Kolumne - Strana 4
Strana 4 od 8 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 114

Tema: Kolumne

  1. #46

    Odgovor: Kolumne

    Како ће изгледати владавина Томе Николића


    Жељко Цвијановић
    уторак, 17. август 2010.
    (Стандард, 16.8.2010)


    Ако вам је запело са доказима да је безмало цела српска политичка класа расположена према својим грађанима као вук према Црвенкапи, тада научите напамет ову скаску о правосуђу, тадићевцима и томистима. Требаће вам. Када је добро научите, тада ћете знати да није довољно поново изаћи или не изаћи на изборе, и да се у Србији ништа набоље неће променити док поново не узмемо ствар у своје руке, с тим што ће овај пут бити теже него икад пре.

    Дакле овако: прво су тадићевци направили реформу правосуђа. Ишло им је одлично све до оног раскршћа где се разрешава хоће ли им правосуђе бити државно или партијско. До кадрова, дакле. Изабрали су, како то налаже партијски ред, своје, а оне за које им се учинило да нису њихови отерали су. Тако је отпало око хиљаду судија под провереном жутом девизом да они који нису с нама јесу против нас. Успут су Маловићка, Хомен и Ристић и међу овима које су изабрали притиснули неколико судија јер су се држали закона као пијани плота, да би у поновљеним поступцима ствар завршила онако како су то странци и партија наложили. Узгред, странци, рекло би се, немају ништа против таквог партијског правосуђа све док уредно пресуђује онима који угрожавају ведете и симболе оне Србије са којом они рачунају (види под Бранкица Станковић) и све док пресуђују онима са којима не рачунају, као што је Уставни суд пресудио против дуплих плата на Косову, чиме је Србија судском одлуком обрисала и оно мало колико је Косово држала мисионарским подручјем.

    Хајде сада да видимо каква је порука грађанима од овакве реформе правосуђа? Једноставно, да тадићевци немају никакав реформски капацитет. А онај ко није успео да реформише правосуђе без уобичајених партијских свињарија, тај неће реформисати ниједну ни друштвену ни политичку област. А то значи да је до реформе правосуђа још и могло да се прода како Борисова власт постоји због грађана, после тога сви смо ми ту само да би они имали чиме да владају и задовољавају странце, и ни због чега другог.

    ТОМИНО ПРАВОСУЂЕ А онда су томисти реформу довели у питање са све побуњеним Цвијаном, који се с почетка силно секирао због партијског српског правосуђа. Али, кад се човек уписао у напредњаке, у партију дакле, тада се показало да он и Тома заправо нису били забринути за правосуђе, већ за себе. И тада се, ако је веровати Цвијану, од оних хиљаду отпуштених судија њих 650 уписало у напредњаке. И сад се ви питате шта ће судије у политичкој странци, тим пре што њихове жалбе да буду враћени на посао још нису формално стављене ад ацта?

    Ствар је једноставна: судије који нису прошли жуто сито закључили су како их је омело то што нису били блиски странци на власти. Верујем да међу њима има и добрих и лоших, и савесних и несавесних, али сви они су, кад је о странкама реч, били сасвим у праву. И шта ћете логичније него да су решили да се приближе напредњацима, који нису у власти, али само што је нису зграбили. Дакле, када Борис има своје судије, зашто и Тома не би имао своје. Томине судије отуда знају да ће се вратити на посао кад Тома дође на власт, тим пре што је Маловићка, кад је чула да су ови код Томе, изјавила да је то само потврда колико је била у праву што је толике (крипто)томисте отпустила.

    Видели смо шта нам је кроз правосуђе поручио Борис, хајде сада да видимо шта нам је поручио Тома. Поручио нам је да је Борис сасвим у праву, осим у једном: уместо својих судија требало је само да убаци Томине. Пошто то Борис није урадио, урадиће Тома кад буде могао. Што ће рећи да ћемо имати два правосуђа, која ће се мењати онако како се они буду смењивели, и, наравно, ниједно од та два правосуђа неће служити Србији, већ својим партијама, уз то што ће и једни и други служити странцима. Јасно? А то ће опет, ако ствар гледамо шире од правосуђа, рећи да ни томисти немају никакав реформски потенцијал и да је оно колико су они незадовољни Србијом, тек толико што нису они главни баје, већ тадићевци.

    ТОМА У ВЛАСТИ Размишљајте даље: у Србији ће се једног дана догодити избори и смениће се власт. Шта ће вам донети нова власт? Промене? Бољи живот? Правду? Реформе? Ништа од тога неће донети, и ви то добро знате. Проблем је, међутим, што вас то сазнање чини апатичним уместо да вас чини борбеним.

    Томин прелазак из табора националиста у табор европејаца требало би да обезбеди финале једног система и да учини неповратним део оног процеса који су Брисел и Вашингтон наменили Србима а који се да свести у четири тачке.

    Прво, Србија ће временом постати земља која ће схватити да јој одрицање од Косова значи много проблема мање, и то не са Косовом већ са западним земљама; друго, Србија ће временом постати земља довољно мала и неутицајна да неће бити у стању да омете промену односа снага у региону, где Вашингтон рачуна са Албанцима као главним фактором на који ће се ослањати; треће, Србија ће временом све своје привредне ресурсе и тржиште ставити у функцију страних компанија и капитала јер шта ће њој тако малој и неутицајној да има своју привреду и банке; и, четврто, иако ће ово из претходне три тачке за њу бити веома болно, никако не би смело да се догоди да је тај бол приближи Русији, јер би то могло да буде опасно за провођење тачака под један, два и три.

    Е сад, сви српски лидери после Милошевића некако су веровали да се могу провући ако из овог свеобухватног програма испуне једну или две тачке, таман толико да не би испуњавали остале. Наравно, свака тачка коју би испунили чинила је оне које су одбијали мање брањивим: Ђинђић је веровао да ће, ако окрене леђа Русији, бити заустављено комадање Србије; Коштуница је мислио да ће, ако им преда економију, спасити Косово; Тадић је био убеђен како ће га то што је пристао на западну верзију балканских ратова учинити сварљивим за ЕУ, која неће правити питање око српског чланства.

    Сваки од њих, када је долазио на власт, слао је сигнал странцима да ће дати више од оног пре њега и сваки је поручивао бирачима да ће спасити више него иједан пре њега. Који год да је долазио на власт, долазио је отварајући Србима неку наду и обећавајући странцима напредак. Био је то један непрекинути низ, један систем који се сада прекида. Како? Тако што је Тома први који ће све обећати странцима и ништа Србима.

    ТОМА И ПРОМЕНЕ Покушајте да замислите Тому Николића, који је пре неку годину напола поменуо да ће тражити ревизију процеса против Легије, па му се небо срушило на главу; упоредите дакле таквог Тому са овим који се данас залаже за партијско правосуђе и не догоди му се ништа. Наравно, он тада зна где лежи моћ, он зна да она није у изборима, у демократским нормама и поретку, већ тамо где је обећао да неће мрднути прстом за Косово и где се неће одмаћи ни педаљ од Брисела према Истоку, макар га никад тамо не примили.

    Он ће доћи на власт изборима, али он ће добро знати ко га је изабрао, и он ће бити први српски постоктобарски владар који неће доћи на власт на том балансу својих обећања грађанима и обавеза према странцима; он се неће бавити глупостима попут реформи; он ће, ваљда вам је јасно из његове визије правосуђа, бити дужан само овим другим. Следећа ствар која ће његову владавину учинити посебном у односу на претходне састоји се у томе што се он појављује као последњи у једном низу, на зачељу једног система који се нашао на свом логичном крају, где после њега нема ничега осим нове поделе карата.

    При томе, све ресурсе тог система потпуно је исцрпела Тадићева владавина, и народно стрпљење, и моделе функционисања система, и новац који га је одржавао. То ће рећи да Николић, осим подршке странаца и медија које контролишу, неће имати ништа. Имаће, наравно, своју жељу да влада, имаће и свој сан о бољој Србији, али имаће и списак налога које ће испуњавати и доказивати да је заиста постао европејац и да то није онај некадашњи Тома коме је радикализам изнова избијао као масна флека на кравати. И имаће мање времена да заврши посао него ико пре њега јер у Тому није уграђено западно стрпљење, већ манипулативна теза да се показује како у транзиционим земљама мање послова завршавају они који на власт дођу са неким моралним кредитом, него они који дођу без њега.

    Томи дакле неће бити дато ништа да уради јер он неће бити никакав стратешки модел владавине Србима, већ човек који ће владати кратко, интензивно и који ће, одбачен и ислужен, завршити брже и лакше него иједан његов претходник.

    Ако мислите да вам све ово пишем само да бих вам огадио Тому и учинио својој жељи да Борис влада доживотно, грешите. Јер управо такав Тома има своје необориве разлоге. Прво, Тома је успео да победи своју странку, док је од своје Борис изгубио, и у томе јесте добар део трагедија његове владавине. Друго, Борис јесте потрошио све ресурсе постпетооктобарске епохе, али само Тома ће потошити епоху саму. Треће, после Бориса Србија ће једино знати да је гладна и зајебана, само после Томе ће знати и ко јој је то урадио. Четврто, ако бисте данас пожелели да на улици рушите Бориса, странци би га бранили оружјем, само Тому неће бранити ничим јер ће га трошити брже него иког. Пето, Борис је Србију учинио гладном хлеба, само Тома ће је учинити гладном слободе, а то јесте неко усправљање. Шесто, после Бориса ће доћи Тома, а после Томе моћи ће да дође само Србија. Зато се не надајте добру од Томе, али се надајте да без њега нећемо прећи пут између овога што имамо и Србије коју сањамо. То неће бити лако, али ће тек са Томом иза нас бити изводљиво.

    НСПМ
    Боље је наставити да пијеш, него престати кад не треба.

  2. #47

    Odgovor: Kolumne

    Drago nas je sto u Bogoljuba ne mozemo da uocimo premacolovski i postmacolovski period.
    I dalje je jednako zestok i jednako dobar.

    Svojstva privatna, troškovi javni



    Imaju li visoki državni službenici pravo da službeno upražnjavaju tehniku majmunisanja, rezervisanu za neka privatna stanja i svojstva

    Ima jedna kulturna institucija, zgodno smeštena u strogom centru Beograda, koja redovno priređuje promocije knjiga, nekad manje, nekad više posećene; ima, međutim, bar jedan posetilac tog prostora koji nikada ne izostaje, ni po kiši, ni po žezi, ni po ledu. Tip sedne negde u drugi-treći red, pa pričeka da red dođe na "pitanja iz publike", ne bi li rekao svoje. Osim ako ga strpljenje ne izda, pa "uzme da se reče" i pre vakta, ne mogav da više izdrži svoj teški neizdrž na nervnoj bazi. Bilo da je u pitanju izbor iz haiku-poezije, politička publicistika, SF roman, studija o uticaju krompirove zlatice na sablasne nevene, lezbijska vestern komedija ili antologija estonske drame XVIII veka, Lik je uvek tu, i vreba dok ne uvreba priliku da iskaže svoju velevažnu i velemudru misao, tj. zgroženo-uvređenu pogrdu na račun izdavača, autora i svih drugih saučesnika u kriminalnom protivustavnom aktu: zašto ste, nesrećnici, pečatali knjigu na dušmanskom latiničnom pismu-nepismu, kad Ustav jasno veli da je ćirilica službeno pismo, vo vjeki vjekov, amin? Veselnik, eto, misli da su autorske umetničke, publicističke ili naučne knjige isto što i službeni akti državnih organa, čemu se možda i nije čuditi, pošto ovde malo ko razlikuje "službeno" od "javnog". Ne znam, doduše, šta Genije radi kad se predstavljaju knjige štampane ćirilicom: tada verovatno ode pre početka tribine, pošto, jbg, ostaje bez replike. Kako god, nakon što odvergla svoje, Lik možda ostane, a možda i ode, kako kad: njegova je Misija ionako ispunjena. Posedeo je visoko gore na Braniku Identiteta, prkoseći olujnim vetrovima rasrbljenja, od njega je dovoljno.

    Zašto li mi je ovaj tip baš sada pao na pamet? To verovatno ima neke veze s onom doskočicom seća li se neko ko li je se prvi setio? da "svako ima pravo da se kreće i da bude kreten". Dobro, tip je gnjavator od one sorte koju svi mi koji imamo posla sa svakakvim svetom u internom žargonu nazivamo pacijenti, ali načelno je sasvim bezopasan: kako rekosmo, u svoje slobodno vreme svako ima pravo da se kreće etc.

    Građanin Stojanović Dejan iz Zaječara sasvim je drugi slučaj od onog našeg veselog sugrađanina koji prekraćuje vreme na gore opisani način. To jest, nije da Stojanović privatno nema i ne treba da uživa ista ona prava kao i naš anonimni veseljak, tj. ono da se kreće i ostala po redu, ali nevolja je u tome što narečeni Stojanović odnekud misli da to pravo može da meraklijski uživa i u svom službenom svojstvu, u ime, za račun i na trošak države, tj. svih nas. Štono bi se reklo na radnom mestu i u radno vreme. Naime, Stojanović Dejan zamenik je osnovnog tužioca u Zaječaru, a ovih se dana proslavio tako što novinarki B92 nije hteo da odgovori na pismeni upit glede nekakvog lokalnog kriminalnog slučaja odvrativši da "čita samo ćirilicu", pa pošto mu je dopis upućen na mrskom i neodgonetljivom latiničnom pismu (a pride i na nepoznatom jeziku, jerbo Majstor iz Zaječara patriotski zboruva samo srpski, a ono što latinicom ispisano jest srpski biti ne može), na njega nije u mogućnosti da odgovori. Viša sila, šta ćeš. Inače bi rado pripomogao.

    Kako se zove ovakva reakcija zamenika osnovnog tužioca u Zaječaru Stojanović Dejana? Pošto biram reči, mislim da je najprikladnije nazvati je majmunisanje. Ovo je, kako da vam kažem, naprosto jedna žanrovska oznaka. Šta je, naime, majmunisanje? To je jedna od onih priprostih đilkoških podvrsta izmotavanja, osobito omiljena po prigradskim i pridrumskim mehanama "zapadnog Balkana", a i šire, naročito u dugim, mokrim časovima pred fajront. U tom ambijentu se to smatra osobito rafiniranom formom duhovitosti. Recimo, Vojislav Šešelj je internacionalni šampion tog žanra. Pre koju godinu, Vojvoda je u sudnici haškog Tribunala izvodio performans majmunisanja na slične jezičko-alfabetske teme: te ne razume šta je to "točka", te hoće spise na ćirilici (nije li to nedavno tražio i Tolimir, ako se ne varam?), te ovo, te ono. Pri tome je ključno ovo: apsolutno svi znamo i Šešelj zna da svi znamo da on odlično razume šta je to točka, kao i da Tolimir savršeno zna da razbira latinicu (to mu, uzgred, bilo službeno pismo u dičnoj JNA koja ga je odškolovala...). Bez tog znanja o znanju nema dobrog majmunisanja, jer bi ostalo bez (klibereće) poente. E, Stojanović upražnjava navlas istu tehniku: on, naime, savršeno dobro čita latinicu, u to možete biti uvereni. I nema indicija da bi bio tako glup da veruje da svi mi ne znamo za to. Naravno, jer Stojanović, sasvim verovatno, uopšte nije glup, nego samo na preekstenzivan otuda i uzurpatorski način tumači svoje pravo da se kreće i ostalo što uz to ide. Naime, neovlašćeno proširuje neotuđivo pravo na jedno privatno svojstvo u nepostojeće pravo da sa istaknute službene pozicije maltretira građane i da se simbolički iživljava na njima, umesto da naprosto radi svoj posao. Prostije rečeno: Stojanović Dejan ima svako pravo da, recimo, privatno ne podnosi latinicu, da ne čita novine i knjige na tom pismu, da kod kuće drži samo artikle čije je ime odštampano ćirilicom, da tvrdi da se čuveni crtani mornar zove Попече, da adrese sajtova na internetu "ukucava" isključivo ćirilicom etc. Međutim, Stojanoviću to nije dovoljno: on je namerio da nekim svojim privatnim i javnosti te građanima koji ga plaćaju savršeno nevažnim svojstvom masira i kinji građane.

    Ako je Srbija država i ako u njoj postoji pravni poredak, Stojanović više nikada neće moći da čini ništa slično, jer neće biti na mestu sa kojeg bi to mogao da čini. Sve njegove idiosinkrazije biće njegova privatna stvar, otprilike kao u slučaju onog građanina koji od puste dosade i ispraznosti pohodi književne večeri. Međutim, avaj, Tomo Zorić, portparol državnog tužilaštva, govori da se ovde radi tek o "nesporazumu", zbog kojeg mu je silno žao. Je l?! A kako se tačno zove i u čemu se to tačno sastoji taj "nesporazum"?! Nema tu nikakvog nesporazuma, razumeli smo se jako dobro, ima već dvadeset i kusur godina kako se odlično razume iz kojeg i kakvog sumraka izviru ovakvi tipovi. Nesporazum je možda jedino to što je poneko naivno pomislio da je njihovo vreme prošlo.

    VREME
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #48

    Odgovor: Kolumne

    Odem ja tako na sajt Politike i gledam one kolumne
    pa naidjem na onog DJ pa ga preskocim ( a sto bih drugo ? ) i tako
    vez izgubio svaku nadu ...kad ono Marcelo !
    I pise jos malo o Teofilu Pancicu i jos kojecemu ..
    Dobro pise....sto i nije nista novo...

    Ријалити патриотизам

    Једно је помислити да таквој деци можда и нема помоћи, а друго је бити подстрекач њихове помахниталости и срамни профитерНе вреди нам да поричемо. Изгубили смо. Једино чему сада тежим јесте да децу, чим малко одрасту, пошаљем преко. То ми пре неки дан рече драги познаник, писац. А тамо преко, клинци су једнако медијски затровани: Ј. К. или Лејди Гага, иста је то лепота и просвећеност. Што ће рећи, цела планета је нађубрена савременим тиквама које мисле да су кондир, а то тиквице свих земаља копирају и на свакој тачки глобуса такве цурице, ако случајно и знају да изговоре компликовану реч као што је либерално а да не угану језик, на питање шта та реч значи кажу: То је кад изгубиш невиност са 11 година, као ја.

    Свака глобална појава, међутим, далеко више узурпира нас него неку уређену државу, јер смо мали и бедни а понајвише зато што се код нас од таквог будалања прави покрет, друштво активиста које из дана у дан постаје све милитантније а ми (се правимо?) блесави и окрећемо главу. Е тако је дошло до тога да кокетирање са естетиком деведесетих вирус против којег је требало пелцовати нову децу на сваки начин лагано узме маха и измутира их у мамлазе какве можда ни тих година нисмо видели. Ту је апсолутно све што је потребно да се напокон потегне термин покрет: имају своју идеологију, своје музичке химне, своју униформу, своје узоре (криминалце), даноноћно раде на томе да прошире своје убеђење на друге, и на крају, гле чуда: почињу да организују терористичке нападе на институције које им идеолошки сметају, како нам ових дана, нажалост, сведочи Теофил Панчић.

    А држава својим млохавим реаговањем на све то само поткрепљује њихово убеђење да се боре за ствар. Погледајмо барем један од фактора који доприноси тој катастрофи: једно је напокон помислити да таквој деци можда и нема помоћи, а друго је бити подстрекач њихове помахниталости и срамни профитер, тобоже баш зато што смо изгубили и нема наде па, као, свако гледа своје дупе. Ту мислим баш на оне који се брину да ова нова герила уз песме креће у своје подухвате: на људе који их својом музиком подговарају да буду олош, јер у томе виде фину мамипару за себе.

    Да ствар буде трагичнија, чак ни то није свугде случај: понеки ти музичари и сами су искрено социјално ретардирани и заиста верују у ствари које подвикују то је макар поштено. Али. Оног тренутка када неко, намерно или несвесно, постане друштвена опасност, виша инстанца треба да га некако ограничи. Међутим, баш ту, баш тад, јадна наша готово у свему заостала отаџбина бира да један једини пут буде либерална и каже: Свако има право да јавно говори шта хоће, јер то је слобода, то је демократија! И милина једна: сви су патриоте да им нема равних ни у Домановићевој Данги, али само на речима кад се треба стварно бринути о онима на којима свет остаје, онда су сви више ради да им отму џепарац или да их користе као топовско месо за своја вечита заслуживања Царства небеског.

    Молим вас лепо, колико се јавних личности курва по ријалити програмима за паре и нимало их не дотиче погубан утицај тих емисија не само на младо него на целу нацију где је ту тај вајни патриотизам? И какве се песме пласирају клинцима? Докле само пароле и позиви на некакве демонстрације и револуције? Што их неки врли Србин тим ентузијазмом на књигу не потера? Спомињао сам у једној колумни како су исто тако неки весели родољуби Ђуру Јакшића тукли јер је угрозио нацију својим писањем само, зачудо, Ђуру данас спомињемо као часног Србина, а не те магарце.

    Зашто се држава не побрине да сва деца знају за ту причу, која је само једна у мору сличних? Да знају то, можда не би хитали да оборе Панчића него онога ко их је подбо на такав чин. Не, земља допушта да најгледанији програм буде препун менталних олупина које профитирају на националној глупости и још тиме постају идоли и модел родољубља! Ако се држава под хитно не побрине да објасни клинцима шта је патриотизам, једино сутра које ће нам сванути јесте грађански рат, па ћете гледати ријалити са својих прозора.

    Марчело

    Izvor ..Politika
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  4. #49

    Odgovor: Kolumne

    Profesija pripadnik


    Određene forme "multikulturalizma" su način da nacionalizam, doduše pomalo okrezubljen, bezbedno preživi ova vremena

    Verujem da je svako u ovoj zemlji ko je stariji od, recimo, trideset pet-šest godina u stanju da prizove u svest istorijski trenutak kada je pitanje nečije "nacionalne" (tj. etničke, a bogme i konfesionalne) pripadnosti postalo eminentno politička stvar. Oni mlađi, pretpostavljam, tog trenutka ne mogu da se prisete jer taj trenutak za njih traje otkad znaju za sebe. Mnogi od njih otuda i ne veruju da bi uopšte moglo biti drugačije, jer im se čini da to ne bi bilo "prirodno". Ovo me podseća na naivno, a naizgled "zdravorazumsko" uverenje da ljudi u Australiji hodaju naglavačke, ili da su Sunce, Mesec i zvezde negde "gore" u odnosu na Zemlju.

    Za takvo smo stanje odavno obvikli da optužujemo ono što, najšire shvaćeno, nazivamo "nacionalizam". Nije da je to pogrešno tumačenje. Ali, već me poduže opseda osećanje da "antinacionalistički" kritički aparat nekako šlajfuje, da je ostao negde u krvavim i sumornim devedesetim, pa otuda i ratuje jedino s nacionalizmom devedesetih, mada je pobedu u toj borbi u globalu izvojevao (a u bezbrojnim detaljima koji sačinjavaju naše zemne živote, avaj, izgubio).

    Šta hoću da kažem? Ovo su drugačija vremena, tako da paralelno sa "staromodnim", glomaznim i gromopucatelnim nacionalizmom tradicionalnog tipa štaviše, postepeno ga istiskujući postoji i ideologija i praksa "multikulturalizma", koja se bar u ovom delu sveta uglavnom svodi na tzv. komunitarizam, kao svojevrsni plišani uzajamni aparthejd. Oh, ali nije li "multikulturalizam" vrednost upravo suprotstavljena nacionalizmu? Ma ne; to je blaženo naivno gledište. Naprotiv, određene forme "multikulturalizma" su način da nacionalizam, doduše pomalo okrezubljen, bezbedno preživi ova vremena. Nacionalizam starog kova kao ideal ističe etnički što "čišću" državu, u kojoj će svaka štrčeća Drugost biti ako ne sasvim poništena, a ono svedena na zanemarljiv nivo. Devedesete su na tome mnogo poradile, ali "uspeh" ipak nije bio potpun, ni u Bosni, ni na Kosovu, recimo, a kamoli u, sve u svemu, zadivljujuće žilavoj Vojvodini. Multi-kulti ideologija i praksa sada nudi načelno nenasilan pluralizovani nacionalizam: društvo u kojem totalitet ljudskosti neće postojati drugačije nego kao puka (i politički nerelevantna, neupotrebljiva) biološka činjenica zajedničke pripadnosti rodu homo sapiensa, društvo atomizovano na određen broj "nacionalnih zajednica" koje koegzistiraju na (jbg) manje-više zajedničkom lebensraumu, ali tako što zapravo žive paralelne živote (političke, kulturne, verske, jezičke, porodične etc.), gotovo bez ikakve interakcije, i uz što manje neposredovane međusobne komunikacije. Razume se, u takvom će društvu, podeljenom na "zajednice", vladati neka vrsta saveza plemenskih vodstava (to se danas u Vojvodini politički korektno naziva "nacionalni saveti"), jer će svaka "zajednica" u što je moguće većem broju pitanja, naročito onih navodno posebno osetljivih & identitetskih (kultura, prosveta, jezik, vera, mediji etc.) biti izručena na milost i nemilost sopstvenim etnopredvodnicima. Koje će neretko za takvo mesto preporučivati tek to što najglasnije i "najbolje" umeju da pripadaju svojoj zajednici. Tako načelno "urođena" i nebirana činjenica etničke pripadnosti jednom nastranom alhemijom postaje političko opredeljenje i vrednost "po sebi". Ili se to barem odnosi na "manjinske" zajednice; "većini" se još i gleda kroz prste.

    Šta ovo zapravo znači? Ako ste pripadnik "većine", vi još i možete biti, recimo, liberal ili konzervativac, desničar ili levičar, monarhista ili republikanac etc., te s punim pravom očekivati da vaše slobodno životno opredeljenje bude dostojno reprezentovano, od parlamenta do, šta znam, medija; međutim, kao pripadnik kodifikovane "manjine", osobito etničke, trebalo bi da sav svoj politički identitet gradite ne na svojim inokosnim uverenjima i stavovima, nego na samoj činjenici pripadnosti određenom "manjinskom" etnosu. Šta je ishod ovog procesa? Kroz strogo institucionalizovanu "politizaciju" jedne mahom nebirane činjenice vaš se ljudski habitus zapravo supstancijalno "depolitizuje": načelno mu se ukida sloboda biranja alternative.

    Povod ovim mojim dumanjima vest je da je u Bačkoj Palanci osnovana Stranka vojvođanskih Slovaka. Da se razumemo, u tome nema ničega spornog, nelegalnog ili nelegitimnog. Ni u primisli mi nije da osporavam taj čin i ljude koji su u njemu učestvovali. Na koncu, odavno postoje "etničke" stranke brojnijih vojvođanskih manjina (mađarske, hrvatske, romske etc.), tako da nema baš nijednog razloga da se nekom wannabe političaru vojvođanskom Slovaku odriče pravo na tu istu vrstu političkog, hajmo reći, etnopreduzetništva. Takođe, i "opšte" iliti mejnstrim stranke koje pripadaju tvrđoj desnici (poput radikala, DSS-a etc.) u osnovi su "monoetničke" (dakako, uz neizbežne "kertesovske" izuzetke), jer se rukovode vrednosnim sistemom koji po sebi implicitno isključuje "drugačije", one koji se ne identifikuju s etničkim Mi.

    Ono što mi je zapelo za oko jeste neka vrsta podrazumevajućeg tona u iskazu g. Štefana Seča, predsednika nove stranke, koji nije odoleo da ne izrazi posebno zadovoljstvo zato što je stranci, navodno, pristupilo već mnogo vojvođanskih Slovaka koji su do sada bili angažovani u (ili su bar bili simpatizeri i sigurni glasači) DS-u, G 17 plus, LSV-u etc, dakle u načelno "nadetničkim" strankama. Naime, ispada da su ti ljudi do sada bili svojevrsna politička siročad, sirci tužni brez igđe ikoga, jer nisu imali svoje politički artikulisano etnopredstavništvo. A sada ga, eto, imaju, pa će uživati u neizmernoj sreći koja je zadesila druge manjine, a bogme i "većince", onoliko. Naravno, nije g. Seč učinio ništa što nije već viđeno od "većih". Ako je sistem takav, ako živimo u multi-kulti distopiji uzajamnog aparthejda onda, štaviše, nema ničega logičnijeg od onoga što je on učinio osnivanjem "etničke" stranke. Problem je samo u tome što sam taj sistem ništa ne valja, i ne vodi ničemu korisnom, pametnom niti dobrom. Ali, kao i onomad njegova montaža, tako i demontaža mora početi na nekim "jačim" adresama, a ne u nedužnim Gložanu ili Selenči. A hoće li? Ne, neće. Zašto? Zato što je etnoknezovima svih vrsta ovako kako je i dobro, i bolje, i najbolje.

    VREME
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #50

    Odgovor: Kolumne

    Citat Lilith_021 kaže: Pogledaj poruku
    Profesija pripadnik


    Određene forme "multikulturalizma" su način da nacionalizam, doduše pomalo okrezubljen, bezbedno preživi ova vremena

    Verujem da je svako u ovoj zemlji ko je stariji od, recimo, trideset pet-šest godina u stanju da prizove u svest istorijski trenutak kada je pitanje nečije "nacionalne" (tj. etničke, a bogme i konfesionalne) pripadnosti postalo eminentno politička stvar. Oni mlađi, pretpostavljam, tog trenutka ne mogu da se prisete jer taj trenutak za njih traje otkad znaju za sebe. Mnogi od njih otuda i ne veruju da bi uopšte moglo biti drugačije, jer im se čini da to ne bi bilo "prirodno". Ovo me podseća na naivno, a naizgled "zdravorazumsko" uverenje da ljudi u Australiji hodaju naglavačke, ili da su Sunce, Mesec i zvezde negde "gore" u odnosu na Zemlju.

    Za takvo smo stanje odavno obvikli da optužujemo ono što, najšire shvaćeno, nazivamo "nacionalizam". Nije da je to pogrešno tumačenje. Ali, već me poduže opseda osećanje da "antinacionalistički" kritički aparat nekako šlajfuje, da je ostao negde u krvavim i sumornim devedesetim, pa otuda i ratuje jedino s nacionalizmom devedesetih, mada je pobedu u toj borbi u globalu izvojevao (a u bezbrojnim detaljima koji sačinjavaju naše zemne živote, avaj, izgubio).

    Šta hoću da kažem? Ovo su drugačija vremena, tako da paralelno sa "staromodnim", glomaznim i gromopucatelnim nacionalizmom tradicionalnog tipa štaviše, postepeno ga istiskujući postoji i ideologija i praksa "multikulturalizma", koja se bar u ovom delu sveta uglavnom svodi na tzv. komunitarizam, kao svojevrsni plišani uzajamni aparthejd. Oh, ali nije li "multikulturalizam" vrednost upravo suprotstavljena nacionalizmu? Ma ne; to je blaženo naivno gledište. Naprotiv, određene forme "multikulturalizma" su način da nacionalizam, doduše pomalo okrezubljen, bezbedno preživi ova vremena. Nacionalizam starog kova kao ideal ističe etnički što "čišću" državu, u kojoj će svaka štrčeća Drugost biti ako ne sasvim poništena, a ono svedena na zanemarljiv nivo. Devedesete su na tome mnogo poradile, ali "uspeh" ipak nije bio potpun, ni u Bosni, ni na Kosovu, recimo, a kamoli u, sve u svemu, zadivljujuće žilavoj Vojvodini. Multi-kulti ideologija i praksa sada nudi načelno nenasilan pluralizovani nacionalizam: društvo u kojem totalitet ljudskosti neće postojati drugačije nego kao puka (i politički nerelevantna, neupotrebljiva) biološka činjenica zajedničke pripadnosti rodu homo sapiensa, društvo atomizovano na određen broj "nacionalnih zajednica" koje koegzistiraju na (jbg) manje-više zajedničkom lebensraumu, ali tako što zapravo žive paralelne živote (političke, kulturne, verske, jezičke, porodične etc.), gotovo bez ikakve interakcije, i uz što manje neposredovane međusobne komunikacije. Razume se, u takvom će društvu, podeljenom na "zajednice", vladati neka vrsta saveza plemenskih vodstava (to se danas u Vojvodini politički korektno naziva "nacionalni saveti"), jer će svaka "zajednica" u što je moguće većem broju pitanja, naročito onih navodno posebno osetljivih & identitetskih (kultura, prosveta, jezik, vera, mediji etc.) biti izručena na milost i nemilost sopstvenim etnopredvodnicima. Koje će neretko za takvo mesto preporučivati tek to što najglasnije i "najbolje" umeju da pripadaju svojoj zajednici. Tako načelno "urođena" i nebirana činjenica etničke pripadnosti jednom nastranom alhemijom postaje političko opredeljenje i vrednost "po sebi". Ili se to barem odnosi na "manjinske" zajednice; "većini" se još i gleda kroz prste.

    Šta ovo zapravo znači? Ako ste pripadnik "većine", vi još i možete biti, recimo, liberal ili konzervativac, desničar ili levičar, monarhista ili republikanac etc., te s punim pravom očekivati da vaše slobodno životno opredeljenje bude dostojno reprezentovano, od parlamenta do, šta znam, medija; međutim, kao pripadnik kodifikovane "manjine", osobito etničke, trebalo bi da sav svoj politički identitet gradite ne na svojim inokosnim uverenjima i stavovima, nego na samoj činjenici pripadnosti određenom "manjinskom" etnosu. Šta je ishod ovog procesa? Kroz strogo institucionalizovanu "politizaciju" jedne mahom nebirane činjenice vaš se ljudski habitus zapravo supstancijalno "depolitizuje": načelno mu se ukida sloboda biranja alternative.

    Povod ovim mojim dumanjima vest je da je u Bačkoj Palanci osnovana Stranka vojvođanskih Slovaka. Da se razumemo, u tome nema ničega spornog, nelegalnog ili nelegitimnog. Ni u primisli mi nije da osporavam taj čin i ljude koji su u njemu učestvovali. Na koncu, odavno postoje "etničke" stranke brojnijih vojvođanskih manjina (mađarske, hrvatske, romske etc.), tako da nema baš nijednog razloga da se nekom wannabe političaru vojvođanskom Slovaku odriče pravo na tu istu vrstu političkog, hajmo reći, etnopreduzetništva. Takođe, i "opšte" iliti mejnstrim stranke koje pripadaju tvrđoj desnici (poput radikala, DSS-a etc.) u osnovi su "monoetničke" (dakako, uz neizbežne "kertesovske" izuzetke), jer se rukovode vrednosnim sistemom koji po sebi implicitno isključuje "drugačije", one koji se ne identifikuju s etničkim Mi.

    Ono što mi je zapelo za oko jeste neka vrsta podrazumevajućeg tona u iskazu g. Štefana Seča, predsednika nove stranke, koji nije odoleo da ne izrazi posebno zadovoljstvo zato što je stranci, navodno, pristupilo već mnogo vojvođanskih Slovaka koji su do sada bili angažovani u (ili su bar bili simpatizeri i sigurni glasači) DS-u, G 17 plus, LSV-u etc, dakle u načelno "nadetničkim" strankama. Naime, ispada da su ti ljudi do sada bili svojevrsna politička siročad, sirci tužni brez igđe ikoga, jer nisu imali svoje politički artikulisano etnopredstavništvo. A sada ga, eto, imaju, pa će uživati u neizmernoj sreći koja je zadesila druge manjine, a bogme i "većince", onoliko. Naravno, nije g. Seč učinio ništa što nije već viđeno od "većih". Ako je sistem takav, ako živimo u multi-kulti distopiji uzajamnog aparthejda onda, štaviše, nema ničega logičnijeg od onoga što je on učinio osnivanjem "etničke" stranke. Problem je samo u tome što sam taj sistem ništa ne valja, i ne vodi ničemu korisnom, pametnom niti dobrom. Ali, kao i onomad njegova montaža, tako i demontaža mora početi na nekim "jačim" adresama, a ne u nedužnim Gložanu ili Selenči. A hoće li? Ne, neće. Zašto? Zato što je etnoknezovima svih vrsta ovako kako je i dobro, i bolje, i najbolje.

    VREME
    Занимљиво је да је ову причу с "националним саветима" и гетоизацијом мањина почела управо власт ДС... а чини се да се политичарима из "мањинских" странака прилично свиђа све то.
    Тотални идиотизам... од Тадића и компаније... опет...
    Један солидан текст о томе:
    Национални савети – проблем уместо решеšа | Политички живот
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  6. #51

    Odgovor: Kolumne

    Mihailo Medenica

    Sram vas bilo, krave jedne!

    Neću da okolišam - duboko sam razočaran vašom odlukom da stupite u generalni štrajk i obustavite dalju proizvodnju derivata, kako punomasnog, tako i čokoladnog, kao i onog nasušnog za kapućino i espreso bez kojih naši ministri ne mogu da drže oči otvorenim duže od tri minuta tokom zasedanja Vlade




    Tendenciozno ste izabrale trenutak kada je većina volova na odmoru, znajući da je u Nemanjinoj ostao samo Krka, ne uspevši dovoljno brzo da istrči iz zgrade kada je Cvetković viknuo: Ko zadnji - ostaje da vodi Srbiju"!

    Verovale ste da se Krle Krapinski, prvi čovek koji je hodao Zemljom, neće snaći u ulozi prvog čoveka izvršne vlasti, ali ste se malo preračunale, drugarice kopitarke - Srbija mnogo bolje funkcioniše kao nevladina organizacija", negoli kada su korisnici službenih audija" na okupu...

    Doduše, ostaviti Krkobabić dr Jovanu vlast isto je što i dati detetu žilet u ruke - niko ne može da predvidi posledice. Postojala je realna opasnost da zbog nekih neizmirenih računa iz srednjeg veka objavi rat pojedinim državama, ali su, na sreću, tetkice" obučene da reaguju i u vanrednim okolnostima: Pogasiti klima-uređaje ukoliko primetite da se dr Krkobabić budi i postupno povećavati unos rastvora lavande i 'brufena' kroz ventilacioni sistem, do trenutka kada mu se u lice vrati karakteristično bledilo i osmeh penzionera koji živi sa 160.000 dinara mesečno"!

    No, vratimo se temi. Drugarice krave, vašoj nerazumnoj odluci da za sebe zatražite prava u državi gde prava nisu garantovana ni ljudima. Osim ako niste Milan Milutinović... Simpatični buca je zaplivao na talasu bivših" i prigrabio pripadajuće privilegije, koje podrazumevaju sijaset toga, osim zaborava. On je rezervisan za običnu raju.

    Bivši" je ovde više od titule - zanimanje, karijera, beneficije koje obezbeđuju više nego lagodan život.

    Shodno tome, Srbija je zemlja bivših" više negoli budućih, osim u slučaju kada se bivši povampire i nametnu kao neizbežni budući... Zvuči šizofreno, ali tako je, drage moje krave!

    Dovoljno je da ste prijatelj nekog bivšeg", njegov kum, šurak, udovica, saradnik, savetnik, pa čak i ljuti neprijatelj, i vrata Oza su vam širom otvorena.

    Još ako ste direktno bivši", imate tapiju i na carstvo ljudsko i nebesko. Abolirani ste od sadašnjih, jer i oni znaju da će im valjati oproštaj kad postanu bivši", pa zašto pljuvati u bunar iz kojeg će već sutra bogato za'vatiti.

    Što se Boga tiče, ne sekirajte se, i on je u Srbiji pod lupom Agencije za borbu protiv korupcije...

    Elem, što se socijalističkog mece dobrića" tiče, pripala mu je kancelarija, službeno vozilo, sekretar, savetnik, kuvalo za kafu, nintendo", gomila papira za origami i skromnih 105.000 dinara kako bi ćutao o svemu što eventualno zna, mada je i Haški tribunal utvrdio da taj nije znao ni kako se spuštaju roletne u kabinetu na Andrićevom vencu.

    Dobro, odmah se ogradio da mu kancelarija neće služiti za bavljenje politikom, mada mu ni ona prethodna nije služila za to već da Milošević zna gde je kad mu zatreba neko da mu pripali kohibu"...

    U ovoj će verovatno čuvati zimnicu i stare stvari iz stana narednih pet godina, koliko mu suluda odredba zakona omogućava da arči status bivšeg", bez razlike da li ga je narod birao, hteo i želeo na funkciji koju je simulirao da obavlja.

    Da ne govorimo o tome da li je šta dobro učinio za narod, koji sad plaća da učini nešto dobro za sebe, zagledan u plavetnilo službenog parčeta neba, kroz službeni prozor, u službena četiri zida, držeći noge na službenom stolu, s mukom gutajući službeni espresić bez mleka, koje ste vi, kravuljine nijedne, odlučile da ne dajete u ovako osetljivom trenutku po budućnost majčice Srbije!

    Ako ne zbog dece (koja su se, ruku na srce, već odvikla od mleka i sličnih luksuza), urazumite se zbog te zvanične odojčadi koja su srasla uz državnu sisu i ispoštujte zakonski minimum rada, odnosno, deblokirajte barem po jedno vime, jer kad oni zavape, narod zakuka!

    Zamislite tek nevolje kad se Slavičini sisavci jednom, možda, eventualno, ne još, ali samo što nisu, vrate sa odmora i zagrabe u restoran da pokažu fotografije sa letovanja i ten latinskih ljubavnika, a kapućina ni za amandman...

    Zar zbog krava da upadnemo u parlamentarnu krizu kad se zna da su isključivo krmci dosad bili zaduženi za to...

    Zato još jedanput apelujem - odustanite od štrajka, drage simentalke, jer ni mnogo veća muzara nije s njima izašla na kraj.

    Ako ne verujete, pitajte je - reći će vam Srbija da se ne vredi kopitati kad oni dograbe za vimena"...

    I milka" bi poplavela od muke, verujte na reč...


    izvor

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  7. #52

    Odgovor: Kolumne

    Tomova barka


    "Gde ćete desetog oktobra?"

    Ovo pitanje kruži među političarima kao kad smrtnici pitaju jedni druge "gde ćete na letovanje?" ili "gde ćete za doček?". Sudeći po tome kako na homoseksualnost gleda primarijusnačelnikšefkatedre koji beše i ambasador da boleština izaziva promene u mozgu, tako nekako; premda promene same po sebi mogu biti i promene nabolje (nap. aut.); i po onome što sam juče čuo od vođe naše najnaprednije stranke (tako se i zove), partijske glavešine i disciplinovani aparatčici kuju planove da budu što dalje od Parade ponosa te da zajedno sa bližnjima umaknu sablazni koja je za sebe izabrala dan pun desetki: deseti deseti desete godine!

    Ako se budu ugledali na šefa SNS, svi članovi partije naložiće snajama, sinovima, zetovima, kćerima, unučićima i bratučedima da se skuture po kućama i da otmenim bojkotom pokažu šta misle o sugrađanima koji imaju posebne potrebe: nećemo da ih tučemo, ali bismo bili najsrećniji kad bi na Svetu nedelju homoseksualci marširali kroz centar iz kojeg su se svi zdravi primerci homo sapiensa saborno povukli!

    Ne bih voleo da sam snaja pa da mi starosta u ime kompletne nejači i u svoje lično ime naloži da zgotovim ručak i da tog dana ne palim televizor. Ne kažem da bi snaja obavezno ličnim prisustvom odobrila i obodrila Paradu ponosa, ali možda bi u to nedeljno popodne povela decu u zoološki vrt pa bi ova čula odnekud muziku i videla šareni defile koji bi im, dečja posla, mogao biti i simpatičan.

    Samo nekolicina političara izjavljuje da će doći na paradu, pa i oni usplahireno i unapred naglašavaju da su seksualno pravoverni, ali će unatoč ličnoj besprekornosti doći, to im nalažu i Evropska unija i titula intelektualca kome su others veoma važni i bliski. Drugo, koliko god potonji u toj svojoj drugosti, drugojačijosti bili možda i izopačeni, ipak, i upravo stoga jer se na neki način i samožigošu, priznaju ko su i šta su imaju pravo da jednog dana promarširaju kroz grad, valjda ti homoseksualni manevri neće postati tradicionalni! Pa neke subote kroz centar grada idu samo pešaci, ili trče maratonci, ili se slavi Spasovdan te litija prolazi kroz centar, Grad se znači legitimiše kao pravoslavan, iako u njemu obitava bog te pita (eto i u uzrečicama ipak ima Boga) koliko neznabožaca, katolika, muslimana, kojekakvih sekti...

    Da imam turističku agenciju ponudio bih političarima popust za mesta udaljena od Beograda: "Porodični vikend u Vladičinom Hanu: DALEKO OD RAZUZDANE GOMILE, modernim autobusom, sa besplatnim ručkom i svečanom diplomom tj. potvrdom da desetog oktobra niste bili u Beogradu. Call now!"

    Jer će neko i Tomislava Nikolića rešenog da u Nojevoj barci kupljenoj na kredit pregrmi potop koji će u gradu izazvati seksualni iščašenici (na bugarskom: obraten, što čitaoci već znaju) poželeti da nadmaši: "Ti nećeš da budeš u centru dok oni tamo defiluju i ponose se, ja neću da ostanem ni u stanu, iako ne živim u strogom centru, uzeo sam mapu i rekao snajama: Evo vam Srbija, a evo vam i Evropska unija, birajte gde ćemo u nedelju da ručamo, jer u Beogradu gostuje Sotona, i kad već nije politički korektno da ga napadnemo bićemo što dalje od njega." "Dajte da vam celivam ruku koja nudi geografsku kartu, mili babo! Kad vi kao otac, muž, svekar i deda osećate toliku nelagodu, možete misliti kako je majci, kako ona da objasni svome čedu od godinu i po dana šta dve tete rade jedna drugoj, ili šta dve čike rade u mraku, i mogu li se ti sladostrasnici nadati ikakvom porodu, bez kojeg nema nacije, samim tim ni politike koja je u našu porodicu unela blagoslov i blagostanje!"

    Sad kad nam nisu potrebne vize možemo da otputujemo i van Srbije, da za vreme Parade ponosa budemo što dalje, jer ne garantujemo da ruka neće sama zgrabiti štogod i napraviti belaj i nama i onima koji nas drsko izazivaju! država bi, kad je već toliko predusretljiva prema manjini, morala i nama kao većini da odobri dvodnevno plaćeno odsustvo, pa da u petak odemo do Beča, Firence, a ne da se iz Dimitrovgrada ili Segedina vraćamo u nedelju uveče, da bismo u ponedeljak bili na poslu. Gradu treba dvoe sutok (48 sati) da se takoreći raskuži i da zasluži nalaz Gradske čistoće: PATOGENE KLICE NISU NAĐENE.

    Evo uostalom šta je političko-seksualni kredo lidera SNS:

    B92: Ali kako u tom kontekstu gledate već na poruke mržnje kojima je Beograd oblepljen, pozive na obračun sa pripadnicima gej populacije? Nikolić: To je posao za policiju. B92: Je l to možete kao političar, kao lider jedne od najvećih partija...? Nikolić: Da osudim? Kako da ne, zašto da ne? B92: Kakva je vaša poruka toj populaciji?

    Nikolić: Pa, ja ne znam čemu to služi. Prvo, vi ne možete te ljude da okrenete da ne budu ono što jesu i ne možete da krijete da se i sa vama nešto čudno dešava zato što želite da ih tučete. Znači, ja im poručujem da urade ono što će moji sinovi i snaje da urade tog dana, sedimo kod kuće. Šta vam to smeta? To u stvari manifestuje da i jedni i drugi nemaju razumevanja jedni za druge. B92: A da li će vaša stranka na bilo koji način javno da stane iza odbrane prava na različitost, dakle, demonstracije prava na različitost 10. oktobra u Beogradu? Nikolić: Pa, zar nisam sada rekao da mi branimo to pravo...

    Znači, braćo, ako ne možete skriti da se vama nešto čudno dešava zato što želite da nekoga tučete, zaista je bolje da nakon očenaša za porodičnom sofrom prionete na supu i rinflajš, nećete biti dovedeni vo iskušenije, a onima koji bi da ih sugrađani prihvate i da zajedno sa njima šetaju uskratićete upravo ono što žele, domišljatost nije smrtni greh, zar ne.


    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #53

    Odgovor: Kolumne

    Malo više društvena tema ali autor naravno pravi i mali upliv u politiku, sve u svemu jako dobra kolumna


    Феђа Димовић

    Геополитика на великом платну

    Годинама се у београдским биоскопима на редовном репертоару приказују само скупи и будаласти филмови из великих холивудских радионица

    Ових дана у Сава центру одржава се филмски фестивал ,,Недеља руског филма. Народ жељан добре уметничке кинематографије дупке је испунио велику дворану, све заједно са балконом. Чињеница да су карте биле бесплатне и да су дељене изабраним гледаоцима нимало није умањила велики значај овог догађаја. Захваљујући Интернету и уличним продавцима нисам чекао да се Министарство културе смилује да нам приреди једну овакву манифестацију већ сам остварење као што су ,,Адмирал, ,,Поп, ,,Цар, ,,Један је рат и друге одгледао раније. Све су то филмови који су стари по две године, а који су нас из неког разлога заобишли. Многи руски филмови који су били приказивани на неком ранијем Фесту, и били међу најгледанијим, касније никада нису били откупљени.

    Међу њима су остварења попут ,,Морфијума, снимљеног по мотивима дела Михаила Афанасијевича Булгакова, ,,Белешке младог лекара, или кандидат за Оскара и Златног лава сјајни филм ,,12 редитељског генија Никите Михалкова. Ништа другачији третман немају ни све бољи бразилски, аргентински, ирански, индијски, јужнокорејски, кинески, немачки, скандинавски, грчки, турски и многи други филмови који нису снимљени на енглеском језику, и који не глорификују савршенство потрошачке културе и либералне демократије.
    Годинама се у београдским биоскопима на редовном репертоару приказују само скупи и будаласти филмови из великих холивудских радионица, што указује на културну и политичку оријентацију ове земље.

    Дистрибутери искључиво откупљују безличне блокбастере претрпане специјалним ефектима и јефтином патетиком, које глобални моћници веома перфидно користе да се подвуку под кожу светском аудиторијуму. Затварањем култних биоскопа ,,Јадран, ,,Балкан, ,,Козара, ,,20 октобар, ,,Космај, ,,Одеон, ,,Авала, кинематографија у Србији се налази у канџама неколико мултиплекс биоскопа, који имају унапред закључене уговоре на основу којих приказују искључиво холивудске хитове.
    У два највећа тржна центра тренутно се даје неколико америчких филмовима у којима се обавезно провлачи и покоја ,,лепа реч на рачун овог ,,геноцидног народа. Било да је у питању сада већ времешни Сталоне и његови ,,Плаћеници, било фатална сарадница америчког Савета за спољне односе (ЦФР) Анџелина Џоли и њен најновији филм ,,Салт, моћна пропагандна машинерија не пропушта прилику да још једном понови ко су лоши момци на Балкану. Многи светски аутори и геополитичари детаљно су анализирали моћ универзалног ширења слика којима се контролишу широке народне масе. Како је својевремено приметио француски генерал Пјер М. Галоа: ,,Није пешадија владала биткама већ телевизијска слика. О томе сведоче бројни историјски примери. Уочи геноцида у Хирошими, браћа Дизни су по директиви Пентагона направила цртани филм ,,Победа помоћу ваздушног рата, које је служио да објасни стратегију ваздушног напада Америке на Јапан. ,,Атлантисти овим методама и даље се успешно служе, што објашњава и огроман број филмова посвећених ратовима у Ираку и Авганистану, од којих је већина приказивана у ,,нашим биоскопима.
    Чињеница да је ,,Недеља руског филма ретка манифестација ове врсте, коју је држава организовала у сарадњи са амбасадом Руске Федерације, довољно говори о нама. Ово друштво је суштински американизовано и вестернизовано, а ту стварност бројни агенти утицаја маскирају преувеличавањем извиканог русофилства. Истина је да Срби све мање читају руске класике, али су зато полице у књижарама препуне шарених бестселера типа ,,Секс и град и ,,Давинчијев код. Од млађе гарде писаца и редитеља не назиру се достојни наследници некада великих неимара аутентичне српске културе и уметности, јер су мода и трендови потпуно угушили дух креативности. Више нема шансе да данас неко снима филмове као што су ,,Лепота порока, ,,Сабирни центар, ,,О покојнику све најлепше или ,,Ко то тамо пева, јер долази нова публика која филмове посматра искључиво као визуелни доживљај, а филмаџије радије копирају стране узоре у жељи да задовоље кратковиде гледаоце.

    Стање у нашој култури је тужна и обимна тема која може бити предмет бројних анализа. Можда је најсликовитији опис тога управо наступ министра културе Небојше Брадића на отварању поменуте ,,Недеље руског филма. За разлику од руског амбасадора Конузина, који је поздрављен бучним аплаузом и овацијама, министар Брадић је почашћен звиждуцима. Можда су његови сународници на тај начин спонтано изнели своје мишљење о култури у Србији. Министар се правио да не чује ове ,,поздраве. Може га утешити чињеница да има његових колега који би у истој ситуацији успели и да изују велики део публике у Сава центру. Овако се публика ипак на крају утишала и уживала у непоновљивом филму ,,Адмирал, знајући да је ово ретка прилика да после дужег времена погледају нешто вредно на великом платну.

    члан групе ,,Београдски синдикат
    Феђа Димовић
    објављено: 17.09.2010.


    Izvor - Politika



  9. #54

    Odgovor: Kolumne

    То са картама за Недељу Руског филма је стварно било срамно, али ми је бар срце на месту да је Брадић поштено извиждан уз разне погрде и повике ... али то нико од наших бајних новинара није умео (смео) да објави! А за сваки одгледани филм са репертоара вам треба три дана да се опоравите и дођете к себи!

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  10. #55

    Odgovor: Kolumne

    Mrak za Hilari!

    Hilari Klinton dolazi u Srbiju 12. oktobra. Baš me zanima zašto će kasniti dva dana, jer nema sumnje da je ona jedan od koautora teorije da se stepen demokratije u našoj zemlji, ali i stepen podobnosti da postanemo deo Evrope meri stepenom uspešnosti parade ponosa. Hilari nije gej... samo tako izgleda.

    Hilari je državna sekretarka SAD. Ona u Beograd donosi jasnu poruku da predsednik Tadić u dogledno vreme mora da se sretne i razgovara sa Hašimom Tačijem! Hilari krši međunarodno pravo, pošto predsednika jedne države želi da natera da pregovara sa kriminalcem sa Interpolove poternice. Hilari, za razliku od većine Amera nije prijatelj Srbije i Srba, koliko god nas neki ljudi iz svetleće kutije učili drugačije. Na svu sreću, Hilari nije Amerika, ona samo ima mandat.

    Hilari je supruga čuvenog saksofoniste, poznatog po teoriji da oralni seks ne potpada pod „one stvari". Hilari je osoba koja će ovde doći da nas sadžgava, da nam preti i da svojim „her Flik" osmehom pokaže da smo građani drugog reda i trećeg sveta. Hilari je osoba koja je od Miladina Kovačevića, a uz pomoć srpskih medija, napravila većeg neprijatelja Amerike nego što je Bin Laden... Hilari dolazi da se kurči, da na nama proba da zaleči sindrom Levinski!

    Zato stepen srpskog ponosa ne treba da se meri rušenjem ili odbranom parade, već stepenom ignorisanja šifonjerolike gospođe... Pa, i po cenu da nam još sto puta uvedu nepravedne i ničim zaslužene sankcije, trebalo bi tog dana TV kamere okrenuti na drugu stranu. Hilari treba da bude dočekana uz muk!

    Ako već nemamo načina da joj se suprotstavimo drugačije, učinimo to ignorisanjem, učinimo to makar mi, koje ne sponzorišu soroši i njegovi ološi. Ne slikajmo je, ne intervjuišimo je, ne otvarajmo tog dana dnevnike vestima o njoj. Pokažimo joj da mi nismo monike!

    Kosovo su nam uzeli, ponos ne smeju... pogotovo ne likovi poput ženturača sa ustima zavrnutim nadole, poput onih kojima smo pre 11 godina plašili decu kad su bila nevaljala i nisu želela da idu u sklonište.

    Okrenimo joj leđa! Poklonimo joj mrak!

    ALEKSANDAR SALE JOVANOVIĆ

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  11. #56

    Odgovor: Kolumne

    24. 09. 2010. | Mila Kecman


    Mene čekate'?




    Proučavajući raznovrsnu literaturu, uglavnom religijske sadržine, otkrila sam da se u Bibliji nigde ne spominje ljubav između muškarca i žene kao primarna, već samo ljubav.

    Ja sam vernik, verujem u Boga, ali ne verujem u crkvu, jer najpre, ne verujem u instituciju kao ljudsku tvorevinu koja je usklađena sa nekim lokal-kulturološkim i nacionalnim interesima kao što to uvek biva.
    Ja verujem u Boga, u ljubav i slobodu....

    E sad kao jedan vernik, smatram da je moje zastupanje stanovišta da pedere treba podržati, ispravno...

    Jer nekako se to negiranje LGBT populacije, neprestano dovodi u vezu sa Bogom...

    Ili možda pre sa crkvom, a?

    Bog je rekao "Digni kamen, pod kamenom ćeš me naći".

    To je neki momenat kada sam ja isključila crkvu kao postojeću iz moje glave, jer je osnova svega - ljubav i samo ljubav.

    Između deteta i majke, između brata i sestre, između druga i drugarice, između muškarca i muškarca, između žene i žene...

    Ovoj zemlji su se desile, ako ćemo vašim rečnikom, mnogo sramotnije stvari nego što je jedna gej parada. Naravno o tim drugim stvarima niko ne razmišlja.

    Uvek se zaboravlja da su popovi ti koji su pedofili, da su kriminalci koji šetaju silokonskim dolinama pedofili, da su političari pedofili, da su naše komšije pedofili, pa pošto ste se toliko uhvatili tih pedofila koji će "sutra" da šetaju gradom, onda ih se rešite, rešite se popova (što katoličkih, što pravoslavnih), rešite se kriminalaca, rešite se vlade koja sarađuje sa istim tim kriminalcima koji u istu tu vladu upumpavaju pare koje između ostalog stiču i podvođenjem maloletnica, i političari su takođe ti koji koriste usluge tih maloletnica i vaš komšija možda noću siluje svoju ćerku, a o tome niko ne razmišlja.
    Važno je da ćemo da bijemo pedere i onda kada prebijemo pedere onda - šta?

    Šta, kao pedera više neće biti?

    Onda ubite vašeg psa koji naskače u parkiću na svog istopolnog druga (to se svakom psu bar jednom desilo) jer je i on, o moj Bože, peder.

    Kada vidite mačora kako naskače na mačora i njega ubijte.



    Kada vidite muškog puža da gamiže po drugom muškom pužu i njega ubite pošto je i on peder.

    Kad vidite amebu koja se deli na dve muške amebe i nju ubite posto je ona jedna velika ameba-peder koja se deli na puno ameba-pedera.



    Kada zateknete svoga sina kako se ljubi sa svojim drugom i njega ubijte jer je i on, očigledno peder, ili još bolje sledite primer braće Crnogoraca, pa ubijte sebe (a podsetila bih da se prećutno u Crnoj Gori nalazi najveći procenat gejeva na Balkanu).

    I onaj konj ispred Skupštine jebe čoveka u guzu i on je peder.

    Ajde da nikada više ne slušamo Čajkovskog i on je bio peder.

    Ili da nikada vise ne nosimo italijansku garderobu jer nju uglavnom dizajniraju pederi.

    I onda cemo tako mi veliki Srbi, da iskorenimo sve pedere na ovom svetu i ona ćemo mi veliki Srbi, bla, bla, bla...

    A kada jedan veliki Srbin sa istetoviranim likom patrijarha Pavla se okrene za klinkom iz moje srednje i kaže: "Uh, odvalio bi je od kurca"?

    Nema veze, to je samo jedan potencijalni pedofilčić koji će "sutra" posle pedera da paradira ulicama grada.

    Oh, pa čekajte, on već paradira ulicama grada.

    Ali, ne, vi ćete mu oprostiti jer ima istetoviran lik patrijarha Pavla, što znači da je dovoljno veliki Srbin, i verovatno će vam se i on pridružiti na razbijanju gej parade.

    E pa dragi moji pedofili, ubice, fašisti, nacisti, silovatelji, poremećeni, devijantni, maloumni, primitivni i neobrazovani, ja vam neću dati da razbijate gej paradu, i neću vam dozvoliti da paradirate ispred moje kuće.

    Ovo se odnosi na sve vas dragi moji Facebook prijatelji koji ste se učlanili u grupu, Razbijmo gej paradu, koju sam ja sa slašću prijavila, kao što ću sve vas da prijavim zbog propagande nasilja, i zbog javnog poziva na masakr.

    Za takve kao vi postoji jedno divno mesto, a zove se zatvor. Tamo vam je mesto dragi moji razbijači parade.

    Vidimo se na paradi.
    zvor

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  12. #57

    Odgovor: Kolumne

    Citat tetkaD kaže: Pogledaj poruku
    24. 09. 2010. | Mila Kecman


    Mene čekate'?




    Proučavajući raznovrsnu literaturu, uglavnom religijske sadržine, otkrila sam da se u Bibliji nigde ne spominje ljubav između muškarca i žene kao primarna, već samo ljubav.

    Ja sam vernik, verujem u Boga, ali ne verujem u crkvu, jer najpre, ne verujem u instituciju kao ljudsku tvorevinu koja je usklađena sa nekim lokal-kulturološkim i nacionalnim interesima kao što to uvek biva.
    Ja verujem u Boga, u ljubav i slobodu....

    E sad kao jedan vernik, smatram da je moje zastupanje stanovišta da pedere treba podržati, ispravno...

    Jer nekako se to negiranje LGBT populacije, neprestano dovodi u vezu sa Bogom...

    Ili možda pre sa crkvom, a?

    Bog je rekao "Digni kamen, pod kamenom ćeš me naći".

    To je neki momenat kada sam ja isključila crkvu kao postojeću iz moje glave, jer je osnova svega - ljubav i samo ljubav.

    Između deteta i majke, između brata i sestre, između druga i drugarice, između muškarca i muškarca, između žene i žene...

    Ovoj zemlji su se desile, ako ćemo vašim rečnikom, mnogo sramotnije stvari nego što je jedna gej parada. Naravno o tim drugim stvarima niko ne razmišlja.

    Uvek se zaboravlja da su popovi ti koji su pedofili, da su kriminalci koji šetaju silokonskim dolinama pedofili, da su političari pedofili, da su naše komšije pedofili, pa pošto ste se toliko uhvatili tih pedofila koji će "sutra" da šetaju gradom, onda ih se rešite, rešite se popova (što katoličkih, što pravoslavnih), rešite se kriminalaca, rešite se vlade koja sarađuje sa istim tim kriminalcima koji u istu tu vladu upumpavaju pare koje između ostalog stiču i podvođenjem maloletnica, i političari su takođe ti koji koriste usluge tih maloletnica i vaš komšija možda noću siluje svoju ćerku, a o tome niko ne razmišlja.
    Važno je da ćemo da bijemo pedere i onda kada prebijemo pedere onda - šta?

    Šta, kao pedera više neće biti?

    Onda ubite vašeg psa koji naskače u parkiću na svog istopolnog druga (to se svakom psu bar jednom desilo) jer je i on, o moj Bože, peder.

    Kada vidite mačora kako naskače na mačora i njega ubijte.



    Kada vidite muškog puža da gamiže po drugom muškom pužu i njega ubite pošto je i on peder.

    Kad vidite amebu koja se deli na dve muške amebe i nju ubite posto je ona jedna velika ameba-peder koja se deli na puno ameba-pedera.



    Kada zateknete svoga sina kako se ljubi sa svojim drugom i njega ubijte jer je i on, očigledno peder, ili još bolje sledite primer braće Crnogoraca, pa ubijte sebe (a podsetila bih da se prećutno u Crnoj Gori nalazi najveći procenat gejeva na Balkanu).

    I onaj konj ispred Skupštine jebe čoveka u guzu i on je peder.

    Ajde da nikada više ne slušamo Čajkovskog i on je bio peder.

    Ili da nikada vise ne nosimo italijansku garderobu jer nju uglavnom dizajniraju pederi.

    I onda cemo tako mi veliki Srbi, da iskorenimo sve pedere na ovom svetu i ona ćemo mi veliki Srbi, bla, bla, bla...

    A kada jedan veliki Srbin sa istetoviranim likom patrijarha Pavla se okrene za klinkom iz moje srednje i kaže: "Uh, odvalio bi je od kurca"?

    Nema veze, to je samo jedan potencijalni pedofilčić koji će "sutra" posle pedera da paradira ulicama grada.

    Oh, pa čekajte, on već paradira ulicama grada.

    Ali, ne, vi ćete mu oprostiti jer ima istetoviran lik patrijarha Pavla, što znači da je dovoljno veliki Srbin, i verovatno će vam se i on pridružiti na razbijanju gej parade.

    E pa dragi moji pedofili, ubice, fašisti, nacisti, silovatelji, poremećeni, devijantni, maloumni, primitivni i neobrazovani, ja vam neću dati da razbijate gej paradu, i neću vam dozvoliti da paradirate ispred moje kuće.

    Ovo se odnosi na sve vas dragi moji Facebook prijatelji koji ste se učlanili u grupu, Razbijmo gej paradu, koju sam ja sa slašću prijavila, kao što ću sve vas da prijavim zbog propagande nasilja, i zbog javnog poziva na masakr.

    Za takve kao vi postoji jedno divno mesto, a zove se zatvor. Tamo vam je mesto dragi moji razbijači parade.

    Vidimo se na paradi.
    zvor
    Koji je ovo kretenski tekst.

    Ne može da mi padne na pamet ni jedno drugo poređenje, sem možda idiotskog bezobrazluka.


    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  13. #58

    Odgovor: Kolumne

    Citat AdrijanKronauer kaže: Pogledaj poruku
    Koji je ovo kretenski tekst.

    Ne može da mi padne na pamet ni jedno drugo poređenje, sem možda idiotskog bezobrazluka.

    Eto ti ga sad kao iznenađen si ,a svakodnevno se čitaju još gori tekstovi pa to su ljudi završili fakultet političkih nauka verovatno,pišu kao i o drugim stvarima
    Samo sam želela da se vidi da svako ima pravo da napiše kolumnu bez obzira na sadržaj,nedopada ti se tvoje pravo


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #59

    Odgovor: Kolumne

    Citat tetkaD kaže: Pogledaj poruku
    Eto ti ga sad kao iznenađen si ,a svakodnevno se čitaju još gori tekstovi pa to su ljudi završili fakultet političkih nauka verovatno,pišu kao i o drugim stvarima
    Samo sam želela da se vidi da svako ima pravo da napiše kolumnu bez obzira na sadržaj,nedopada ti se tvoje pravo

    Tetka, nisam ni na koji način komentarisao tvoje razloge za objavljivanje kolumne. Iskreno, nisam ni razmišljao zašto si kolumnu postavila. Ono, slažeš se sa njom, ne slažeš se ili ...

    Možda sam trebao da razmislim?!
    Ali sadržaj iste me je ponukao na prirodniju reakciju.

    Samo sam, kad je već pročitah, reagovao na njen sadržaj, koji nemam ni malo veze sa obrazovanjem autora. Nisam od juče, i nisam se iznenadio kada sam ovo pročitao, jer znam kakvih nas sve ima.

    Sad, verovatno će se poštovaoci lika i dela prepametne Mile Kecman ili oni koji se samo slažu sa ovim njenim natpisom, naći direktno okarakterisani mojim komentarom, ali tu sam nemoćan. U stvari i treba da se prepoznaju.


    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  15. #60

    Odgovor: Kolumne

    Citat AdrijanKronauer kaže: Pogledaj poruku
    Tetka, nisam ni na koji način komentarisao tvoje razloge za objavljivanje kolumne. Iskreno, nisam ni razmišljao zašto si kolumnu postavila. Ono, slažeš se sa njom, ne slažeš se ili ...

    Možda sam trebao da razmislim?!
    Ali sadržaj iste me je ponukao na prirodniju reakciju.

    Samo sam, kad je već pročitah, reagovao na njen sadržaj, koji nemam ni malo veze sa obrazovanjem autora. Nisam od juče, i nisam se iznenadio kada sam ovo pročitao, jer znam kakvih nas sve ima.

    Sad, verovatno će se poštovaoci lika i dela prepametne Mile Kecman ili oni koji se samo slažu sa ovim njenim natpisom, naći direktno okarakterisani mojim komentarom, ali tu sam nemoćan. U stvari i treba da se prepoznaju.

    Veruj i ja sam malo sa postom prenaglila,i kada sam već poslala razmislila sam jer je trebalo da ti predložim da još jednom pročitaš,eh Andrija, namerno sam je stavila mislim na kolumnu jer se približava dan parade pa da se još nečije mišljenje čuje tj. pročita
    Meni je kolumna sasvim i i volela bi da je što više članova ovog meni dragog Foruma pročita.Uvek sam poštovala druga mišljenja a kada nisam bila spremna da komentarišem nisam komentarisala
    Nadam se da smo se shvatili.


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 4 od 8 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •