ŽRTVA - Tamara Ivanović



Hoće li pravda, i kako biti zadovoljena u slučaju trinaestogodišnje Tamare Ivanović iz Batajnice, koju je je Dragan Nikolić (42), zvani Čombe, ubio sa sedamnest uboda nožem, saznaćemo narednih dana, posle suđenja u beogradskom Okružnom sudu! Istraga o ovom monstruoznom ubistvu je zavšena, a podaci iz nje, od 28. marta nalaze se u tužilaštvu koje ima rok od dve nedelje da predloži dopunu istrage i pokrene krivični postupak - rečeno je R92 u ovom sudu.
Sudu su dostavljeni i nalazi neuropsihijatrijskog veštačenja Nikolića. Utvrđeno je da je on u trenutku ubistva bio pijan, ali da je uračunljiv. Sem priznanja samog ubice i oružja, ključni dokaz je i podudaranje tragova krvi na njegovoj odeći sa krvi pokojne devojčice. Jedino pitanje na koje istražni sudija Dragan Plazinić nije dobio odgovor je ono kobono - zašto. Nikolić o tome nije rekao ni reč.
Isto pitanje pet meseci razdire i Tamarine roditelje, oca Branislava, majku Jelenu i desetogodišnjeg brata Tihomira. I zauvek će.
- Ne znamo ništa započenje razgovor za R92 Branislav Ivanović. - Evo, sad od vas čujem da će konačno biti podignuta optužnica. Našeg deteta nema, i nikakva presuda neće nam vratiti Tašu. Ubio je čovek koji je već jednom ubio i robijao 12 godina. Sedam meseci, pre zločina, slobodno je šetao ovim ulicama, iako je za njim bila raspisana poternica. I to sve policiji pred nosom. Odgovara i za bludničenje nad dvoje dece. U istrazi je stalno menjao iskaz. Na sudu će sigurno da se brani da je neuračunljiv, a mrtva usta ne govore.
Tamara Ivanović, bila je učenica osmog razreda. Bila je lepotica, odlikaš, sa folklornom grupom putovala po svetu.
Majka Jelena kaže da joj je katkad lakše da misli da je njeno dete otišlo na ekskurziju i da će se svakog časa vratiti.
U domu Ivanovića život nekako teče. Majka bol leči brigom o pacijentima u zemunskoj bolnici, a otac Branislav se bavi privatnim poslom. Snagu im daje sin Tihomir. On je najteže podneo gubitak sestre. Danima nije smeo sam da izađe na ulicu, spavao je s njima u krevetu. Na zidu njegove škole svuda stoji ispisano Tamarino ime. Ispisali su ga njeni drugovi, da se ne zaboravi.


Telefon
Putokaz i uspomena
Policija je u Pančevu uhapsila Dragana Nikolića, četiri dana posle ubistva, gde je prodao mobilni telefon ubijene devojčice. To je bio pouzdan putokaz i trag do ubice. A on, koji se navodno ničega ne seća kad je ubijao, setio se da uzme Tamarin `soni erikson`. Prodao ga je na buvljuj pijaci za 1.000 dinara. Na pitanje istražnog sudije zašto je uzeo telefon, rekao je da je mislio da je to neki mali kineski tranzistor. Kad su posle istrage dobili ćerkin mobilni, Tihomir ga nije dao nikome. To mu je uspomena na na sestru. Dugo vremena zvonio je melodijom koju je ona izabrala. Onda je on stavio stihovi peseme: `Ko mi tebe uze Tamara`. Tako mu sada zvoni.

Monstruozno ubistvo Tamare Ivanović dogodilo se 21. novembra prošle godine oko 18.15 časova, na stazi koja vodi od perona železničke stanice prema naselju Šangaj, u Ulici Mladih gorana, gde se nalazi dom porodice Ivanović. Tamara se vraćala iz škole. Nadomak pruge, srela je majku - poslednji put. Krenula je na noćno dežurtsvo, i rekla ćerki: `Stavi kapu na glavu, pada sneg`. Bio je to poslednje... Do kuće još nekih sto metara. I monstrum se tu negde pojavio. Beživotno telo u žbunju pored pruge pronašli su Tamarin otac, stric Miroslav i deda Tihomir.
Istražnom sudiji Nikolić je priznao da ubio Tamaru Ivanović, i rekao da se kaje zbog zločina koji je počinio. Zna `samo` da je te večeri bio pijan, da je navodno pao kod pružnog prelaza i udario glavu. Video je nekoga da mu prilazi i navodno pomislio da ga je taj neko gurnuo i zbog taga je zamahnuo nožem. Eto, to zna, ali se čina ubistva `uopšte ne može da seti`. A dva puta joj je nož zario u srce, i 15 puta u leđa.
- Ne verujemo da je bilo tako kako on kaže, da mu je Tamara pružila ruku kaže majka Jelena. - Nije se ona nikog bojala. Bila je vrlo razvijeno i krupno dete. Uvek smo joj govorili da se pazi, da su vagoni leglo narkomana, beskućnika. A ona bi samo rekla: `Ma, šta mi oni mogu, mlatnuću ih torbom po glavi, i pobeći`. Ne znam samo kako niko ne naiđe u tom kritičnom času, da pomogne, da je odbrani.


Pored tog mesta gde je devojčica ubijena, vagona više nema. Ljudima je laknulo. Uklonjeno je leglo otpadnika, klošara, pijanaca, onih koji se drogiraju. Deca otad slobodnije prolaze.
Eh, da je to učinjeno ranije, da je policija htela da zaviri u taj brlog, našla bi i begunca, za kojim je bila raspisana poternica. Bila bi pružena šansa pravdi da monstrum odgovara za ono što je prethodno počinio. Bio bi sprečen novi zločin i sačuvan još jedan nedužni život.


OBEĆANJE

Osećaj za pravdu!
Ministar Zoran Stojković, ubrzo posle ubistva izrazio je očekivanje da će sudski postupak protiv Nikolića, osumnjičenog za ubistvo, biti brzo i adekvatno vođen, i da bi se u suprotnom izgubio osećaj građana da su zaštićeni. S druge strane, Tamarini roditelji kažu da njihov broj telefona niko već mesecima nije okrenuo. I dalje nemaju precizne podatke o načinu kako je, i pod kakvim okolnostima stradalo njihovo dete. Nisu dobili ni obudkcioni nalaz. Poslednji kontakt s nadležnima bio je početkom decembra prošle godine, kada ih je saslušao istražni sudija.


Vecina nas je citala, gledala reportazu o ovom svirepom zlocinu....vecina je i zaboravila.....