Nekako s' proleca ... - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Nekako s' proleca ...

    S' proleca ...

    Prisunjaju se iz prikrajka secanja i naviru ...
    Ne zelim, ali me ne pitaju, ona su tu .
    Vrate me u april devedeset i neke i sve me podseca na to davno prolece ...
    Miris zumbula, tek procvetale lale, prvi miris pokosene trave i narcisi ...
    Isti su, nista se nije promenilo, samo su godine prosle, a secanja sa svakim su cini mi se jaca i nekako kristalnija ...

    Danas sam ubrala par narcisa,onih zutih,duplih, koje je najvise volela,
    odnela sam ih joj i zalila ih jednom suzicom, znam da gleda i da se smesi.
    Jer zna da su prvi narcisi u nasoj basti uvek bili rezervisani samo za nju ...

    Nekako s' proleca,uvuce se nemir u mene,eh da si tu ...

  2. #17

    14 Odgovor: Nekako s' proleca ...

    Kao zimsko dete, ne mogu da kažem da mi ne prija proleće, ali zima je ...

    Ne... nemam ništa protiv proleća, ali nekako mi kratko traje... Ulećemo u leto - bez najave .

    Kada herC udara u ritmu tam - tama, kroz noć - nebitno je da li je to možda zbog proleća, baš zbog toplog leta, šarene jeseni, i toliko voljene zime...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #18

    Odgovor: Nekako s' proleca ...

    I pored toga što je proleće simbol jedne drugačije ljubavi, ja se ovog aprila, kao i svakog u poslednjih destek godina, često sećam svojih roditelja kojih više nema...

    Otišli su u kratkom rafalu, jedno za drugim. Majka nije mogla iščekati da se pridruži svo partenru. A kako i ne bi, kada ju je daleko bolje društvo tamo čekalo, što bi rekao Bećković...

    Nekako s proleća ja se setim svojih roditelja i shvatam intenzivnije nego inače koliko je život kratak i da ga ne treba trošiti na nevažne stvari...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #19

    Odgovor: Nekako s' proleca ...

    Kamo srece da se TO sto je pocelo jednog proleca, tada i zavrsilo...tj. ostalo ad acta kako je i (bilo) stavljeno...

    ...da nije usledio nastavak i kulminacija na jesen...cudno kako sve vaznije stvari u zivotu mi se desavaju u novembru mesecu...black november...(pojmanemamkojibitusmajlistavila)...
    Budi pametan i pravi se lud

  5. #20

    Odgovor: Nekako s' proleca ...

    Jos jedno prolece ...
    Iz kutka secanja, onog koji zaobilazim i tek ponekad uklonim nagomilanu prasinu iz njega, ovlas, da me ne uznemire duhovi koji cuce, cekajuci da ozive.
    A znaju oni ... da svakog tog novog proleca, ja moram obici taj kutak.
    Koji me boli.
    Koji sam htela da zakopam u izamaglici secanja.
    Samo htela.
    Ali ne i uspela.

    I danas mi opet nagrnuse,iznenadno, sa prvim mirisom prolece u vazduhu.
    Ta secanja.
    I citav dan mi ne daju mira.
    I misli lete u tamo neko prolece,sa istim ovim mirisom u vazduhu,sa nekim leptiricima i
    ocima ... tamnim, kao prva prolecna noc, nalik na ovu ...

  6. #21

    Odgovor: Nekako s' proleca ...

    ...ja se setim mojih druga...i to kako ih je iz godine u godinu....iz proletja u proletja sve manje..Logichno mislim na prave drugove...:
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •