Srbija danas i sutra - Strana 24
Strana 24 od 27 PrvaPrva ... 142223242526 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 346 do 360 od ukupno 401
  1. #346

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    @ yossarian slažemo se mi da ne kažem u potpunosti, samo što ja nisam baš bukvalno i doslovce shvatio feđin tekst, kada malo pogledaš pozadina je ista samo što feđa ima malo radikalniji način da sve to iskritikuje. Ja nisam sklon da predviđam neku revoluciju, ali socijalni nemiri su odavno mogli (da ne napišem trebali) da se dogode ovde. Da se nešto mora menjati, mora. I to što pre.
    Мислим да је Феђин текст прилично промашен, и да више замагљује ствари него што их рашчишћава.
    Уместо да лепо каже како јесте, шта треба да се уради, он измишља неке "нове системе"... то је само скретање енергије у погрешном правцу.

    nije poenta u izmišljanju nekog novog sistema, već uvođenja pravde u ovaj postojeći. Nije bitan sistem, već njegova pravednost kako je u tekstu i napisao autor. Jer tebi je faktički bilo svejedno što si živeo u socijalizmu ili komunizmu ako si imao zadovoljavajući standard i pravedno društvo i državu. Isto važi i za kapitalizam. Ok je da postoje bogati ljudi ali nije ok da se bogatstvo stiče pljačkom, malverzacijama i otimanjem od usta građana.
    Као што си и рекао, ми се слажемо, али се с Феђом не слажем - некакво скретање у којекакве комуно-анархистичке приче сматрам контрапродуктивним. Ако се енергија незадовољних усмерава у нешто неизводљиво, типа "нови систем нигде виђен", то само олакшава притисак на владу.

    Сви они који се посвете анархизму или "антифашизму", или пак "неонацизму" су губитак у редовима опозиције против система, јер се обичан нормалан свет ограђује од њих. Као прича с навијачима - ко да се идентификује с хулиганима и дивљацима. И онда уместо да је отпор усмерен према систему, добијамо подршку систему у борби против насиља.

    upravo u ovome leži suština:

    Krade se i na zapadu, ali tamo bar prvo nahrane ljude i donekle vode računa o državi i narodu. Nije berluskoni ništa bolji od karića.
    Офкорс. А не, како смо се сложили, у изградњи комунизма

    e o tome i govorim. Zato je meni neshvatljivo da država stane iza nekoga ko brani da se u njegovom preduzeću osnuje radnički sindikat I sličnih njemu... Stranke ne bih upetljavao u ovu priču, od njih više ništa ne očekujem po ovom pitanju.
    Спрега политичара и крупног капитала, игнорисање закона... а велики број грађана Србије ће лепо да каже "шта ја имам с њиховом платом, ја хоћу да се пруга одблокира". Завади па владај.

    Моћ је у странкама, док се нешто не промени бар мало у странкама, неће ни у држави.

    prosto ne mogu da se ne setim ovoga

    youtube- mr. Putin vs oleg deripaska : "Идите и Подпишите" / "come here and sign"

    kada ovo budem video u srbiji
    Не наседај на те популистичке фазоне Добар је фазон и греје душу, али није то баш начин да се подигне стандард у друштву...

    jeste ali ne po svaku cenu i na gore... Rezultati reforme visokog obrazovanje će se videti kroz par godina a moj opšti utisak je da je sve to urađeno navrat-nanos.
    Питање је колико је оно што се учило на факултетима и досад имало практичну примену, а колико је учење ишло после факултета.
    Ако се сећаш сцене из Бољег живота, кад професор ликовног каже Терминатору, професору ваљда математике, физике... све то што их ви учите ће да стане у један јапански калкулатор, ја их учим неким вредностима у животу... или како већ би

    u praksi, u privredi se na jednog stručnjaka zaposli 3-5 maminih i tatinih sinova koji veze sa vezom nemaju a visoke škole su pozavršavali ovako i onako. Umesto da se zapošljavaju stručnjaci, odalze na rad u inostranstvo. Logično bi bilo da približavanjem evropi taj broj opada, da se više ljudi odluči za ostanak u svojoj državi a sve ide naopako. Tu mislim i na političku elitu, kada vidim ko se sve danas bavi politikom stomak mi se prevrne. Od tih i takvih, oni koji bi trebali da čine krem društva se povlače ili napuštaju zemlju. Nije sve u nezaposlenosti, ima nečega i u negativnoj selekciji što je na žalost naša odlika decenijama u nazad...
    Ништа чудно, ништа невиђено - корупција. Девет година после пада Милошевића Србија је најстрашније корумпирана земља.

    Отуд све ове приче о ратовима, геноцидима, фашистима, навијачима, хулиганима... да се не види да је цар го.
    Да се не види да је Србија 9 година после рушења СПСа и ЈУЛа у власти лопова као што је била и пре тога.
    Отуд она жвака за лудака да народ у Србији мора да промени начин размишљања, јер ето ми смо јако мимо света, па морамо да се променимо 360 степени јер једемо прасетину и пијемо шљивовицу, пљујемо по улици, не волимо да радимо... треба да се промени цео народ, а не власт и систем... и тако неки министар, чини ми се Динкић, прича како ми морамо да се одвикнемо да за 100 евра мита добијемо нешто што нам не припада... ало соме, власт треба да омогући да се не може за 100 евра добити нешто што ти не припада, али и да се без динара добије оно што ти припада бесплатно.

    Корупција није само директна крађа државних пара, корупција је и намештање радних места рођацима, пријатељима или страначким колегама, јер и тако он нешто што је државно (а радно место је и новац) даје некоме коме не припада или коме не следује.

    То је нешто чиме се Бранкица не бави. Просечна посета на утакмици у Србији је 400-500 људи, али ето, хулиганизам проблем у мајчину. Навијачи Рада носе заставу Љотићеве СДК... куку & леле... не може геј парада да се одржи, о страхоте о трагедије...

    Крем друштва... код нас постоји то схватање да неком припада да буде крем друштва, зато што је леп, паметан, образован, поштен... то тако не иде. Има нас 10 милиона, мораш да се избориш.
    Кад су се последњи пут ти несуђени кремаши организовали и предузели било шта? Или чекају да им се додели место које им "по природном праву припада"... па онда и они пљују народ, да има власт какву заслужује... најлакше је кривити народ за све.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  2. #347

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat yossarian kaže: Pogledaj poruku
    Спрега политичара и крупног капитала, игнорисање закона... а велики број грађана Србије ће лепо да каже "шта ја имам с њиховом платом, ја хоћу да се пруга одблокира". Завади па владај.
    E, ovo je jako bitan segment! Sad baš kada su taksisti blokirali grad ili blokada pruge kod Lapova, a narod asmo gleda tu stranu - gda sad nađoše da blokiraju, kasniću na posao itd. Nema zajedničkog cilja pa ni okupljanja oko zajedničkog cilja, evo sad kada su bili zadnji studentski protesti se dobro videlo to nejedinstvo. Zato i smatram da je neophodan jak radnički sindikat npr. U Italiji, kada se štrajkuje štrajkuju svi! Baš kao i naši advokati, a radnici totalno neorganizovani kao razbijena vojska. Dobrim delom smo i sami krivi.

    Не наседај на те популистичке фазоне Добар је фазон и греје душу, али није то баш начин да се подигне стандард у друштву...
    Ne, ali je odličan način da se reše neka krupna pitanja a kako kod nas kupci preduzeća ne ispunjavaju obaveze koje su prihvatili prilikom privatizacije... voleo bih da vidim šefa države da počupa uši tajkunima i da ih stavi pod svoju šapu a ne obrnuto ili da to bude uzajamno. Naravno da je za to potrebna debela politička stabilnost i moć, ali opet voleo bih da vidim jednoga dana


    Питање је колико је оно што се учило на факултетима и досад имало практичну примену, а колико је учење ишло после факултета.
    Ако се сећаш сцене из Бољег живота, кад професор ликовног каже Терминатору, професору ваљда математике, физике... све то што их ви учите ће да стане у један јапански калкулатор, ја их учим неким вредностима у животу... или како већ би
    Stručnjak se nadograđuje i uči celog života, fakultet je jedna dobra osnova za ulazak u praksu. A kada neko prođe kroz fakultet a fakultet ne prođe kroz njega dešava se ono što sam naveo - jedan radi a pet prima platu.

    Za ostalo to sam manje više napisao na temi o B92, a krem društva bi trebala da čini elita a ne laktaši, mamini i tatini sinovi i ćerkice, vojnici režima i ostali. Kod nas je sve ispolitizovano, to je najveći problem. Problem je i što nema ko političare da otera odande gde im nije mesto. Zašto bi se npr funkcioneri u javnim preduzećima postavljali i smenjivali po političkoj pripadnosti i zaslugama. Sve je ispolitizovano pa i ono što ne bi smelo (pravosuđe npr).

    I onda kada apliciraš za neki posao za koji si se školovao traže ti toliko i toliko novca ili da se učlaniš u tu i tu stranku. Pa ko ne bi popizdeo?! Da prestaneš da misliš svojom glavom i da radiš kako ti se iz vrha partije kaže...



  3. #348

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Hronologija 2009



    Jedna godina odlazi u pelerini od katrana i perja, besnimo na nju jer nam nije pružila dovoljno užitaka (koje, stojim vam dobar, nismo ni zaslužili), dok drugoj titramo obline, sipamo šapanjeru dobrodošlice u ime dugovečnosti njenog zavodništva. Da vidimo onda, pre nego što podvučemo crtu ispod naših pompeznih (ne)ispunjenja, šta nam se događalo u godini duge devetke u kojoj se potvrdilo da nekome olovo pliva, dok drugome i slama tone.

    Januar

    Dok je naciji glava bila bubrela od mamurluka, procureo je RTB Bor, pa je koncentracija sumpor - dioksida poskočila 110 puta. Julija Timoščenko je potpuno batalila doterivanje punđe, jer su Rusi zapečatili gasovodne cevi rešeni da smrzotinom pomore pola Evrope (i slovensku braću, usput). Obama je obradovao vaskoliku crnčad postavši predsednik Amerike i odmah stavio katanac na zatvor Gvantanamo gde su se marinci poigravali inkvizicijskim spravicama.

    Šef španske diplomatije zapazio je da srpska vlada polako izlazi iz pelena, premda i dalje ne ume baš sve fiziološke potrebe uskladiti s očekivanjem vaspitača iz evropskog zabavišta naroda.

    U skupštini Srbije vitlalo se kalendarom na kom se Vojvodina već zarepubličila, ali su na tu ujdurmu Organi ostali pasivni. Naš Parobrod Reks zauvek je napustio Bogdan Tirnanić. Oko nekih hanova pokoškali su se Suljini i Rasimovi Muslimani, ali ih je ubrzo, uz kahfu, rahatlokum i gajtan od čiste svile pomirio veliki sedokosi kalif. U isto vreme u majčici Turskoj proradio je TV kanal koji će celodnevno program emitovati na kurdskom jeziku. Ko misli da je to pepeo i dim, nek zamisli fudbalske prenose na albanskom usred Tijanićevog servisarijuma.

    Februar

    Kapetan Dragan se opirao drugom dolasku međ Hrvate, ali je to australijski sud prenebregao. No sprska paranormalna osveta (feat. i Tesline tajne zrake) bila je silna, pa je zemlju koja Vasiljković - kapetanu preti sindžirima zadesio višednevni šumski požar s puno žrtava.

    Na Sretenje je Mirko Cvetković konačno na junačke grudi pribio činjenicu da je premijer i najavio da će se naša vlada pred svetskom ekonomskom krizom propeti na zadnje noge uz program: Biće gaće, ali ne znam kad će! Gaspromnjeft je pljucnuo 400 miliona evra za NIS, a svaki Srbin koji zna u pare je na trenutak prestao sastavljati reprezentaciju ne bi li odmerio ugojenost ruske ponude.

    Članovi RIK-a su se, za razliku od baćuške, zabrojali i na svoje honorare nakalemili nule. Posle su se svi kolektivno pravili da luk nisu jeli ni primicali nosu, bilo je i ostavki, ali je samo ministarka pravde vratila ćapljenu sumu, dok su ostali prevideli tu sitnicu.

    Efemernostima se nije bavilo ni 8 000 funkcionera (ljudstvo za kojim vapi i fudbalski derbi) zaboravivših da prijave svoju imovinu. Pomalo se i hapsilo povodom korupcije pri otimačini vojnih stanova i lažnih kredita. Ne znamo za dobre, ali su loši i zli ostali nedodirljivi, šte je muzički pokrio Enio Morikone u Areni. U Pnom Penu počelo je suđenje dostupnom vođi Crvenih Kmera, koji na dušu nanizaše 1,7 miliona mrtvih.

    Budžet je tuberanski iskašljao 900 000 zelembaća koji će pripomoći studentu Brajanu da zaboravi kako Miladin Kovačević, novi idol ratoborne mladeži i položajnik u skupštini, mariše. I u februaru su nas najbolji napuštali - umro je osnivač FEST-a Milutin Čolić.

    Mart

    Sud u Kosovskoj Mitrovici bio je pod blokadom, a lažna država Kosova po ko zna koji put zajahala je bure baruta. Toma je, lako kao da ore sneg, iz SRS-a svojih sedam poslaničkih jarića prevukao u berluskonijevski nazvanu udrugu Napred Srbijo.

    Rahabilitovana je glumica Žanka Stokić, a svoj srećni pravosudni dan imao je i bivši obaveštajac Bracan koga upućenost u pripremu ubistva Ivana Stambolića nije koštala ni dve godine robije. Ali je zato upravitelj Zabele, usled propusta u pomenutom slučaju, ostao bez fotelje s točkićima.

    Albanac kome je sud u Prištini zbog podmetanja eksploziva u niški autobus i ubistva 12 ljudi odrapio 40 godina robije, volšebno je pušten usled pobačaja dokaza. Saobraćajna mafija je nagraisala, a do isteka godine svoj kraj u mukama videće još drumska i đumrugdžijska, dok će netaknute ostati šibicarska i baboseračka koza nostra. Za trinaest optuženih za zločin na Ovčari spremljeno je 193 godine zatvora, što je otprilike saglasno broju žrtava.

    Mesec je zapaprio pripadnik interventne kome su se komplikovana pravila službe zamrsila u glavi, pa je umesto da mu zatraži ličnu kartu, mladiću sasuo olovo u glavu. Kragujevčani su konačno skrpili prvi fijat punto, a Beograđani i ostali koji vole megalovanske kupovine su dobili tržni centar Ušće koji se skupio na 130 000 kvadrata.

    April

    Biskupi su pozvali papu da navrne i u Srbiju, NATO se usrećio primivši Hrvatsku i Albaniju, a Helsinški odbor i kamaradi su pokazali da jedini istrajavaju na mukotrpnom putu čitanja Čosićevih dela, kome se u novoj knjizi, kao brabonjak na situ, zaglavio poziv na versku i rasnu netrpeljivost. Pod istom optužbom u Trstu je uhićen Goran Davidović koji je otišao put Apenina zaboraviviši da odleži jednogodišnju kaznu. Stroge sproću Firera italijanske vlasti su odustale od kopanja po sumnjivoj prošlosti Mila Đukanovića.

    U aprilu su dolijali još Joca Amsterdam i pomalo zapostavljeni Gazda Jezda za koga stare devizne štediše imaju 190 miliona razloga da ga se svaki dan sete.

    Valjevčani su propratili i četvrto mafijaško ubistvo u 2009, a raški sindikalista je gladnom državnom paščetu, koje bi celu ruku, bacio svoj odsečeni prst.

    Iz Meksika javljeno je da su izvoleli izolovati grip domuz tipa AH1N1 koji će do kraja godine pokokati 8 hiljada ljudi (hroničnih i običnih). Naši medicinari su prvi naručili vakcinu, ali će je zato, kad se ispostavi da je nepotrebna, poslednji otkazati.

    U Beogradu se, posle dvadeset godina, ukazao sveti Ante Marković koga su, za razliku od devedesetih kad je spaljivan na tihanoj vatri, ovog puta nosili na rukama.

    Maj

    U maju, kad bulbuli pjevaju, zločinitelj Glavaš, koji je srpske civile u ratu častio koktelima iz akumulatora, pretrčao je sporu hrvatsku pravdu i otišao, hadžićevski lako, tamo gde ga vole, u Herceg Bosnu.

    Bez ikakvih poteškoća je i izvesni D.M. vansudski loše poravnan, ušetao u predsedništvo Srbije, rešen da se raznese kašikarama. Nešto jačim kalibrom je tata Dokić zapretio australijskoj ambasadorki, pa je poslat na zatvorsko hlađenje, gde je već, prstiju oprljenih od izgorele američke bandijere, svoje plevljenje luka započeo anarhista kivan na Bajdenovu vizitu.

    Kinezi su, komunistički iskreno (doduše s 365 dana zakašnjenja) priznali da je zemljotres u Sečuanu odneo 90 000 žrtava, Severna Koreja se opet igrala nuklearnih pokusa, a Tadić je navabio preostalog poljskog blizanca s funkcijom za podršku kosovskoj strategiji.

    Gasovod Južni bok počeo je da curka iz mašte, poker žena je premijerno ušao u kuvajtski parlament, na Pozorju je pobedila predstava Brod za lutke, a (b)ubice iz narkomanskih glava su, uz lopatanje po turu i njihanje mantije, isterivali pop Peranović i njegovi golaći u bermudama. Otac - ašonosac uskoro je i smenjen s funkcije Karađoza Crne ( i mutne) Reke.

    Jun

    Srbijanski poslanici (a među njima, dakako, ima i nepismenih) su našavši elektronsku prečicu da dođu do svojih krvavo (od kafanskih šuljeva) zarađenih dnevnica održali prvu sednicu kljucajući po tastaturama računara.

    Legiji je oduzeto pola kućerine stečene na zelenašenju, pretnjama i pucanju u živo meso, ali mu je država još neko vreme halalila, kao zaslužnom građaninu, oko 190 kvadrata.

    Mesić obećao da će tajni spiskovi optuženih za ratne zločine nad jaganjcima Hrvatima izaći iz konspirativne magle.

    Samit evropskih lidera paralisao je vojvođanski glavni grad, a kod bivšeg poslanika pronađeno je 5,5 kilograma eksploziva, isključivo, kako je braneći se tvrdio, za lične svrhe i kućno prangijanje.

    U planu je bilo merenje ratnog otrova u medijima iz devedesetih, kad su i crtaći sinhronizovani da na vreme razviju mržnju među najmlađima, a umrli su Olja Ivanjicki (pod razjašnjenim) i Majkl Džekson (pod nerazjašnjenim okolnostima). Za razliku od njih dvoje, večni mir nisu imali pokojnici na groblju u Staparu, gde je neko razvalio oko 200 nadgrobnih ploča.

    Jul


    Mesec je počeo hlebom i solju dobrodošlice na Univerzijadi, a završio se svetski iskovanim zlatom oko vrata Higlove i Čavića.

    Iz političkog života je rogove i funkcije u kućicu uvukao Ivo Sanader, ali se zato, posle tri decenije samoizgnanstva, ukazala Titova Ličanka da preuzme ličnu kartu i pasoš. Iste hologramske hartije narednih 13 godina neće trebati sandžačkom vođi vehabija koji će svoje džihadske snove krijumčariti iza rešetaka.

    Stotinak NVO je pritiskalo Tadića da 11.jul prihvati kao dan sećanja na žrtve srebreničkog masakra. Medvedev je ugostio Obamu, a Evropljani, naduti od slabog protoka ruskih gasova, su dogovorili s Turcima izgradnju Nabuka.

    Vuk Jeremić je napustio samit u Dubrovniku, protestujući što su ga organizatori posadili za govornicu istog dana kad je mikrofon imao biti upljuvan i od predstavnika Prištine. U Novom Pazaru su se posle gotovo punoletnog neprijateljstva rukovali Ugljanin i Ljajić, ali nije bilo nikog da na Egzitu prihvati ruku Englezu koji je pao pa se ubio niz Petrovaradinsku tvrđavu za vreme postdelirijumskog mokrenja.

    Avgust

    Kod Lapova je u saobraćajci stradala nekada prva srpska bankarka Borka Vučić, tvorac Miloševićevog nezaboravnog monetarnog (dvizze, dvizee) čuda.

    Brbljivi (i, ispostavilo se, bezopasni) kabadahija Siniša Vučinić pretio je da će pobosti krstaču iznad dvojca M.Vasić Ž.Korać, a tim putem krenuo je gradonačelnik Podgorice koji je izbubecao glodura tamošnjih Vijesti.

    Iskopana je cisterna u kojoj ovog puta nisu bili leševi ubijenih, već tovari bombi, minobacača, mina, džebane za neko planirano vatreno uklještenje.

    Da je pravda spora i kljakava pokazao je slučaj 90 ogodišnjeg SS oficira koji je, slabo svestan veka i propasti rajha, u Italiji osuđen na doživotnu robiju.

    Mnogo se govorilo o trgovini organima zarobljenih Srba s Kosova, a albanske vlasti su, komentrišući izvode iz knjige gospoje del Ponte, kočijaški lajavi vokabular zajmile od Šešelja.

    Vaterpolisti su pokazali da se ipak bolje snalazimo u vodi, nego na suvom, pa su nam izronili zlato na svetskom prvenstvu, završen je sabor trube i napijanja u Guči, tajfun je zaljuljao Tajland, Ušće Luiza M. Čikone, a srpsku privredu MMF davši nam džakče kredita od kog, kad ga rasparamo, možemo ispresti jednu vrlo upotrebljivu omču.

    Septembar

    Svečano otvorena škola na Palama dobila generičko ime Srbija, što je inspirisalo Emira K. da u svom drvengradskom carstvu vrtić nazove po unca unca pedagogu dr Neletu Karajliću. Mržnja ne poznaje granice, te su naše gimnazijalce u Pragu ka autobusu potisnuli ratoborni vršnjaci iz Zadra.

    Direktorka iz jedne od firmi posvećenih dobrobiti srpskih munjovoznih železnica novac predviđen za podmazivanje šina i zamenu federa u kušet kolima potrošila na premazivanje sopstvenog lica i bunde od nakostrešene mačke.

    Vlasnik izgorele fabrike tekstila iz Prokuplja ostvario varijantu vorholovskog proročanstva da će svako doživeti svojih 15 minuta samosakaćenja i sudskim spisima u ročištu s Dunav osiguranjem priložio (nakon junske seče) još jedan prst, pa mu je ostalo osam priručnih mogućnosti da se, radiklanom taktikom, domogne pravde.

    Vlasnik dva najlepljivija dnevna tabloida, koji je zgnječio žulj jednoj muzikalnoj političkoj figurici, ekspresno doveden u pritvor.

    U isto vreme navijači Partizana gostoprimljivo (ali i do smrti) umlatili navijača Tuluza koga su privukle priče o širokoj srpskoj miroljubivoj duši.

    Otkazana je Parada ponosa, rehabilitovan je i na stranu pobednika prevučen Dragiša Cvetković, a u užičkom Prvom partizanu, ovog puta bez NATO opaljenja s neba, skladište municije letelo je u vazduh ubivši sedam radnika.

    Oktobar

    Dvanaest meseci crnačkog zalaganja bilo je potrebno velikom O.Baraku da poluči Nobela za mir, dok je nimalo akademsku šipku u glavu dobio dekan novosadskog Medicinskog fakulteta. Naši loptaši su pregazili Rumunje kao plitak potok, a premijerske uzdanice na tromeđi Srbije, Crne Gore i Hrvatske rešile da upale mešalice za izgradnju puta Boljare Bar, pa ćemo uskoro (ukusno je grožđe s vrba) za cirka četiri sata stizati od Beograda do Bara da ukvasimo gaće i ostalo junačko oružje.

    Službenim paljanskim zrakoplovom znatno brže iz Švedske stigla heroina Biki Plavšić koju je pažljivi Mile D. za ručicu uveo u vračarski stan.

    Burno je bilo i na vodi, jer je Tisom plovila mala krijumčarska barka s koje je u rečni mulj fatalno skliznulo 15 albanskih emigranata.

    Dan oslobođenja Beograda uveličao je (ne i bukvalno) Mitke Medvedev kome smo naboli orden, a on nam se revanširao obećanjima, dolarskim kreditima i pridikom koja je naježila desničarske dlačice na leđima - da ne treba dželate pretvarati u patriote.

    U nikotinskoj akciji Morava uhapšeni brojni dileri droge, uglavnom sitne ribe pljuckavice.

    Novembar

    Ministri EU najavili da će nam ukinuti vize, a za to dobili obećanje da nas treptaj oka deli od trenutka kad će Mladić i Hadžić grebati haške manjerke.

    U Prištini Srblji opet ignorisali biračke kutije, Klinton otkrio sopstveni brončani odlivak, a Hašim Tači optužen da je, zarad izbornih preimućstava, ubijao i strašio političke oponente. Razrešen granični spori spor Hrvatske i Slovenije, a naša vlada obećala da će penzionerski dobar tek namiriti nekom novčanom klin čorbom, i tako odobrovoljiti škrte parodavce iz MMF-a.

    U skupštini se, glumeći Pepeljugu, izula radikalska poslanica i zafrljačila salonku ka predsedavajućoj Čomićki, koja joj je, vođenjem sednice o statutu Vojvodine, iziritirala kurje oči.

    Malo pre Milorada Pavića, preminuo patrijarh Pavle, koga je u bolu i dostojanstvu ispratilo preko pola miliona ožalošćenih građana. Na sahrani je svojom besedom prisutnima suzne žlezde mestobljusiteljski razdražio mitropolit Amfilohije, poznat i po zlurado probranim rečima nad odrom premijera Đinđića.

    Tadić otvorio naš Bondstil - vojnu bazu smeštenu na planini pretećeg imena Cepotini.

    Za pronevere pri javnim budžetskim nabavkama zatresli smo goru, a isterali računovodstvene miševe koji su poslati, kao jedini krivci, na vaspitnu doobuku.

    Decembar

    Huligani pretili smrću novinarki Brankici Stanković koja se bavila njihovim kriminalnim repandžama, a povodom toga Uroš Đurić citirao Bukovskog: Hrabrost je pitanje stila u situaciji kad nemate nikakve šanse. Na raspravi pred međunarodnim sudom pravde u Hagu, po mišljenju naših predstavnika sapetih metaforama iz rodovskog društva Bugari opet zabili Srbima nož u leđa. Usvojen strog zakon o saobraćaju, pa su naši havarisani putevi na tren odahnuli, a Dinkić je od obećanog golemog privatizacijskog roda građanima na Badnji dan obećao ucrvak od 1 700 dinara, premali da se s njim uzbrišu tvrdokorne novčane mrlje, ali dovoljno moćan da poremeti stabilnost evra.

    Reizbor sudija izazvao paniku među Talijinim skutonoscima, dok smo podnosili zvanično umoljenije da i naš slabašni državni organizam bude priključen na respiratore Evropske unije. Burno se slavio odlazak 2009, a u jednom ruskom gradu eksplodirao vatromet i usmrtio 117 uzvanica na krvavom banketu.

    Ali, evo, sve čeprkavši po smetlištu minulog, kokodačući uđosmo i u 2010. Valjaju se novi dani; ko ih preživi veličaće ih, ili, pre će biti, olajavati u isto doba sledeće godine. U svakom slučaju nije sigurno da će nas sopstvene i tuđe greške ojačati, jer čovek se uči dok je živ, a umre kao budala!

    Predrag Ž. Vajagić
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #349

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Razmišljah da li da ovo stavim u neku "šaljivu" temu, ali mislim da je ovo slika i prilika upravo za ovu, tužnu temu.


    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  5. #350

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    yossarian kaže:
    Спрега политичара и крупног капитала, игнорисање закона... а велики број грађана Србије ће лепо да каже "шта ја имам с њиховом платом, ја хоћу да се пруга одблокира". Завади па владај.
    Само бих допунио, није само у завади, већ и све отми, па ће онај ко има кришку леба бити пуно богатији од онога ко нема, па ће цена неморала сукцесивно опасти.

    Познајући овај мој народ проћи ће ови који то спроводе и раде, горе него Милошевић 2000 год, и то без динара, долара или еура страног мита !!!!

  6. #351

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Pozivam sve dobronamerne ljude na svakodnevne mirne podnevne proteste ( 12h ) ispred skupstine sa zahtevom za uvodjenje evra ili srpskog zlatnika, podelu plata svim radnicima u iznosu od 1500 evra - penzionerima 1000 evra - iz sredstava NBS koja bi se kasnije obrtala prema uspesnosti svake firme ( time bi se visestruko povecali dodaci, socijalna pomoc... ) i oduzimanje imovine svim odgovornim licima iz bivse i sadasnje vlasti i podelu iste svim gradjanima Srbije bas kao sto je to ucinjeno sa akcijama ali ovaj put u punom iznosu ( prema nekim procenama svakom gradjaninu bi na ovaj nacin bilo isplaceno 20 000 evra ). Dosta je bilo laganja tzv. strucnjaka placenika - Nema razloga da Srbija ima manje plate i pad kursa u odnosu na npr. Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Crnu Goru... zato sto Srbija ima mnogo vise prirodnih bogatstava, pametnih ljudi ( naucnika )... Nesto do ovoga je dokazao i pokojni premijer Djindjic za cije vladavine je kurs bio stabilan ( 2000god. 1eura=60din, mart 2003god. 1euro=61din. ) a svaka druga-treca plata povecana.
    Ajmo, ajde svi ispred skupstine makar na minut -dva ( toliko moze svako - van smene, nezaposleni, penzioneri...- a narocito oni kojima umiru tesko bolesna deca samo zato sto nemaju para ni za najosnovnije lecenje koje je dostupno u zemljama sa mnogo manjim privrednim potencijalom, imaju kredite za vratom... ). Zar neko ima srca da posmatra kako nam decenijama bespotrebno umire hiljade dece..., plate topi pad kursa dinara...
    Sve do ispunjenja zahteva.
    Sirite ovaj poziv prijateljima, firmama, fakultetima, pp-ima, medijima, navijacima i njihovim forumima...

  7. #352

    Odgovor: Srbija jucheR, danas i sutra..

    Prilog kulturi sećanja

    Mesec mart u Srbiji



    U novijoj srpskoj istoriji, najviše datuma kada se svako od nas seća gde je bio i šta je radio bilo je u martu. Tu su prve velike demonstracije opozicije 9. marta 1991, početak NATO bombardovanja 24. marta 1999, ubistvo Zorana Đinđića 12. marta 2003, smrt Slobodana Miloševića 11. marta 2006 Stariji sigurno pamte i demonstracije protiv pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu 27. marta 1941. godine. Moglo bi se reći da na ovim prostorima tragične martovske Ide iz starog Rima traju celog meseca, mada značajni martovski datumi u Srbiji u XIX veku nisu tako nešto najavljivali

    Naime, 5. marta 1832. otvorena je prva štamparija u Beogradu, a osmog marta 1846. otvoreno je prvo Srpsko čitalište. Drugi srpsko-turski rat, koji je Srbiji doneo teritorijalno proširenje za četiri okruga i međunarodno priznanje na Berlinskom kongresu, završen je 1. marta 1878. Pored kulture i teritorijalnog širenja, nekoliko godina kasnije u istom mesecu Srbija je napravila još jedan krupan korak napred. U Beču je 28. marta 1881. potpisana "Železnička konvencija" o izgradnji pruge BeogradNiš. Kao dopuna znacima napretka, 31. marta 1892. Srbija je, kao jedna od prvih evropskih zemalja, donela zakon o pomaganju sporta izvan škola.

    Olujni martovski dani počeli su sredinom XX veka. Krunski savet Kraljevine Jugoslavije je 6. marta 1941. doneo odluku da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu Nemačke, Italije i Japana, a 25. marta je Jugoslavija zvanično i pristupila paktu. Dva dana posle toga, 27. marta, u Beogradu je grupa oficira vojnim udarom svrgnula regenta princa Pavla Karađorđevića i na presto je doveden maloletni kralj Petar II Karađorđević. Zbačena je vlada Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka i obrazovana nova, s generalom Dušanom Simovićem na čelu. Čim se saznalo za puč, ljudi su u velikom broju izašli na ulice. Pevane su patriotske pesme, tražilo se raskidanje Trojnog pakta, uzvikivane su parole, a najčuvenije su bile "Bolje rat nego pakt" i "Bolje grob nego rob". Demonstranti su nosili jugoslovenske, engleske, francuske, američke, sovjetske zastave, a posle vesti o poništavanju pakta, Adolf Hitler je odlučio da napadne Jugoslaviju.

    Mada je Drugi svetski rat na teritoriji Jugoslavije okončan 15. maja 1945, možda je nekome izgledalo da su ratni dani simbolično završeni tek 13. marta 1946, kada su pripadnici Udbe uhapsili Dragoljuba Dražu Mihailovića. Mihailović je kasnije osuđen na smrt i streljan, a priča o traženju Dražinog groba je po ko zna koji put aktivirana ovih dana.

    U narednim mirnim decenijama, ubedljivo najznačajniji datum u mesecu boga rata bio je Dan žena, 8. mart, a jedini ispadi dešavali su se na kolektivnim proslavama. Po tadašnjim podacima medicinskih službi, 8. marta je bilo više teško alkoholisanih osoba nego posle proslave Nove godine. A onda su došle osamdesete.

    DEMONSTRACIJE, MITINZI I RATOVI: U Prištini su 11. marta 1981. izbile demonstracije kosovskih Albanaca, koje su u narednim nedeljama zahvatile celo Kosovo, a glavne parole bile su "Kosovo republika", "Trepča radi, Beograd se gradi", "Sloboda, ravnopravnost, demokratija", "Kosovo Kosovarima". U brojnim sukobima policije, vojske i demonstranata je, prema zvaničnoj verziji, poginulo 11 osoba, dok je uhapšeno 4200 ljudi. Za mnoge je 1981. bila šok, prvi znak da u tadašnjoj naizgled savršenoj SFRJ nešto nije u redu, ali to je bio tek početak olovnih godina i teških martovskih dana.

    Nekoliko godina kasnije se baš na Kosovu Milošević javio Srbima, da bi već 2. marta 1988. ispred zgrade Skupštine, na najvećem dotadašnjem mitingu (mitinzi su tek postajali srpska tradicija), studentima koji su pohrlili da čuju novog vožda i Srbima koji su došli sa Kosova poručio: "Želim da vam kažem da će oni koji su se poslužili ljudima da manipulišu, radi ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije, biti kažnjeni i uhapšeni!" Iz mase se čulo skandiranje "Uhapsite Vlasija!", a Slobodan Milošević je na to izgovorio reči kojima je opet zadivio veći deo tada punoletnih Srba: "Ne čujem dobro, ali uhapsiću!"

    Sledeće godine, 28. marta 1989, u Beogradu su proglašeni amandmani na Ustav Srbije, kojima su pokrajinama oduzeti mogućnost veta na ustavne promene u Srbiji i deo zakonodavnih, upravnih i sudskih funkcija. Ustavni amandmani su na Kosovu ispraćeni masovnim demonstracijama Albanaca i sukobima sa policijom. Poginula su 22 demonstranta i dva policajca, a u Beogradu su u čast amandmana održane brojne proslave i rok koncerti.

    Pesme su ubrzo zastale u grlu, a Milošević se za neke oduševljene sledbenike preko noći premetnuo u demona. Prve velike demonstracije protiv vlasti održane su na beogradskom Trgu Republike 9. marta 1991. Glavni zahtev bio je ostavka direktora i četiri urednika državne televizije. Sa terase Narodnog pozorišta okupljenim građanima obratili su se lideri opozicije, a policija je pokušala da rastera demonstrante suzavcem i vodenim topovima. U sukobima policije i demonstranata bilo je puno povređenih na obe strane, a poginuli su demonstrant Branislav Milinović i policajac Nedeljko Kosović. Na ulicama glavnog grada 10. marta pojavili su se i tenkovi, zabranjen je rad radija B92 i NTV-a Studio B. Protesti su se nastavili i narednih dana, demonstracijama su se pridružili i studenti kod Terazijske česme, gde je proteste vodio glumac Branislav Lečić, koji se na česmu popeo da održi govor i na njoj ostao narednih nekoliko dana.

    Na Ušću je 11. marta održan prvi "kontramiting" u organizaciji SPS-a, na kome je učesnike, mahom starije, tadašnji ministar industrije Dušan Matković pozvao da krenu sa Ušća i obračunaju se sa "huliganima" na Terazijama. Prisutni ga nisu poslušali mada su mnogi poziv propratili odobravanjem, glasno tražeći da im se da i oružje. Na mitingu su govorili i Petar Škundrić, akademik Mihailo Marković, Živorad Igić i Radoman Božović.

    Ostavke na TV Beogradu su podnesene, demonstracije su utihnule, a podela oružja i mitingašima i kontramitingašima je počela uskoro, zbog nekih drugih razloga. Mada je na sednici Predsedništva SFRJ 21. marta iste godine postignut dogovor da predsednici republika započnu pregovore o budućnosti savezne države (prvi od ukupno šest takvih susreta održan je 28. marta u Splitu), najvažniji sastanak "na vrhu" održan je 25. marta, i to tajno.

    Na sastanku u Karađorđevu, nikad zvanično potvrđenom, predsednici Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, dogovorili su se o podeli Bosne i Hercegovine i o rušenju vlade premijera Ante Markovića. Šta je još dogovor značio, videlo se veoma brzo.

    Na Plitvicama je 31. marta 1991. izbio prvi sukob između hrvatske policije i naoružanih Srba u kome su pale žrtve. Poginuli su jedan hrvatski policajac i jedan pripadnik srpskih snaga, a 20 ljudi je ranjeno. Kontrolu su posle toga preuzele jedinice JNA i razdvojile sukobljene snage, ali ludilo je krenulo, a 31. mart 1991. uzima se kao početak rata u Hrvatskoj. U sledećih pet godina, i martovski i drugi dani bili su sivi, teški i krvavi.

    NOVI RATOVI, POGROM, ATENTAT: Beogradski studenti su šetnjom centrom grada 20. marta 1997. proslavili poslednji dan studentskog protesta koji je počeo 20. novembra 1996. zbog falsifikovanja rezultata lokalnih izbora u Srbiji, ali razloga za proslavu nije bilo mnogo, što će se ubrzo pokazati.

    Već sledeće godine, 4. marta 1998, u sukobima srpskih snaga bezbednosti i naoružanih Albanaca na području Drenice poginulo je više desetina ljudi. Počele su masovne demonstracije kosovskih Albanaca širom Kosova, a nova oružana sila na tom prostoru, Oslobodilačka vojska Kosova, pozvala je sunarodnike da joj se pridruže. Savet NATO-a u Briselu je ocenio da Kosovo nije samo unutrašnje pitanje SR Jugoslavije, već i međunarodne zajednice.

    Da je NATO zaista shvatio Kosovo kao svoje unutrašnje pitanje pokazalo se sledeće godine. Na Kosovu su se u martu 1999. pojačali sukobi srpskih snaga bezbednosti i pripadnika OVK. Posle propasti pregovora u Rambujeu i odbijanja Slobodana Miloševića da prihvati mirovni plan za Kosovo, koji je uključivao i razmeštanje stranih trupa u pokrajini, 23. marta je generalni sekretar NATO-a Havijer Solana aktivirao naredbu o početku vazdušnih udara na Jugoslaviju.

    Sirene koje su označile prve vazdušne udare NATO-a oglasile su se 24. marta u 20 časova. Bombardovanje je trajalo sledećih 78 dana, a tačan broj poginulih i ranjenih nije nikada utvrđen. Procenjuje se da je poginulo preko 1000 ljudi, više hiljada je ranjeno, teško su oštećeni infrastruktura, vojni i civilni objekti.

    Burni martovski dani nastavili su se i u novom milenijumu. Mada je bivši predsednik Srbije i SR Jugoslavije Slobodan Milošević zvanično uhapšen 1. aprila 2001, njegovo hapšenje je počelo još 30. marta. Tog dana je Branislav Ivković, tadašnji šef poslaničke grupe SPS-a u Skupštini, izašao za govornicu i rekao da se prema rezidenciji Mir u Užičkoj ulici uputila kolona policijskih vozila. Poslanici SPS-a su napustili Skupštinu i otišli među pristalice u Užičkoj ulici, koje su demonstrirale oko kuće poručujući da će braniti Miloševića. U sledećih 36 sati mučnog natezanja, ispred kuće u Užičkoj su malobrojne, mahom starije pristalice Miloševića skandirale i demonstrirale, dolazili su i odlazili navijači da ih rasteraju, dolazila je i odlazila policija, u kući su se ređali funkcioneri SPS-a i kojekakvi živopisni likovi poput Siniše Vučinića, da bi se agonija oko hapšenja konačno završila u prvim jutarnjim satima 1. aprila. Milošević je odveden u centralni zatvor u Bačvanskoj, 28. juna je prebačen u Hag, odakle se neće vratiti.

    Mada se Jugoslavija odavno raspala, njen zvaničan kraj je objavljen 14. marta 2002, kada su predstavnici Srbije, Crne Gore, SR Jugoslavije i Evropske unije potpisali u Beogradu Sporazum o preuređenju odnosa Srbije i Crne Gore. Državna zajednica Srbija i Crna Gora zvanično je prestala da postoji 3. juna 2006, kada je parlament Crne Gore proglasio samostalnost, a nezvanični kraj je bio 14. marta 2006. u beogradskom Sava centru. Tada Srbija i Crna Gora nije uspela da izabere svog predstavnika za pesmu Evrovizije. Predstavnici Crne Gore, grupa No name, zvanični pobednici, zvižducima su ispraćeni iz Sava centra, a sa srpske strane su pljuštale optužbe za prevaru i nameštanje pobedničkih rezultata.

    Još jedan crni dan za Srbiju bio je 12. mart 2003. Tada je u atentatu u Beogradu, ispred sedišta Vlade, ubijen premijer Srbije i lider Demokratske stranke Zoran Đinđić. Za atentat su optuženi pripadnici Zemunskog klana, a Vlada Srbije je proglasila vanredno stanje u zemlji. Vlada je 25. marta donela odluku da raspusti Jedinicu za specijalne operacije (JSO), kojoj su pripadali, ili s njom bili povezani, i osumnjičeni za ubistvo Zorana Đinđića. U pokušaju hapšenja u Meljaku u blizini Beograda 27. marta ubijeni su vođe Zemunskog klana Dušan Spasojević i Mile Luković.

    Ni mart 2004. nije bio "normalan" mesec za Srbiju. U požaru u srpskom manastiru Hilandar na Svetoj gori je 4. marta te godine izgorelo dve trećine manastirskog kompleksa. Na Kosovu su 17. marta izbile masovne demonstracije Albanaca, koje su prerasle u dvodnevno nasilje tokom kojeg je 19 lica ubijeno, a povređeno više od 900. Uništeno je ili oštećeno oko 800 kuća na Kosovu, 34 crkve i manastira, a više hiljada Srba je napustilo svoje domove. U srpskim gradovima su izbili protesti, a u centru Beograda i Niša zapaljene su džamije.

    Slobodan Milošević je preminuo 11. marta 2006. godine u pritvoru Haškog tribunala u Sheveningenu, gde mu se sudilo za ratne zločine. Posle neviđene medijske pompe i brojnih nagađanja gde će Milošević počivati, sahrana je obavljena 18. marta u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, u večernjim satima, bez prisustva članova najbliže porodice. Mada se na dan Miloševićeve smrti svake godine na njegovom grobu okupljaju poštovaoci, iz godine u godinu ih je sve manje, a novinski izveštaji iz Požarevca tog datuma su sve kraći.

    Kakav je mart poslednjih decenija bio za Srbe govori i datum koji neki i danas pominju sa ushićenjem, i pored svega što se pre i posle toga desilo. Jugoslovenska protivvazdušna odbrana je 27. marta 1999, tokom rata protiv NATO-a, oborila "nevidljivi" američki bombarder F-117A, koji je pao u ataru sela Buđanovci u Vojvodini. Još jedan martovski ratni uspeh, tada gromoglasno proslavljen, potpuno je zaboravljen. Trojica američkih vojnika, Endru Ramirez, Stiven Gonzales i Kris Stoun, zarobljeni su 31. marta 1999, kada su na teritoriju Srbije zalutali iz Makedonije. Ramirez, Gonzales i Stoun su oslobođeni mesec dana kasnije, a kući ih je odveo velečasni Džesi Džekson, koji je u Beograd došao u mirovnu misiju.

    P.S. Autor teksta je u petak, 13. marta prošle godine, nepovređen izašao iz zgužvanog juga" koji je skoro pregazio vozač kamiona pokušavajući da mu se osveti jer ga je isekao" na prethodnoj raskrsnici.

    VREME
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #353

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Srbija danas puni 11 godina od početka bombardovanja koje je nazvano "Milosrdni anđeo" .
    Pamtimo li to, da li nas taj podatak podseća na "demokratsko" lice Zapada ?
    Mislimo li da bi se oni sećali toga da su oni bili meta ?
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  9. #354

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat Sivi kaže: Pogledaj poruku
    Srbija danas puni 11 godina od početka bombardovanja koje je nazvano "Milosrdni anđeo" .
    Pamtimo li to, da li nas taj podatak podseća na "demokratsko" lice Zapada ?
    Mislimo li da bi se oni sećali toga da su oni bili meta ?
    Naravno da pamtim.
    I pamtim i to da je i nas vrli predsednik u to vreme, imao svoju ulogu.
    A da li je epizodna ?
    To je vec pitanje.

    U svakom slucaju.........ne ponovilo se.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  10. #355

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Pamtimo, pamtimo... nego jednu stvar ne razumem, naziv operacije je bio Allied force (združena sila), odakle ljudima taj naziv "Milosrdni anđeo"?



  11. #356

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat Turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    Pamtimo, pamtimo... nego jednu stvar ne razumem, naziv operacije je bio Allied force (združena sila), odakle ljudima taj naziv "Milosrdni anđeo"?
    Ako se dobro sećam Zdruzena sila je bio Nato naziv cele te vojne operacije, a Bil Klinton i američka administracija su je nazvali Milosrdni andjeo.
    I pamtim i plačem.

  12. #357

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat bigrancer kaže: Pogledaj poruku
    naravno da pamtim.
    I pamtim i to da je i nas vrli predsednik u to vreme, imao svoju ulogu.
    A da li je epizodna ?
    To je vec pitanje.

    U svakom slucaju.........ne ponovilo se.
    Прво ћемо рећи да нису криви агресори већ су Срби криви, па ћемо да молимо Ђуру да нам опрости што нас је тукао...

    Свемоћни Слоба просто је натерао Американце, они нису тели, али морали су јадни... Чедисти Чедисти, има ли шта ниже...

    И онда на крају, ето, не поновило се, шташ.. могли би и какву резолуцију... или Тадић да се извини Моники Левински...

    Citat turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    pamtimo, pamtimo... Nego jednu stvar ne razumem, naziv operacije je bio allied force (združena sila), odakle ljudima taj naziv "milosrdni anđeo"?
    Из патетичне идиотске неспособне Слобине пропаганде.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  13. #358

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Nato je bio agresor, tukao nas je bez rezolucije i ostalih pravnih zackoljica - Milosevic je, u nacelu, vodio pravno-ispravnu politiku... suverenitet - raspisao referendum, jesu mu ubacili *trojanca u Rambujeu ali:
    Yossariane?
    Sto ti je potpisivanje Trojnog Pakta dobar potez (eto i tog datuma) - Sto ih nismo pustili da prolaze kroz Srbiju i dali im tu neku bazu na Kosovu?

    Licno bih sam zadavio barem dva-tri agresora golim zubima - da su krenuli peske ... i ne bih zalio d izginem / ali posao politicara jeste da vode realnu i izvodljivu politiku.
    Milosevic je ostao Sam... i jesu ,,izvestaci sa Kosova,, Holbruk i Rambuje bili farsa - ali do svega toga nije moralo da dodje.
    Samo to.

  14. #359

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat valter kaže: Pogledaj poruku
    nato je bio agresor, tukao nas je bez rezolucije i ostalih pravnih zackoljica
    Па може се рећи да нас је тукао без правних зачкољица.
    А може се рећи и да су напали једну земљу, наносили зло њеном народу, убијали људе, како цивиле тако и војнике и полицајце и на крају отели део земље и спонзорисали протеривање, пљачкање, убијање...

    - milosevic je, u nacelu, vodio pravno-ispravnu politiku... Suverenitet - raspisao referendum, jesu mu ubacili *trojanca u rambujeu ali:
    Yossariane?
    Sto ti je potpisivanje trojnog pakta dobar potez (eto i tog datuma) - sto ih nismo pustili da prolaze kroz srbiju i dali im tu neku bazu na kosovu?

    Licno bih sam zadavio barem dva-tri agresora golim zubima - da su krenuli peske ... I ne bih zalio d izginem / ali posao politicara jeste da vode realnu i izvodljivu politiku.
    Milosevic je ostao sam... I jesu ,,izvestaci sa kosova,, holbruk i rambuje bili farsa - ali do svega toga nije moralo da dodje.
    Samo to.
    Тројни пакт је био добар потез, али то не значи да је због тога нацистичка Немачка, Хитлер или њихов напад на тадашњу државу био мање одвратан.

    Ја не правдам Милошевића, слажем се с тобом. Проблем је што су они у Рамбујеу тражили више него што је Хитлер тражио 41. Хитлер је имао веће планове, ми му нисмо били битни, овима је циљ био да нас униште, ослабе... али да је Милошевић боље радио, ни до Рамбујеа није морало да дође.
    Само је питање, да ли је Милошевић могао да промени много тога све и да је хтео... колико би му Амери допустили, јер пустио је низ воду Крајину, Славонију, пола Босне, Српско Сарајево... а они су му опет направили зврчку на Косову.

    Крајња линија, ако је Милошевић крив, крив је нама.
    То што је он морао да буде паметнији нимало не оправдава НАТО агресоре нити значи да су били у праву.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  15. #360

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Slusam sinoc bivseg ministra za privatizaciju u emisiji :Utisak nedelje ."
    I kaze covek da je jedna od dobrih strana prodaje Telekoma i ta sto ce se prestati sa uplivom
    politickih stranaka u to javno preduzece.
    Sta to znaci ?
    Drzava ne moze i ne zeli da spreci prisustvo politickih stranaka u Telekomu.?
    Ne moze da upravlja. ?
    Da obezbedi napredak firme koja kao jedna od retkih donosi profit.
    Jedini nacin je prodaja. Najbolji je prodavac. Jedino to zna da radi ?

    Danas predsednica Visokog Saveta sudstva kaze da su imali pritiske od politickih partija
    prilikom izbora sudija. Svaka politicka partija je zelela odredjenu kvotu sudija za sebe.
    Ali oni su svim tim pritiscima odoleli.
    Koliko su mogli.

    Znaci ovo ipak nije partijska drzava.
    Ili ipak jeste ?
    Ali ne mnogo.
    Poruku je izmenio bigrancer, 30.03.2010 u 02:04
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

Strana 24 od 27 PrvaPrva ... 142223242526 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Mesto koje voliš danas sačuvaj za sutra...
    Autor Invisibleman u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 22.10.2011, 17:32
  2. Vojvodina danas i sutra
    Autor Becar u forumu Politika
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 19:22
  3. Od sutra okrećem novi list!
    Autor memento u forumu Psihologija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 29.05.2009, 09:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •