Platon, Aistotel i Polibije razvili su nauku odnosno teoriju o vrstama vladajućih sistema, koje su podelili na dobre i loše. Dobri vladajući sistemi imaju za cilj dobrobit svijuh - njima suprotno su vladajući sistemi koji za cilj imaju jedino svoj sopstveni interes. U dobre vladajuće sisteme računaju se monarhija, aristokratija i demokratija, u loše vladajuće sisteme računaju se tiranija, oligarhija i ohlokratija.


Vladavina jednoga
Monarhija, dobra < kontra > Tiranija, loša

Vladavina manjine
Aristokratija, dobra < kontra > Oligarhija, loša

Vladavina svih
Demokratija, dobra < kontra > Ohlokratija, loša


Monarhija je vladavina jednoga (grčki μόνος - jedan i άρχειν - vladanje), on je prvi državnik i prvi predstavnik države. Vlada sam ili zajedno sa drugima, ali zadnju odluku donosi on, i njegova težnja je dobrobit svijuh koji pripadaju njegovoj vladavini. Pri tome i monarh je dužan da poštuje red i zakon, tj. ne može da donosi odluke po svojoj ličnoj volji i protivno zakonima.

< kontra >

Tiranija je vladavina jednoga (grčki τυραννίς), gde ali vladar, po Platonu, Aristotelu i Polibiju, suprotno monarhu ne poštuje red i zakon, tj. donosi odluke po svojoj ličnoj volji i u svako doba može da se predomisli i promeni odluke. Vlada apsolutno i nikome nije dužan odgovornosti.


Aristokratija je vladavina manjine (grčki άριστoς - najbolji i άρχειν - vladanje) sastavljene od onih najbolje kvalivikovanih za upravljanje. Pojam aristokratija je značio u antičkoj Grčkoj sistem vladanja kao vladavinu najboljih. Po Aristotelu oni su trebali da budu najbolji po vrlinama i sposobnostima.

< kontra >

Oligarhija vladavina manjine (grčki ὄλίγοι malo i άρχειν vladanje), je vrsta vlasti u kojoj većina političke moći jeste u rukama malog dela populacije, ali koje je normalno najmoćnije bilo po svom bogatstvu, vojnoj sili, strahovladi ili političkom uticaju. Po Platonu koji je prvi definisao sistem oligarhije, oligarija je vladavina bogatih koji se zalagaju jedino za svoje interese.


Demokratija je vladavina naroda (grčki δήμος - narod i κρατία - vladavina), od naroda za narod, tj. narod bira svoje predstavnike u vladi. Ovo - pravo na biranje predstavnika - je osnovni i suštinski koncept demokratije, koji može da se primenjuje različitim metodama i da poprima različite oblike. Demokratija predstavlja jednakost među ljudima, ljudska prava, pravedne nepristrasne zakone i sudove i tome slično. Platon kao zagovornik aristokratije imao je više negativan stav prema demokratiji. Aristotel opet smatrao je za ideal kombinaciju demokratije i aristokratije. Po njemu, demokratija za osnovu treba da ima tri tačaka: autonomiju (vlast da se daju zakoni i obaveza da se svi pojednako drže zakona), autohtoniju (urođenost tj. zajedničnost, lojalnost prema svojoj zajednici) i autarkiju (samodovoljnost, sloboda od zavisnosti spoljne trgovine tj. kapitala).

< kontra >

Ohlokratija (grčki ὄχλος - masa i κρατία - vladavina) je naziv koji se koristi za vladavinu rulje ili mase ljudi, odnosno njenu sposobnost da utiče na ustavne vlasti. Polibije vidi u ohlokratiji kada demokratija i njene vrline propadaju, te masa ljudi dalje nemaju za cilj interes svih već jedino svoje i svojih grupacija.