aprila sam imala saobraćajku, u minibusu koji je bio par km od Sarajeva, nas 16 u njemu, sve omladina... na novom autoputu, dijelu koji je u izgradnji, glupavi vozač je na dijelu u kojem nije klasični saobraćaj u 4 trake, nego onako standardno jedni pored drugih, i zabranjeno preticanje, kiša malo je reći lijee...on je počeo da pretiče i ja sam samo čula vrisak i nagli udar u drugo vozilo, frontalno smo se lupili...srećom...ako se tako može reći, mi smo bili u novom mercedesovom minibusu koji je sav onako snažan...i mi smo gurali golfa keca nekih 15-ak metara...zaustavili smo se svi..na nekih 4-5 metara od provalije, a dole je bila samo rijeka Bosna. Razbijene glave, ja sam sredila desnu ruku od otpora...strah, kakav nikad nisam osjetila do tada...psihički sam bila grozna par dana, stalno me boljela glava, nisam mogla da spavam...i mjesecima sam se užasavala da me neko drugi vozi...sad već taj strah polako jenjava. Hvala Bogu.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •