Odisej Eliti
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 25

Tema: Odisej Eliti

  1. #1

    Odisej Eliti

    Odisej Eliti

    (02.11.1911 - 18.03.1996.)


    Slučajni susret Krićanina Odiseja Alepudelija s poezijom francuskog nadrealiste Pola Elijara pre skoro pola veka bio je presudan za ceo život ne samo mladog Grka, budućeg pesnika i nosioca Nobelove nagrade za književnost, već i za jednu živu dinamičnu struju u grčkoj poeziji. Prevodeći Elijarove pesme na grčki jezik, mladi Odisej Alepudeli je, izgleda, smislio i svoje književno ime koje delimično reprodukuje ime tog francukog pesnika, te je u grčku poeziju ušao i ostao kao Odisej Eliti.


    Drugim delom svog bića, opet slučajno simbolizovanim njegovim imenom Odisej, ovaj pesnik je uronjen u milenijumsku tradiciju helenstva, tako reći odvajkada smeštenu na obale i ostrva Egejskog mora i Mediterana, predela koje je Odisej Eliti opevao lepše nego iko drugi u savremenoj grčkoj poeziji.

    Njegovom poetskom obožavanju prirode bilo je u grčkoj poeziji pripremljeno mesto, još davno.

    Zaljubljenost u prirodu, pre svega u sunce i more, univerzalna po svom osnovnom tonu, vremenom je počela da se boji intenzivnim grčkim bojama, tako da je njegova poezija danas, i bez narativnih reminiscencija na opšte poznate mitološke sadržaje i drevne helenske istorijske veličine, svojevrsna riznica svega onoga što se smatra grčkim. "Njegova poezija je čarobno ogledalo u kome vidimo "ideju" nas samih, svoju idealizovanu lepotu, onu za kojom žudimo", piše grčki kritičar Merakli.

    Zbog ovog elementa idealizovanog, nesvakodnevnog u njegovoj poeziji, elementa za kojim je pesnik svesno tragao kao za osnovnom vrednošću svoje poetike "lirskog iznenađenja", pesme Odiseja Elitija ne zavole se na prvi mah, ne usvoje se posle jednog čitanja ili slušanja. One se svojim neobičnim pa i negramatičkim jezičkim obrtima, neprepoznatljivim semantičkim nijansiranjem i svežinom svojih slika i neočekivanih asocijacija upijaju u čitaoca sporo i možda čak, teško.Ipak, plemeniti ukus ove otmene, iako čulne poezije, urezuje se duboko u dušu, koju snaži i hrabri kao mirisno, gusto vino sa Kipra ili Sapfinog ostrva odakle Elitijevi preci zapravo potiču.

    Dr Ksenija Maricki Gađanski



  2. #2

    Odgovor: Odisej Eliti

    LEPOTICA I NEPISMENI

    Često na smiraju dana, dušu joj obuzme lakoća
    S okolnih brda, mada joj je dan bio težak, a sutra
    Nepoznato.

    Ipak, kada se sasvim smrkne, a ruka sveštenika
    Se javi iznad bašte mrtvih, Ona

    Sama, Uspavana, s nekoliko mezimaca noći - dahom
    Ruzmarina i dimom iz dimnjaka s mirisom
    Toplog pepela - bdi na pragu mora

    Drukčije lepa!

    Reči talasa jedva izgovorene ili tek naslućene
    U šumu i druge koje liče na reči mrtvih,
    Uplašene među čempresima, kao šudni znaci
    Zodijaka, osvetlele su njenu privlačnu glavu
    Kružeći oko nje. A neka

    Neverovatna jasnoća dopustila je da se, jako
    Duboko u njoj, pojavi pravi predeo,

    Gde su se, kraj reke, s Anđelom borili crni ljudi,
    Pokazujući kako se rađa lepota

    Ili ono što mi, drukčije, zovemo suza.

    I dok je trajala, osetio si, misao je preplavila
    Lice, ozareno, sa gorčinom u očima i ogromnih,
    Kao u drvene hijerodule, jagodica
    Razapetih između krajnjih tačaka Velikog psa i
    Device.


    "Daleko od kužnosti grada sanjao sam kraj nje
    Pustinju gde suza ne bi imala smisla i gde bi
    Jedina svetlost bila od vatre koja proždire sve
    Što imam.

    Rame uz rame, nas dvoje podneli bismo teret
    Budućnosti, zaklevči se na potpuno ćutanje i na
    Podelu vlasti sa zvezdama,

    Kao da nisam znao, ja nepismeni, da se upravo
    Tamo, u potpunom ćutanju, čuju najstrašniji
    Zvuci

    I da je samoća, otkako je postala nepodnošljiva za
    Muško srce, rasula i posejala zvezde!"


    - Šest i jedno kajanje za nebo
    Poruku je izmenio DrinChe, 05.04.2009 u 01:07

  3. #3

    Odgovor: Odisej Eliti

    ELENI

    Prva kap kiše ubila je leto
    Natopile se reči koje su rađale svetlost zvezda
    Sve one reči kojima si Ti bila jedini cilj!
    Gde sada da raširimo ruke kad vreme ne računa više na nas
    Gde sada da spustimo oči kad su daleki horizonti potonuli u
    Oblake
    Sada kad su se tvoji kapci sklopili nad našim predelima
    A mi smo – kao da nas je prožela magla –
    Sami samcati okruženi tvojim mrtvim slikama.

    Sa čelom na prozorskom staklu bdimo nad novim bolom
    Smrt nas ne može savladati dok ti postojiš
    Dok na nekom drugom mestu vetar može da te celu drži u životu
    Može da te odene izbliza kao naša nada izdaleka
    Dok na nekom drugom mestu postoji
    Sasvim zeleno polje iza tvog osmeha sve do sunca
    Koje mu u poverenju kazuje da ćemo se ponovo sresti
    Ne nećemo se suočiti sa smrću
    Nego sa ovom sitnom kapi jesenje kiše
    S nekim mutnim osećanjem
    S mirisom vlažne zemlje u našim dušama koje se stalno udaljavaju

    A ako tvoja ruka nije u našoj ruci
    I ako nema naše krvi u venama tvojih snova
    Ni svetlosti na neoskrnavljenom nebu
    Ni nevidljive muzike u nama o! tužna
    Prolaznice kroza sve ono što nas još uvek drži na svetu
    Onda je to vlažni vetar čas jeseni rastanak
    Gorko naslanjanje lakta na sećanje
    Koje se javlja kada noć hoće da nas rastavi sa svetlošću
    Iza četvrtastog prozora koji gleda na tugu
    Koji ne vidi ništa
    Jer je već postala nevidljiva muzika plamen na ognjištu
    ............. otkucaj velikog zidnog sata
    Jer je već postala
    Pesma stih uz drugi stih sazvučje kiše suza i reči
    Reči ne kao druge već onih kojima si samo Ti bila jedini cilj!

    - Orijentacije

  4. #4

    Odgovor: Odisej Eliti

    PASIJE

    2.

    Jezik mi dadoše grčki;
    Sirotinjsku kolibu na Homerovim obalama.
    .......... Jedina mi briga moj jezik na Homerovim obalama.
    Tamo deverike i grgeči
    .......... Vetrom bičevani glagoli
    Zelene struje sred plavih
    .......... Sve sam video da mi se penju u utrobi
    Sunđeri, meduze
    .......... S prvim rečima Sirena
    Ružičaste školjke s prvim crnim drhtajem.
    .......... Jedna mi briga moj jezik s prvim crnim drhtajem.
    Tamo narovi, dunje
    .......... Garavi bogovi, ujaci i bratići
    Prazneći ulje u ogromne ćupove;
    .......... I dah ove iz gudura mirišući
    Vrba i mastika
    .......... Metlica i đumbir
    S prvim pištanjem štiglica
    .......... Slatke psalmodije sa prvim Slava Ti.
    Jedina mi briga moj jezik sa prvim Slava Ti!
    .......... Tamo lovor i palmine grane
    Kadionica i tamjan
    .......... Mačeve blagosiljajući i kremenjače.
    Na tlu prekrivenom maramama vinograda
    .......... Mirisa roštilja, kucanje uskršnjih jaja
    I Hristos Vaskrese
    .......... Sa prvim hicima Grka.
    Tajne ljubavi s prvim rečima Himne.
    .......... Jedina mi briga moj jezik, s prvim rečima Himne.



    - Dostojno jest

  5. #5

    Odgovor: Odisej Eliti

    PASIJE

    7.

    Dolazili su
    Probučeni kao "prijatelji"
    Bezbroj puta moji neprijatelji
    Gazeći po prastaroj zemlji.
    Ali se tle nikad nije spojilo s njihovom petom.
    Dovodili su
    Mudraca, Osnivača i Geometra,
    Donosili Biblije sa slovima i brojevima,
    Svu Pokornost i Moć
    Da zagospodare prastarom svetošću.
    Ali se svetlost nikad nije spojila s njihovim
    Krovom.
    Čak se ni pčela nije prevarila da započne svoju
    Zlatnu igru;
    Čak ni zefir da nadme bele kecelje.
    Podizali su i osnivali
    Po vrhovima, po dolinama i lukama
    Moćne tvrđave i palate
    Drvene lađe i brodove,
    Za zakone koji su određivali korisno i dobro,
    Primenili su prastaru meru.
    Ali se mera nikada nije spojila s njihovom mišlju
    Ni najmanji trag božji nije im u duši ostavio
    Beleg;
    Čak ni jedan vilinski pogled nije im posegnuo za
    Govorom.
    Stizali su
    Preobučeni kao "prijatelji"
    Bezbroj puta moji neprijatelji
    Donoseći prastare darove.
    A svi su njihovi darovi
    Bili samo oganj i mač.
    Rukama pruženim s očekivanjem dali su
    Samo oružje, oganj i mač.
    ....... Samo oružje, oganj i mač.



    __________
    - Dostojno jest

  6. #6

    Odgovor: Odisej Eliti

    DOGODILO SE U AVGUSTU

    Pravio sam krugove po nebu i vikao

    Uz opasnost da zgrabim malo sreće

    Podigao sam kamen i nanišanio daleko

    Upozorena od sunca Sudbina se

    Pretvarala da ne vidi ništa

    A ptica devojčice je kljucnula mrvicu mora i

    Vaznela se.




    - Drvo svetlosti i četrnaesta lepota

  7. #7

    Odgovor: Odisej Eliti

    LAKONSKI

    Bol zbog smrti zapalio me je takvom vatrom
    Da se moj bljesak vratio suncu.

    Ono me sada šalje u savršeni poredak kamena
    I etra.

    Na kraju, taj koga sam tražio, sam ja.

    O, laneno leto, trezvena jeseni,

    Najmanja zimo,

    Život plaća obol maslinovim listom

    I u noći bezumnih sa malim zrikavcem uspostavlja
    Opet zakonitost Neočekivanog.

    - šest i jedno kajanje za nebo

  8. #8

    Odgovor: Odisej Eliti

    MALO ZELENO MORE

    Malo zeleno trinaestogodišnje more
    Hteo bih da te usvojim
    Da te pošaljem u Joniju na škole
    Da naučiš mandarinu i pelen
    Malo zeleno trinaestogodišnje more
    Da u maloj kuli svetionika tačno u podne
    Okreneš sunce i slušaš
    Kako sudbina nestaje i kako se
    S brda na brdo još uvek
    Dogovaraju naši daleki rođaci
    Koji vazduh drže kao kipove
    Malo zeleno trinaestogodišnje more
    S belim okovratnikom i trakom u kosi
    Da uđeš kroz prozor u Smirnu
    I da mi prepišeš odbleske s tavanice
    Od Gospodi pomiluje i Slava tebje
    Pa da se uz blagi severni i blagi istočni vetar
    Talas po talas ovamo vratiš
    Malo zeleno trinaestogodišnje more
    Da s tobom spavam nevenčano
    I da duboko u tvom zagrljaju nađem
    Razbijeno kamenje reči bogova
    Razbijeno kamenje Heraklitove odlomke.


    - Drvo svetlosti i četrnaesta lepota

  9. #9

    02 Odgovor: Odisej Eliti

    Odisej Eliti, ipak, ne može da ostavi da u njegovoj lirici caruje samo sunce, iako mu je darovao pune četiri decenije:
    naslov njegove najnovije zbirke pesama glasi Marija Nefeli ( Maria Nepheli) i samo naizgled je ime žene. Jer nepheli znači "oblak" i sve što mu je slično, što zaklanja sunce i sakriva ga. Iz dalekih praindoevropskih vremena Sloveni su to sačuvali u reči "nebo", a Nemci u reči "Nebel", dok romanski jezici nastavljaju tradiciju latinskog izraza "nebula". Tako slovenska onomasiologia počiva na oblačnom pokrivenom svodu nad našim glavama, koju su davno, pre četiri hiljade godina, zabeležili još jedino hetski dokumenti: nebiš - nebo.
    "Možda to stoji u vezi sa Zoroastrovom religijom", u svom etimološkom rečniku kratko beleži Petar Skok.
    Pretpostavljeni indoevropski arhetip "nebhos", "magla", "oblak", čuva isto značenje i u sanskrtskom obliku "nabhah", a u grčkom je, počev od Ilijade i Odiseje, dakle, pre oko tri hiljade godina, dao podsticaj za razvoj simbolike i metafora koje su nam danas toliko prisne da se najčešće i ne pitamo otkud nam.

    ...

    Dr Ksenija Maricki Gađanski

    ~



    Marija Nefeli govori:

    REČ O LEPOTI

    Bojte se
    ako želite da vam se razbudi nagon za Lepim;
    ili ako ne, onda ćete, zato što živimo u doba fotografije,
    učiniti to nepomičnim: sve to što kraj nas
    neprestano deluje neverovatnim gestovima:
    Nepojmljivo!
    a) dve lepe ženske ruke (ili i muške) koje su upoznale
    divlje golubove
    b) jedna žica čije su jedine uspomene električna
    struja i nepodozrive ptice
    v) jedan krik za koji se može smatrati da je večito
    savremen
    g) besmislena pojava otvorenog mora.

    Shvatićete naravno na šta mislim.

    Mi smo negativ sna
    zato se pojavljujemo crni i beli
    a propast nam donosi
    i najmanja mera stvarnosti, Ipak
    Das reine Gospođe i Gospodo
    kann sich nur darstellen im Unreinen
    und versuchst du has Edle zu geben
    ohne Gemeines
    so wird es als das Allerunnaturlichste
    kaže Onaj koji se usudio da prođe
    Gornjim Putevima.

    A mora da je nešto znao.

    BOŽE MOJ, KOLIKO PLAVOG RASIPAŠ

    .............................. DA TE NE BISMO VIDELI!

  10. #10

    Odgovor: Odisej Eliti

    A Drugi glas:

    KAP VODE

    Gore mi usne a sija tuga
    kap bistre vode nad ponorom
    tamnim punim trave; samo duša
    osvetljena kao stara crkva
    pokazuje da ćemo umreti na proleće...

    Ding-dong bela rado: umoran sam da se nadam
    ding-dong cvete sleza: teško mi je da se brinem
    ding-dong: takav oduvek
    čovek
    a da ja to ne znam!

    One tragove u suvom lišću
    riče goveče Vremena

    treba mi ceo život
    da prokrstarim pelastičke zidove
    dok se ne pojavi crno more
    a nad njim se kao bengalske vatre ne zapale moje
    tri zvezde!
    ne zapale
    Sve to jedna kap
    lepote koja drhti na trepavicama;
    čista tuga kao Atos koji visi s neba
    beskrajno vidljiv
    gde se sve dešava i prolazi
    Heron pada ničice i diže se još moćniji
    opet se stropošta iznuren tone u ponor.

    A kap sama silna nad ponorom.

    U SELU MOGA JEZIKA TUGA SE ZOVE SJAJ.

  11. #11

    Odgovor: Odisej Eliti

    Iz MONOGRAM-a

    I

    Uvek ću tugovati - čuješ li me? -
    za tobom, sam, u raju.


    Na drugu stranu linije dlana
    Skrenuti Sudbina, kao skretničar
    Vreme će se za trenutak saglasiti

    Kako bi drukčije, kada se ljudi vole

    Nebo će prikazati našu utrobu
    A nevinost će udariti po svetu
    Reskom crninom smrti.

    VII

    U raju sam odobravao ostrvo
    Sasvim kao ti sa kućom na moru

    Sa velikom posteljom i sa malim vratima
    Odjek sam bacio u vode bez dna
    Da sebe gledam ujutru kad se probudim

    Pola tebe da gledam dok prelaziš u vodu
    A pola da te u raju oplakujem.





    - Kuros, O.E. -

    Jedan od sedam kolaža Odiseja Elitija
    Načinjeni 1976. i 1977. godine

    1. Panagija Mora
    2. U morskoj pećini
    3. Nenastanjena kuća
    4. Devojka u ogledalu
    5. Prozor
    6. Tajni susret
    7. Kuros
    8. Vizija

  12. #12

    Odgovor: Odisej Eliti

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    DOGODILO SE U AVGUSTU

    Pravio sam krugove po nebu i vikao

    Uz opasnost da zgrabim malo sreće

    Podigao sam kamen i nanišanio daleko

    Upozorena od sunca Sudbina se

    Pretvarala da ne vidi ništa

    A ptica devojčice je kljucnula mrvicu mora i

    Vaznela se.




    - Drvo svetlosti i četrnaesta lepota
    ova pesma mi se jako dopala samo ne znam znacenje ovih stihova ...
    jel moze neko da protumaci ovo?

  13. #13

    Odgovor: Odisej Eliti

    U kom smislu tražiš tumača? I... šta ti se konkretno dopalo?

  14. #14

    Odgovor: Odisej Eliti

    U skoli trenutno radimo Elitia i njegove pesme,procitao do sada oko dvadesetak i ova ne znam zasto nekako mi najlepse deluje ...u skoli smo analizirali njegove pesme zaista sjajan pisac ne znam sto nam ovu pesmu profesor nije ni pomenuo

  15. #15

    Odgovor: Odisej Eliti

    ... Čovek danas nikad nije sam sa sobom,

    kaže Eliti u jednom intervjuu, uvek je u javnosti, sa drugima, na poslu, kraj televizora. Poezija može pomoći pojedincu da bude sam, da sanja, da ne pokušava sve da zaboravi, verujući pri tom da mu je sve potaman...

    ~

    DRUGA PRIRODA

    Epigram

    III

    Pre mojih očiju bila si svetlost
    Pre ljubavi ljubav
    A kada te je zaneo poljubac
    Žena.

    - Orijentacije -

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •