Uopšte ne mislim da branim prevaru u nekoj ljubavnoj vezi, jer sam i sam protiv nje, ali u želji da budem što realniji (svačeg sam se nagledao u životu, ponešto proživeo, a tu i tamo nešto i čitucnuo o tome) nadovezao bih se na svoj prethodni post o ovoj ne baš tako retkoj pojavi...

Pre svega istakao bih da su naša osećanja slojevita, složena i promenljivog intenziteta. U večitoj interakciji naših ega, super ega i ida u različitim fazama i različitim predznacima naših emocionalnih stanja odnosi navedenih faktora nisu uvek isti. Dakle, postoje situacije netipične, posebne i do tada nepoznate našim nekim iskustvima i tada je moguće da reagujemo na način da prevarimo našeg partnera, ali i da budemo prevareni. Kolega Sivi je izneo sjajan primer jedne takve situacije, ali varijacija na tu temu može biti daleko više...

Emotivni i sav ostali naš duhovni život nije crno beli, jer je pre svega iracionalan, dakle nemerljiv i nikada do kraja predvidljiv, kao što sam već napomenuo.

Pa šta je onda najbolje uraditi u takvim situacijama? Mislim da je to Lala iz viceva (moj omiljeni lik) najbolje apsolvirao tako što je na tu temu odgovorio:

- Samo da ne saznam, a ako i saznam da se baš ne jedim!