"Interesuje me samo "besmislica", samo ono što nema nikakvog praktičnog smisla. Interesuje me samo život u njegovom apsurdnom obliku. Junaštvo, patos, smelost, poučnost, higijeničnost, moralnost, ganutost i strasna zanesenost - to su reči koje mrzim. Ali potpuno razumem i poštujem: oduševljenje i ushićenje, nadahnuće i očajanje, strasnost i uzdržanost, raskalašnost i čednost, tugu i jad, radost i smeh..." - u Sibinovićevoj Antologiji ruske lirike sam pročitala i ostatak njegovih razmišljanja zabaleženih 1937. i više mi se dopalo nego prvocitirano.
Harmsova poezija
***
Da mislim logično ja ne znam
Jer smeta strah,
On probada mi misao
Ko svetlost
Na minut dvaput ili triput,
On grozničavo trese moju svest
I ništa više ne mogu da radim
Jer duša mene brine.
Gle, pada kiša,
Zaustavljeno vreme,
Nek' bespomoćni kuca sat,
Porasti travo, ne treba ti vreme.
Prozbori Božji Duše, ne treba ti reč.
Tvoj mir je, cvete papirusa, lep u žalu,
Poželeh sam da budem miran, al' uzalud.
1937.
K.I.