Paprati
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3

Tema: Paprati

  1. #1

    Paprati

    Paprati



    Paprati ili papratnjače pripadaju jednoj od najstarijih grupa viših biljaka sa jasno izraženom smenom bespolne (sporofit) i polne (gametofit) faze kao i jako krupnim listovima (makrofilija) i odsustvom sekundarne građe i semena.

    U karbonu (periodu, pre oko 300 miliona godina) one su zajedno sa drvenastim rastavićima i drugim biljkama sa sporama gradile velike vlažne šume, čiji fosilni ostaci sada predstavljaju naslage kamenog uglja. Fosilni ostaci papratnjača se nalaze i u stenama koje su stare nekoliko stotina miliona godina.

    Većina paprati raste na tlu, na vlažnim, senovitim mestima, mada postoji mali broj vrsta koje se razvijaju na lišću i stabljikama drugih biljaka. Uglavnom su kopnene biljke ,ali ima i papratnjača koje žive u vodi. Danas su papratnjače zeljaste biljke kojih ima oko 12.000 vrsta, izuzev nekoliko vrsta koje su drvenaste kao što su tzv. paprati drveće zastupljene samo u tropskim krajevima.





    Papratnjače (sporofit generacija) su biljke koje mogu biti visoke i do 25 m, a njihovo drvenasto stablo može imati prečnik i do 50 cm. Pravi koren, koji se razvija iz korenka klice, brzo prestaje sa rastom, pa njegovu ulogu preuzimaju adventivni korenovi koji se razvijaju na podzemnom stablu. Stablo kod papratnjača može imati različit oblik i anatomsku građu i najčešće je kod zeljastih paprati uvučeno u zemlju. Ti rizomi mogu biti kratki, dugački ili zadebljali kao krtole. Masa listova dimenzije paprati, znatno su veće od mase i dimenzije stabla. Listovi mogu biti perasto urezani, perasto deljeni ili celi, a osnovno je da su jako krupni . Na njihovom naličju nalaze se sporangije, obično blizu glavnog nerva. Sporangije su u grupama-sorusima. Kad sazri, sporangija puca i iz nje ispadaju spore. Spore papratnjača su haploidne, kao i gametofit koji se razvija iz njih.


    Papratnjače se mogu razmnožavati vegetativno, pomoću podzemnih izdanaka, kada stariji delovi podzemnog izdanka izumru, mladi postanu samostalni i iz njih se razvijaju nove biljke. Ipak, kod većine papratnjača dolazi do smene generacija.

    Posle niza mitotičkih deoba od zigota nastaje organizam čije su sve ćelije diploidne. U određenom delu života kod takvog organizma dolazi do redukcione deobe, pri čemu nastaju haploidne spore. Ovakav organizam stvara i nosi spore i pripada bespolnoj, sporofit generaciji.

    Kod nekih paprati spore su iste (izospore) i iz njih se razvija dvopoln gametofit, dok su kod drugih različite (heterospore). Među heterospšorama razlikuju se:

    * mikrospore, sićušne spore iz kojih se razvijaju muški gametofiti koji none anteridije
    * megaspore, krupne spore iz kojih nastaju žeski gametofiti sa arhegonijama.




    Iz spora se razvija haploidna generacija organizama na kojima se obrazuju gametangije i gameti. Organizam ove, polne generacije je gametofit i on stvara i nosi gamete. Gametofiti žive na površini tla i oni su zeleni, sitni i mogu biti srcoliki, pločasti, nitasti itd. Gametofit papratnjača se naziva protalijum koji je za tlo pričvršćen velikim brojem rizoida (ćelija koje su izdužene kao korenske dlake i koje imaju istu funkciju).


    Za oplođenje kod papratnjača neophodno je prisustvo slobodne vode, kako bi sitni i pokretni spermatozoidi stigli do jajne ćelije koja je nepokretna. Zigot nastaje iz oplođene jajne ćelije, a iz njega se razvija diploidna klica iz koje nastaje diploidni sporofit, čime se ciklus ponavlja.

    izvor: Wikipedia
    Poruku je izmenio Cecara, 12.02.2015 u 10:19
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  2. #2

    Odgovor: Paprati

    Paprati kao sobno bilje

    Otprilike 10 000 vrsta paprati rasuto je na vlaznim i senovitim mestima sirom sveta, ali najvise ih uspeva u tropima. Zbog neznog lisca i intenzivnog zelenila vrlo su lepe kucne biljke.

    Vecini paprati odgovarace hladno, vlazno i mirno mesto, zasticeno od sunca. Staklenik koji gleda na sever ili staklom zatvoren prozor vrlo ce im dobro odgovarati, no bice mozda potrebno da se poveca stepen vlage u vazduhu. Saksije s biljkama trebalo bi staviti u veci kontejner, a prostor izmedju pojedinih saksija ispuniti vlaznim tresetom ili mahovinom.

    Paprati lepo izgledaju i same i u grupama. Mogu se smestiti u visece korpe ili na izdignuto mesto odakle ce se spustati poput slapa; idealne su za ukrasavanje kupatila.

    Evo najcesce uzgajanih vrsta kao kucnog bilja.

    Napomena: Paprati ne treba prskati sjajem za lisce niti ih brisati jer se ostecuju spore. Takodje treba paziti da se ne zasade preduboko, kako bi mlado lisce moglo nesmetano da raste a da mu ne smeta vlaga zemlje.

    Gospin vlasak - Adiantum



    Voli senovita mesta i treba je zastititi od promaje. Za kratko vreme, odlicno ce uspevati u kupatilu. Obilno zalivati mlakom mekom vodom i odrzavati vlagu u vazduhu.

    Slezenica - Asplenium


    Voli senovita mesta. Zalivati redovno uz odrzavanje vlage u vazduhu.

    Davalija - Davallia



    Davallia mariensii


    Davallia canariensis
    Ovaj rod zimzelenih paprati potice iz predela sa umerenom klimom, ima lepo izrezane listove a za gajenje u kuci koriste se dve vrste: D. canariensis (inace jos poznata kao pauk-paprat jer joj korenje zaista lici na pauka, ali ja je nisam videla ni u jednos cvecari btw) i D. mariesii. Vole senovita mesta i obilno zalivanje leti, zimi oskudnije.

    Cupava/kovrdzava/sobna paprat - Nephrolepis





    Ovaj rod paprati razdeljenih listova razvija se iz podanaka a najlepse izgleda smestena na ukrasnom panju ili u visecoj korpi. treba je drzati zasticenu od promaje i direktnih suncanih zraka. Za vreme rasta zalivati obilno, zimi oskudnije.

    Peleja, pelepaprat - Pellaea rotundifolia


    Ime ove paprati govori da ima okruglaste listice koji rastu nasuprot jedni drugima na zilavim stabljikama bole rdje. Voli veoma svetlo mesto. Iako zimi treba zalivati malo oskudnije, ne treba se dopustiti da se grumen zemlje sasvim osusi.

    Jelenak - Phyllitis



    Ja sam ovu paprat pre nekoliko godina donela s Fruske gore, i zasadila u dvoristu. Nisam je pomerala od tad. Stoji na mestu gde nikad nema sunca a zalivam je svako vece leti. Veoma je zahvalna i cak se i rasirila.

    Jelenji rogovi / Rogata paprat - Platycerium




    Ovaj neobican rod raste na granama sumskog drveca. Veoma je bitno da se zastitni list, koji je braon boje i bespolan je, ne skida jer je biljci potreban. Listove ni slucajno ne brisati jer na sebi imaju sitne dlacice, koje ne treba uklanjati.



    Polipodijum - Polypodium





    Kao i sve paprati, voli senovita mesta. Leti je treba obilno zalivati, a zimi malo oskudnije.


    postapalica: Sintija Vikhem, Kucne biljke
    Poruku je izmenio Cecara, 04.01.2013 u 16:09 Razlog: velicina slika, neke slike nestale
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  3. #3

    Odgovor: Paprati

    @Cecara

    Vidjao sam brojne papratnice, ali ponajviše mi se svidela Bujad-Pteridium aquilinum. Razlog zašto -verovatno zato što je prosta, krupnih listova i ponajviše se poklapa sa onim kako doživljavam paprati.
    Bujad je korov široko rasprostranjen po šumama, tako da idući na planinu na letovanje, i prolazeći u šetnji kroz guste četinarske šume , često smo nailazili bukvalno na prave livade paprati čiji listovi su nam prelazili i ramena, te smo ih razgrtali rukama, trudeći se da vidimo (bar koliko je to u našoj moći ) da li je ispred nogu neka zmija koja planduje i čeka neki lep has.
    Sama bujad je indikator kiselog zemljišta,i zemljišta kojem nedostaje kalcijum, bolje rečeno, nalazi se na slabije plodnim mestima, i što Cecara kaže u senovitim šumarcima, i malo redjim šumama. Naš narod po zaostalijim krajevima ima običaj da je pokosi i postavi kao prostirku pod stoku. Ako se nadje na pašnjaku, potiska korisne vrste.
    Bujad ima pteritanusnu kiselinu, koja se nagomilava konzumacijom i izaziva nedostatak vitamina B. Često se na selu meštani zale da im kod životinja izaziva krvarenje, a i smrt životinje a samo mleko i sir zadobijaju gorak ukus.
    No, ipak bilo kako bilo, poslednjih godina sve češće se sreću i ukrasne paprati po zgradama, i dekorišu mračna mesta(hodnike,...) u kojima se druge vrste baš i ne bi pokazale .
    Ajde da dodam ja koju na to što ti kažeš.
    Adiantum capillus veneris jedna od najdekorativnijih paprati. Listovi su na sjajno mrkim kao izlakiranim drškama dužine jednog pedlja a svetlo zelenkaste boje. Kao što kažeš, ne voli direktno izlaganje sunčevoj svetlosti, a voli često zalivanje, orošavanje i višu vlažnost vazduha. Deljenjem bokora može se lako razmnožiti, ma da se razmnožava i sporama, a presadjivati je treba svake druge godine.
    Asplenium-Leti zahteva obilno zalivanje , ali bih ipak dodao da zimi treba smanjiti.
    Nephrolepis exaltata-kada formira na izdanku 3-4 nova lista tada je treba odvojiti od matične biljke i zasaditi u saksiju. Ne voli suv vazduh.
    Platycerium alcicorne-Po meni od gajenih paprati najlepša, a treba je držati u posudama koje vise okačene o zid jer joj listovi koji su dužine do 80cm (režnjeviti baš kao jelenski rogovi) visi na dole.U saksiji treba dosta humusa i peska, a prostorija treba da je topla-ne ispod 16 stepeni.Presadjuje se na 3-4 godine.

    Polypodijumu su tzv. Slatke paprati,jer su im rizomi slatki.
    Polypodium aureum-zlatno žutih listova, a Polypodyum glaucum je taj što je na slici, i obično je pepeljasto zelenkast.

    ...................

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •