Leopold Sedar Senghor
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 21

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Leopold Sedar Senghor



    Leopold Sedar Sengor

    1906. - 1927. AFRIČKO DETINJSTVO



    1906. 15.avgusta (zvanično 9.oktobra) u primorskom mestašcu Žoal, danas Žoal-Fadjut, u Senegalu, rođen je Leopold Sedar, sin Bazila Đogoja Sengora i Njilane Bakum. Po ocu, zemljoposedniku i imućnom trgovcu sa četiri "ko- supruge", pripada manjinskom narodu Serer; majka mu je Pel. Rano detinjstvo će provesti u majčinoj porodici u obližnjem Điloru, gde će mu ujak otkrivati tajne prirode i predanja njegovog naroda.

    1913. U katoličkoj misiji u Điloru, kod opata Diboa, poreklom iz Normandije, mladi Leopold uči veronauku i stiče osnove francuskog jezika.
    1914. U katoličkom Koledžu svetog Josifa u Ngazobilu, koji drže spiritanci, misionari Duha Svetoga, dečak će se devet godina učiti disciplini i završiće osnovnu školu analognu francuskoj. Savladaće i volofski jezik.
    1921. Leopold želi da postane profesor ili sveštenik. Njegov otac se tome protivi, ali prepušta odluku svome sinu. Te godine, Rene Maran, crnac sa Antila školovan u Francuskoj i zaposlen u kolonijalnoj administraciji, objavljuje "pravi crnački roman" Batuala, koji je krunisan Gonkurovom nagradom u Parizu. Laureat gubi posao zbog predgovora u kojem napada kolonijalni režim.
    1923. Đogoj Sengor šalje sina u koledž - semenište "Liberman" u Dakaru, gde mladić uči grčki i latinski. Ogorčen je zbog nipodaštavanja s kojim njegovi učitelji gledaju na afričku kulturu, što dovodi do sukoba sa ocem Laluzom.
    1926. - 1927. Ocenjen kao suviše buntovan za sveštenički poziv, Leopold je poslat u laičku školu da sprema maturu. Jedini je crnac u svom odeljenju. Obožava književnost i guta knjige. Piše i prvu pesmu, koja nije sačuvana. Dobija odlične ocene i polustipendiju da nastavi studije u Francuskoj.



    1928. - 1944. CRNAŠTVO KROZ BURNE GODINE U PARIZU



    1928. U oktobru stiže u Pariz, razočaran njegovim sivilom. Obeshrabren na Sorboni, upisuje se u Gimnaziju Luja Velikog. Među njegovim drugovima je i Fam Dui Kiem iz Indokine, s kojim će zauvek ostati prijatelj.
    1929. Upisuje se u viši razred gimnazije i sedi u klupi sa Žoržom Pompiduom, koji će izvršiti "odlučujući" uticaj na njega. Pompidu mu otkriva umetnički Pariz, Prusta, Bodlera, Remboa... i socijalizam.
    1930. Za vreme uskršnjeg raspusta, sa školskim drugom Famom putuje po Tureni. Pristupa grupi Socijalističkih studenata.
    1931. Dok kolonijalna izložba u Parizu pokazuje moć francuskog carstva, Sengor se kreće u krugovima pariskih crnih intelektualaca: Biranga Diopa, Renea Marana... U "salonu" sestara Polet i Andre Nardal, studentkinja sa Martinika, koje sa Haićaninom Leom Sažusom objavljuju u novembru prvi broj časopisa posvećenog stvaralaštvu i identitetskim problemima crnaca: La Revue du Monde Noir ("Revija crnog sveta"), sreće afroameričke i antilske pisce kao što su Ričard Rajt, Langston Hjuz, V.E.B. Dubojs, Žak Rumen. Stiče diplomu trogodišnjih studija iz književnosti i nastavlja studije na Sorboni. Stanuje u Studentskom gradu. Postaje prijatelj sa Emeom Sezerom i Gontranom Damasom, s kojima će činiti trojstvo Crnaštva (Ngritude), pokreta koji se bori za priznavanje vrednosti crnačke civilizacije. Mondenski krugovi Pariza luduju za "crnačkom revijom" afroameričke pevačice i plesačice Džozefine Beker, dok Monparnasom odjekuje truba Luja Armstronga.
    1932. Izlazi prvi broj časopisa Lgitime Dfense ("Legitimna odbrana"), u kojem crni studenti sa Antila propovedaju političku revoluciju, želeći podrediti kulturnu akciju političkoj. Leopold ne deli njihove "marksističko - lenjinističke" stavove; on daje prvenstvo kulturi. U julu stiče diplomu visokih studija odbranivši rad "Egzotika u Bodlerovom delu". Priprema profesorski ispit (agregaciju) iz francuske gramatike. Zato traži francusko državljanstvo. U avgustu se prvi put vraća u Senegal, na svoje sererske izvore. U septembru, u Parizu, zamišlja sa Damasom i Sezerom jedan novi svet koji će uključiti i crnačke vrednosti. Iz toga će se roditi Crnaštvo.
    1933. Leopold dobija francusko državljanstvo. Putuje u Grčku. Osniva Udruženje zapadnoafričkih studenata. Smrt oca Đogoja.
    1934. Sluša predavanja iz etnologije kod Pola Rivea, osnivača Etnološkog instituta, Marsela Mosa, Marsela Koena. Osniva se novina L'tudiant noir ("Crni student"). Krajem oktobra, Sengor odlazi da služi vojsku, na godinu dana, u Verdenu.
    1935. Pošto je položio profesorski ispit iz gramatike, Sengor dobija posao u Dekartovoj gimnaziji u Turu. U Parizu sluša predavanja iz negroafričke lingvistike kod Lilije Homburger i druži se sa barjaktarima Crnaštva, Sezerom i Damasom. Oni od novina Etudiant noir prave glasilo Crnaštva, ne sanjajući koliki će značaj dobiti njihove ideje. Leopold želi da se venča sa kreolkom Andre Nardal, ali devojčina porodica ima predrasuda prema Afrikancima.
    1936. Učlanjuje se u SFIO, francusku sekciju Radničke internacionale, prethodnicu Socijalističke partije, i angažuje se u sindikalnim aktivnostima. Sezer mu poklanja francuski prevod Istorije afričke civilizacije velikog nemačkog etnologa Lea Frobenijusa. Leopold će ovo delo doživeti kao "udar groma" i potvrdu ideja Crnaštva. Ulazak italijanskih trupa u prestonicu Etiopije, koja još pruža otpor kolonijalizaciji, potresa ga i nadahnjuje da napiše poemu "Na poziv rase od Sabe".
    1937. 10. septembra, u Dakaru, pred kolonijalnom administracijom koja je sa velikom pompom dočekala prvog crnog profesora, drži predavanje "Kulturni problem u Francuskoj Zapadnoj Africi". Tezom "asimilovati a ne biti asimilovan", dovodi u pitanje francusku politiku asimilacije i školski sistem koji negira afričku kulturu. Francuzi su zapanjeni.
    1938. Postavljen je za predavača u Gimnaziji Marselena Berteloa u Sen Moru, u pariskom predgrađu. Iznajmljuje stan u Parizu, u ulici Lamblarderi, blizu Muzeja kolonija kod Zlatnih vrata, jugoistočne kapije Pariza. Iz tog vremena potiču mnoge pesme iz zbirke Pesme senke.
    1939. U tekstu "Ono što donosi crni čovek" Sengor pokazuje da crnci imaju civilizaciju i baštinu. Izjava: "Osećajnost je crnačka kao što je razum helenski" izaziva polemike jer je shvaćena bukvalno. U septembru, Francuska se sprema za rat, i mladi profesor je mobilisan. Postaje vojnik druge klase u jednoj pariskoj kasarni.
    1940. Upoznaje Andrea Žida. U februaru stupa u regimentu kolonijalne pešadije, a 20.juna je zarobljen u La Šarite sir Loar. U septembru, u logoru u Amijenu, sastavlja himnu "Gelovaru", nadahnutu pozitivom generala De Gola iz Londona na otpor, kao i druge pesme koje će se pojaviti u zbirci Crne hostije.

    CRNE HOSTIJE

    LOGOR 1940.

    GELOVARU*



    Gelovare!
    Kako smo te slušali, čuli smo te ušima svog srca.
    Blistav, tvoj glas je blesnuo u noći naše tamnice
    Poput glasa Gospodara divljine, a kakav li se drhtaj
    ustalasao povijenom nam kičmom!
    Mi smo ptići ispali iz gnezda, tela lišena nade i koja venu
    Divlje zveri podsečenih kandži, razoružani vojnici, goli
    muškarci.
    A sada smo sasvim skočanjeni i nespretni kao slepci bez
    ruku.
    Najčistiji od nas su mrtvi: nisu mogli progutati hleb srama.
    A sada smo uhvaćeni u mreže, izručeni varvarstvu
    civilizovanih
    Istrebljeni kao fakošeri. Slava tenkovima i slava avionima!
    Tražili smo oslonac, koji se osuo kao pesak dina
    Vođe, a oni behu odsutni, drugove, oni nas više nisu
    poznavali
    A mi više nismo prepoznavali Francusku.
    U noći smo uzvikivali svoje beznađe. Nijedan nam glas
    nije odgovorio.
    Poglavari Crkve su zamukli, državnici su veličali
    velikodušnost hijena
    "Zaista je u pitanju crnja! Zaista je u pitanju čovek! Ne!
    Kada je u pitanju Evropa!"
    Gelovare!
    Tvoj glas nam kaže čast, nada i borba, a njegova nam krila
    u grudima lepeću
    Tvoj glas nam kaže Republika, i da ćemo podići Grad u
    plavome danu
    U jednakosti bratskih naroda. A mi se pak odazivamo:
    "Prisutni, o Gelovare!"

    Amijenski logor, septembar 1940.

    * Gelovar je ovde general De Gol.





    MOLITVA ZA MIR


    (za velike orgulje)


    ZA ŽORŽA I KLOD POMPIDU


    " Sicut et nos dimittimus debitoribus nostris*"



    Gospode Isuse, na kraju ove knjige rado bih da Ti darujem ovaj kalež patnje

    Na početku Velike Godine, u suncu Tvoga mira na snežnom krovovlju Pariza

    Ali dobro znam da će se krv moje braće nanovo crveneti žutim Orijentom, na obalama Tihog okeana koji pustoše oluje i mržnje

    Dobro znam da je ta krv prolećna žrtva levanica kojom Veliki Carinici već sedamdeset godina tove zemlje Carstva

    Gospode, podno ovoga krsta i više nisi Ti drvo bola, nego iznad Starog i Novog Sveta Afrika na krst raspeta

    A desnica joj se pruža mojom zemljom, a leva joj strana senči Ameriku

    A srce joj je dragi Haiti, Haiti što se usudi da proglasi Čoveka spram Tiranina

    U podnožju moje Afrike na krst raspete već četiri stotine godina a koja ipak diše

    Pusti me da Ti kažem Gospode, njenu molitvu mira i oproštaja.


    II

    Gospode Bože, oprosti beloj Evropi!

    A istina je, Gospode, kroz četiri veka svetlosti bacala je slinu i lavež svojih molosa na moje zemlje

    A hrišćani, javno se odričući Tvoje svetlosti i blagosti Tvog srca

    Osvetljavali su svoje bivake mojim plemićkim poveljama, mučili moje talbe, deportovali moje učenjake i gospodare nauke.

    Njihov je barut sevajući rušio gordost tata zidina i bregova

    A njihova je đulad preletala krsta carstava širokih kao vedar dan, od Roga Zapada do Istočnog obzorja

    I kao u lovištima, palili su nedodirljivo drveće, vukući Pretke i duhove za njihovu mirnu bradu.

    I pravili su od njihove tajne zabavu nedeljom mesečarskih buržuja.**

    Gospode, oprosti onima koji su od Askija napravili makizare, od mojih kneževa ađutante

    Od mojih sluga boyse i od mojih seljaka službenike, od moga naroda narod proletera.

    Jer zaista treba da oprostiš onima koji su lovili moju decu kao divlje slonove.

    I učili su ih redu bičujući ih šikotom, i pravili su od njih crne ruke onih čije ruke behu bele.

    Jer zaista treba da zaboraviš one koji su izvezli deset miliona mojih sinova u leproznicama svojih brodova

    Koji su pobili njih dvesta miliona.

    I učinili da mi starost bude samotnička između šume mojih noći i savane mojih dana.

    Gospode ogledalo mojih očiju se zamagljuje

    I evo gde zmija mržnje diže glavu u mom srcu, ta zmija za koju sam verovao da je mrtva

    III

    Ubij je Gospode, jer valja mi nastaviti put, i hoću da se molim naročito za Francusku.

    Gospode, među belim nacijama, postavi Francusku sa Očeve desne strane.

    Oh, dobro znam da je ona takođe Evropa, da mi je otimala moju decu kao razbojnik sa severa goveda, da bi đubrila svoja polja šećerne trske i pamuka, jer crnački znoj je gnojivo.

    Da je ona takođe donosila smrt i top u moja plava sela, da je huškala moje jedne na druge kao pse što se otimaju o kosku

    Da je one što su se opirali kažnjavala kao lupeže, i da je pljuvala na glave-širokih-nauma.

    Da Gospode, oprosti Francuskoj koja jasno kaže pravi put a vrluda krivim stazama

    Koja me poziva za svoju trpezu i kaže mi da donesem svoj hleb, koja mi daje desnom rukom a levom rukom oduzme polovinu.

    Da Gospode, oprosti Francuskoj koja mrzi okupatore a tako mi teško nameće okupaciju

    Koja otvara puteve slave junacima a svoje Senegalce nipodaštava kao plaćenike, praveći od njih crne doge Carstva

    Koja je Republika a izručuje zemlje Velikim Koncesionarima.

    A od moje Mesopotamije, od moga Konga, načinili su veliko groblje pod belim suncem.


    IV

    Ah, Gospode, odagnaj iz mog pamćenja Francusku koja nije Francuska, tu masku niskosti i mržnje na licu Francuske

    Tu masku niskosti i mržnje spram koje osećam samo mržnju ali zaista mogu mrzeti Zlo

    Jer gajim veliku slabost prema Francuskoj.

    Blagoslovi taj rastrzani narod koji je dva puta umeo osloboditi svoje ruke i usudio se proglasiti uzdizanje siromašnih u kraljevstvu

    Koji je preko noći načinio od robova slobodne ravnopravne bratske ljude

    Blagoslovi taj narod koji mi je doneo Tvoju Dobru Vest, Gospode, i otvorio moje teške očne kapke svetlosti vere.

    Otvorio je moje srce znanju sveta, pokazujući mi dgu na novim licima moje braće.

    Pozdravljam vas braćo moja: tebe Muhamede Ben Abdalah, tebe Razafimahatratra, a zatim tebe tamo Pam-Man-Tuong, vas sa tihih mora i vas iz začaranih šuma

    Pozdravljam vas sve jednim katoličkim srcem.

    Ah, dobro znam da su mnogi Tvoji glasnici progonili moje sveštenike kao divljač i napravili veliki pokolj pobožnih slika.

    Pa ipak mogli smo se nagoditi, jer one behu, te slike, od zemlje do Tvog neba Jakovljeve lestvice

    Svetiljka od belog maslaca koja omogućuje da čekamo zoru, zvezde koje nagoveštavaju sunce.

    Znam da su brojni Tvoji misionari blagoslovili oružje nasilja i sklapali pogodbe sa zlatom bankar

    Ali treba da ima i izdajnika i budala.

    V

    O blagoslovi taj narod, Gospode, koji traži svoje sopstveno lice pod maskom i muči se da ga prepozna

    Koji Te traži u hladnoći i u gladi što mu izgrizaju kosti i utrobu

    A zaručnica oplakuje svoje udovištvo, a mladić gleda svoju opustošenu mladost

    A žena jadikuje oh, zbog odsutnog oka svog muža, a majka traži san svog deteta u ruševinama.

    O blagoslovi taj narod koji kida svoje veze, blagoslovi taj narod na smrtnim mukama koji pruža otpor bulimičnoj hajci moćnika i mučitelja.

    I sa njim sve narode Evrope, sve narode Azije sve narode Afrike i sve narode Amerike

    Koji se znoje krvlju i patnjama. A usred tih miliona talasa, pogledaj uzburkane glave mog naroda.

    I daj njihovim toplim rukama da obujme zemlju jednim pojasom od bratskih ruku

    ISPOD DUGE TVOGA MIRA.

    Pariz, januar 1945.

    * Deo molitve Pater noster, Oče naš: ... i oprosti nam dugove naše "kao što i mi opraštamo dužnicima svojim" (onima koji su nas povredili). Matej 6:714, Luka 11:24. Prev.

    ** Tridesetih godina prošlog veka domoroci iz kolonija bili su "izloženi" u Botaničkoj bašti u Parizu. Prev.



    1941. Jedan austrijski čuvar u logoru, naklonjen crnom intelektualcu koji čita grčke klasike u originalu, dostavlja Žoržu Pompiduu rukopis Crne hostije.
    1942. Nakon dve godine zarobljeništva u više frontstalaga, gde se družio sa "senegalskim strelcima", Leopold je oslobođen, aprila meseca, navodno zbog lošeg zdravlja. Ponovo predaje u Sen Moru. Viđa senegalskog intelektualca Aliuna Diopa i mnoge umetnike: Žaka Rabemanađaru, Gija Tirolijena, Tristana Caru, Pikasa... Razmišlja o budućnosti čovečanstva i o "civilizaciji Univerzalnog".
    1944. U časopisu "Student prekomorske Francuske" objavljena je "Crna žena" i još neke pesme koje će ući u zbirku Pesme senke. Nacionalna škola prekomorske Francuske poverava Sengoru katedru za afričke jezike i civilizaciju, koju je nekada vodio Moris Delafos, čuveni afrikanista. Više pesama iz tog vremena svedoči o Sengorovom negodovanju zbog kolonijalizma.

    PESME SENKE




    CRNA ŽENA


    Naga ženo, crna ženo

    Odenuta svojom bojom što život je, obličjem svojim što lepota je!

    Stasao sam u tvojoj seni; nežnost tvojih ruku povijala mi je oči.

    I evo gde u srcu Leta i Juga, otkrivam te, Zemljo obećana, s vrha visoke spržene vrleti

    A tvoja me lepota zgromi posred srca, poput orlove munje.

    Naga ženo, tamna ženo

    Zreli plode čvrstog mesa, mračna omamo crnog vina, usta što lirskim čine mi usta

    Savano čistih obzorja, savano treperava od vatrenih milovanja Vetra istočnjaka

    Tam-tame izvajani, tam-tame zategnuti što grmiš pod prstima pobednika

    Tvoj duboki glas kontraalta duhovna je pesma Voljene.

    Naga ženo, tamna ženo

    Ulje koje ni dašak ne mreška, mirno ulje na slabinama atlete, na slabinama kraljević Malija

    Gazelo božanskih gležanja, biserne kapi zvezde su na noći tvoje kože

    Slasti igara duha, odblesci crvenog zlata na tvojoj puti što se talasasto presijava

    U tami tvoje kose, vedri se moja teskoba na bliskim suncima tvojih očiju.

    Naga ženo, crna ženo

    Opevam tvoju lepotu što mine, obličje koje utvrđujem u Večnome

    Pre no što te Sudba ljubomorna u prah pretvori da njime nahrani korenje života.

  2. #2

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    RAZNE PESME

    DRUŽE

    Druže,
    Hoću da zderem svoju crnu kožu,
    Pa neka me ona prati,
    Hoću da premostim tvoj doček
    Jogunasti, tvoje strele podrugljive.

    Druže,
    Hoću, s one strane tvoje preplanule, izgrebane kože
    I tvojih ruku,
    Da zaronim do tvog toplog srca, do tvoje nutrine
    Osetljive.

  3. #3

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor



    Sa generalom De Golom, 1965.

    1944. - 1959. POLITIČKE BORBE


    1944. U delu "Francuska imperijalna zajednica" Sengor trasira osnovne linije jedne nove politike francusko - afričkih odnosa. Postaje član komisije koja radi na predstavljanju kolonija u budućoj francuskoj skupštini. Ova prva zvanična funkcija daje mu prilike da izrazi svoje političke stavove.
    1945. U avgustu dobija stipendiju za proučavanje sererske poezije i odlazi u Senegal. Tom prilikom ponovo otkriva tri pesnikinje iz svog zavičaja, svoje "Crne gracije". U Parizu je objavljena prva pesnička zbirka Pesme senke. Na nagovor Lamina Geja, socijalističkog poslanika Senegala u Francuskom parlamentu, Sengor i sam ulazi u Parlament.
    1946. Kao senegalski poslanik, za seljaštvo ("depute de brousse"), učestvuje u dorađivanju tekstova novog francuskog ustava. U septembru se ženi Žinetom Ebue, kreolkom iz Gijane i ćerkom generalnog guvernera Francuske Ekvatorijalne Afrike, koja će mu roditi dva sina.
    1947. Učestvuje na Panafričkom kongresu u Londonu, koju je organizovao Kvame Nkruma, lider Gane. U julu dobija sina Fransisa Arfanga. Ustanak na Madagaskaru, štrajk železničara na relaciji Dakar - Niger u oktobru i kontakt sa biračima mobilišu energiju poslanika Sengora, dok revija Aliuna Diopa Presence africaine (afričko prisustvo), osnovana u decembru, traži podršku pisca Sengora. U prvom broju revije objavljen je tekst Žan - Pola Sartra u kojem veliki pisac daje podršku crnačkom pokretu.
    1948. 27. aprila na Sorboni se obeležava stogodišnjica ukidanja ropstva. Sengor i Sezer drže govore koje će objaviti izdavačka kuća Presses Universitaires de France. Isti izdavač objavljuje zbirku Crne hostije i Antologiju nove crnačke i malgaške poezije francuskog jezika, sa Sartrovim predgovorom "Crni Orfej", koji čini da odjeknu ideje Crnaštva. Sengor ostaje bez majke, a dobija drugog sina Gija. Napušta SFIO, prekida sa Laminom Gejom i osniva sa Mamaduom Dja partiju Senegalski demokratski blok - BDS (Bloc dmocratique sngalais), i novine La Condition humaine ("Ljudska sudbina"). U jednom intervjuu kaže da ima dva cilja: sticanje političke nezavisnosti ako treba i silom, i konfederaciju sa Francuskom.
    1949. Izdavač Seghers objavljuje Pesme za Naet. Leopold obilazi Senegal da bi predstavio program svoje stranke: socijalizam duboko ukorenjen u ruralnu Afriku. Objavljuje razmišljanja i pesme u brojnim publikacijama.
    1950. U aprilu, Sartr i Simon de Bovoar putuju u Dakar.
    1951. Veliki uspeh BDS na senegalskim izborima.
    1952. - 1954. Lider BDS-a sve je popularniji u Senegalu, a pisac Sengor sve poznatiji u svetu. Objavljuje udžbenik za osnovce "Lepa priča o zecu Leuku", jednu studiju o Viktoru Igou i razne članke o afričkoj civilizaciji.
    1955. Postaje državni sekretar predsedništva Saveta u vladi Edgara Fora. Kolonijalno carstvo počinje da se raspada. Francuska je primorana da menja svoju politiku. Sengor daje predloge u dva članka: "Afrika i Evropa" i "Za jedno federalističko rešenje". Prolazi kroz porodičnu dramu i razvodi se od Žinet Ebue.
    1956. Jedan francuski zakon daje polovičnu autonomiju prekomorskim teritorijama. Pošto je želeo federalni okvir, Sengor protestuje kroz niz članaka. Na Sorboni 19. septembra počinje prvi Kongres crnačkih pisaca i umetnika. Sengor je 29. septembra izabran za gradonačelnika Tijesa u Senegalu. Le Seuil objavljuje Etiopike, zbirku pesama sa pogovorom koji daje ključ za razumevanje njegove poezije.

    Priredila i prevela:

    VESNA CAKELJIĆ



    ...

  4. #4

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    NDESE ILI "BLUZ"

    Proleće je nosilo sante na svim mojim raštrkanim
    bujicama
    Moji mladi sokovi su šikljali od prvih milovanja po nežnoj
    kori.
    A ipak sam usred jula sleplji od zime na polu.
    Moja krila lepeću i ranjavaju se o rešetke niskog neba
    Nijedan zrak ne prodire kroz taj gluvi svod moje čame.
    Kakav znak da pronađem? Kakvu ključnu odluku da
    donesem?
    I kako da dosegnem boga sa dalegim sulicama?
    Kraljevsko leto tamnošnjeg juga, stići ćeš, o da, prekasno, u
    jedan samrtnički septembar!
    U kojoj knjizi da nađem žar tvoga odseva?
    I na stranicama koje knjige, kojih nemogućih usana tvoju
    pomamnu ljubav?
    Zamara me nestrpljivo čekanje. Oh, šuštanje kiše na
    monotonom lišću!
    Sviraj mi samo "Samoću", Djuče, da plačem sve do sna.

  5. #5

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    1944. - 1959. POLITIČKE BORBE
    (nastavak)


    1957. BDS ulazi u Afričku konvenciju, koja okuplja više partija Francuske Zapadne Afrike. Sengor 18. oktobra stupa u brak sa Kolet Iber, Francuskinjom iz Versona, pored Kana u Normandiji. Bračni par će ubuduće provoditi letnji raspust na imanju u Versonu.
    1958. BDS se spaja sa drugim partijama u UPS (Union progressiste senegalaise), Senegalsku progresističku uniju. Sengor postaje član komisije za izradu ustava Pete Republike. De Gol namerava da napravi francusko-afričku zajednicu te priprema referendum u zapadnoafričkim zemljama nadajući se da će njegov projekat biti prihvaćen. Međutim, Afrikanci to ne žele. Sengor ipak podržava De Golov plan, ali je namerno odsutan u vreme De Golove posete Dakaru, gde narod na ulicama traži nezavisnost. Ipak sve zemlje sem Gvineje Seku Turea ulaze u Zajednicu.


    1959. Sengor je postavljen za De Golovog ministra savetnika. Paralelno se bavi afričkom politikom pokušavajući da uvuče više država bivše Francuske Zapadne Afrike u jednu federaciju. Uspeva da sagradi samo dvočlanu uniju sa Sudanom Modiboa Keite. Ovaj će biti šef vlade Federacije Malija, dok će Sengor voditi skupštinu. De Gol pristaje da ovoj federaciji da nezavisnost. Dakarski univerzitet, otvoren krajem te godine, donosi nadu u razvoj zasnovan na kulturi.

    ETIOPIKE


    NJUJORKU

    (za džez orkestar: solo truba)

    Njujorče! Najpre me zapanjila tvoja lepota, one visoke
    zlatne devojke dugih nogu.
    Tako bojažljiv najpre pred tvojim metalnoplavim očima,
    tvojim osmehom od inja
    Tako bojažljiv. I teskoba u dnu ulica sa soliterima
    Što bulji očima sovuljage sred pomračenja sunca.
    Sumporna tvoja svetlost i olovnosivi stubovi, čije glave
    gromom gruvaju nebo
    Soliteri što prkose ciklonima na svojim čeličnim mišićima
    i na koži kamene patine.
    Ali petnaest dana na ćelavim pločnicima Menhetna
    - Tek potkraj treće sedmice ščepa vas groznica jaguarskim
    skokom
    Petnaest dana bez ijednog bunara i pašnjaka, a sve ptice iz
    vazduha
    Na prečac padaju i umiru pod visokim pepelom na
    terasama.
    Nijednog smeha devojčice u cvatu, ni njene ruke u mojoj
    svežoj ruci,
    Nijedne materinske dojke, samo najlonske noge. Noge i
    dojke bez mirisa i znoja.
    Nijedne nežne reči jer nema usana, samo veštačka srca
    plaćena debelim novcem
    I nijedne knjige iz koje bih pročitao mudrost. Slikareva
    paleta cveta koralnim kristalima.
    Besane noći, o noći Menhetna! Tako uzburkane bludećim
    blescima, dok automobilske sirene urlaju praznim
    satima
    I dok mračne vode nose higijenske ljubavi, kao nabujale
    reke dečije leševe.

    II

    Došlo je vreme znakova i svođenja računa
    Njujorče! Vreme je dakle nebeske mane i isopa.
    Valja samo slušati Božje trombone, tvoje srce što bije u
    ritmu krvi, tvoje krvi.
    Video sam u harlemu koji bruji od zvukova od svečanih
    boja i vatrenih mirisa
    - Čas je za čaj kod raznosača-farmaceutskih-proizvoda
    Video sam kako se sprema svetkovina Noći na izmaku
    dana. Proglašavam noć istinitijom od dana.
    Čisti je čas kada na ulicama Božjom voljom klija život od
    pre pamtiveka
    Svi vodozemni elementi sijaju kao sunca.
    Harleme Harleme, evo šta sam video Harleme Harleme!
    Zeleni lahor žita što izbija iz pločnika obrađenih golim
    nogama plesača naroda Dan
    Bujne stražnjice svilene valove i grudi šiljke na koplju,
    balete lokvanja i starodrevnih maski
    Pod kopitima policijskih konja, manga ljubavi otkotrljana
    iz niskih kućica.
    I video sam duž trotoara, potoke belog ruma potoke crnog
    mleka u modroj magli cigara.
    Video sam nebo što uveče sneži cvetovima pamuka i
    krilima serafima i čelenkama čarobnjaka.
    Čuj Njujorče! O čuj svoj muški glas trube, svoj treperavi
    glas oboe, prigušenu teskobu svojih suza što padaju u
    krupnim krvavim ugrušcima
    Čuj kako u daljini bije tvoje noćno srce, ritam i krv tam -
    tama, tam - tam krv i tam - tam.

    III

    Njujorče! Kažem Njujorče, pusti da se uliva crna krv u
    tvoju krv
    Neka skine rđu s tvojih čeličnih članaka, kao neko ulje
    života
    Neka da tvojim mostovima obline bujnih stražnjica i
    gipkost lijana.
    Evo vraćaju se prastara vremena, ponovo stečeno
    jedinstvo pomirenja Lava Bika i Drveta
    Misao spojena s činom uho sa srcem znak sa smislom.
    Evo tvojih reka bučnih od kajmana mošusnog mirisa i
    lamantina opsenarskih očiju. I nikakve potrebe za
    izmišljanjem Sirena.
    Dovoljno je samo otvoriti oči ka dugi Aprila
    I uši, pre svega uši ka Bogu koji od jednog smeha
    saksofona beše stvorio nebo i zemlju za šest dana.
    A sedmog dana, usnio velikim crnačkim snom.

  6. #6

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    OVDE su Sengorove FOTOGRAFIJE od detinjstva pa nadalje.

    Do Muzeja afričke umetnosti u Beogradu, ne samo zbog senegalske kulture, nego zbog atmosfere koja godi svima koji vole kulturu tih prostora, lako se stiže kada se dođe u Beograd - iz Miloševe ulice se produži pravo, ka Topčiderskoj zvezdi (ne levo, ka Kući cveća, Dedinju i sl.) i onda se samo kaže . Prelep prostor, divne priče.





    ...

Slične teme

  1. Leopold Staf (Leopold Staff)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 16.02.2012, 19:02
  2. Leopold Sedar Senghor
    Autor DrinChe u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.06.2009, 20:05

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •