....postoji trenutak kada se čovek,vođen unutrašnjom potrebom da zadobije nešto od onoga za čim žudi,premetne u ''rugobu''.Duševnu nakazu.Sopstvenu karikaturu.Pohlepa s kojom grabi ka cilju,cilju koji mu ujedno postane najveća,a ubrzo i jedina,stvarna potreba,izobličuje njegovo postojanje do neprepoznatljivosti.Čak mu se i onaj vidljivi deo postojanja:način govora,gestikulacija,hod...promene.
Šta to od čoveka može napraviti rugobu?
Kojem od svih unutrašnjih poriva,možemo ''zahvaliti'' za ovu metamorfozu?
Ima li povratnika iz ove jedinstvene ''ružnoće''?