Veceras sam onako bunovna iz sna pomislila da trebam na posao,potpuno zaboravila i koji je datum,dan,gde sam...Cao dan mislim sreda je.A vreme prosto leti,nosi sve sa sobom.Sve se svelo na neku zurbu.Naucili smo zuriti a zaboravili cekati.Nekako mi se cini da se dosta toga svelo na vreme brzih zarada i plitkih odnosa,velikih ljudi i malih karaktera.Pa i na tehnologiju,gde vas ovaj ili bilo koji tekst moze odvesti jednim klikom u inbox ili trash
Treba provesti vise vremena sa najblizima,setiti se drzati za ruke i ceniti svaki momenat jer ta osoba jednog dana nece biti tu.Dati uvek vremena za razgovor i razmenu najdragocenijih misli sa drugima.Deliti topao zagrljaj jer je to blago koje mozemo dati punim srcem a nista ne kosta...Saljem vam svima jedan veliki zagrljaj