Ima li života nakon razočarenja? - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 73
  1. #31

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Života nema jedino nakon smrti i to samo za onoga koji je umro.



  2. #32

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Razočaranost je virus koji kad tad zahvati dušu većine ljudi. Nekad kroz dramatične događaje, nekad kroz na izgled naivne situacije. Nekad ni zbog jednog ni zbog drugog...
    Ima li leka za ovu bolest kojoj smo svi podložni? Ima li života nakon razočarenja?

    ...

    Svakako, postoje situacije u životu kada je razočaranost normalna reakcija, čak i opravdana. Ono što je tragično i nepoželjno je kada čovek postane žrtva svoje razočaranosti...
    Bez želje da ulazim u raspravu u vezi s biblijskim tumačenjem koje je dominantno u uvodnom postu:

    Razočaranost kao stanje je posledica prevelikih i/ili nerealnih očekivanja. Za lek ne znam, ali preventiva je pola zdravlja, u ovom slučaju možda i celo zdravlje

    Ne očekivati. Ne očekivati ni premalo ni previše. Ne očekivati uopšte. Analizirati situaciju u kojoj se nalazimo. Učiniti to racionalno. Delovati na način koji smatramo neophodnim, sačekati ishod. Delovati opet ukoliko je neophodno.

    Znam da ovo deluje hladno i proračunato, ali deluje Obezbeđuje duševni mir.

    Slažem se da je tragično i nepoželjno podleći tom stanju. Ono čini da delujemo iracionalno, da činimo stvari koje inače ne bismo, slabi nas. A, života nakon razočarenja ima i mora ga biti. Živ čovek u životu sve može prevazići, pa i to.


  3. #33

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat Morpheo kaže: Pogledaj poruku
    Bez želje da ulazim u raspravu u vezi s biblijskim tumačenjem koje je dominantno u uvodnom postu:

    Razočaranost kao stanje je posledica prevelikih i/ili nerealnih očekivanja. Za lek ne znam, ali preventiva je pola zdravlja, u ovom slučaju možda i celo zdravlje
    Mnogo puta umislimo da će život s Bogom da bude bez problema. Život nije bez problema i bez Boga bi bio bezbroj puta teži i gori. Idealisti su zato veoma laka žrtva za ovaj doživljaj. Najgore što takvima može da se dogodi jeste da žive sa razočarenjem.
    Razočarenje je rak duše koji posiše svu životnu radost iz nas!

    U humanističkom pogledu na svet i život, čovek i njegovi interesi su u centru. Praktično, to znači da sve ono što služi našim interesima, i mi osećamo da nama godi, jeste i ispravno. Ono što nam najviše nudi i najmanje od nas zahteva je veoma dobrodošlo.
    Poruka da posle prihvatanja spasenja, život treba da bude drugačiji, nije ništa drugo nego poziv da ne budemo više egoisti, već da činimo dobro drugima iz zahvalnosti Bogu za ono što je On nama učinio.

    Iako je jedino Bog savršen u svemu što jeste i radi, opet nam je teško da verujemo da iza svih Njegovih dela stoji pre svega ljubav i Njegovo potpuno poznavanje situacije u kojoj se nalazimo. Naše reakcije, protesti i razmišljanja nisu nenormalni. Ne verujem da iko od nas može u svakoj situaciji da bude toliko pun vere i pouzdanja da nikada ne oseti ništa negativno. To što se pitamo, i izražavamo svoju ljutnju, pripada nesavršenosti u kojoj se nalazimo i živimo. Ono što je opasnije je da se sve to pretvori u razočaranost čiji plodovi budu gorčina, osuđivanje i raskidanje zajedništva sa Bogom i drugima. To je ono što je Sotonina svrha sa razočarenjem. Bog želi da i pored svega što nam je teško da shvatimo i prihvatimo, ipak imamo poverenja u Njega i Njegovu ljubav prema nama. Svi ovi detalji su malenkost u poređenju sa večnošću koju ćemo sa Njim da provodimo. Tamo će biti obrisane sve suze, na sva pitanja odgovoreno i sva bol zaboravljena.

  4. #34

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Takav je zivot - satkan od lepih i losih trenutaka. Od onih koji donose veselja i od onih koji donose razocarenja.
    Neka razocarenja su mala, a neka bas velika. Kad pomislis da vise nema nade, ni zivota za tebe....Neko uspe da brzo izadje iz njih, dok neko zaglavi u depresiji, koja ne nosi nista dobrog.
    I samo jaki ljudi, mislim karakterno jaki, uspevaju da se izbore sa svim sto im zivot servira.

    Osamari nas s vremena na vreme zivot - ko da zeli da nas drzi budnim i da nas upozori, da trebamo mu se radovati i uzivati svaki dan...jer i nakon najtezih trenutaka i razocarenja - ima zivota...


  5. #35

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat Morpheo kaže: Pogledaj poruku

    Razočaranost kao stanje je posledica prevelikih i/ili nerealnih očekivanja. Za lek ne znam, ali preventiva je pola zdravlja, u ovom slučaju možda i celo zdravlje


    Bitan segment te preventive je i objektivna slika o samome sebi.
    Prevelika očekivanja kreću od, i zbog, upravo te pogrešne slike. Uvek treba poći od zapitanosti - čime ja to uopšte zaslužujem nečiju pažnju?
    Da li sam i koliko: lep, pametan, obrazovan, zgodan, snažan, duhovit, maštovit, rečit, uspešan i na kom to polju...?
    E sad, ako je rezultat taj da sam eto bogomdan i na čelu mi piše poslovica "svaka vreća nađe zakrpu", onda je to tako. To treba prihvatiti, pa dalje konkretno preduzeti nešto u vezi sa sobom. Ne biti vreća.
    To je sindrom "Pepeljuga". No, to se jednoj desilo, da je imala male tabane i velike sise, a na to pao princ glavom i bradom, ali i ta bajka se završava venčanjem, nema scena koje inače u životu uslede. Pepeljuge su danas masovno evoluirale u sponzoruše nagledane španskih serija, i sve imaju isti motiv ispod frizure - da se uvalim onom ko mi uvali. Isto tako, bitanga i princeza par - ne ide to.
    Teško se razočaravaju oni ljudi koji svoj život ne mogu da zamisle bez potpunog oslanjanja na drugu osobu, bez potpunog predavanja uzda u tuđe ruke. To se da izbeći samostalnošću na kojoj se mora dugo i mukotrpno raditi. Lenjost, slabost, kukavičluk, nesnalažljivost? Ok, ali šta zauzvrat nudimo? Na osnovu čega zaslužujemo poštovanje, ljubav?
    Jedna nesrećno završena ljubavna veza može biti trenutna emotivna kataklizma, ali ako tom ishodu, i strahu od sledećeg razočarenja, žrtvujemo ceo svoj život, onda s nama nešto ozbiljno nije u redu i trebalo bi da potražimo stručnu pomoć.

    Razočarenja su normalna stvar, ali ne i ta koja nose u sebi pitanje života i opstanka.
    Vrag odneo šnalu...

  6. #36

    14 Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Sve je to život... Tako i razočaranje...
    E, sad... da li ću da ga podnesem lakše ili teže... Zavisi od niza okolnosti...
    Jesam li sebe svesno, ili nesvesno pripremila?
    Da li mi je osoba manje / više, bitna...
    Da li uopšte mogu da utičem na situaciju, u kojoj sam se ''našla''?



    Želja i volja su uVek tu...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #37

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Htela bih prvo,u ovom postu,da naglasim kako svakom čoveku ''pripapada'' nekoliko ''vrsta'' stvarnosti.Jedna od njih je ''emotivna'' stavrnost,znači naš način da osećanjima obojimo ono što nas dotiče,da ocenimo svaki događaj,odreagujemo na isti.''Emotivna '' stvarost je onaj deo naše složene,ljudske suštine,našeg postojanja koja ima najviše uticaja na naše opredeljivanje i činjenje izbora.
    Polazeći od ovoga nije teško shvatiti koliko je čoveku potrebno,pre svega,nežnosti;on za njome i traga i u toj potrazi ne drži se uvek zakona logike i stvarnosti koju ona određuje svojim zakonima.Tragajući za nežnošću,bilo da se radi o ljubavi,bilo da se radi o bilo čemu drugomeiz čega crpi taj jedinstveni osećaj ispunjenosti,čovek u sebi stvara predodžbe o budućoj sreći i naravno,očekuje da se ''kockice slože u potpunosti kako je on zamislio da se one moraju složiti''.
    Međutim,''naše kockice'' ne pojklapaju se uvek i upotpunosti sa okolnostima u kojima živimo.Otuda dolazi do splašnjavanja početnog oduševljenja i dolazimo u sitaciju da sasvim jasno i sami opovrgavamo ''emotivnu stvarnost''.To je razočarenje.Jedno od hiljadu mogućih.
    I ima života posle njega.Ima i zaključaka posle razočarenja,ima i ''dopisivanja'' novih ''kontinenta'' kojih nismo bili ni svesni na ''mapu emotivnog sveta''.
    U zavisnosti od čovekove psihosinteze,dolazi i do određenog rešenja te situacije-razočarenja.
    A zatim,iako pametniji,ponovo se čovek baca u zagrljaj novoj ''senzaciji'',ponovo trga jer je to u ljudskoj prirodi.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  8. #38

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Razočaranost ostavlja tragove u čovekovoj duši i u obliku straha, pre svega straha od uspostavljanja novih odnosa s ljudima. Zbog prethodnih negativnih iskustva razočarane osobe znaju da razviju skeptičan stav prema ljudima, naročito onima koji bi pokušavali da im se približe. Oni često vide u ljudima nešto što ih podseća na one koji su ih ranili i zbog toga pokazuju dozu sumnjičavosti čak i prema dobronamernim potezima ljudi!

    Sumnjičavost i strah od ponavljanja istih iskustava ih često otera u izolovanost od okoline. Izolovanošću razočarana osoba želi da se zaštiti od mogućih novih doživljaja koji bi joj naneli bol.

    Svakako kad se čovek ispunjava ovim stvarima nije moguće da ostane u zdravom duševnom stanju. Sve dublje se zapada u teška osećanja i neraspoloženje... Depresija je stanje u koje razočarane osobe lakše i brže ulaze. Depresija je mračna dolina u kojoj gore navedeni doživljaji i osećanja vladaju! Ako se čovek na vreme ne trgne i ne suoči sa ozbiljnošću ovih osećanja, depresivnost raste i nameću se sve crnje misli...
    Ceo ovaj lanac reakcija i doživljaja koji su plodovi i znaci razočaranosti ima i svoj kraj. Na žalost, kraj tome je ono što je ustvari i cilj onoga koji je autor ovog iskustva. Jedina želja sotone je da čoveka odvede u smrt! On je otelovljena ogorčenost protiv Boga, sama razočaranost!
    On dobro zna svoje mesto i da je vreme tome blizu...

    Sotonino rešenje za patnje koje razočaranost nanosi je isto ono koje je i Jobu predložio kroz usta njegove žene-> "Prokuni Boga i umri", "Bog je kriv za sve", kaže djavo. "Bog ti neće pomoći", kaže djavo. "Zato", kaže djavo -> "umri, oduzmi sebi život i skrati sve te muke..." "Život i tako nije kao što si očekivao, ljudi nisu kakvim si ih zamišljao... Od ove patnje u kojoj si sada bolje nikada neće biti i zato je najbolje da sve završiš..." To su sotonske laži koje odjekuju u mislima i osećanjima razočaranih osoba.
    Na žalost, te laži su često toliko jake da razočarane osobe ne mogu da im se suprotstave. Duša im je već toliko izranjavana i oslabljena razočaranošću, da čak i laži te vrste mogu da zvuče oslobadjajuće...

    Ako se čovek bori sa razočaranošću i ne razume koje su sile iza tog doživljaja, onda je vrlo lako potonuti u destruktivnu negativnost tog doživljaja!

    Lično verujem da je čoveku bez Boga nemoguće da pobedi u ovoj borbi na način koji je potpuno oslobadjajući...

    Samoubistvo je sotonsko rešenje za razočaranost, ali Bogu hvala postoji jedno drugo, daleko bolje!

    Sa Bogom ima života i posle razočaranosti!

  9. #39

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    @ser_gogsy


    A šta ćemo sa ateistima?Šta ćemo sa ljudima koji sami preovladavaju teškoće izazvane razarajućim posledicama jednog,dubokog razočarenja?U ljudskoj je prirodi stvaranje,ali i rešavanje problema.Čovek je,prema mome mišljenju,ona celina koja u sebi sadrži sve ono što može biti i što je bilo nekada.U jednom čoveku,ideja boga može biti tek jedan,naravno i dominantan-zašto da ne?,način da se objasni život.Ovakakv način da se obasni postojanje,kao i svi ostali načini,daje nam mogućnost preslikavanja njegovih odlika na sve ono to zahteva objašnjenje.Odabirajući,svesno,ili nesvesno,jedan odgovor kao konačan za ono što nas okružuje i ispunjava jeste naš način odbrane.Neki su kao bedem izabrali boga i veru,drugi su izabrali sebe i svoju volju.Oba rešenja su samo dva od mogućih puteva ka rešenju stanja razočarenja i depresije u koje nas ono može odvesti.

    Što se tiče samoubistva,Kami je dobro primetio kako je to jedino pravo pitanje koje čovek sebi može postaviti.Kada se,prema njemu,čovek odluči da prihvati guranje Sizifovog kamena uz brdo,dakle život bez ''smisla'',tada mu ne preostaje ništa drugo do da odbaci saoubistvo kao rešenje i počne veselo da gura onaj,pomenuti kamen uz padinu...

    Lično,mislim da nije svima potreban onaj bedem ponuđen od stane religije kako bi prevazišao svoje probleme,ili ih objasnio oslanjajući se na tumačenje uticaja Zla kao pokretača istih.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  10. #40

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    A ima li života bez razočarenja? Prvog, drugog,...n-tog?
    Ne znam ko se to još odbranio od razočaranosti. Pa čak i priče poput preventive, samokontrole, poznavanja sebe, kontrole sopstvenih očekivanja.... Ne znam, nekad je i to dobro, ali ne bih volela baš nikad da ne poletim (čak i po cenu da ću pasti i da će boleti), ne bih volela da se ne nadam, ne bih volela da ne želim. A šta je razočaranje nego potencijalni rizik koji preuzimam ako sve to hoću. Pa, dobro, razočaraš se i to ostaje kao neki trajni rez u nama, ali opet, opet se dignemo i uzletimo.
    To je život.
    I znaš, Gogsy, to je život sa Bogom, ali isto tako može biti i život bez vere u Boga (i otadžbinu). A da i ne pomenem one koji se razočaraju u Boga, pa opet žive i posle tog razočarenja.
    A razočarenje je stanje duha, zar ne? Depresija je već bolest. Sigurno nisu sinonimi. I malo je nefer razočarenje odmah bacati u kontekst duboke depresije sa suicidnim ishodom.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  11. #41

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    @ser_gogsy
    A šta ćemo sa ateistima?Šta ćemo sa ljudima koji sami preovladavaju teškoće izazvane razarajućim posledicama jednog,dubokog razočarenja?
    To kako i na koji način ljudi danas preovladavaju teškoće izazvane razarajućim posledicama dubokog razočarenja, vidimo na svakom koraku-> Psihijatrijske klinike su dupke pune, bensedin, ksalol i ostali "smirujući" lekovi su najtraženiji i najprodavaniji, opšta je pomama za alkoholnim pićima i ostalim "stimulansima" koji "drže" čoveka, da ne pukne! Kriminal, ubistva i samoubistva svakodnevna i višečasovna su pojava. Depresija na sve strane. Nasilje u porastu. Nervoza, bes i bahatost gde god se okreneš, od saobračaja, preko radnih mesta, do porodičnog doma. . .itd. . .itd

    Baš se lepo snalazimo....sami...

  12. #42

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Zivotom se ne placa razocarenje, ma koliko da je veliko, jer je ono deo zivota - neminovnost koju ne mozemo da izbegnemo i sprecimo, ali sa kojom treba da se suocimo na najprihvatljiviji moguci nacin. Oni koje opsedaju suicidne misli, nakon razocarenja, zreli su da posete psihijatra (depresija je cudna boljka).
    neunistiva zlojebaba!

  13. #43

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    To kako i na koji način ljudi danas preovladavaju teškoće izazvane razarajućim posledicama dubokog razočarenja, vidimo na svakom koraku-> Psihijatrijske klinike su dupke pune, bensedin, ksalol i ostali "smirujući" lekovi su najtraženiji i najprodavaniji, opšta je pomama za alkoholnim pićima i ostalim "stimulansima" koji "drže" čoveka, da ne pukne! Kriminal, ubistva i samoubistva svakodnevna i višečasovna su pojava. Depresija na sve strane. Nasilje u porastu. Nervoza, bes i bahatost gde god se okreneš, od saobračaja, preko radnih mesta, do porodičnog doma. . .itd. . .itd

    Baš se lepo snalazimo....sami...



    Upravo sam čovek koji sam rešava svoja emotivna stanja.Nije uvek pravilo da se čovek koji se oslanja samo na svoje snage i ljudske izvore mudrosti(onoliko koliko mu je dopušteno granicama poimanja koje je sam odredio,ili su mu ih nametnule okolnosti)odluči za upotrebu pomenutih lekova.Niti da prihvati samoubistvo kao rešenje.Ponekad u ljudskoj,svakodnevnoj mudrosti postoje rešenja kojima se ne bismo nadali.
    Čovek koji se bori sa sobom sam,sa svim onim što je ''izraslo'' iz njegove prirode,može naći drugog čoveka,ne mora tražiti rešenje u natprirodnom.
    Ako pružite ruku čoveku dosebe onda kada mu je potrebna,tada će i vama jednom biti pružena ruka pomoći.U međuvremenu,unutrašnja snaga koju posedujemo može se probuditi snagom volje i staviti u sužbu prevazilaženja svih stanja koja su nam bolna.

    A ponekad i ''nerešenje'' jeste jedno od rešenja.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  14. #44

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat ZOE kaže: Pogledaj poruku
    Oni koje opsedaju suicidne misli, nakon razocarenja, zreli su da posete psihijatra (depresija je cudna boljka).
    Da. Zaboravih pojasniti->

    Samoubistvo nije samo kada neko direktno i u trenutku digne ruku na sebe...neee...

    Samoubistvo je kada se razočaramo, pa počnemo da pijemo...
    Samoubistvo je kada se razočaramo, pa počnemo da se drogiramo...
    Samoubistvo je kada se razočaramo, pa počnemo da se kljukamo "lekovima" ...
    Samoubistvo je kada se razočaramo, pa krenemo da se preterano prejedamo ili preterano postimo ... pa ili nabreknemo ili se isušimo...i jedna i druga varijanta vodi ka bolesti, a bolest ka smrti...
    Samoubistvo je kada se razočaramo, pa krenemo da "švrljamo" sa damama ili momcima sumnjivog morala... pa pokupimo boleštine i na duši i na telu....
    Samoubistvo je i kada se razočaramo, pa krenemo da varamo ženu/muža, koji nas dočekaju sa motkom i lopatom....

    ....itd...

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Čovek koji se bori sa sobom sam,sa svim onim što je ''izraslo'' iz njegove prirode,može naći drugog čoveka,ne mora tražiti rešenje u natprirodnom.
    Kohili, mislio sam da ste čitali postove od početka do kraja

    Čovek koji živi istinski sa Bogom i Hristom u srcu, skoro nikada se i nerazočarava!
    I u tome je poenta!
    A i kada se ponekad razočara u svojoj nesavršenosti, lagano i lakše prevazilazi teškoće koje razočaranost sa sobom nosi!

  15. #45

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    @ser_gogsy

    Čitam postove,nije stvar u ''nečitanju'',već u suštinskom razmimoilaženju poimanja života koje imate Vi i ja.U vezi sa tim i jeste napisana rečenica koju ste citirali.Dok Vi,recimo,smatrate boga odgovorom na pitanja izvučna na videlo ovom temom,meni je približnija ljudskost i sve ono što izrasta i izvire iz nje kada su u pitanju rešenja istih problema.Ne dovodim nikada u pitanje snagu vere koja verujuće može održati u ostvarivanju ciljeva,jednostavno ne mislim da su svi ljudi izvor svoje snage nužno našli u istoj,niti je nužno da je nađu u istoj.

    Razočarenje nije ''privilegija'' neverujućih,kao to ni ''nesposobnostda se razočara'' nije povlastica verujućih.Razočarenje je jedno osećanje napuštenosti i obmanutosti koje se može osetiti i u vezi sa bogom,zar ne?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Priče iz života..
    Autor yige_gui u forumu Pričaonica
    Odgovora: 98
    Poslednja poruka: 17.09.2015, 22:27
  2. Javna ličnost koja vas je razočarala...
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 236
    Poslednja poruka: 08.07.2012, 22:09
  3. Kozmetika koja vas je razočarala
    Autor Najgora u forumu Lepota
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 25.02.2010, 18:55
  4. Razočarani - barem malo?
    Autor love hunter u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 04.07.2009, 13:20
  5. Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 28.06.2008, 04:16

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •