Nije me još stigla, ali već polako hvatam sebe u nekim razmišljanjima o tome..ko sam, šta sam, gde sam i šta sam postigla do sada u životu..šta sam mogla, a nisam i šta bih još mogla da uradim dok ne bude kasno..
„Period srednjeg doba stavlja pred nas posebne zadatke:moramo prihvatiti da je mladost prošlost i suočiti se sa dolazećom starošću, shvatiti i prihvatiti svoja ograničenja i vratiti se sebi autentičnom, odreći se nekih iluzija iz ranijeg životnog ciklusa i izgraditi realistične ciljeve i vrednosti.Neispunjavanje ovih zadataka, može nas dovesti u ono što se naziva krizom srednjih godina..“
Obično kad se pomene kriza srednjih godina, misli se na muškarce, međutim iste simptome mogu imati i žene..ti simptomi, najčešće se osete između 40-e i 50-te godine, ali se kod nekog mogu javiti već u 35-oj..
U tim godinama ljudi su već uveliko u kolotečini života koja ubija..svaki novi dan je sličan prethodnom, nezadovoljstvo, neispunjeni snovi..a starost kuca na vrata..u napadu krize, čovek pokušava da iz korena promeni život, napušta posao ili se preterano posveti istom ili nekom hobiju..preteruje sa alkoholom, duvanom, hranom, sedativima..neki uplove u vanbračne veze, muškarci najćčešće sa mlađim ženama jer im je potrebna potvrda muškosti koja se polako gasi..
Vrlo su česte i depresije, naročito u ženskoj populaciji koje se pripisuju klimaksu..
U današnje vreme, retki su oni koji bar malo ne osete ovu krizu, bar u nekom blažem obliku..dok oni koji imaju „nedovršene poslove“ iz mladosti i neostvarene snove koji nisu bili nemogući, ovu krizu mnogo jače osete..
Šta vi mislite o ovom fenomenu?Kako izbeći ili bar ublažiti ovaj problem srednjih godina?