Umete li da oprostite? - Strana 2
Strana 2 od 8 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 109
  1. #16

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    memento kaže:Ko može da nastavi da se druži sa nekom osobom kao da nije ništa bilo, svaka mu čast. Ja nisam od tih...
    To ni najmanje nije bitno,da li ću nastaviti da se družim ili ne,a ako bi i nastavila neću sigurno istim intezitetom,kao ranije...Ne moram ni progovoriti čak više ikad sa tom osobom bitno je da se u duši oprosti,bez merenja i vaganja u bilo kom smislu.

    Ne ide baš uvek lako...

  2. #17

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    To ni najmanje nije bitno,da li ću nastaviti da se družim ili ne,a ako bi i nastavila neću sigurno istim intezitetom,kao ranije...Ne moram ni progovoriti čak više ikad sa tom osobom bitno je da se u duši oprosti,bez merenja i vaganja u bilo kom smislu.

    Ne ide baš uvek lako...
    Ne bih želeo da cepidlačim, ali ovo meni nije baš najjasnije. Meni ta priča da je najvažnije da zbog nas samih opraštamo nije dovoljno uverljiva i, bar meni, liči na običnu frazu...

    Pa čak i da je tako, zar to nije sebično? Čemu onda praštanje, ako to ne sazna i ne oseti osoba kojoj praštamo? Ko to nama može dati potvrdu da smo nekom nešto oprostili? Naša svest o tome da li smo nekom nešto oprostili ili ne je subjektivna, ma kako se mi trudili da je pošteno analiziramo. To, naše uverenje da smo, eto, nešto nekom oprostili i da su nam duša i srce čisti i plemeniti može biti, a često i jeste, samozavaravanje podržano brojnim odbrambenim mehanizmima. Toga sam se nagledao i naslušao u životu...

    Praštanje, iako složen i pre svega misaoni moralni čin može imati i svoju konkretnu, dakle merljivu dimenziju. Ako već praštamo, nemojmo to kriti. Ne zbog EPP-a već zbog našeg okruženja kojem je stalo do našeg ličnog primera i zbog osobe kojoj praštamo, pre svega. Plementiost i uzvišenost se vide i u praksi. Praštanje je čin koji poboljšava ne samo nas već i onu osobu kojoj praštamo. Nemojmo je lišiti te mogućnosti...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #18

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Ne bih želeo da cepidlačim, Meni ta priča da je najvažnije da zbog nas samih opraštamo nije dovoljno uverljiva i, bar meni, liči na običnu frazu...
    Ali ipak jesi...uprkos želji

    Kada smo kod uverljivosti,i ne trudim se preterano da uverim bilo koga da sam oprostila,meni to onda liči na neki ineteres...dakle,il' mi veruješ il' ne,il' sam oprostila ili nisam.

    Pa čak i da je tako, zar to nije sebično? Čemu onda praštanje, ako to ne sazna i ne oseti osoba kojoj praštamo?
    Nije obavezno da ne sazna zavisi od situacije,ali ne mora se valjda i u pismenoj pa i u usmenoj formi dati do znanja,može i nekim delom recimo...

    Ko to nama može dati potvrdu da smo nekom nešto oprostili?
    Pa recimo budeš iskren prema sebi...ti ili ja svejedno,i čemu ta potvda?

    Naša svest o tome da li smo nekom nešto oprostili ili ne je subjektivna, ma kako se mi trudili da je pošteno analiziramo.
    Pa nismo mi neka savršena bića...samo tek ljudi.

    To, naše uverenje da smo, eto, nešto nekom oprostili i da su nam duša i srce čisti i plemeniti može biti, a često i jeste, samozavaravanje podržano brojnim odbrambenim mehanizmima. Toga sam se nagledao i naslušao u životu...
    Ni tad nije pravilo da smo niti čisti,niti plemeniti,nagledala se takođe,ali eto nađe se poneko i mimo sveta,moguće zar ne?

    Ako već praštamo, nemojmo to kriti.
    Vidim insistiraš na ovome,nisam rekla da se obavezno krije, ne..već prosto nekada život nametne situacije,gde je nemoguće na sva zvona dati do znanja,da se prašta...

    ali ovo meni nije baš najjasnije
    Verujem...zaviri malko u svoju dušu,možda se razbistri.

  4. #19

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    E, ovako.

    Ne praštam zlu nameru. Nikad i nikome. Ako me to karakteriše kao zlopamtilo, jeste, zlopamtilo sam.

    Ne jurim nikoga da bih mu se osvetio, ali nisam ni od onih koji će mu izaći u susret da bih se pokazao kao bolji čovek od njega. "Ko tebe kamenom, ti njega s dva kamena, ko tebe hlebom, ti njega s tri hleba".

    "Ne zaboravljam" znači da sam nekome za mene jako bitnom progledao kroz prste procenjujući da je u tom trenutku bio u zabludi. Što sam stariji, takvih momenata je sve više, moram da priznam (mislim, opraštajućih). Verovatno je to znak da postajem matori sentimentalni šonja, šta li.

  5. #20

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    n'umem
    sta da vam tu lazem




    zivot mi je valjda zato jako komplikovan,pun protivrecnih i konfuznih misli,reci i

    dela-prosto receno tezak

    ....................................... i tako .

  6. #21

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Da,praštam i kome ne bih trebala....šta ću kad sam meka srca...
    Nije teško biti fin ali je nekad glupo...

  7. #22

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    I da, svi smo skloni reći da opraštamo, a ne zaboravljamo, pa i ja. Ali, ruku na srce, da li je to baš oproštaj? Ili samo pređemo preko nečeg, pa razne oproste akumuliramo dok ne prasnemo na beznačajnu sitnicu?

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    Ipak imam utisak,da sebi najteže opraštam neke učinjene stvari i izrečene reči...
    Volim da mislim da sebi najteže opraštam. Samokritičnost je čudna varka.
    Lista mojih grehova je podugačka. Da ne opraštam sebi, davno se ne bih mogla pogledati u ogledalo.

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    Ne praštam zlu nameru. Nikad i nikome.
    Ni ja. Ne svetim se, samo postavljam nepremostiv zid. Ali, jbg, nekad kasno shvatiš da je u pitanju (bila) zla namera.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  8. #23

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    Ne praštam zlu nameru. Nikad i nikome.
    Upravo se o ovome radilo kad sam raskrstila za sva vremena sa dve osobe koje sam smatrala bliskim.


  9. #24

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Otkako je postavljena tema....razmisljam sta da napisem...nazvrljam nesto...i obrisem...

    Jako sam impulsivna i na uvrede i nepravde reagujem poprilicno burno (uglavnom na moju stetu)...kada prvi talas mine, onda pocinjem da u glavi smisljam osvetu (jbg. niko nije savrsen...a i takI mi horoskop)...i to onaku perfidnu, do u detalje...sreca pa u toj istoj glavi i ostane, jer razum dodje za vrlo kratko vreme....

    Oprostim ako se osoba iskreno pokaje i shvati da me nekim postupkom i gestom u (po)vredila ali mora da prodje izvestan period mog "kaznjavanja" te osobe, jer ne mogu posle svega OJHAAAA...kao da niceg nije bilo....
    Ali kako oprostiti ako se osoba i ne pokaje i ne izgovori (makar formalno) tu tako tesku rec...izvini....kako? (A recimo si u situaciji kada MORAS s' tom osobom da komuniciras...)

    Sebi tesko oprostim kada nekoga povredim...jer najtezi je sud sopstvene savesti....i dan danas pamtim moje gafove iz detinjstva...
    Budi pametan i pravi se lud

  10. #25

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    @duga12

    Ne mislim da odgovaram na način časa anatomije...

    Izgleda da meni samo Bog može (delimično) oprostiti, jer za razliku od osoba koje (potpunim, totalnim, definitivnim itd.) oprostom mogu očistiti svoje plemenite duše i svoja uzvišena srca (one to mogu, sigurno, jer, eto, licencirane su (ne znam samo od koga) za tu aktivnost), moje misli i već pominjani duša i srce su uvek, uvek i uvek ispunjeni nekim sumnjama, rezervama i nevericama, što je, priznajem, krunski dokaz moje nesavršenosti i nemogućnosti da naučim da praštam....
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  11. #26

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Teska sam na oprastanju, mnogo.
    Uvek se trudim da nikog ne povredim,gledam uvek iz ugla kako bi bilo meni i time se vodim.
    Oprostim delimicno, ali nikad ne zaboravim, lanac kad jednom pukne, moze se nastaviti, ali pokidana karika ostaje u amanet, kao upozorenje.
    Tako je i kod mene,uvek mi u podsvesti treperi slika kad me je neko povredio i nemogu olako da predjem preko toga.
    Znam da je ljudski oprastati, ali ja sam ponekad od neke specijalne fele satkana, kad su takve stvari u pitanju .

  12. #27

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Umem!
    Ako sam nekome nešto oprostio...onda je to bilo baš to...brisanje i pražnjenje kante za otpatke.
    Uvek pokušam da se stavim "u cipele" toga ko je vinovnik. Uzmem sve moguće okolnosti koje saznam da bih shvatio njegov postupak. Ukoliko nađem da je podlegao pritiscima a ja bio gromobran onda nema problema. Ukoliko nikako ne mogu opravdati njegov postupak..onda je on na ignore u mom životu. Nema osvete , nema proganjanja, neću ga ni pomenuti.
    Dešavalo mi se da mi se ljudi izvine posle nekoliko godina, kada ih "stigne život" i podvuku crtu. Ukoliko osetim da je to iskreno...onda im oprostim.
    Ne mislim da je potrebno da naglasim da prvo polazim od preispitivanja sebe...šta to uradih što je izazvalo dotičnog ? Ne mislim da sam svetac i bezgrešan...i znam da je mnogo sukoba izbijalo zbog nesporazuma. Ljudi slabo komuniciraju... jer se mnogo puta pokazalo da ako imaju snage da 'ladne glave popričaju, da će mnogo puta rešiti sukob i bez ikakvih teških reči ili dela. Neko lako nasedne na dezinformaciju ili klevetu.
    Još nešto...oprostiti nekome znači i skinuti mu teret sa duše...ukoliko je iskren u kajanju.
    Poruku je izmenio Sivi, 23.04.2009 u 23:20
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  13. #28

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    to mi ja najlakse... al ne umijem da zaboravim! nikad, nikako...

  14. #29

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Praštam...ali teško...treba mi vremena da sve kockice složim i da preko nekih situacija pređem...ne mislim nikad na osvetu Lakše praštam ljudima koji mi ne znače mnogo, ali oni koji su me bliski pa su me povredili...e, tu baš treba vremena za oproštaj. A onda i snage i ljubavi za tako nešto.

    Ali, veliko sam zlopamtilo...pamtim sve te situacije za slučaj da se desi još koji put...a onda je kraj!

    A sebe u takvim situacijama preispitujem u beskraj...uvek mislim da je moglo to sa moje strane i drugačije da se reši, izgovori, no...

  15. #30

    Odgovor: Umete li da oprostite?

    Polazim od sebe. Znam da bi mi tesko palo kad mi neko ne bi oprostio nesto sto sam zajebala nisam zlonamerna, pa ni ne povredjujem sa namerom, uglavnom je to nehotice (lagala bih kad bih rekla da nisam nikad namerno povredila). Ali, opet polazim od sebe. Nisu svi tako dobronamerni kao ja
    Prastam uvek, jer ljudski je gresiti, i manje me doticu ljudi koje znam malo, dok ono sto me povredi od strane osobe koju znam i za koju sam vezana prastam donekle lako, ali im teze zaboravljam. Nisam osvetoljubiva, niska mi je osveta jer, znam da kad oprostim, ja cu se osecati bolje, mozda malo manje od one osobe kojoj je oprostaj upucen. Ali nikad to nisu bile stvari toliko velike da ne mogu preko njih da predjem, cak se pitam koliko treba da me povredis da bih ja prestala da budem sa tobom ok.
    Sanse dajem, ali sasvim je dovoljno dve. Prevari me jednom, da te bude sramota, prevari me dva puta, neka me bude sramota (Fool me once, shame on you, fool me twice, shame on me).
    Volim za sebe da kazem da sam dobra osoba, i time se vodim.

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku

    Ne praštam zlu nameru. Nikad i nikome. Ako me to karakteriše kao zlopamtilo, jeste, zlopamtilo sam.

    "Ne zaboravljam" znači da sam nekome za mene jako bitnom progledao kroz prste procenjujući da je u tom trenutku bio u zabludi.
    Tako nekako
    Krek, krek.. Ne gudra

Strana 2 od 8 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Umete li da date veštačko disanje?
    Autor memento u forumu Zdravlje
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 09.08.2016, 13:31
  2. Šta ne umete, a voleli biste da umete?
    Autor miha u forumu Pričaonica
    Odgovora: 288
    Poslednja poruka: 08.05.2015, 13:58
  3. Kome ne umete da kažete NE?
    Autor Lady S u forumu Pričaonica
    Odgovora: 88
    Poslednja poruka: 07.03.2014, 12:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •