Citajuci tvoje postove, verujem da si registrovao nalog s namerom da vredjas, ali isto tako verujem da ce ti svaka dalja uvreda upucena bilo kom clanu biti obrisana.
Citajuci tvoje postove, verujem da si registrovao nalog s namerom da vredjas, ali isto tako verujem da ce ti svaka dalja uvreda upucena bilo kom clanu biti obrisana.
Gather ye rosebuds while ye may...
Moj otac....On mi je oduvek bio uzor..samim tim sto ga ceo svoj zivot gledam kako se grcevito trudi da pruzi bolji zivot svojoj porodici...
Ja zeljim da izrastem i budem roditelj poput njega..
On je moj idol,moje sve...
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
U formiranju mene kao osobe je najviše doprineo moj otac, jer sam sve radio suprotno od onoga što je on želeo i tako sam se formirao, ali sam u suštini na kraju koliko god da sam bežao od toga, počeo da ličim na njega.
'Tedoh reći, da sam znao da bi trebalo uvek uraditi suprotno od onoga što je govorio.
Poruku je izmenio Bazilej, 20.06.2011 u 18:16 Razlog: Dod'o poslednju rečenicu
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Pastajaznam, na formiranje moje licnosti su uticali moj zenski i muski roditelj, ul'ca, filmovi (kazi mi koji film volis da ti kazem tko si), porno saitovi.. Uvek sam bila radoznala i sve sam volila da vidim i znam. Verovatno sve po malo.
Poruku je izmenio Lilith_021, 21.06.2011 u 09:58
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Geni su na prvom mestu pa time je i uticaj roditelja presudan i to onog roditelja s kojim si slican te se zato na njega ugledas.
Pokupila sam dosta toga i od tate i od mame i to primećujem sve više što sam starija ali sam takodje u ovim godinama primetila jednu ili više osobina koje su naročito bile izražene kod moje bake po mami.Ona je volela da se smeje ,da se šali ,da priča.Čini mi se da sam tu osobinu nasledila ili naučila od nje.Bila je vedrog duha.Tačnije vrlo je živo reagovala i kada je tužna i kada je vesela.Nisam nešto primetila da su moji roditelji takvi.Ja pokazujem osećanja i ne plašim se toga.Ako je to bakin uticaj onda...HVALA TI BAKO
ima tu malo i gena,i vaspitanja
a onda
ljudi van kuce,ljudi s kojima sam sedela po kafanama,s kojima sam se druzila,onda ljudi koji su me voleli,povredili,izdali,ljudi koji su iznenada ulazili u moj zivot i neocekivano izlazili,iskustva,svakakva,eksperimenti u mladosti,malo sklonosti koje su astroloski tipicne,...i tako....pa neke knjige,pa filmovi...pa mesta koja te uzmu pod svoje....kratke ushicenosti nekom lepotom....reci koje su neki izrekli....
kad malo bolje razmislim,roditelji ti formiraju oklop,meko tkivo svi koji su te iole dotakli u zivotu
Ploviti se mora i bez broda ..
Mislim da sam već negde pomenuo određene osobe koje su formirale moj kostur. Sklop gena, okruženje i situacije u kojima sam bio su dokusurili ostatak. Ipak...živimo dalje i na neki način, (makar i na subatomskom nivou), svaki događaj ostavlja trag u nama.
"Jačina" našeg mentalnog oklopa uspeva da amortizuje mnoge "udare", reagujući pre svega na već "prepoznate" situacije.
Nadogradnja je, ipak, moguća bilo kada jer život nas dovede u dodir sa mnogim novim osobama.
Moguće je da se pojavi nova osoba koja uspe da nesvakidašnjem ponašanjem nas obogati novim iskustvima, pogledima, zaključcima. Proširio sam svoj spisak tih osoba.
Dobro je...znači da nisam samo "robijao" život .
Poruku je izmenio Sivi, 29.08.2012 u 14:27 Razlog: slovce
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Složiću se sa ostalima, geni su na prvom mestu i kod mene, na drugom je inat, na trećem knjige, na četvrtom prijatelji. I dodala bih da, jednom formirani, nikad ne postajemo druge osobe, čak i kada bi bilo mogućnosti za preobražaj ne postoji želja.Jer, mislim da onog trenutka kada uskladimo potrebni minimum našeg stvarnog ja (formiranog) sa onim što očekujemo da budemo i smešamo u tendenciozno rastuću celinu koja se, neraskidivo isprepletana, ne može cepati bez izražavanja i samodefinisanja,svesno ili ne, nametnutim zadovoljstvom prihvatamo ja kao svoje ja. To ipak ne znači da nikakvih promena nema, ali mislim da to nisu osnovne promene našeg osnovnog ja, već njegova nadgradnja i tu stupaju prijatelji i iskustva izvan naše baze u kojoj odrastamo. Kad sve to smućkamo, osnova i nadgradnja, dolazimo do našeg nad- ja.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
Ja,povrh svega,moja shvatanja,doživljaji ,zaključci pre i nakon proživljenog....moj otpor svemu što je stega,šablonima
....želja za slobodom...pri tome mislim na slobodu misli,kretanja,delanja...
Van sam svih svojih genetskih tokova...
To sam ja i volim sebe
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Oni koji su me učili da se borim i oni koji su me učili da volim!
Zahvaljujući njima lako sam prepoznavao ostalo:
- šta je to što ne valja,
- šta je to što je bitno,
- od čega treba poći.
...mene je učilo vreme
da patim, praštam i molim
mene su učile godine
da pijem i da volim...
I kako dodati bilo šta na ove venvremenske stihove velikog maga Halida Muslimovića Haše?
Mene je učilo vreme.