I pored značajnog truda, ja ipak ne shvatam ovu temu. Može se ovde sad pisati o tome da li je za dete bolje da ne ostane jedinče, o tome kako brojnost familije utiče na razvoj ličnosti, o psihološkim aspektima koji majku teraju da se uskladi s zahtevima jednog ili većeg broja potomaka... Ali to ipak nisu odgovori na temu koja je zadata.
Proceniti dobrotu jedne majke je inače teško, a pogotovo kada se odnosi na neki isključivi parametar, u ovom slučaju broj dece. Toliko je individualnih primera koji svaku tezu u vezi s tim mogu da potvrde ili obore, da mi se čini da je tu svaka tvrdnja koliko pogrešna, toliko i tačna.
Mislim, možemo pričati i da li su očevi jedinaca bolji od ostalih očeva, da li su roditelji zemljoradnika bolji od roditelja električara, da li su nezaposlene majke bolje ili gore, ali iz svih tih opštosti neće proizići neka univerzalnija poenta...
(Upravo kokoške...)