Rusi, naša braća? - Strana 12
Strana 12 od 19 PrvaPrva ... 21011121314 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 166 do 180 od ukupno 281
  1. #166

    Додирни Русију!

    Интересантан клип ... додирни Русију!


    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  2. #167

    Odgovor: Тако то раде браћа!!!

    Dok im ne ukinete kablovsku i internet, neće shvatiti ništa.
    A batina je iz raja izašla.
    Priložene slike Priložene slike  



  3. #168

    14 O ratovima 1991-1999

    Ruski dobrovoljac: Srbi i Rusi jedan narod

    Politika, 20:00, 05.09.2012.

    Kosovo je svetinja ne samo srpskog, nego i čitavog pravoslavnog naroda, i njegova odbrana je neposredna obaveza pravoslavaca, rekao predsednik Sveruske društvene organizacije Kosovski front Aleksandar Kravčenko

    Tokom proslavljanja Vidovdana u Patrijaršijskom Podvorju u Sokoljnikama, novinar „Narodnog Sabora“ Artjom Perevoščikov se sreo sa bivšim ruskim dobrovoljcem u Srbiji, veteranom Bosanskog rata, članom Centralnog Saveta pokreta „Narodni Sabor“, predsednikom Sveruske društvene organizacije „Kosovski front“, rukovodiocem projekta za pružanje pomoći vojno-rodoljubivom vaspitanju „Steg“, urednikom sajta „Srpska.Ru“ Aleksandrom Aleksandrovičem Kravčenkom, prenosi portal Srbin.info.
    Kaže da je Kosovo danas u jako teškom položaju i da je zadatak ruskog pravoslavnog naroda da mu pružipodršku.

    A.P.: Kažu da je novi naraštaj Srba više okrenut Zapadu. Da li je tako?
    A.K.: Ako govorimo o novom naraštaju, o omladini, to je naraštaj odrastao tokom rata, to je naraštaj koji je video kako avioni NATO-a bombarduju Srbiju. Taj je naraštaj odlučno za kosovski zavet kneza Lazara. Prirodno, okrenuti su Rusiji. Većina njih zna i shvata da je bez Rusije nemoguće rešiti kosovsko pitanje. To je očigledno, zato što su Albanci to pitanje rešili pozvavši u pomoć blok NATO. U novom naraštaju zri ideja revanša za nacionalno poniženje. To pokolenje nikako nije okrenuto Zapadu.A prethodni naraštaj, odrastao u socijalističkoj Jugoslaviji, ipak je rastao u evropskoj udobnosti. Sećanje na to i deli srpski narod. Ipak je po anketama svega 30% Srba za ulazak u Evropsku uniju.

    A.P.: Kakav je odjek u Srbiji imala Miloševićeva ostavka?
    A.K.: Milošević nije jednoznačna figura. S jedne strane, istupao je kao nacionalni lider koji je vodio ka objedinjavanju zemlje i naroda, ali je, s druge strane, na političkoj pozornici istupio kao izdajnik Srbije, zato što su njegove odluke dovele do toga da je republika Srpska Krajina prestala da postoji, deo Republike Srpske je pripao neprijatelju. Milošević je izgubio i Kosovo, premda to nije sasvim njegova krivica. On je pristajao na kompromise i ustupke po pitanju Kosova. Bez obzira na bombardovanje, nijedan strani vojnik nije stupio na kosovsku zemlju.Srbi su hrlili u boj, bili spremni da se do poslednjeg bore. Milošević je imao ogromnu podršku srpskog naroda. Kada je potpisao Kumanovske sporazume - svakako, pod Černomirdinovim pritiskom - i dobio neverovatna obećanja, koja naravno nisu bila ispunjena, izgubio je poverenje većine srpskog stanovništva. To je i bilo uzrok njegovog poraza, odlaska sa političke pozornice, a potom i isporučivanja Hagu.Ja sam iz Srbije otišao u vreme kada je Milošević bio uklonjen sa vlasti. Srbi nisu imali rusko iskustvo, mislili su da će, svrgnuvši Miloševića, stići u svetlu budućnost. Međutim, sve je ispalo obrnuto. Još tada sam ih upozoravao kako će oni koji su umesto njega došli na vlast u najboljem slučaju biti nimalo bolji od njega.

    A.P.: Kako ste se obreli u Srbiji?
    A.K.: Kada se rasplamsavao rat u Jugoslaviji, imao sam 20 godina i upravo se bio vratio iz vojske. Osećao sam da sam tamo potreban. Rusija tada nije bila na strani Srbije, čak je i podržala sankcije protiv nje. Odlučio sam da, pošto moja država ne učestvuje, odem sam kako bih pokazao da Jeljcinova vlada nije čitava Rusija, nije ruski narod. U to vreme se razvijao ruski dobrovoljački pokret: upravo se završio rat u Pridnjestrovlju, kozaštvo je bilo u usponu. Tako da je bilo prilično lako dospeti u Srbiju i učestvovati u borbenim dejstvima na njenoj strani u svojstvu dobrovoljca. Po zvaničnim podacima je od 1991. do 1999. godine u Srbiji bilo oko hiljadu ruskih dobrovoljaca, od čega je njih oko 50 poginulo. Ali je realno tamo otišlo 10 puta više. Meni se čini da je za 90-e godine takva dobrovoljačka aktivnost bila jedinstvena. Ljudi su odlazili - bez obzira na poteškoće oko dobijanja pasoša, poteškoće u samoj Rusiji, finansijske troškove. To je bilo i nešto poput čarobnog štapića za nacionalnu samosvest: u tako teška vremena je bilo ljudi koji su s oružjem u ruci posvedočili svoje rodoljublje i vernost ideji slovenskog jedinstva. Među nama je bilo Rusa, Bugara, Slovaka, Čeha. Sami Srbi nisu delili Ruse na Ukrajince, Beloruse i Ruse, za njih smo bili i jesmo jedna nacija. Bilo je čak predstavnika ukrajinskih nacionalističkih pokreta poput UNA-UNSO, ali su i oni ulazili u sastav ruskih dobrovoljačkih odreda. Uostalom, Rusima su, kako među Srbima tako i u samoj dobrovoljačkoj sredini, smatrani čak i ljudi iz Gruzije i Osetije.

    A.P.: Koliko vremena ste proveli u Srbiji?
    A.K.: Rat je započeo 1991. godine u Hrvatskoj, potom je prerastao u bosanski rat, a završio se 1995. godine. Zatim je bilo 3-4 godine zatišja, pa onda 1998. godine sukob na Kosovu i 1999. godine - bombardovanja NATO. Tamo sam bio od 1992. do 2000. godine.

    A.P.: Koji rat ste najviše zapamtili?
    A.K.: Ja sam aktivno učestvovao upravo u Bosanskom ratu, tamo sam bio teško ranjen i odlikovan. On je i najduže trajao - 3,5 godine, to je bio složeni rat. Ostale su mi vrlo jarke uspomene: tada sam bio sasvim mlad. Kao da dospevaš u drugi svet koji je sišao sa filmskog ekrana. To je i neobična lepota bosanskih planina; to su i ljudi koji žive u tradicionalnom društvu, što je za nas, građane bivšeg SSSR, bilo neobično; to je i polet borbenog duha, rodoljubivi poriv… Ali najviše su mi se u sećanje urezala bombardovanja. Ja do poslednjeg trenutka, do marta 1999. godine nisam verovao da je nešto slično moguće u savremenom svetu. Realno nije bilo nijednog bitnog razloga za bombardovanje Srbije, Srbi su pravili kompromise, pravili ustupke, bili spremni da pregovaraju. Ali se nekome jako htelo da pusti krv. Posle tih bombardovanja je nešto puklo u meni, čak nisam mogao ni da nastavim studije na Beogradskom univerzitetu.

    A.P.: Koje su Vaše najživlje uspomene iz učešća u borbenim dejstvima?
    A.K.: Najživlje se sećam prve borbe. Nije bilo dovoljno to što je prva borba uvek jako teška u psihološkom pogledu, sticajem određenih okolnosti smo se i našli u okruženju, iz koga smo se morali izvlačiti kroz planine, po neravnom terenu. Lovili su nas, pokušavali da nas opkole, uhvate. A mi čak nismo znali ni kud da idemo i gde se nalazimo. Sećam se kako smo 2 sata sasvim nepomično ležali, neprijatelj se nalazio bukvalno na 30 metara od naše grupe, otprilike je znao gde se nalazimo, tražio nas ali nas nije mogao otkriti. Da bi se to shvatilo, treba zamisliti: planine, padine, čestari koji čak i zimi pružaju skrovište. Ja sam ležao u vrlo neudobnom položaju - na padini sa glavom nadole, i čekao da me svakog trena nagazi neprijateljska čizma. Nisam mogao ni da mrdnem, nisam video šta se gore dešava. A gore se nalazio neprijatelj. U jednom trenutku smo - bilo je to oko 12 sati - začuli crkvena zvona i shvatili kamo treba da se povlačimo. Lično sam to smatrao višnjim znakom.
    Najzad smo se uspešno izvukli. Pri tome želim da napomenem da su Srbi iz rovova (u srpskoj vojsci je postojala podela na jedinice koje sede u rovovima, i jedinice koje se kreću planinama - takozvani interventni odredi), saznavši da je ruski odred dospeo u takav položaj, krenuli da nas traže. Premda su imali sasvim drugu namenu i čisto ljudski su se jako plašili. Rusi iz drugog dela našeg odreda, koji se ranije vratio, nisu krenuli da nas traže - uostalom, ne osuđujem ih zbog toga - već su Srbi krenuli. Smatram da su mi u prvoj borbi Srbi spasili život.

    A.P.: Šta je u ratu najteže?
    A.K.: Najteža je psihološka adaptacija na nove uslove. Na uslove smrti. Na mene je vrlo snažan utisak ostavila smrt druga na mojim rukama. Bio je teško ranjen. Sam proces čovekovog odlaska iz života - a pri tome smo svi mi bili mladi - ostavio je strašan utisak na mene. Posle toga sam čak hteo da se vratim kući, ali sam ipak ostao, navikao se. Čak ni fizička opterećenja nisu toliko teška kao psihološka.


    A.P.: Da li je bilo podviga u tom ratu?
    A.K.: Bilo je podviga i to ne jednom. U prvoj etapi rata su postojali posebni ruski dobrovoljački odredi, a krajem rata su se njihovi ostaci ulili u odred „Beli vukovi“, u koji su ulazili dobrovoljci raznih nacionalnosti: Srbi, Rusi, Bugari. To je bila najelitnija jedinica vojske Republike Srpske koja je ubacivana u boj. U to vreme se, 1994-1995. godine Republika Srpska samo branila, pošto je protivnik dobijao aktivnu podršku u naoružanju. I eto, desio se proboj triju muslimanskih bosanskih brigada kod grada Trnova. Usled muslimanskog juriša su srpske jedinice sa položaja počele da se haotično povlače i napustile grad. U tim dejstvima nisam učestvovao, pošto sam bio ranjen. U susret bosanskim brigadama u nadiranju (a svaka je imala po 300-400 vojnika) upućen je deo odreda „Beli vukovi“ - 10-15 vojnika. Ono što se potom odigralo je prosto fantastika! Premda je tu odigrala ulogu i specifičnost planinskog rata, kada su jedinice prinuđene da se razvuku duž puteva i klisura. Muslimani su se, videvši bekstvo Srba, opustili, spremili za lako napredovanje, i u tom trenutku su se pojavili „beli vukovi“. Izvršili su udar na prethodnicu i svojim drskim dejstvima poremetili protivnikovo borbeno raspoloženje, tako da se zaustavio i počeo da se ukopava. Potom su prispele srpske rezerve i proboj je zaustavljen.

    A. P.: Da li biste, ako opet započne rat, otišli tamo?
    A.K.: Naravno da bih, ako bi to bilo moguće. To je moj narod. Uopšte, smatram da su Rusi i Srbi jako bliski, to je u suštini jedan narod. Ono što se tamo odigrava, ratovi, sukobi - to je udar na Rusiju. Srbija je samo manja smetnja u globalnoj igri i ideolozi NATO to ne kriju. Ako dođe do rata, mislim da će se ticati Kosova. Kosovo je svetinja ne samo srpskog, nego i čitavog pravoslavnog naroda, i njegova odbrana je neposredna obaveza pravoslavaca.

    A.P.: Kako Vi vidite budućnost Srbije?
    A.K.: Ja taj narod volim, ja tu zemlju volim i želim joj svako dobro. Dobro se, kako ja to shvatam, nalazi u sferi razvoja sopstvenih nacionalnih tradicija, nacionalnih ideja, a ne u stremljenju u Evropsku uniju ili NATO. Interes ruskog naroda je u tome da Srbi budu Srbi. Želeo bih da Srbija bude snažna, dostojna država, dostojna svog naroda, svoje istorije, svojih svetaca, što isključuje njeno članstvo u Evropskoj uniji, NATO-u i ostalim antihrišćanskim, antipravoslavnim strukturama.

    A.P.: Šta Rusi mogu da učine kako bi pomogli Srbiji?
    A.K.: Mi smo za Srbe neki autoritet. Srbi imaju poslovicu: „Bog na nebu, Rusija na zemlji“. Čak smo i sada za njih izvesno merilo sopstvenog ponašanja. Uzgred, to se ne tiče samo Srba, prosto je kod njih to najviše izraženo. Te zato, ukazujući im zdravi put razvoja, možemo vrlo ozbiljno promeniti situaciju u Srbiji. Sem toga, jačajući u celini, ruski narod može mnogo toga učiniti za Srbe, za mnoge narode.Da pređemo na konkretno, na primer, organizacija kao što je „Narodni Sabor“ poseduje društvene tehnologije koje srpske organizacije nemaju. Upoznavanje Srba sa njima može ozbiljno uticati na društveno-politički život savremene Srbije.

    ----------------------------------
    Нека је вечна слава руским добровољцима страдалим у агресији НАТО-а на Србију! Хвала им ...

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  4. #169

    Odgovor: O ratovima 1991-1999

    Jeljcin je bio pijana budala (pustio je zapadne mešetare da upropaste ekonomiju, a mafiju da radi šta hoće). Kosovo je srpsko za svakog ko poštuje međunarodno pravo i nepovredivost granica suverenih država. Slovaci su katolici, pa nisu priznali Kosovo niti nameravaju. Nije ni Španija. Ili si prijatelj istine i pravde, ili nisi.



  5. #170

    Moskva: Dostići "meku snagu"

    Moskva: Dostići "meku snagu"

    Branko Vlahović | 08. septembar 2012. 20:58

    Rusija sve više insistira na značajnom poboljšanju svog imidža u svetu. Posebnu pažnju nameravaju da posvete bivšim sovjetskim republikama

    POBOLJŠANJE imidža Rusije u svetu jedan je od zadataka koji je pred diplomatima, ali i drugim ministarstvima, postavilo najviše rukovodstvo zemlje. Predsednik Rusije Vladmir Putin i premijer Dmitrij Medvedev ponovo su insistirali na primeni "meke snage", koju najrazvijenije zapadne zemlje odavno uspešno koriste.

    Slikovito rečeno Putin i Medvedev insistiraju da se "promeni frizura" Rusiji.

    Premijer Medvedev je na sastanku sa 76 predstavnika "Rossotrudničestva", koji su doputovali iz 76 zemalja, tražio da više rade na tome. Pre četiri godine Rusija je po ugledu na američku Federalnu agenciju za međunarodni razvoj (USAID) stvorila svoje "Rossotrudničestvo". Trenutno Rusija ima 84 predstavništva "Rossotrudničestva", a do 2015, bi ih trebalo biti još 35.

    Medvedev kaže da se ne treba takmičiti sa Kinom i Amerikom. Za takve aktivnosti Amerikanci imaju mnogo više novca. Rusi hoće da im primer budu Nemaci i Francuzi koji ne troše ogroman novac a, odlično, provode humanitarne projekte u inostranstvu.

    - Prisustvo Rusije u svetu ozbiljno je palo posle raspada SSSR i sada ne odgovara realnim mogućnostima, kazao je Medvedev. Rusija je danas na desetom mestu po indeksu "meke snage", a konkurenti su otvorili u mnogim zemljama institute Getea, Servantesa, Dantea i Konfučija. Na prvom mestu liste je Amerika, na drugom Francuska a na trećem Nemačka.

    Posebnu pažnju Rusi nameravaju da posvete bivšim sovjetskim republikama. Ako se izuzmu tri baltičke zemlje gde su izmešani antipatija, mržnja i oprez prema Rusima, kao i Gruzije koja nema diplomatske odnose sa Moskvom, u drugim delovima postsovjetskog prostranstva ruska nauka i kultura su na visokoj ceni.

    Neosporno je da jezik ima vrlo važnu ulogu, pa premijer Medvedev upozorava da se mora posvetiti pažnja povećanju broja ljudi koji uče ruski. Ali se za pomaganje otvaranja škola ruskog jezika u inostranstvu malo izdvaja. Moćne kompanije poput "Gasproma" mnogo lakše će potrošiti 50 miliona evra da dovedu nekog fudbalera u "Zenit" iz Sankt Peterburga nego da pomognu otvaranje ili održavanje kurseva za učenje ruskog.

    Objašnjavajući zašto je važan imidž u inostrastvu Medvedev je naveo primer kako su u nekim državama pokušali da koče realizaciju projekta "Severni tok" - preko medija je stvarana nepovoljna klima u javnosti.

    - Imidž zemlji kvari i veliki odlazak kapitala iz Rusije. Ove godine je planirano da bi to moglo biti od 15 do 20 milijardi dolara, a prognoza je nadmašena u prva tri meseca. Samo u prvom polugodištu otok kapitala je veći od 43 milijarde dolara, kaže zamenik ministra ekonomike Rusije Andrej Klepač.

    Rusko rukovodstvo želi da na rad u njihovu zemlju dolaze kvalifikovani specijalisti.

    - Zaista nam trebaju fizički radnici, ali su nam još potrebniji stručnjaci, rekao je sasvim otvoreno Medvedev.

    Rusi pažljivo gledaju kako "meku silu" koriste na Zapadu. Najbolji primeri u prošlosti su Maršalov plan i obnavljanje Japana posle Drugog svetskog rata. Mnogo je primera američke politike "gorko-slatko": prvo bombama donesu očaj i tugu, a zatim bacaju prašinu i dele pomoć iz raznih fondacija.

    "Meka sila" najbolje se provodi preko moćnih medija. Svako može da dođe do zaključka kako je Zapad osvojio celi svet muzikom, filmovima. U potrošačkom društvu u kojem živimo bogate zapadne kompanije su pomoću reklame nametnule svoja osvežavajuća i druga pića, slatkiše, odeću, obuću.

    U trenutku kad je na međunarodnoj sceni Amerika postala jedini pravi gazda u Vašingtonu su se oglasili protivnici teorije "meke snage". Tako je sada već bivši američki predsednik Džordž Buš otvoreno govorio "ili ste sa nama ili protiv nas". A među politikolozima Nil Ferguson je veliki protivnik "meke snage", jer je kako kaže danas neefikasna. Ferguson tvrdi da u međunarodnim odnosima treba da postoje dva stimulansa - ekonomski i vojni. Narodnim jezikom rečeno "sila Boga ne moli".

    Sadašnje rusko rukovodstvo je svesno da je dugoročno put ubeđivanja i privlačnosti da se dođe do željenih rezultata u međunarodnim odnosima sporiji i duži, ali mnogo efikasniji. Okrutnu silu vole samo sadisti i mazohisti.

    SIVI ŠEŠIRI I ŠUBARE
    Dolaskom na predsedničku funkciju Putin je odmah promenio dotadašnji stil ponašanja i odevanja prvih ljudi u Kremlju. On i njegov naslednik Medvedev su se oblačili moderno, bavili se sportom, sretali se sa zvezdama filma i muzike. Nekada su se na Zapadu ismejavali sovjetskim političarima koji su svi nosili sive šešire a zimi šubare.

    OD GRAMŠIJA DO NAJA
    Termin "meka snaga" (Soft power) prvi je upotrebio profesor harvardskog univerziteta Džozef Naj 1990. a 2004. godine je napisao novu knjigu o upotrebi "meke sile". Još pre profesora Naja italijanski marksistički filozof Antonio Gramši pisao je o "kulturno-ideološkoj hegemoniji".

    izvor

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  6. #171

    14 "Youtube" канал МОСФИЛМА

    "Youtube" канал МОСФИЛМА

    Непревазиђени совјетски филмови
    Бесплатно
    цели филмови
    неки имају титлове на енглеском ...

    За праве љубитеље совјетско-руских класика!!!

    Киноконцерн "Мосфильм" - YouTube

    Ime: 8626-mosfilm.jpg Pregleda: 36 Veličina: 27.6 KB

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  7. #172

    Predsednik Nikolić za rusku televiziju: Jedino Srbiju volim više od Rusije

    Predsednik Nikolić za rusku televiziju: Jedino Srbiju volim više od Rusije
    Tanjug | 10. 09. 2012. - 11:48h

    Ime: 575447254fc0d2f9ae6c7888184129_v4big.jpg Pregleda: 37 Veličina: 46.7 KB

    Predsednik Srbije Tomislav Nikolić izjavio je uoči sastanka s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, sutra u Sočiju, da činjenica da je to njihov drugi susret u dva meseca znači da postoji obostrana želja da saradnja bude mnogo bolja.

    Nikolić je ukazao da postoje srpska očekivanja da Rusija u ovom najtežem trenutku za Srbiju pomogne kako bi se preskočile neke barijere u praznom budžetu koje su nove vlasti nasledile.

    - Moja očekivanja su velika, ogromna. Prvo, velika je čast razgovarati sa predsednikom Rusije drugi put u tri meseca - to je znak da postoji obostrana želja da mnogo bolje sarađujemo nego do sada - rekao je Nikolić u intervjuu za Prvi kanal ruske televizije.

    Predsednik Srbije je istakao da očekuje otvorene razgovore.

    - Ja sam već sada zadovoljan zato što znam da taj susret ne može da protekne, a da iz toga ne bude obostrane koristi, a kada ima obostrane koristi, onda ima koristi za Srbiju - rekao je on u intervjuu, koji će u Moskvi biti emitovan sutra.

    Odnosi na nivou strateškog partnerstva

    Nikolić je kazao da su odnosi dve zemlje u ovom trenutku “na nivou strateškog partnerstva” iako sporazum kojim bi to i zvanično bilo potvrđeno još nije potpisan.

    Prema njegovim rečima, ono što je omogućeno izborom Putina za predsednika Rusije, a potom i rezultatima izbora u Srbiji jeste veoma "tesna, bliska i čvrsta, na ekonomskim motivima i prijateljstvu zasnovana saradnja između Srbije i RF".

    - Mislim da je prirodno i normalno da su svi predsednici Srbije do sada imali zamisao da ostvare što bolju, čvršću saradnju sa Rusijom, ali toga nije bilo u praksi. Razlika između mene i ostalih je u tome što sve što budemo zamislili to ćemo dogovoriti a sve što dogovorimo to ćemo da ostvarimo.

    Prema njegovoj oceni, već se i u poslednjih nekoliko meseci osetilo da postoji neki novi fluid u odnosima između RF i Srbije i da više taj odnos nije zasnovan samo na prizivanju prošlosti, zajedničke istorije, vere, religije, jezika, već i na interesima naroda dveju država.

    Velika ljubav među narodima

    - Ono što narodi pokazuju - a to je velika ljubav - državna rukovodstva ne smeju i ne treba da sprečavaju. Mi nemamo zadatak da ubeđujemo Ruse i Srbe da treba da sarađuju, izgleda da to treba ubeđivati samo rukovodstva, a narod je potpuno opredeljen. Videlo se to samo na jednoj fudbalskoj utakmici kojoj je prisustvovao Putin, videlo se i na nedavno održanom aeromitingu u Beogradu ...- rekao je Nikolić.

    Kako je naglasio, Srbija potpuno iskreno sarađuje sa Rusijom, uverena u to da je to veliki oslonac za nju ali i u želji da ispuni druge uslove koji normalizuju odnose u samoj Srbiji, uređuju je demokratski kako bi eventualno računali na to da možemo da budemo član EU.

    "Kamo sreće da mi živimo kao neka ruska gubernija"

    Upitan da li ga vređa pisanje srpskih medija da odlazi u Soči da bi od Srbije napravio guberniju, Nikolić je odgovorio da teško više mogu da ga uvrede "oni koji u novinama vode neki treći krug predsedničkih izbora i pokušavaju da omalovaže sve ono što je uradio".

    On je podsetio da je pre nekoliko godina, u noći kada je biran za predsednika Skupštine i kada je "palo dosta teških reči" na račun Rusije od strane njegovih oponeneta rekao: "Kamo sreće da mi živimo kao neka ruska gubernija i da se tako razvijamo".

    - Iz toga su izveli zaključak da bih ja Srbiju pripojio Rusiji, da ne bih poštovao Ustav Srbije, da bih pogazio suverenitet i teritorijalni integritet. Nekoliko meseci posle toga formirali su vladu i sklopili ugovor po kojem Srbija intenzivno sarađuje sa jednom ruskom gubernijom - dodao je on.

    "Priznajem, veliki sam rusofil"

    Nikolić je dodao da priznaje da je rusofil i da je Srbija jedino što više voli od Rusije, te da je najvažnije da je Rusija stalni član SB UN koji, kako je naveo, nikada neće prihvatiti nezavisnost KiM, što olakšava borbu Srbije.
    Nikolić zamera prethodnim vlastima da nikada nisu bile iskrene ni prema Rusiji ni prema Briselu.

    - Srbija nije imala dobre odnose sa Rusijom sve do 2007-2008. godine kada su došli izbori, enertgetski sporazum sa RF, zajednička kompanija NIS . Svi su otrčali u Moskvu da se slikaju sa predsednikom Putinom, da potpisuju sporazume, imali su izbore mesec dana posle toga. Pred prošle izbore su trčali u Brisel da dobiju kandidaturu za članstvo. Stalno su na nekim lažima i obmanama, nikada nisu bili iskreni ni prema Rusiji ni prema Briselu - smatra Nikolić.

    - Mi neprijatelje u svetu nemamo - imamo manje i veće prijatelje. Što se tiče odnosa sa Rusijom biće potpuno otvoreni, kao što su odnosi sa EU. EU od mene nikada neće čuti neku laž - rekao je on.

    Saradnja u vojnoj oblast

    Govoreći o mogućnostima za saradnju u vojnoj oblasti, Nikolić je rekao da postoje dogovori koji će biti realizovani a cilj je da "imamo zajedničke proizvode, da zajednički nastupamo na trećim tržistima", ali da je doda da nije istina
    da će se srpska vojska naoružavati ruskim oružjem.

    Upitan kako vidi ruski interes za ulaganja u srpsku privredu, predsednik Srbije je rekao da njemu odgovara sa Rusija ulaže u srpsku privredu, “a Rusija neka brine o svom interesu, neka objasni šta je njen interes da ulaže u Srbiju”.

    O poseti Putina Srbiji, koju mediji najavljuju u decembru, Nikolić kaže da će se još razgovarati, ali da bi bilo dobro da obojica predsednika prisustvuju početku radova na izgradnju Južnog toka kroz Srbiju, što je planirano za decembar, a što je investicija vredna milijardu i 900 miliona dolara.

    Nikolić je, međutim, kao netačne ocenio napise u medijima da Rusija za podršku Srbiji trazi da Beograd prizna Abhaziju i Južnu Osetiju.

    Kad je reč o odnosu Srbije prema Evroazijskom savezu, Nikolić je kazao da će Srbija biti u svakoj organizciji, regionalnoj, međunarodnoj u kojoj za sebe može da pronađe korist, jer, kako je naveo, tržišta Rusije i nekih država Dalekog istoka su šansa za Srbiju, ali napomenuo i da Srbija još nema dovoljno robe za to tržište.

    Zakonodavstvo po evropskim standardima

    Nikolić je istakao da uvek ima u vidu da su blagodeti civilizacije i na zapadu i da državu treba urediti tako da bude demokratska.

    - Želimo da zakonodavstvo prilagodimo evropskim standardima, kako bi zemlja bila uređena kao Nemačka i pokušavamo da ostvarimo ono što sam nazivao Srbija - kuća sa dvoja vrata: jedna na istok, jedna na zapad, i jedna i druga otvorena za prijatelje.

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  8. #173

    Odgovor: STRATEŠKE PRIVREDNE GRANE u ruskim rukama

    naslov je kretenski
    a Nikolic je kreten ako je mogao da da ovakvu izjavu....
    ovoi mi je kao pisani zadatak iz filma Tito i ja....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  9. #174

    Odgovor: STRATEŠKE PRIVREDNE GRANE u ruskim rukama

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    naslov je kretenski
    a Nikolic je kreten ako je mogao da da ovakvu izjavu....
    ovoi mi je kao pisani zadatak iz filma Tito i ja....
    Vala da se ti i ja jednom složimo na ovoj temi..
    ova tema me inače podseća na "Dve karte za Holivud"
    tomine izjave u meni izazivaju umerenu do jaku mučninu, te ih ne čitam
    naslov je više nego dovoljan
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  10. #175

    Odgovor: Ko su najmoćniji srpski biznismeni u Rusiji?

    A možemo i preformulisati temu u "Ruskinje, naše sestre" ?


    10-SEP-2012 13:08:38
    SVT-RUSIJA-PUSI RAJOT
    U Sankt Petersburgu održan festival u čast Pusi rajot

    SANKT PETERSBURG, 10. septembra 2012. (Beta-AP) - U Sankt Petersburgu
    je upriličen muzički festival u znak podrške članicama ruske rok
    grupe Pusi Rajot koje su u zatvoru, a organizatori tvrde da se program
    odvija uprkos pritiscima vlasti da on bude otkazan.

    Organizatorka Olga Kurnosova je danas izjavila da su vlasti drugog
    najvećeg grada u Rusiji pokušale da je prinude da prekine festival,
    a da su vatrogasci juče pretili zatvaranjem koncertne hale Glavklub,
    gde se odvijao program, tobože zbog kršenja pravila bezbednosti.

    Sankt Petersburg je rodni grad predsednika Rusije Vladimira Putina,
    protiv kojeg su protestovale osuđene članice grupe Pusi rajot.

    Program "Besplatnog Pusi rajot festivala" u Glavklubu, smeštenom u
    centru milionskog grada, prati oko 1.000 ljudi. Glavne zvezde su ruski
    rok bendovi DDT i Televizor, čije su protestne pesme nekada nervirale
    sovjetske vlasti a danas nerviraju ruske.

    Sav prihod od karata namenjen je grupi Pusi rajot i drugim političkim
    aktivistima koji su se za vreme Putinove vlavine našli iza rešetaka,
    rekla je Olga Kurnosova.

    U programu je učestvovalo i nekoliko mlađih rok i hip-hop bendova.
    Neki gledaoci su nosili balaklave - marame kojom su članice Pusi
    rajot prekivale glave, što im je postalo znak raspoznavanja.

    Nekoliko desetina policajaca u opremi za razbijanje demonstracija bilo
    je raspoređeno oko Glavkluba, a posle festivala su uhapsili četvoro
    posetilaca - zbog neopreznog prelaženja ulice, kako pišu ruski
    mediji.

    Grupa Pusi rajot je nastala u sklopu protestne umetničke grupe Vojna
    (Rat), sa sedištem u Sankt Petersburgu.
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  11. #176

    Odgovor: Ko su najmoćniji srpski biznismeni u Rusiji?

    naslov je kretenski
    a Nikolic je kreten ako je mogao da da ovakvu izjavu....
    ovoi mi je kao pisani zadatak iz filma Tito i ja....
    Наши новинари, као обичају се увек потруде да смисле кретенске наслове својим чланцима ...
    ova tema me inače podseća na "Dve karte za Holivud"
    Ја се само трудим да ово буде тема о Русији, па ћу се трудити као што сте већ приметили да ставим све интересантне чланке о овој пре свега дивној држави која је узгред једна од пет светских велесила.

    A možemo i preformulisati temu u "Ruskinje, naše sestre" ?
    Што се њих тиче, лепо је рекао Путин, да су то урадиле у некој џамији на Кавказу, не бисмо стигли ни да их одбранимо.
    Моје лично мишљење је да је то један гнусни, кукавичији чин, који нема везе са револтом. Чин прелази све границе укуса и увреда је за све вернике, како православне тако и осталих конфесија. Револт се могао исказати на много суптилније начине без чињења кривичног дела изазивања верске мржње. Шта су тражиле, то су и добиле. Чак се и на демократском западу такве ствари драконски кажњавају.

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  12. #177

    Odgovor: Rusi nasa braca :roll:

    E Rusi,Rusi....stalno zaobilazim ovu temu da mi opet neki ne kažu da sam "tikva bez korena" ...
    al' dosadno mi pa ....dođoh.Pročitala sam samo uvodni post postavljača teme a ostalo me mrzi da čitam
    jer predpostavljam da je opet neko vrzino kolo....
    Tako da sa mog stanovišta,kad se kaže Rusi su naša braća,misli se na poreklo
    ljudi koji su naselili ove prostore za vreme seoba starih Slovena ,kao i po pravoslavlju.
    Sećam se,da je moj pokojni deda Mita uvek psovao Ruse i govorio da su nas uvek za*ebali,da prostite.
    E,o tome već svedoče činjenice u koje se ne bih uplitala...
    Volim rusku muziku i pesme a kaže se;...da krv nije voda.
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  13. #178

    Odgovor: Rusi, naša braća?

    Pa sad baş da li su nam Rusi braça ili ne nije mi ni bitno ali Ruskinje ne zelim za sestre
    Ko je za jednu voznjicu

  14. #179

    Odgovor: Rusi nasa braca :roll:

    Citat ANIBAS kaže: Pogledaj poruku
    E Rusi,Rusi....stalno zaobilazim ovu temu da mi opet neki ne kažu da sam "tikva bez korena" ...
    al' dosadno mi pa ....dođoh.Pročitala sam samo uvodni post postavljača teme a ostalo me mrzi da čitam
    jer predpostavljam da je opet neko vrzino kolo....
    Tako da sa mog stanovišta,kad se kaže Rusi su naša braća,misli se na poreklo
    ljudi koji su naselili ove prostore za vreme seoba starih Slovena ,kao i po pravoslavlju.
    Sećam se,da je moj pokojni deda Mita uvek psovao Ruse i govorio da su nas uvek za*ebali,da prostite.
    E,o tome već svedoče činjenice u koje se ne bih uplitala...
    Volim rusku muziku i pesme a kaže se;...da krv nije voda.
    Наш народ (звали га ма како) има разне изреке за комшијске и остале мало ближе и даље народе:
    Кад немаш кога, ти опсуј Бугарина
    У Хрвата нема брата
    Што бију Немци, ал тек ови што причају "нашки"
    Срби имају само два пријатеља, Дунав и Румуне (Vice versa у Румунији)
    Ето мене, ето вас, ето рат с Турцима (Карађорђије Петровић)
    ...
    Верујем да знате сви још сијасет других.
    А за ово да крв није вода се апсолутно слажем, вазда ће ми бити ближи и неки Рус из Јакутије или неке друге удаљене "губерније" (то је данас политчки коректан термин за Руске аутономне области) него ли неки Американац, Немац, Талијан, Турчин, Бугарин или други припадник државе које нас је окупирала како у прошлости, тако и у садашњости.
    Pa sad baş da li su nam Rusi braça ili ne nije mi ni bitno ali Ruskinje ne zelim za sestre
    То никако, па нисмо ми инцестоидан народ ... Руси за браћу а рускиње за жене, кад већ наше неће на село!

    АП Војводина је споља гледано хармонична а изнутра је лажна, беживотна, једна јавна представа ...

  15. #180

    Odgovor: Rusi nasa braca :roll:

    Evo...od danas pa nadalje i ubuduće moja krv postaje voda
    Anibas, nemam ništa protiv tebe, nadam se da si do sada to shvatila...ali ponavljam ono isto što sam ti rekla onomad...Rusi i Rusini su kao doope i oko (ok, neka bude da su Rusini oko a mi doope...ma važi).
    Molim te da još jedared se konsultuješ oko svog porekla...preispitaš...

    Od ove teme mi se od samog postavljača poprilično riga...ali uporno ne želim da se umešam...iako bih ja ponajviše imala i te kako šta da kažem (i pro i kontra)...

    A vrh mi je flekicin post da su Ruskinje za žene na selu...m' da...a netom pre toga napiše kako poštuje taj narod...
    Da se razumemo, nemam ja ništa protiv sela...samo ne volim takve kvalifikacije...
    Budi pametan i pravi se lud

Strana 12 od 19 PrvaPrva ... 21011121314 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 24.06.2007, 04:10

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •