maski kaže:
zadatak
umro je 2008
naravno da sam čitao stendala i balzaka, dostojevskog, tolstoja i Šolohova, beketa, zilahija, tomasa mana i hesea, nagiba mahfuza, singera, ketrin en porter, markesa, gombroviča, krležu, andrića i crnjanskog. Ali, kad god me đaci, kojima već dugo govorim svoje stihove, pitaju koji mi je najdraži pisac, odgovaram: ____________. Neizostavno sledi njihovo pitanje: Ko je taj? Kažem im da je to pripovedač iz daleke kirgizije, da je napisao prelepe priče i romane, pa im nabrojim neke: prvi učitelj, džamilja, topolice moja u crvenoj marami, zbogom, guljsari, pegavi pas... Kažem im da je bio kandidat za nobelovu nagradu, ali im ne kažem da mu je izmakla (po mom sudu), jer je pisao na kirgiskom i ruskom i nije bio komunistički disident. Bio je pesnik za nas egzotičnog kraja, pesnik tradicije i duše svoga naroda.
Uputim ih na i _______________ knjige kod nas prevedene. Do nas su, koliko mi je poznato, prve priče ________________ dospele u knjižici džamiljina ljubav (četiri priče) u izdanju beogradske kulture, 1964. Godine. Slede, potom, tri pripovetke u zbirci kamilje oko (progres), kratak roman o kolhoznom konju zbogom, guljsari (rad, 1969), romani i duže od veka traje dan (prosveta, 1981) i gubilište (dečje novine, 1987). Pet godina pre romana i duže od veka traje dan, beogradski vuk karadžić i moskovski progres su, zajednički, na srpskom objavili desetak tomova sovjetskih pisaca jedan je pripao __________ priče stepe i planine, u njemu su umetnička snaga i poetika ovoga pisca ponajbolje predstavljene.
___________ je, poput i. B. Singera, verovao da se tematskim vezivanjem za običaje, legende i sudbinu svoga malenog naroda, i pišući na maternjem jeziku, može stvoriti univerzalno delo. samo reč maternjeg jezika, koju smo savladali u detinjstvu, može ispuniti dušu poezijom rođenom u iskustvu naroda, probuditi u čoveku prve izvore nacionalnog ponosa, doneti estetsko uživanje mnogomernošću i mnogoznačajnošću jezika predaka, zapisao je __________ u svojim beleškama o sebi. Pišući tako, njegove priče i novele su prevedene na mnoge jezike, a kirgiskoj književnosti i piscu izborile međunarodni ugled. Nije li aragon, prevodeći 1959. Godine džamilju na francuski, izjavio da je reč o najlepšoj ljubavnoj priči na svetu!
Inspiracija __________ peru su, pojednostavljeno rečeno, promene posle drugog svetskog rata, u aulu (selu) kirgistana. No, reč je o slojevitoj prozi čije karijatide čini narodno pamćenje, snažno razvijeno u njegovom nacionu, koje se proteže daleko u gustine prošlosti, sve do epa o manasu, verovatno najdužeg na svetu, sa oko 400.000 stihova. Ogromna je njegova ljubav za zemljake njegovo delo je himna tim malim, nepoznatim ljudima, tom svetu vekovima zatomljenom izvan svetskih zbivanja. I ne samo za džamilju i seita iz pomenute pripovetke, jedigeja iz romana i duže od veka traje dan, sultanmurata iz ranih ždralova, bogoslova avdija kalistratova iz gubilišta, ne samo za ljude piščeva ljubav se prelila i na konje guljsarija, Čabdara i Čontorua, kamilu-mužjaka karanara, dostojnog potomka mitske bele akmaje koju je jahala legendarna najman-ana, na vučji par akbaru i taščajnara. Poenta je u sudbinskoj povezanosti ljudi i životinja u stepama i planinama kirgizije ili bilo u kojem predelu na planeti gde se malo odmaklo od iskona, od prve stranice knjige postanja. __________ je znao da bdi nad iskonski čistim ambijentom i od sviju na svetu skrajnutoj ledenoj tišini do koje, kasneći ali sigurno, stižu zla moderne civilizacije.
__________ je izuzetan predstavnik onoga što u književnoj teoriji nazivamo magični realizam. Povodom svog 90. Rođendana, viktor Šklovski je rekao u literaturnoj gazeti da treba pisati tako da bi se čitalo polako, da bismo se čudili i zaustavljali. Pripovetke i romani __________ su upravo tako napisani.
Boško lomović
[objavljeno: 29/06/2008.]