Tako čest, da može da se na njega posmatra kao na pravilo. Naime, bez obzira na bliskost, neverovatnu količinu topline i prepoznavanja, uvek se odstavlja odstupnica za "ono nešto" što će se, koliko sutra, pojaviti iza ugla, biće savršeno i promeniće nam život iz korena...
...a što se nikad ne pojavi...
...i godine lete, a mi se igramo kroz njih, ne primećujući koliko je u stvari to "savršeno" ponekad blizu, koliko smo pored njega mogli da budemo ono što jesmo, koliko smo dozvoljavali da nam magla večitog nezadovoljstva napravi koprenu ispred očiju kroz koju nije moguće videti jasno...
...i pustili da nestane, da ga odnese reka vremena, da taj grumen zlata izbaci pred noge nekom drugom čije je oko umelo da ga prepozna, odmah...
...što sam matoriJi, sve više dopuštam sebi da se prepustim, i sanjam...jedino mi fali adekvatan saučesnik u toj kriminalnoj radnji...na duže staze...