Opravdati život? Opravdati život! Opravdati život.
Traženje opravdanja života izvan sebe je besmisleno; odustajući od toga da se izvan sebe traži jamstvo za svoju egzistenciju, odbiće se i verovanje bezuslovne vrednosti koje osporavaju smrt, bilo tako što se pripajaju životu ili tako što se potpuno negiraju. Dosad načinjene ljudske spoznaje i još važnije, izvesnost objašnjenja onog što još nije spoznato zatvorila su vrata apsurdnoj ideji o bogu. Vrtimo se u krug. Niče je bio u pravu kad je pisao o tome. Naravno, ne na tako banalan način kakav sam iznela u prethodnoj rečenici. Ovako ispada da se potvrđuje davno izrečena Šestovljeva misao da je njegov jedini istinski izlaz tamo gde izlaza nema po ljudskom sudu. Inače zašto bi nam još trebao bog osim da mu se obraćamo samo da bismo dobili nemoguće, jer što se tiče mogućeg za to su dovoljni ljudi. I sada, kad razmišljam o tome, bačena nekim drugim dešavanjima oko mene, na žalost, zaključujem da će taj izraz biti uvek dovolljno velik, shodno činjenici da će uvek postojati ljudi kod kojih će strah biti jači od razuma. I sama činjenica da spoznaja, ma kako bila detaljna u našim životima, nikad ne može biti potpuna i da će se njene ivice uvek gubiti u neznanju.