Petar Preradović

1818 - 1872


Petar Preradović, general-major Petar fon Preradović, (Grabrovnica kraj Bjelovara, 7/19. mart 1818. - Farafeld kraj Beča, 18. avgust 1872.), hrvatski je pjesnik i slovenofil.

Petar Preradović rodio se 7/19. marta 1818. godine u selu Grabovnici, đurđevačke regimente u srpskoj pravoslavnoj porodici Jovana Preradovića, austrijskog graničarskog oficira, rodom iz Grubišnog Polja u Vojnoj krajini, i majke Pelagije Preradović. Školovanje je započeo u Grubišnom Polju, pa nastavio u Đurđevcu i Bjelovaru. Kad je umro Jovan Preradović, Petar je bio dete. Majka Pelagija koju često pominje u svojim pesmama, ostala je samohrana udovica.

Kada je napunio 12 godina, 1830. godine, Petar Preradović je upisan u Vojnu akademiju (kadetsku školu) u Viner Nojštatu (nem. Wiener Neustadt, Bečko Novo Mesto), gde je proveo narednih 8 godina. Tokom školovanja svi đaci te škole vođeni su kao rimokatolici, što je moglo da bude izmenjeno, na izričit zahtev pitomca. Međutim, do toga je retko dolazilo, pa su pravoslavni pitomci postepeno, odlaženjem na katoličke mise sa drugovima, bez formalnog pokrštavanja, postajali rimokatolici. Tako je i Petar Preradović, kao dečak-pitomac kadetske škole, prećutno zapisan kao rimokatolik i iz pravoslavne veroispovesti preveden u katoličku, a da nije obavljen formalni čin konverzije. Njegova pripadnost rimokatoličkoj crkvi, kasnije je pojačana pošto su mu obe žene bile rimokatoličke veroispovesti.
Odmalena odvojen od porodice i školovan na nemačkom jeziku Petar Preradović je pokatoličen, ponemčen i skoro potpuno je zaboravio maternji jezik. Kada je 1838. po završetku Vojne akademije, posetio majku i sestru i jedva se sa njima sporazumevao.
Prva služba, po završetku Akademije, bila je u Milanu, gde se 1838. upoznao sa takođe austrijskim oficirom hrvatskim piscem Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji je uticao na "povratak" maternjem jeziku. Petar Preradović svedoči u svojim pesmama kako se prisećao reči svoje majke iz ranog detinjstva. Isti susret izvršio je hrvatski uticaj na Petra Preradovića i zainteresovao ga za složene političke i kulturne prilike u Banovini Hrvatskoj koja se kao deo Kraljevine Mađarske (Ugarske) nalazila u Austrijskom carstvu, i nešto kasnije u Austro-Ugarskoj.
Prilikom prekomande u Zadar 1842. godine Petar Preradović se upoznao sa Spirodonom Spirom Dimitrovićem u čijoj kući su se često okupljali istaknuti dalmatinski Srbi. Na rastanku sa Spirom Dimitrovićem, Petar Preradović mu je obećao da će mu poslati pesmu na srpskom jeziku. Tako je nastala prva Preradovićeva pesma na maternjem jeziku Poslanica Špiri Dimitroviću.
Po završetku Vojne škole 1838, Petar Preradović, nakratko se video sa majkom i sestrom, da bi otišao na prvu službu u Milano, odakle je 1842. prekomandovan u Zadar. Od 1847. je u Italiji gde učestvuje u ratovima. Po svojoj želji i zauzimanjem prijatelja 1849. prekomandovan je u Zagreb gde je bio ađutant bana Josipa Jelačića, potom kao major nemačko-banatske pukovnije na službi je u Kovinu (1853), u Beču i Glini (1854), kao generalštabni potpukovnik 1858. prekomandovan je u Temišvar. Iz Temišvara prekomandovan je u Arad, a posle ponovo u Beč. U čin pukovnika unapređen je 1859. godine, a posle ratova 1866. u čin generala.
Početkom 1871. godine bilo je izgleda da će Petar Preradović biti naimenovan za bana Banovine Hrvatske koja je bila u sastavu Kraljevine Ugarske u sastavu Austro-Ugarske. Međutim, 1872. je umro u 54. godini života.
Zbog narušenog zdravlja letovao je često u Veslavi (1861, 1863, 1864). Umro je u Farfeldu kod Veslave 18. avgusta 1872. Sahranjen je u Beču, a 1879. godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su na zagrebačko groblje Mirogoj.

Preradović se dva puta ženio, prvi put Italijankom, drugi put Nemicom. Imao je sedmoro dece. Njegovo potomstvo danas je nemačka, odnosno austrijska porodica fon Preradović. Njegova unuka Paula fon Preradović autor je teksta današnje austrijske himne.


Vikipedija