Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture

    NOVI SAD - Grad Umetnosti i Kulture



    KLIK

    Tri veka bilo je potrebno da se stvori grad sa ugledom ”Srpske Atine”.
    1748. godine. za 80.000 forinti, Novi Sad je od Bečkog dvora kupio – svoje ime i status slobodnog kraljevskog grada.
    To je grad, kome je (kažu) u zvezdama ”zapisano” ... ”suđeno” da bude prestonica. Ne samo Vojvodine.
    (Opaska: Da se on forsirao, da se za njega odvajalo i u njega ulagalo, sipalo, guralo i trpalo, kao svojevremeno (dugi niz godina) recimo u Prištinu,
    da mu se nije uglavnom (za force ”nekih drugih”) uzimalo (da ne kažem – otimalo),
    danas bi mu i BG i malobrojni u (exYU) okruženju ZG-LJU-SK-PG-SA ... ili bili ravni, ili neki tek do ramena i lakta,
    a većina – ni do kolena. )

    No, u vezi sa tim, a i nezavisno od toga, on je uvek bio i biće stecište kulture i umetnosti, univerzitetski centar, sa 13 fakulteta, sa mnogo muzeja i umetničkih galerija, kao i međunarodnim sajamskim, poslovnim ... i sportskim centrom.
    Neke od jedinstvenih i posebno značajnih, zanimljivih i važnih kulturnih manifestacija su: ”Sterijino pozorje”- festival domaće drame i EXIT – najveći muzički festival na otvorenom, u jugoistočnoj Evropi.


    PETROVARADIN , Bastion umetnosti i kulture



    Zaštitni znak i pečat grada je Petrovaradinska tvrđava, smeštena na na brdu na desnoj obali Dunava.
    Mnogi je zovu ”Gibraltar na Dunavu”.
    Tvrđava, građena između 1692. i 1780. godine, po sistemu francuskog arhitekte Sebastijana Vobana, ima 12.000 puškarnica, podzemlje sa galerijama na četiri nivoa, 16 km podzemnih hodnika (za neke se pretpostavlja da vode i do Dunava) i mesta za 400 topova. Zbog povišenog vodostaja, jedan deo se nalazi pod vodom, nedostupan kako istraživanju, tako i posetiocima.
    Tvrđava je inače otvorena za posetioce, a postoje i posebni vodiči za podzemne hodnike.
    Na tvrđavi se nalazi Muzej grada Novog Sada, sa stalnom postavkom eksponata koji govore o životu grada od 18. Do sredine prošlog veka, kao i izložbu arheoloških nalaza u i na samoj tvrđavi.
    Simbol Petrovaradinske tvrđave je sat na vidikovcu,





    UMETNIK – „Stražar i Stanar“ PETROVARADINA

    Postoje ljudi... LJudi ... i LJUDI !
    Veliki LJUDI, oni koji za sobom ostavljaju duboke tragove svoga imena, ispisanog velikim slovima ... to su čitava utvrđenja,
    to su lavirinti,
    to su riznice u lavirintima sopstvenih utvrđenja,
    sa kovčezima blaga sakrivenih i čuvanih duboko u tim.. njihovimim riznicama ...
    Brižni stražari ... stvaraoci i čuvari velikog blaga, sa četkicama i paletama umesto mačeva i štitova u rukama,
    a ipak .. iza odškrinutih ili čak - širom otvorenih kapija , iza vratnica bez ključaonica, šifri, ključeva, lanaca.. i katanaca.
    Jer ti ljudi su ne samo stražari, i ne samo stvaraoci i ne samo čuvari, nego i stanari tih riznica... otvorenih - za sve.

    Ta blaga nije našao samo onaj ko nije ni krenuo da ih pronađe. I da ih vidi. Svojim očima. Da ih oseti svim svojim čulima.

    Njih se, kao i pojmove koje čuvaju – ne može zaključati. To su kolevke Kulture. I Umetnosti.
    Hiljade.. milioni kolevki i isto toliko čuvara ...
    Ko bi to ? i kako ?... i zašto ? - zaključao !?
    A pokušavano je mnogo puta. Praznim, ludim, glupim i šupljim glavama “ne smeta fakultet” a još manje pamet - da pokušavaju.
    I da u tome nikada ne uspeju.
    Ti LJUDI su veliki, snažni, postojani, da njima ni ljudi, ni zub vremena skoro da ništa ne mogu, jer oni su kao mostovi..

    Živi mostovi, koji spajaju:
    Vremena, prošlo sa sadašnjim .. i budućim,
    Nebo i sve planete na njemu sa Zemljom..
    države i sva druga prostranstva sa svojom Državom ..
    gradove i njihove lepote sa lepotama svoga Grada ...
    oči i duše drugih lj u d i ... i sa sobom i sve njih između sebe.. uzajamno.
    To su LJUDI koji bojama brišu sve granice i prekrivaju svo to njihovo – dosadno sivilo.


    Bogatstvo je znati za takve ljude, ma gde se oni fizički nalazili, još je veće bogatstvo poznavati ih i imati uz sebe,
    ako i ne baš njih – a ono makar delić ili delove iz te velike i bogate – njihove, a ustvari naše zajedničke – r i z n i c e .
    Ja sam u životu imala i prilike i zadovoljstva da upoznam nekolicinu,
    a iz tog miljea posebno želim da izdvojim jednog jednog od tih i takvih ljudi.
    Imala sam i imam sreću, da uz sebe mogu da čuvam mnoge kamenčiće iz tog velikog i impresivnog mozaika
    – njegove riznice, njegove umetnosti... i njegove duše.

    U samoj tvrđavi inače, nalazi se 88 umetničkih ateljea. Jedan od njih je njegov "dom".

    Iskreno govoreći, u početku sam zamislila da ovu temu posvetim samo njemu.
    Ipak, predomislila sam se.
    Pre svega iz želje da tu malu a veliku "vojsku" vojvođanskih, NovoSadskih... Petrovaradinskih umetnika,
    kao porodicu, ni na ovom mestu ne razdvajam.

    Otvaram ovu temu pričom o mom najboljem drugu umetniku - slikaru,
    ali istovremeno i za sve ostale i moje i vaše "umetnike", za sve one ljude koji i u ovom trenutku tamo ... negde ... nešto ... stvaraju,
    i ne spavaju - već "rade".




    - nastaviće se - čim dodam još malo boja na paletu

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  2. #2

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture



    "Postoje mesta u Novom Sadu odakle nije preporučljivo gledati Petrovaradinsku tvrđavu. Ukoliko se nađete na takvom mestu i pogled vam odluta put Tvrđave, ugledaćete je okupanu jutarnjim zracima i njena impozantnost će vas obuhvatiti. Tada, neminovno, morate lagano poći tvrđavskim stepenicama. Ukoliko vam se baš to desi, onda od svoje sudbine nećete moci da pobegnete - čekaju vas ateljei majstora i, ko zna?..

    Slobodan Ivanović se jednom tako prevario. I pogledao. Sa pravog mesta. Krišom je virio kroz poluotvorena vrata ateljea, a zatim zastao kod poslednjeg u Dugoj kasarni. Ogromna platna, namrgođeni čovek. Popio je ponuđenu čašu mleka i bilo je gotovo.

    Danas Slobodan drži otvorena vrata svog ateljea na Tvrđavi i ima spremnu čašu mleka za Onog koji će stići. Onog koji već traži odredeno mesto sa kog će ugledati Tvrđavu okupanu jutarnjim zracima sunca."








    Slobodan BOBO Ivanović
    SLIKAR


    Rođen je 23. I 1959. godine u Bačkoj Topoli.
    Osnovnu školu završio u Vrbasu a školu za dizajn „Bogdan Šuput“ u Novom Sadu. Višu graficku školu završio u Beogradu a diplomirao na Akademiji Likovnih Umetnosti u Novom Sadu.
    Studijska putovanja: Italija, Francuska, Holandija i Španija. Član je ULUV-a, „Likovnog kruga“, International udruženja (Pariz) i BBK udruženja (Berlin).
    Učestvovao na više kolektivnih izložbi. Njegove slike nalaze se u značajnim kolekcijama u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i republikama ex Jugoslavije. Nagrađivan za slikarstvo u zemlji i inostranstvu.
    Samostalne izložbe: Pula, Beograd, Vukovar , Minhen, Diseldorf, Barselona, Hamburg, Pariz, Keln, Zagreb, Berlin, Maribor, Herceg Novi, Bar, Ulcinj, Titograd, Cetinje.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Jedan od razloga VIŠE, zbog koga i zbog čega mi je toliko blizak i drag , taj lepotan - Novi Sad.
    I zbog čega sa divljenjem gledam tu njegovu lepoticu, Petrovaradinsku tvrđavu, na (lepom plavom) Dunavu.

    Veliki razlog.
    Veliki ne samo po njegovom na prvi pogled vidljivom gabaritu.
    Bobo je ”Smešten i boravi” u telu visine (preko) dva metra, prava ljudina.
    Divan primerak Čoveka, Muškarca, blaga vredan Prijatelj i Drug, još bolji muž ... i otac kakav se samo poželeti može.

    Kako tema bude odmicala, videćemo da se tu ne radi ”samo” o umetniku – slikaru ...

    Ima u vezi sa njim mnogo više ”materijala”,
    mnogo više tema i ”dilema”, puno rečenog i još toliko neizrečenog i nedorečenog ...
    mnogima još uvek nepoznatog.. i nejasnog,

    i obilje priloga.


    Za početak, evo jednog ulja na platnu




    Slika nosi ime - "Lucifer ubio Vukovar"

    Nastala je kao rezultat Bobovog "boravka" u uniformi našaranoj SMB bojama ... kada se i u svojim i u njegovim najtežim danima,
    kao njegov žitelj, za njega borio.
    I posmatrao kako mu se pred očima ruši ... kao "kula od karata".

    Loše složenih karata ... i još gore podeljenih.



    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #3

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture




    NJEGOŠ
    Crtež - tuš i pero







    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  4. #4

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture







    Flora
    crtež- tuš i pero




    Crno sunce
    Crtež - tuš i pero







    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  5. #5

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture

    Uvek mi je smešno kada čujem da pojedini umetnici kažu (a često čujem, jer često umeju da kažu),
    - da su njihove slike i sva ta njihova umetnička dela, ustvari njihova "deca". I da im se teško od njih rastati.
    Srce im se cepa.

    Zvuči prozaično .. jel'da...?! ... mada ima u tome po malo istine.

    Umetnost ne bi bila to što jeste ... i umetnici ne bi ni bili njeni ambasadori ... bili bi "tirani",
    kada tu decu ne bi puštali da odu "u goste". Naročito ako su dece lepa - šteta da ih ne vide i druge oči.
    Ako su baš toliko lepa i ako ti drugi ljudi požele da ih imaju i uz sebe čuvaju pa ... i "usvajanje" je sasvim OK.

    Bobova "deca" su kao ptice. Vrlo brzo se otiskuju u svoje sopstvene živote.
    Međutim, neka od njih, kao i kod ljudi ... ipak zauvek ostaju uz svoje roditelje.

    Za tu dečurliju, on je smislio ... po svemu sudeći - najbolje rešenje.

    Pustio ih je da se celog svog života igraju ... u dvorištu ... sa drugom decom.
    Sa svim ljudima koji tim dvorištem prolaze...







    _____________________________

    Energija - sve se manje ili više svodi na nju.
    Štos je u neutralisanju negativne ... ... ili - kako od minusa "napraviti" plus.

    Najjednostavnije rešenje - okružimo i sebe ... i sve one koje volimo - "punjačima baterija".



    Ovo bi trebao da bude jedan od tih - univerzalnih punjača. Dostupan svima.
    To je ono "dete" s'početka priče ... sa kojim svako, uvek kad poželi - može da se poigra,
    a kada dođe vreme za rastanak, da ode svako na svoju stranu - da to bude sa osmehom.

















    Poruku je izmenio CHichaGlisha, 16.07.2009 u 11:52

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  6. #6

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture





    PREOBRAŽENJE
    Crtež - tuš i pero





    USPENJE
    Crtež - tuš i pero



    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  7. #7

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture

    Ne sećam se tačno gde, ali sećam se da je neko govorio o Prtrovaradinu i rekao jednu pametnu stvar. Petrovaradin ima moć, tamo je nastala muzika jednog vremena, tamburaška muzika, sada tamo natsje muzika jednog drugog vremena muzika Exit festivala, to je mesto koje stvara muziku

  8. #8

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture

    Citat 1988 kaže: Pogledaj poruku
    Ne sećam se tačno gde, ali sećam se da je neko govorio o Prtrovaradinu i rekao jednu pametnu stvar. Petrovaradin ima moć, tamo je nastala muzika jednog vremena, tamburaška muzika, sada tamo nastaje muzika jednog drugog vremena muzika Exit festivala, to je mesto koje stvara muziku
    ... Petrovaradin je čudo. Rasadnik lepote. Bastion umetnosti. I kulture.


    A... svako vreme ima neko.. svoje "breme", pa tako i umetnost.
    Vreme piše "probleme", pesnici i pisci ih ispisuju, kompozitori i muzičari o njima pevaju (ili plaču), kreatori ih kroje i ušivaju ...

    a umetnici ih ih crtaju. I boje.

    Crtež je osnova umetnosti. Kao A u azbuci.
    Ko njime uspe da ovlada, uspeo je, ne samo da zaviri.. već da uđe u taj čarobni svet.. na velika vrata.
    I da u njemu nađe - SVOJE mesto.

    Jednu od (podjednako važnih) tačaka kruga. LIKovnog.












    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  9. #9

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture

    Galerija Gradić u Petrovaradinu



    Kafe-galerija Gradić u Beogradskoj 11 u podgrađu Petrovaradinske tvrđave,
    nudi "uz kafu" i mogućnost uživanja u njenoj saradnji sa Udruženjem umetnika Petrovaradinske tvrđave
    pod imenom ~ Likovni krug.



    U tu široku čipkastu lepezu, utkali su sebe i svoja dela kao niti, čarobnjaci svih mogućih profila.

    Arhitekte
    Dizajneri
    Dekorateri i restauratori
    Grafičari
    Kostimografi
    Karikaturisti
    Kompozitori
    Književnici
    Multimedijalisti
    Tapiseristi
    Hortikulturalisti
    Slikari
    Vajari
    Fotografi


    Pogledajmo danas Petrovaradin nekim " trećim" okom

    ~ Foto Galerija Siniše Konradt ~
























    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  10. #10

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture


    i ... nije crvena samo ova kuća




    ume da bude crveno i sunce



    i magla



    i Dunav ... i nebo ... i most



    i Novi Sad...






    samo je sahat uvek beo






    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  11. #11

    Odgovor: Petrovaradin - bastion umetnosti i kulture

    Ko nije saznao do sad
    nije kasno ni sad

    Otvaranje izložbe se desilo pre četri dana, što u najgorem slučaju znači da će izložba potrajati bar još desetak.










    Susret sa slikama Kolje Obrovskog u prvi čas kod posmatrača može izazvati dvostruku općinjenost i zbunjenost.
    Kada se ove slike nađu pred nama , one iznenada pobeđuju osećaj … blizine i prisnosti zbog tema koje su nam poznate iz slikarskog opusa velikih majstora 20.veka .
    Jednim delom navedeno može važiti i za sam pristup slikarskim problemima sa kojima se umetnik uspešno nosi, ali upravo nas pristup dovodi do razlike između onog poznatog, shematizovanog i avanture koja se dogadaja kada se Koljine slike nadju pred nama. Nalazeći se u rascepu između onog prepoznatljivog već prisutnog u vizualnoj strukturi svesti modernog čoveka i onog neočekivanog koje srećnim slučajem dopire do nas iz ovih dela, mi pronalazimo most rukopisa ovog umetnika.
    Veliki uspeh koji Kolja postiže u izgradnji vlastitog umetničkog bića sastoji se u tome što nije podlegao mnogobrojnim (akadem)izmima, a da pritome ima izuzetno bogatu paletu slikarskih jezika koje dobro poznaje i koristi. Slikarski vokabular kojim se služi, kreće se u opsegu koji sačinjavaju fovizam, kubizam, ekspresionizam i nadrealizam.
    Postavljajući se kao most među diskusima značajnih likovnih pravaca , on kao da nas doziva da zagazimo u njih i uz obilje znakova izvučemo značenja koja bi nas obogatila i od nas samih načinila umetnike.

    Besedio: Darko Kozlovački prof. filozofije



    _____________________________________________

    Htedoh da pećutim.. al' ne mogu, ovo ipak moram da kažem.
    Ovaj sam text postavila tek, procedure i autentičnosti radi. Inače ne bih.
    Ja odavno ne slušam, ili slušam a ne čujem.. ne obraćam pažnju - na uvodne i završne reči. Čast izuzecima.
    Ne zato što sam ja najpametnija, već zato što sam se uverila da uvodni oratori nisu uvek, ne samo najpametniji, već ni - najupućenijii.
    A to bi morali biti.
    Postoji na žalost, naročito kod nas (na našu žalost), kategorija "otvarača izložbi" - "po službenoj dužnosti". Kao Advokati.
    Kao Veštaci. Kao politićari. Dođu-odrade-odu.
    Jedan isti govor, sa par promena (pre svega imena umetnika) može poslužiti kao štanc za ukalupljivanje mnogih "govorancija".
    Isto tako postoji i kategorija "otvarački inventar".. to su oni "gosti" koji se mogu videti (ama baš) na svakoj izložbi i fešti, a da ih niko nije ni zvao.

    "Prisutni" se izuzimaju, pa tako i prof. Kozlovački,
    ali ja sam i dalje gledišta, da su te uvodne reči često.. samo forma. I to loša forma.

    To je prostor u kome se ćuti. Tu čovek mora da se pusti, da se skoncentriše na sva druga obamrla čula - osim oka i duše. Tu se gleda. U slike.. jedine koje treba da kažu šta imaDu..
    a posle ćemo lako, ako mi se pije-piti.. i ako mi se uopšte priča - i popričati.

    Volim i da čujem reč umetnika.. ali oni sami to retko čine.
    Zašto?
    Pa baš zato, što su njihove reči i sve njihove priče već tu i već od ulaska u njihov prostor može se čuti i videti kako uveliko pričaju,
    okačene po zidovima ili u svojim pozama.. na svojim postamentima.


    I tako...
    evo... oslušnite sada u tišini, šta ove imaju da vam kažu.


    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


Slične teme

  1. Petrovaradin - Majur
    Autor nenad.bds u forumu Novi Sad
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 18.03.2015, 22:13
  2. Omiljeni motiv u umetnosti
    Autor izabelitta u forumu Umetnost
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 10.08.2010, 02:18

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •