želim ali mislim da ne umem....
kada bi barem mogao da zaboravim...onda bi valjda i oprostio....
želim ali mislim da ne umem....
kada bi barem mogao da zaboravim...onda bi valjda i oprostio....
Drugima...opraštam i to opraštam iskreno i od srca (drugačije i ne umem). Držim se one "ko šta radi...sebi radi" jer verujem da sami svoju "vagu" dobrog i lošeg tasa punimo. Ako nekome oprostim, to mu i kažem i za mene "sve je kao prije". Loše misli, tipa osvete, mržnje, zluradosti...ne gajim jer imam samo jedan život i ne želim "loše seme" u njemu.
Sebi...ne opraštam! Uvek pamtim svoje brljotine i trudim se da ih ne ponovim.
"Kakav si to čovek ako ovaj svet ne činiš boljim" ?
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
mogu sve osim izdaje . pa kako ko protumaci .
worst day of fishing is better than excellent day at work
Iako sam se tada zezao, ovo što sam napisao pre tri ipo godine nije bilo potpuno netačno i (što je najvažnije) moje potpuno razmišljanje o praštanju.
Ne lažem kada kažem da nisam sklon da oprostim, ali praštam. Priznajem da me boli nečija uvreda ili nepravda naneta kako mojim ukućanima tako i meni samom. Ali, povređuju me i postupci, pojave i događaji koji se dešavaju oko mene iako nemaju direktne veze sa mnom. Naravno, ta bol je drugačija nego kada sam ja u pitanju, ili moji žene i deca, odnosno meni bliske osobe. Najlakše praštam pojedincima. Njima skoro sve mogu da oprostim. Međutim, to što sam nekom i oprostio ne znači da će posle toga život teći dalje kao da se ništa nije dogodilo. Malo sutra. Jedino moji potomci, moje sestre i moja supruga uživaju priviligeju da nesporazumi izmeću nas ni malo (bar za sada) ne narušavaju naše kasnije međuljudske odnose...
Šta ne mogu da oprostim? Većinu krivičnih dela, svakako. Zatim, kukavičluk, izdajstvo, nečasnost... Možda još po nešto...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Ne.
Umem da shvatim.
Umem da prihvatim.
Umem da se pomirim sa cinjenicama.
Ali istinski da oprostim ne umem i ne mogu.
Ne mogu onima koje volim, postujem i cenim i koji me vole, postuju i cene.
...
Sve sto ja mogu...moze i neko drugi.
Ne smatram sebe tolikim posebnjakovicem da bih sopstvene principe podvela pod exorbitantni luxuz.
Sve je pitanje vrednovanja, zelje, sluha, takta, postovanja, nesebicnosti, moci i neke mozda neobjasnjive intuicije.
Razumem ja ispade iz koloseka, razumem lose situacije, trenutke, dane, pa i mesece. Ne razumem one sto pokleknu i odustaju samo zato sto je tako lakse.
...
Mogu ja njih i dalje da volim, ali da im istinski oprostim ne mogu.
Never confuse movement with action.
mogu da oprostim, ali ne i da zaboravim..sto je jos gore..puna memorija gluposti
Kod mene se nekako podrazumeva da ako nisam zaboravila znači da nisam ni oprostila.
Pa tako nikada neću ni moći da razumem kako neko može da oprosti, ali ne i da zaboravi. Živo me zanima kako to funkcioniše.
Ja sam probala da oprostim, nije da nisam...
Ali ne vredi...ne ide...stalno mi je to nešto tu nad glavom i kljuca li kljuca...
Tako da...moj konačan odgovor je NE.
Bar dok ne popasem Alchajmera ili tako nekog sličnog Švabu.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Vremenom sam ukapirao da ne umem da oprostim (ili neću), nemam pojma. Uglavnom, kad je neki veći zez u pitanju, tu sam najgori slon, čak i kad mi je rođeni ćale u pitanju. Uporedio bih to sa grudvom snega: svakom svojom glupošću štrpnu po malo...ako nestane skroz, onda je to to. Naravno, što je neko bitniji, ima veću grudvu na raspolaganju...kad ovo pročitam, sam sebi ličim na džangrizavo čudovište, a nisam, majke mi.
Umem da oprostim svima, osim sebi.Da li je to slabost ili nesto drugo ne znam
Kako oprostiti a ne zaboraviti,zar ne postajemo onda "zatocenici" tih istih osoba
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Ne umem.Poprilično sam zlopamtilo i naturam na nos kad se za to ukaže prilika.Nezgodna sam i dzangrizava po tom pitanju.A umem i da vratim.I to mi se ne dopada uopše.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Baš skoro shvatih, to zavisi od osobe kojoj trebam da oprostim. Inače nisam zlopamtilo, ali nekima namjerno ne želim da oprostim. A nekima zaboravim i oprostim iako ne trebam.
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
Sta znam ?
Oni koji su mi bliski imaju oprostaj kao i ja njihov.
Oni koji nisu imaju ga malo manje i nemaju ga malo vise.
Oprostim i sebi ...s vremena na vreme .......i kad prodje vreme.
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
oprostim krupne stvari
mozes da mi ne vratis pare
mozes da mi ukrades fotelju
mozes da mi opsujes mati
i da me slazes za medalju
al
spotaknem se na sitne stvari
to mi je pre merodavna slika karaktera
e sitne stvari ne prastam
kad osetim zajedljivost i zluradost
kad si cicija
kad bi stalno u goste a nikad da se prevaris i pozoves
Ploviti se mora i bez broda ..
Да али не увек и не заборављам тако лако.
Пас ће те увек разумети