Ima li života nakon razočarenja?
Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 73
  1. #1

    Ima li života nakon razočarenja?

    Razočaranost je virus koji kad tad zahvati dušu većine ljudi. Nekad kroz dramatične događaje, nekad kroz na izgled naivne situacije. Nekad ni zbog jednog ni zbog drugog...
    Ima li leka za ovu bolest kojoj smo svi podložni? Ima li života nakon razočarenja?

    Osećaji koje razočaranost nosi sa sobom najčešće su takve prirode da je čoveku teško da se razumno nosi s njima i da ih pobedi. Razočaranost je snažan neprijatelj i upravo zbog jakih osećaja koje u sebi nosi za mnoge je i nepobediva. Svakako, postoje situacije u životu kada je razočaranost normalna reakcija, čak i opravdana. Ono što je tragično i nepoželjno je kada čovek postane žrtva svoje razočaranosti...

    Bog je stvorio anđele, kasnije i čoveka, sa slobodnom voljom. I upravo ovaj momenat znamo da upotrebimo protiv Boga tražeći objašnjenje za prisutnost zla u svetu. Da nije bilo slobodne volje, ne bi bilo ni pada u greh, ne bi onda bilo ni zla u svetu. Ali, isto tako ne bi bilo ni ljubavi, jer ljubav podrazumeva slobodnu volju!
    Neobjašnjivo je kako se u jednom od Božijih anđela rodila misao da se izjednači s Bogom. U srcu stvorenog bića rodila se ambicija da se izjednači sa Stvoriteljem. Gledati Boga, Njegovu slavu i moć i opet pomisliti da mogu da budem kao On, može da se završi samo na jedan način -> u razočaranosti. To je upravo ono što se dogodilo Luciferu (Svetlonoši) . Tu je razočaranost začela i bila rođena i učinilo ga knezom tame!

    Anđeo kojeg je Bog stvorio punim svetla je zbog svoje ambicije da se izjednači s Bogom postao nosilac tame, sama tama. Stvorenju je nemoguće da se izjednači sa Stvoriteljem. Nemogućnost toga je u samoj prirodi stvari. Stvoritelj ne može da stavi u stvorenje potencijal koji stvorenju daje mogućnost da postane veće od Njega samog, ili njemu ravno. Razočaranost se rodila ne samo kao doživljaj, već je postala osoba. Izbačen iz neba, iz Božije prisutnosti, djavo je u sebi poneo nešto što ga je od tog dana učinilo Božijim protivnikom. Posle ovoga on nije imao ništa više dobro da kaže o Bogu. Biblija kaže da usta govore ono čega je srce prepuno. A srce ovog palog anđela je bilo puno gorčine i razočaranosti jer ga je "Bog sprečio" da ostvari svoje ambicije?! Jedna od stvari koju je Sotona nakon svog pada želeo da učini bila je da gorčinu i razočaranost svog srca prenese na čoveka, koga je Bog nakon toga stvorio.

    Od dana kada je u ljudsko srce uspeo da poseje zrno svoje razočaranosti i gorčine, Sotona koristi ovaj doživljaj u životima pojedinaca i celog čovečanstva u svojoj kampanji protiv Boga. Cilj je dvostruk -> da ljude spreči da se vrate Bogu i da sebe preporuči kao alternativu. Kulminacija ove kampanje će biti pokušaj da sam sedne na tron srca čovečanstva, što će mu delimično i uspeti u osobi Antihrista. Čovek je sklon optuživanju Boga. Čak i oni koji sebe smatraju ateistima pripisuju krivicu Bogu kada im se nešto loše dogodi u životu. "Zašto Bog dozvoljava sva zla u svetu?, Zašto je dozvolio da se to i to dogodi?" Sotonina taktika je da Bogu pripisuje dela kojima je sam uzročnik.

    Sotonska filozofija je -> Boga odbaci jer je on krivac za tvoju situaciju. Nakon toga i nemaš ništa od života. Samoubistvo je njegova ponuda kako da se te muke skrate, ono je djavolsko rešenje za razočaranost. Očigledno je da ova Sotonska taktika osvaja sve veći teren u svetu. Iskrivljena, nakaradna i lažna slika o Bogu se širi među ljudima. Delimično kroz ljude koji praktikuju religije koje Boga predstavljaju na način koji je pogrešan. Razočaranost zbog negativnih iskustava s religijama, crkvama i osobama koje bi trebale da budu "Božiji predstavnici" na zemlji, se prenosi na Boga.

    Cilj ove kampanje je da se Bog ocrni do te mere da razočaranost čovečanstva u Boga stvori vakum u ljudima koji će Sotona pokušati da ispuni svojim alternativama, raznim lažnim ideologijama kao što su materijalizam i drugi "izumi".

    Božiji protivnik je, svakako, i protivnik čoveka. On nije zainteresovan za ljudsko dobro, već da ljude pridobije na svoju stranu u borbi protiv Boga. I pored svih tih pokušaja istina je još uvek jedna te ista -> Bog je za nas, a ne protiv nas! Čak i u teškim životnim situacijama, kada se čini da nas je Bog potpuno zaboravio, kad' ne razumemo ništa od onoga što nam se događa, kada nam neprijatelj šapuće svoju staru laž da je Bog iza svega tragičnog što se ljudima dogodi, uvek u svim životnim situacijama, istina je samo jedna -> Bog je za nas, na našoj strani i uvek ima samo dobre planove za svakog čoveka i kroz svaku situaciju!

    Zašto se čovek razočarava?
    Odgovor treba da tražimo u našoj paloj prirodi koja je vrlo pogodno tlo za ovu vrstu semena. Čovekovo "da" lažnoj ponudi u raju je učinilo da je čovek postao sudeonik prirode s kojom ga Bog nije stvorio.
    Jedna od najizrazitijih osobina ove prirode jeste ljudska egocentričnost. Naše ja, naš ego, je početna tačka u našem odnosu prema svetu i ljudima. Lični interesi upravljaju ljudskim razmišljanjem i delima. Ego je najgori temelj na kojem može da se gradi život. Naročito kada su u pitanju međuljudski odnosi. Ako polazim od sebe i svojih interesa mogućnost za razočarenje je velika. Naš ego je sebičan i ponosan. Upravo te dve osobine i jesu koreni razočaranosti. Te dve misli su i dovele Lucifera do pada i srušile ga do samog dna tame. Te dve osobine su očigledni aspekti naše ljudske prirode i veoma rano se izražavaju u životu....

  2. #2

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Eto.

    I posle se pitamo zašto nam država propada.

    Koliko neozbiljnosti na jednom mestu. Alexandre, sram te bilo. Oh, kako si me samo razočarao.

    Sere Gogsy, dozvolite da ja odgovorim na naslov Vaše teme:

    ne.

    Evo, upravo me Angus razočarao svojim ponašanjem i ne živi mi se.

  3. #3

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Ima zivota posle razocaranosti
    Sva razocarenja sam dozivljavala kao skolu ....koju nisam savladala ili nisam savladala dovoljno
    Bilo je bolno ali i poucno.
    Mislim da ne postoje razocarenja neki ljudi nikad ne bi savladali neke lekcije
    Mada znam da mi je nekad bilo potrebno i par puta da se razocaram pa da kazem* Dizem ruke,ovo nije za mene*

    p.s. ne znam da je Lucifer upetljao prste ali se obicno razocaram ocekujuci previse od sebe
    Poruku je izmenio lado, 24.05.2009 u 23:05
    Najveca vlast je vladati sobom.

  4. #4

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Posle kise dodje sunce .Posle svakog razocarenja,koliko god bolno i gorko bilo,mora doci nova nada.
    Treba razocarenje iskoristiti i izvuci pouku iz njega...ne dozvoliti da nas pregazi,unisti...potruditi se da nas ono ojaca i pobediti ga tako sto cemo podici glavu i reci "idemo dalje".
    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  5. #5

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Da bi se čovek razočarao,prvo mora da se očara,da bude očaran nečim.Nije nužno da bude sebičan,kao što nije nužno da to osećanje izneverenog poverenja i nadanja u nešto,ili nekoga ima neke veze sa verovanjem,ili neverovanjem u jednu od mnogobrojnih istina koje nam nude različite religije.

    Razočaranje,samo po sebi,jeste negativan osećaj koji opet ne mora imati isto dejstvo na osobu koja ga doživljava.Naravno,u prvom mahu,razočarenje baca na kolena,ali kada s posle nekog vremena,oporavljeni od njegovog udarca,osvrnemo sagledavamo situaciju izazvanu njime na jedan sasvim drugačiji način.Učimo iz razočarenja.

    Često se dešava da i sami,unapred svesni ishoda,izazivamo,pripremamo razočarenje ne bismo li zadovoljili svom nagonu osvete prvo prema samim sebi,a onda i prema svim ostalima koje u ''veštački stvoreno'' razočarenje uvučemo.
    Ponekad ljudi toliko sebe žale da sami proizvode sve uslove koji pogoduju budućem razočarenju.

    Bilo kako bili,posle razočarenja ima života,osim u slučaju kada jedinka,čovek,odluči da isti prekine.Pitanje je samo koliko je taj ''nastavak''' kvalitetan u smislu emocija i njiohovg potpunog doživljaja u odnosu na onaj predhodni deo koji je u sebi nosio očaranje?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  6. #6

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Kohili posle ocaranosti koje te navodi na letenje .....pad je bolan....secamo se tog fantasticnog osecanja koje nas je ponelo i pozelimo a bogme i tragamo da ga ponovimo ako je moguce.
    Najveca vlast je vladati sobom.

  7. #7

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Naravno,lado,osećaj prouzrokovan očaranošću jeste onaj osećaj za kojim u toku sveg života tragamo,a ukoliko se ispostavi da ga delimo sa osobama drugačije osećajnosti i ciljeva,da očaranost vidimo u idealima koje drugi iskoriste kasnije u svoje,ni malo čovečne,svrhe,onda dolazi do razočarenja.Ali,sve je to u životnom ''programu'',zar ne?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  8. #8

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat lado kaže: Pogledaj poruku
    Kohili posle ocaranosti koje te navodi na letenje .....pad je bolan....secamo se tog fantasticnog osecanja koje nas je ponelo i pozelimo a bogme i tragamo da ga ponovimo ako je moguce.
    Ali osecamo i strah od takvog letenja, a novi pad nekako vise boli.

  9. #9

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Zivot nije trka na sto metara,zivot je maraton,bre!I kao takav,svasta nesto mu se desi.I nevreme,i klizavica,i crne rupe koje prete da te pojedu.Ali,maratonci ne odustaju.Picis,ustajes i nastavljas...
    na razocarenja gledam kao na epizode.....ustanem,obrisem dupe od prasine i nastavim da picim dalje...
    Ploviti se mora i bez broda ..

  10. #10

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat pera lozac kaže: Pogledaj poruku
    Ali osecamo i strah od takvog letenja, a novi pad nekako vise boli.
    Nije pravilo da novi pad mora više da boli...ako mi dozvolite,već bi trebalo pri novom letu,ipak biti bliži zemlji,tek da se ublaži,ako do pada dođe.

  11. #11

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Naravno da ima.
    Ne postoje konačna razočarenja ma koliko neki fatalistički prave dramu od nekih.
    Život je čarobni ćilim ako ga ne shvatiš preozbiljno.Svaki je dan sazdan od mnogo mikro razočarenja,ali i lepote koja te podiže i vodi.
    Što je let višlji pad je bolniji i duži.Pažljivo rukuj sa onom što voliš i naučićeš da letiš.
    Pre ili kasnije.

  12. #12

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Da bi se čovek razočarao,prvo mora da se očara,da bude očaran nečim.Nije nužno da bude sebičan,kao što nije nužno da to osećanje izneverenog poverenja i nadanja u nešto,ili nekoga ima neke veze sa verovanjem,ili neverovanjem u jednu od mnogobrojnih istina koje nam nude različite religije.
    Biti očaran je veoma jak izraz. Očaranost je oduševljenost nečim u toj meri da je osobi ponekad teško da logično razmišlja. Biti očaran je doživljaj koji sa sobom povlači poteze koji su motivisani spremnošću na dela koja drugima mogu da se čine šašavim i neosnovanim, ili čak ludošću. Ljudi su spremni i da daju život za ono čime su očarani. Zato je razočaranost isto toliko jak negativan doživljaj.
    Razočarati znači izneveriti, izneveriti nečije poverenje, raskinuti savez, ostaviti nekoga u bespomoćnosti, biti lažan. Slikovito, izraz govori i o streli koja je puštena u jednom pravcu ali tokom leta se zanese, skrene i ode u neočekivanom smeru. Jedno od najinteresantnijih značenja u Jevrejskom jeziku je da biti razočaran jeste kao i "biti paralizovan u kolenima" Drugim rečima nesposoban za dalje kretanje...

    Najčešći uzrok razočaranju treba tražiti u samom čoveku i međuljudskim odnosima. Čovek je stvoren na Božiju sliku. Padom u greh izgubio je sposobnost da živi u takvom odnosu s Bogom koji mu je davao tu sposobnost! Od stvorenja koja u sebi imaju Božansku prirodu pali smo na nivo koji nije dostojan ovakvog bića. "Čovek, kako to gordo zvuči" sve više gubi svoju opravdanost. Naši stavovi i dela jednih prema drugima nas ne prestaju šokirati neiscrpnošću kapaciteta zla koje živi u čovekovoj paloj prirodi.

    Niko ne može očekivati da će život proći bez razočarenja. Ljudi koji su savršeni u karakteru i delima ne hodaju ovom zemljom. Takva osoba bi bila ne samo "božanska" već sam Bog. Isus Hrist je bio jedina ličnost te vrste, jer je bio i jeste Božiji Sin.

    Tu i jeste veličina Isusove žrtve na krstu, radi oproštenja i mogućnosti za nanovo rođenje, a time i drugačiji život s početkom u preporodu prirode koja nam je data Božijim stvaranjem čoveka na svoju sliku. Apostol Pavle opisuje taj stalni konflikt u sebi, sledećim stihovima->

    Znamo, naime, da je Zakon duhovan, a ja sam telesan, prodat grehu. Ne razumem šta činim jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. Pa ako činim ono što neću, slažem se da je Zakon dobar. U stvari, to ne činim ja, nego greh koji u meni prebiva. Znam, naime, da u meni, to jest u mom telu, ne prebiva dobro. Jer, hteti, to u meni postoji, ali činiti dobro, ne. Jer, ja ne činim dobro, koje hoću, nego činim zlo, koje neću. Ali, ako činim ono što neću, onda to ne činim ja, nego greh koji prebiva u meni. Tako otkrivam ovaj zakon: kada hoću da činim dobro, nameće mi se zlo. Svojim unutrašnjim bićem uživam u Božijem zakonu, ali u svojim udovima vidim jedan drugi zakon, koji vodi rat protiv zakona moga uma i zarobljava me zakonom greha, koji je u mojim udovima.
    (Rimljanima 7:14-23)

    Ali, Pavle ne staje tu. Tu bi bio kraj ako bi spasenje, odnos s Bogom i drugim ljudima zavisio isključivo od naše snage i mudrosti. Međutim, nanovim rođenjem čovek dobija obnovljenu mogućnost da živi pod uticajem one prirode koja mu je data kada ga je Bog stvorio na svoju sliku->

    Hvala Bogu kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda! Tako, dakle, ja svojim umom služim Božijem zakonu, a svojim telom zakonu greha.
    (Rimljanima 7:25)

    Tu je odgovor na pitanje -> ko će nas izbaviti od ovog smrtnoga tela? Izbavljenje je u Isusu Hristu i samo kroz njega!

    Razočaranost u druge je najčešće razočarenje i otvara vrata drugim dimenzijama. Razočarati se u druge je najlakše i najčešće. Mi ljudi smo takvi da najčešće uzrok našem stanju tražimo u nečemu što je izvan nas -> okolnostima ili drugim ljudima. Opravdavanje naših grešaka često sadrži optuživanje drugih i nezgodnih okolnosti. Ponos je faktor koji nas lako čini slepima za našu odgovornost u onome što nam se događa. Postoji jedna doza, neopravdane i nestvarne utehe u naklonjenosti da sebe opravdamo bacanjem krivice na druge i okolnosti...

    Razočaranost u Boga takođe pripada dimenziji razočaranosti u druge. Često Bogu pripisujemo krivicu za ono što nam ljudi učine. Naročito kada su u pitanju ljudi koji na neki način predstavljaju Boga u ovom svetu, bilo svojim priznanjem da veruju u Boga ili da su uključeni u poslove koji imaju veze s crkvom, ili nekom drugom religioznom institucijom...

    Razočaranost u sebe je sledeći deo potpunog razočarenja. Sam redosled, svakako ne mora da bude istina u svim slučajevima. A ako uspevamo uvek sebe da opravdamo, postoji drugi ponor u koji možemo da upadnemo -> samopravednost i ponos.
    Razočaranost u sebe je velikim delom posledica razmišljanja i načina ophođenja ovog sveta, i njegovog sistema vrednovanja, prema nama ljudima. Živimo u svetu postignuća, ostvarivanja sebe samih, merenja uspešnosti merilima koje smo sami stvorili...
    Ništa više ne prija čovekovoj paloj prirodi od uspeha i postizanja onoga što se smatra dostignućem koje mu stvara ugled, reputaciju i cenu. Žalosno je da je svet pao u zabludu da vrednost čoveka leži u njegovoj sposobnosti da postigne nešto. Okolina očekuje od nas, familija očekuje od nas, mi sami od sebe očekujemo! Čovek živi pod stalnim pritiskom da se dokazuje. Pisani i nepisani zakoni i očekivanja nas rano u životu nateraju na život pun grčeva i straha da nećemo uspeti da budemo i da uradimo ono što se od nas očekuje. Po svaku cenu moramo da pokažemo naše najbolje strane, da dokažemo da smo dobri, što često znači bolji od onoga što trenutno jesmo i od drugih. Biti uspešan, pomoći drugima, ne biti slab. Zbog svega ovoga promašaji su češći i čine nam se sve veći. Razočarani u svoje padove i promašaje, postajemo razočarani u same sebe...

    Današnja statistika je rigorozno jasna -> samoubistva među mladima rastu zastrašujućom brzinom. Jedna od najraširenijih bolesti industrijskog sveta danas je "izgorelost", što je u direktnoj vezi sa načinom života koji smo sami sebi stvorili...

    Ove faze su deo puta kome kraj može da bude tragičan. To je Sotonina želja, njegovo rešenje za razočaranost -> samoubistvo.
    Bogu hvala da to nije i jedina mogućnost. Bog ima drugo, bolje rešenje!

  13. #13

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Citat pera lozac kaže: Pogledaj poruku
    Ali osecamo i strah od takvog letenja, a novi pad nekako vise boli.
    Pero nisam sigurna da drugi put vise boli.....a evo zasto tako mislim....Drugi put si iskusniji, vec si taj fazon kupio....sto Beliverka kaze.....ustanes otreses prasinu sa guzice i krenes....Ti si negde zapamtio tu bol koju si osetio prvi put...i mislim da je tad najjace jer vaznu ulogu igra faktor iznenadjenja,ne ocekujes tako nesto.....Ali zato drugi put podsvest radi.....
    Tako da zakljucim....samo prvi put je ocaranost na zenitu a i bol koji je prati posle toga je najzesca...svaki sledeci put smo oprezniji

    Zato sam ja za drugi put ponela jastuce .....da ublazi pad.
    Mada moja deviza je - I pad je let-
    Poruku je izmenio lado, 25.05.2009 u 14:14 Razlog: dodatak
    Najveca vlast je vladati sobom.

  14. #14

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Ne.
    Krek, krek.. Ne gudra

  15. #15

    Odgovor: Ima li života nakon razočarenja?

    Ima.

    Nije badava ona uzrečica i 'krilatica' ''Što nas ne ubije i pokoleba, ojača nas.''
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Priče iz života..
    Autor yige_gui u forumu Pričaonica
    Odgovora: 98
    Poslednja poruka: 17.09.2015, 22:27
  2. Javna ličnost koja vas je razočarala...
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 236
    Poslednja poruka: 08.07.2012, 22:09
  3. Kozmetika koja vas je razočarala
    Autor Najgora u forumu Lepota
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 25.02.2010, 18:55
  4. Razočarani - barem malo?
    Autor love hunter u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 04.07.2009, 13:20
  5. Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 28.06.2008, 04:16

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •