Srbija danas i sutra - Strana 27
Strana 27 od 27 PrvaPrva ... 17252627
Prikaz rezultata 391 do 401 od ukupno 401
  1. #391

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat Lilith_021 kaže: Pogledaj poruku
    ...

    Ko je Borat?
    I sta xvali skoli za male Rome?
    Boris Jeljcin Tadić.

    Ništa.
    Šta hvali školi za male Srbe?
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  2. #392

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Trošak bez mere

    Zoran Luković

    Dva primera, lako razumljiva, pokazuju kakva nam je i koliko nam je skupa vlast. Prvi kazuje da u Sloveniji svaki građanin može posredstvom Interneta da vidi koliko ima činovnika državna administracija, koliko ima službenih vozila i koliko to sve košta.

    Drugi primer je iz Bugarske, u kojoj odlukom premijera ovih dana svi ministri, njihovi zamenici i direktori državnih agencija ostaju zbog štednje bez limuzina i vozača.


    Ne, ni u jednom slučaju se ne može reći da se radi o demagogiji. Čak i kada bi tako bilo, ekonomski gledano je dobro, jer poreske obveznike manje košta.


    Kod nas od svega toga nema ništa. Nikada javno i precizno nije bilo podataka o tome koliko građane Srbije košta vlada od 25 ministara, kolika je cena ogromnog broja agencija, direkcija i sličnih državnih imela na poreskim leđima. Ovde se i sekretarice voze crnim službenim automobilima, pa to pravo ministrima niko i ne pokušava da ospori. Procenjuje se da blizu stotinu državnih činovnika različitog nivoa važnosti ima na raspolaganju vozilo i vozača bez ograničenja, znači 24 sata. Procenjuje se da potrebe države, bez regionalnih i lokalnih organa vlasti, pokriva i opslužuje vozni park od oko 2.000 četvorotočkaša različite snage i gabarita. Eksploatacija automobila srednje klase, prosečno, za godinu dana košta oko 3.000 evra. U slučaju države, zbog mnogo veće kilometraže i kubikaže, iznos je, kažu poznavaoci, dvostruko veći. Jednostavna operacija množenja okvirnog broja vozila i cene godišnjeg korišćenja, bez bilo kakvih drugih troškova, daje višemilionske sume u evrima. Pitanje svih pitanja je kada ćemo imati jeftiniju državu? Ljudi koji se bave politikom u razvijenim zemljama Evrope nazivaju se civil servants ili javne sluge. U Srbiji je, međutim, i dalje na snazi sasvim druga praksa. Onaj ko dođe na vlast građane uglavnom vidi kao podanike prema kojima nema obavezu odgovornosti. Ministri zaziru jedino od partija jer one imaju moć da postavljaju i sklanjaju. Tek kada država bude iznad stranaka i pojedinaca, možemo se nadati racionalnom trošenju poreskih para. Do tada će se visoki državni zvaničnici voziti službenim automobilima privatno, o našem trošku, sa sve upaljenom rotacijom.

    Izvor :" Blic"
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  3. #393

    Odgovor: Srbija danas i sutra


    Poskupljenje goriva za oko četiri dinara


    "Gorivo je u Srbiji poslednji put poskupelo 10. aprila, u proseku za 1,16 dinara po litru, ili 1,06 odsto"


    SUPER


    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  4. #394

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku

    Poskupljenje goriva za oko četiri dinara


    "Gorivo je u Srbiji poslednji put poskupelo 10. aprila, u proseku za 1,16 dinara po litru, ili 1,06 odsto"


    SUPER

    ...i BEZOLOVNI i DIZEL......
    ...hell ain't a bad place to be......

  5. #395

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    e stvarno ,... neko je srećan kad mu Šormaz dolazi u stranku .
    Sve nešto nisam siguran da su Grobljar i Žvalavi srećni.
    Koštunici sad više nema spasa.
    Možda će se izjasniti sad; jeli za EU ili nije, za NATO il nije, 'oće piški neće kaki...


    E politiko, kad nam je Šoki udarna vest!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  6. #396

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Citat vladapera kaže: Pogledaj poruku
    e stvarno ,... neko je srećan kad mu Šormaz dolazi u stranku .
    Sve nešto nisam siguran da su Grobljar i Žvalavi srećni.
    Koštunici sad više nema spasa.
    Možda će se izjasniti sad; jeli za EU ili nije, za NATO il nije, 'oće piški neće kaki...


    E politiko, kad nam je Šoki udarna vest!
    Citam izjave ovog Sormaza , tako aktuelnog ovih dana.
    Pa kaze :
    Nisam vodio nikakve pregovore, ali sam razmišljao o mogućnosti prelaska u neku drugu političku partiju. Ipak, radije bih ostao član DSS, ali reformisanog, u kojem Koštunica ne bi bio predsednik. Imao sam ponude raznih stranaka da im pristupim, pogotovo iz vladajuće koalicije.

    Pa to kao u fudbalu!
    Prelazni rok.
    Transferi.
    Ko ponudi vise.
    Promena klupskih boja.
    Ljubav prema klubu se izgubila.
    Cist profesionalizam.
    Jos malo pa ce se na standovima politickih partija
    prodavati i dresovi sa imenima politicara, a pred izbore , recimo.
    Eto, naprimer, Sormaz 2 ( desni bek ).
    Ciji se sledeci prelazak ocekuje ?
    Mozda neko brzonogo desno krilo sa dobrim pregledom igre.
    Ili to ipak zavisi od vecitih i nepromenjivih Kapitena.
    Ili mozda trenera ili finansijera kluba ?

    Ja mislio da je ovo partijska drzava a ono partijsko prvenstvo.
    Stranacko takmicenje.
    Sa vernom publikom i ostrascenim navijacima
    Manje iz ljubavi a vise zbog benefita raznih.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  7. #397

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Марко Видојковић
    Правила

    Данас им је седамнаест година. Свуда су око нас. Пред њима је будућност. Чик нека се неко усуди да им поставља правила

    Кад им је било годину дана, очеви су им се крили од војних позивара. Кад им је било две године, њихове мајке су на телевизији гледале почетак рата у Босни. Кад им је било две и по године, родитељи су им постали технолошки вишак у некада добростојећим друштвеним предузећима и привредним гигантима. Кад им је било три године, њихови родитељи морали су да продају замрзивач да би имали шта да једу. Кад им је било три године и десет дана, марка је вредела десет милијарди динара. Кад им је било три године и двадесет дана, марка је вредела сто милијарди динара. Кад им је било четири године, њихови очеви продавали су бензин на улици, а мајке цигарете на пијаци. Кад им је било четири и по године, очеве су им приводили због продаје бензина на улици, а мајке због продаје цигарета на пијаци. Кад им је било пет година, у госте су им дошли рођаци из Книна, а ни до данас нису отишли. Кад им је било пет и по година, одгледали су свој први порнић, на ТВ Палма, кад су се пробудили у три ујутру, јер их је болео стомак. Кад им је било шест година, право из обданишта вукли су их на демонстрације, а увече су их изводили на терасу да ударају у шерпе. Кад им је било седам година, пола школске године су преседели код куће јер су просветни радници штрајковали. Кад им је било осам година, даљи рођак им је скочио с терасе, јер више није могао да издржи. Кад им је било девет година, очеви су им се поново крили од војних позивара, а мајке су им, док су блејали у подруму (зграда није имала атомско склониште) причале како су им се очеви исто тако крили од војних позивара осам година раније. Кад им је било девет и по година, у госте су им дошли рођаци из Пећи, а ни до данас нису отишли. Кад им је било десет година, једног лепог октобарског дана очеви су им рекли да остану код куће, а ако се очевима нешто деси, мајка и сестре су од сутра њихова одговорност. Исте вечери, очеви су се весели вратили кући, а следећег дана поново су били намргођени, као да се ништа није ни десило. Кад им је било дванаест година, херој им је био Шарени. Кад им је било тринаест година, Шарени и његови убили су премијера. Њихове мајке су плакале, а њима је потајно било драго што им мајке плачу. Кад им је било четрнаест година снимили су мобилним како им "мала фукса из шестог три" пуши у школском ве-цеу. Кад им је било четрнаест и по година најбољег друга су им изболи ножевима на екскурзији у Лепенском виру. Кад им је било петнаест година згутали су свој први ексер. Кад им је било петнаест и по година, очеви су им ушли у кредит за кола. Кад им је било шеснаест година њиховим очевима одузели су кола јер су поново изгубили посао и нису имали од чега да их отплаћују. Кад им је било шеснаест година и два месеца заваљали су свој први кет вутре. Кад им је било шеснаест и по година, организовали су оргије с екипом коју су упознали преко нета. Данас им је седамнаест година. Свуда су око нас. Пред њима је будућност. Чик нека се неко усуди да им поставља правила. Чик нека се неко усуди да им приговори што се не придржавају правила. Чик нека им неко објасни зашто уопште треба да се придржавају било каквих правила. Они ће да праве нова правила. Нико вас неће ни питати да ли се са тим правилима слажете.
    Марко Видојковић
    објављено: 23.10.2007.



    Nije tesko nastaviti ni do danas...
    Back in red!

  8. #398

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Srbija danas i sutra.Dobra tema.rekla bih međutim da u Srbiji nema orave razlike između ovih vremenskih odrednica,ne u smislu razlika kakve očekujemo kada pomislimo na vreme koje nas odvaja od onoga što se odigralo u prošlosti i onoga što se dešava sada.To je stoga što u Srbiji narod ne učestvuje na pravi način ni u čemu,već jednostavno igra ulogu statiste na koju su ga sveli oligarsi koji vladaju,a kojima je kako nekada,a tako i sada,bez obzira na navodne promene,pomagao jedan ''ozdvojeni'' po svojim privilegijama deo tog istog naroda.
    Srbija ne ide nikuda dalje od onog što jeste- zemlja ograničenihsloboda i nikakve pravde za većinu ljudi.urušava se u sebe samu hvaleći one koji joj u tome ''pomažu''.
    To je i danas i sutra.To je jedno večno juče.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  9. #399

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    Jos mu se nije dogodio text za koji nisam spremna prs' na panj da metnem.. Sugestibilnija sam od manekenki u rijaliti showovima.. Zeljno sam cekala cetvrtak da saznam sta mislim o aktuelnom ypitniku..


    Dakle:



    Slučaj fajla 2483


    Srbija prosto više ne može sebi da priušti da zabasa u neki od ćorsokaka koji bi je odvlačili od evrointegracija, jer je u svim tim ćorsokacima već bila! U nekim i po više puta

    Eto šta ti je taj savremeni život: nikako da položiš sve ispite, stalno se od tebe zahteva još nešto, kao na nekakvom permanentnom doškolovavanju (smer večernji akt). Eh, gde su ona srećna vremena kad je bilo dovoljno, recimo, dobro rukovati topuzom i ceo svet je bio tvoj... Beše nekad: sada je sve nekako mnogo složeno. Na primer, nije li Srbija još pre deset godina i kusur nedelja, srušivši Miloševića, krenula u Evropu? I šta bi s tim, desetleće kasnije? Koje mi to prevozno sredstvo koristimo kad za sve to vreme klipsajući tom evrodžadom nismo stigli ni do Tovarnika? A da nismo nismo, pošto je jasno da će ovo rodno selo Antuna Gustava Matoša, sa hrvatske strane srpsko-hrvatske granice, ući u Evropsku uniju bar pet-šest godina pre onog, doduše ionako virtuelnog, "dvomilionskog Beograda" koji voli sebi da tepa da je "balkanski Njujork", ili tako već nekako.

    Kako god, u taj oljušteni i ofucani balkanski Njujork-majke-mi (koji deset evrodemokratskih godina nije u stanju da raščisti od neovlašćenih lica i suvišnih stvari ni jedan najobičniji tričavi prolaz na Zelenom vencu, veličine brat-bratu možda trosobnog stana u novogradnji iz Fonda solidarnosti!) pristigao je Štefan File, evropski komesar za proširenje (čega nego Evropske unije) i u koferu doneo upitnik sa ni manje ni više nego 2483 pitanja na koja Srbija ima da odgovori ne bi li postala zvanični kandidat za prijem u elitni kontinentalni klub (a u koji su, doduše, neki primljeni i preko veze, ali toga više neće biti, kvota je ionako više nego ispunjena a pouke su više nego izvučene...). Lele, koliko li je to golem kofer kad u njega stadoše tolika pitanja! Nego, lako za pitanja: nevolja je u tome što se na ta 2483 pitanja očekuje i tačno 2483 odgovora, pa se još i veoma preporučuje da odgovori budu suvisli i ubedljivi. A mi, kakvi smo, ne umemo pošteno i bez uvijanja da odgovorimo ni na najprostije moguće od svih tih 2483 pitanja: kude li je ta zemlja Srbija, gde su joj tačno granice? Što bi otprilike bilo isto kao da se prijavljuješ na konkurs za astronauta koji bi predvodio prvu misiju na Mars sa ljudskom posadom, a ovamo nisi u stanju ni da se prisetiš sopstvene zemaljske adrese. Doduše, nije da mi zapravo ne znamo tačan odgovor na to pitanje, naravno da ga znamo ali nam se taj tačan odgovor ne dopada, a u sukobu između nedopadljivih činjenica i dopadljivih nečinjenica navikli smo da biramo ovo potonje, pa šta košta. Ceh ionako uvek stiže na naplatu najnemoćnijima i najnedužnijima među nama.

    Ovog sam vikenda bio u Portorožu "na najbližem evropskom moru" kako glasi jedna suptilno cinična slovenačka reklama namenjena manje srpskom tržištu, a više nerviranju suseda Hrvata gde se okupilo šareno društvance "budućih lidera", uglavnom cca socijala demokratskog usmerenja, iz svih zemalja "zapadnog Balkana", što će reći SFRJ minus Slovenija plus Albanija. Dakako, nisam ni "budući" ni bilo kakav lider: tamo sam bio tek u svojstvu rezonerskog zanovetala. Bio je to zanimljiv i poučan skup, no neću o njemu, nego o jednom zamrznutom kadru koji ovih dana držim u glavi: sedimo tako svi za jednim velikim stolom, tu na sunčanoj strani Alpa, u zemlji koja je jedina (ex)regionalna success story, a opet nam je svima dovoljno bliska, i mi njoj, da ume s nama, a i mi s njom. Gledam oko sebe, sve mladi i fini svet, individualno dobri i prilježni đaci Istorije, iz zemalja koje su kolektivno, koja manje koja više, dokazano loši i nemarni, pa i teškim incidentima sa tragičnim posledicama skloni đaci te iste Istorije. I svi se redom kunu da je, okej, do sada bilo što je bilo, ali da je baš u njihovoj zemlji bezbeli okrenut novi list, i uskoro će se gđa Evropa ugodno iznenaditi njihovim nezadrživim napretkom. Ni ovi naši, ne sumnjajte, uopšte ne zaostaju. Sve to naučilo tolkovati i blagoglagoljati po nemecki (što bi rekla ona Sterijina Evica koja ne uspeva biti Evicken) ili kako već treba, i multi i kulti i pi-si, i sve po redu. Pa neka, drago mi je, mora se i kroz to proći, šta ćeš, neko i to mora da odradi baš kao što se otaljiga nekakav ispit iz ONO i DSZ, pa onda bolje da se time maju takvi kao oni, nego ovakvi kao ja.

    A onda me opet, sada kad sam ponovo kod kuće, suočen sa dronjavom istinom jedne zapanjujuće multidisciplinarno zapuštene zemlje, uhvati neka mala snaga: ma, kako ćemo mi, ili kako će oni, kroz sve to? A eto ti i tog Filea, doteglio u koferu file sa tih famoznih 2483 pitanja, a sam bog zna koji će sve foliranti i paceri odgovarati na njih, možda i dalje čvrsto ubeđeni da je svet izvan granica Stradije bajkovito mesto u kojem kad zažmuriš niko te ne vidi. Uf.

    Na drugoj strani, ni ovi naši evrodemokratski dilberi, ma koliko ja ne sumnjao u njihove kreativne mogućnosti glede umetnosti zavlačenja i svakojakih murdarluka, naprosto neće biti u stanju da vrdaju na duži rok: Srbija prosto više ne može sebi da priušti da zabasa u neki od ćorsokaka koji bi je ozbiljnije odvlačili od famoznih evrointegracija, i to već iz jednog razloga zanimljivog za proučavanje, mada teškog za preživljavanje: u svim je tim ćorsokacima već bila! U nekima i po više puta! Nema tamo, dakle, više baš ništa što nije probala, i dobro osetila njegov bljutavi ukus. Pogledajte, uostalom, koje su to političke, intelektualne i medijske formacije koje se nude za alternativu "Evropi bez alternative", i biće vam jasno da od toga nema ni leba ni s leba sve go Buvar do Pekišea, sve filosofi bez misli, novinari bez tekstova i popovi bez vere, sve krojači Đurinih odela i sličan polusvet, povezan delom interesima a delom ideologijom, ili prostije rečeno: što u krv i govna do guše umazan, što naprosto neubrojiv i jurodiv. Ako su to "protivnici Evropske unije" u Srbiji a drugih iole relevantnih nešto ne vidim okolo onda bi stvarno trebalo biti antologijski i epohalno nesposoban i neodgovoran pa prokockati takvu istorijsku šansu. Toliko ipak ni aktuelna izvršna i neizvršna vlast ne može, mada se ponekad čini da joj ne fali mnogo do takvog žalosnog postignuća.

    Kako god bilo, eto je File doneo i raspakovao svoj fajl, pa vi sad vidite šta ćete. Ionako je krajnje vreme da u ovoj zemlji neko za nešto i na nešto odgovara!

    VREME
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #400

  11. #401

    Odgovor: Srbija danas i sutra

    I juce ..i danas... i sutra....oduvek je to tako bilo....


    Đilas proslavlja uz ples

    Čelnici prestonice proslavljali su tri godine na vlasti u restoranu na obali Save, a nije im bilo potrebno mnogo da zaigraju i zapevaju uz muziku iz prošlih dekada


    AKTUELNA vlast u Beogradu na Preobraženje je sastavila tri godine otkako rukovodi srpskom prestonicom. Bio je to povod da se članovi koalicije, predvođeni gradonačelnikom Draganom Đilasom, u nedelju zapute u jedan beogradski restoran na obali Save. Nakon što su isprobali specijalitete i popili koju, nije im bilo potrebno mnogo i da zaigraju. Prvi je nogu povukao Đilas, a ubrzo mu se priključila supruga Iva i pomoćnica Tatjana Pašić. Dok je muzika svirala pesmu Đorđa Marjanovića Beograde, , , ustali su i ostali gradski čelnici, a ni drugi gosti nisu ostali za stolom. Pevalo se Lola, o Lola, ti znaš da nisam milioner sto je bio uvod u zurku koja je potrajala do ranih jutarnjih sati. Ipak, prvog radnog dana svi su na vreme bili u svojim foteljama. [/B]


    Mislim ..ko ce to da plati ?
    Ovo bahato rasipnistvo .
    Prvo most od pola milijarde eura pa proslave ...tancovanje uz Lolu O Lolu ...
    Cela zemlja grca u siromastvu ...beda na sve strane ...
    Prazne se teritorije zbog nemanja perspektive jer sva lova ide za Prestonicu ,
    Djurdjevak Beli jer jedino on cveta.
    Okolo Pustinja
    A stanovnistvo ?
    Da stanovnistvo jer oni, to jest politicka elita tako gleda na Ostatak .
    Ne ova...svaka.
    To je tradicija.
    Tesko narodu i drzavi koji ima ovakvo rukovodstvo.
    I ne samo ovo.
    Svako.
    To je tradicija.
    Zato su svi i otisli.
    Naravno, ne njihovom krivicom.
    Ukoliko se pojavi neko , od Mihajla Obrenovica ili Zorana Djindjica
    koji su hteli da ovu zemlju malo upristoje , modernizuju ,
    i to se lako resava.
    Pa ispocetka.
    Dokle.?
    Dok ne ostanu sami i pocnu da pljackaju sami sebe.
    Ali i za to ce neko drugi biti kriv.
    Nikada oni.
    To Sveto Trojstvo ...Politicka elita ..Tajkuni ..i Crkva...
    To je taj Centar.
    Centar Vlasti ..Moci i samim tim i Kase.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

Strana 27 od 27 PrvaPrva ... 17252627

Slične teme

  1. Mesto koje voliš danas sačuvaj za sutra...
    Autor Invisibleman u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 22.10.2011, 17:32
  2. Vojvodina danas i sutra
    Autor Becar u forumu Politika
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 19:22
  3. Od sutra okrećem novi list!
    Autor memento u forumu Psihologija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 29.05.2009, 09:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •