Noć.

Vrata na terasi su mi otvorena, i kroz zavesu se uvlači miris...miris šljive i trešnje u cvatu, blago začinjen žbunovima trnjina...pun, slatkast, natapa sve što dodirne, utka se u svaku poru, noseći sa sobom život, nov, tek probuđen...miris proleća...

...sa sobom donosi pesmu slavuja, onih najhrabrijih, jer još nema lišća koje bi ih sakrilo od gladnih očiju...postoje, međutim, oni koji ne mogu da se uzdrže, opijeni istim mirisom koji i ja osećam, dozivaju ljubav pevajući...

...Mesec je skoro pun, samo mu mali deo fali, kao kad dete štrpne deo kolača, više iz radoznalosti, nego zato što je gladno...slika, zvuk i miris se prepliću, dok selo spava...

...e, jedne od ovakvih noći bih voleo da zaspim, nekad, i da se samo prebacim iz običnog u san koji traje zauvek, ako je to moguće...pa ako Bog prima narudžbenice za put u večna lovišta, nek' ovo bude moja...

...kako bi izgledala vaša?