Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska) - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 57 od ukupno 57
  1. #46

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    JOŠ


    U vagonima s plombom
    imena idu po svetu ovom,
    a dokle će putovati tako,
    hoće li izići, kad i kako,
    ne pitajte, ne umem da kažem.

    Ime Natan vagon pesnicom ruši,
    Ime Isak kao ludo pevuši,
    ime Sara preklinje, vodu moli
    da ime Aron smrtnu žeđ utoli.

    Ne skači iz voza, ime Davida.
    Ti si ime što osuđuje na slom,
    u zemlji ovoj preteško si svima,
    nikom te ne daju, nit ti daju dom.

    Sin slovensko ime nek nosi,
    jer ovde broje vlasi na glavi,
    jer ovde se izmeđ dobra i zla
    po imenu razlika pravi.


    Ne skači, jer tvoj sin će biti Leh.
    Ne skači, biće prilika druga.
    Ne skači, noć se razleće ko smeh,
    kloparanje točkova se ruga.

    Oblak od ljudi nad zemljom puzi,
    iz oblaka kiša, jedna suza,
    jedna suza, škrta kap.
    K crnoj šumi vodi trag.

    Dabome, da, klopara točak. Šuma mraka.
    Dabome, da. Kroz šumu ide transport straha.
    Dabome, da. Probuрena noću čuh
    dabome, da, lupnjavu muka o muk.

  2. #47

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)


    AUTORSKO VEČE


    Muzo, ne biti bokser - to znači ne biti.
    Na bučnoj publici si škrtarila za nas.
    Dvanaest ih je u sali,
    već je vreme da počnemo.
    Polovina je došla, jer napolju kiši,
    ostatak su rođaci, Muzo.


    Žene željne da padnu u nesvest večeras
    učiniće to, ali samo na boks-meču.
    Jer danteovskih scena samo tamo ima.
    I vaznesenja. Muzo.


    Ne biti bokser, biti pesnik,
    biti osuđen na teške norvide,
    kad nemaš mišiće, da prikazuješ svetu
    buduću školsku lektiru - bude li sreće -
    o Muzo. O Pegaze,
    anđele konjski.


    U prvom redu starac u slast tako sanja
    da mu žena pokojna iz groba usta i
    da će ispeć starcu kolač sa šljivama.
    S vatrom, ali tihom, da kolač ne izgori,
    počinjemo čitanje. Muzo.

  3. #48

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    KRAJ VEKA


    Trebalo je da bude bolji od prethodnog naš XX vek.
    Ali neće stići da to i dokaže,
    leta su mu izbrojana,
    korak nesiguran,
    dah kratak.

    Već je mnogo toga bilo
    što nije trebalo da bude,
    a ono što je trebalo da stigne
    nije stiglo.

    Trebalo je da se oseti da dolazi proleće
    i sreća, između ostalog.

    Strah je trebalo da napusti gore i doline.
    Istina je brže od laži
    trebalo da stigne na cilj.
    Neke se nesreće nisu smele
    dogoditi više,
    na primer, rat
    i glad, i tako dalje.

    Trebalo je poštovati
    golorukost golorukih,
    poverenje i tome slično.

    Ko je hteo da uživa svet,
    prihvatio se zadatka
    neizvršivog.

    Glupost nije smešna.
    Mudrost nije vesela.
    Nada
    više nije ona mlada devojka
    et cetera, na žalost.

    Bog je najzad morao da poveruje u čoveka
    dobrog i jakog,
    ali dobar i jak su
    i dalje dva čoveka.

    Kako da živim - pita me u pismu neko
    kog sam ja nameravala da pitam
    to isto.

    I opet, kao i uvek,
    što se iz prethodnog vidi,
    nema pitanja bitnijih
    od naivnih pitanja.

  4. #49

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    STVARNOST ZAHTEVA


    Stvarnost zahteva
    i ovo da se kaže:
    život ide dalje.
    On to radi kod Kane i kod Borodina
    i na Polju Kosovu i u Gernici

    Na malom trgu u Jerihonu
    ima jedna benzinska pumpa,
    sveže su obojene
    klupe kod Bele Gore.
    Putuju pisma
    iz Perl Harbora u Hestings,
    prolazi furgon s nameštajem
    pod okom lava iz Heroneje,
    a procvalim vrtovima blizu Verdena
    neminovno se primiče
    atmosferski front.

    Tako je mnogo Svega
    da je Ništa dosta dobro sakriveno.
    Sa jahti kod Akcijuma
    dopire muzika,
    tamo parovi plešu pod zracima sunca.

    Toliko se stalno zbiva
    da to mora biti svugde.
    Gde je kamen na kamenu,
    tamo kolica su sa sladoledom
    pod opsadom dece.
    Gde je Hirošima,
    tamo je opet Hirošima
    i izrada mnogih stvari
    za svakodnevnu upotrebu.

    Nije bez čari ovaj strašni svet,
    nije bez jutara
    zbog kojih bi vredelo da se čovek budi.

    Na poljima kod Maćejovica
    trava je zelena
    a u travi, ko u travi,
    bistra rosa.

    Možda i nema drugih mesta do bojišta,
    jedna se još pamte,
    druga već zaboravljaju,
    šume brezove, kedrove, jelove, snegovi beli,
    pesci žuti, šljunci suri, močvare raznobojne
    i urvine crnog poraza,
    gde se u slučaju hitne potrebe
    može čučnuti u grmlje.

    Kakva pouka sledi - pa valjda nikakva.
    Samo krv prolazna je i brzo se suši
    i uvek neke reke i oblaci neki.

    Na tragičnim prevojima
    vetar nosi s glava šešire
    i tu se ne može ništa -
    zasmejava nas prizor taj.

  5. #50

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    ČUĐENJE


    Zašto toliko u jednoj osobi?
    Toj a ne drugoj? I šta tu tražim?
    U dan zvani utorak? U kući, a ne gnezdu.
    U koži, ne u ljusci? S licem, ne listom?
    Zbog čega samo jednom, i to lično?
    Baš na zemlji? Uz malu zvezdu?
    Posle toliko era odsutnosti?
    Za sva vremena i sve alge?
    Za dupljare i vidike?
    Baš sad? Do krvi i kosti?
    Sama u sebi sa sobom? Zašto
    ne pored ni sto milja dalje,
    ne juče ni pre sto godina
    sedim i gledam u mračni kut
    - kao što naglo dignute glave
    gleda brundonja zvani pas?

  6. #51

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    POGREB


    "tako iznenada, ko bi se nadao"
    "nervi i cigarete, govorio sam mu"
    "svakojako, hvala"
    "raspakuj to cveće"
    "i brat mu umre od srca, verovatno porodično"
    "ne bih vas poznala s tom bradom"
    "sam je kriv, večito se mešao u nešto"
    "trebalo je da govori ovaj novi, ne vidim ga"
    "Kazek u Varšavi, Tadek u inostranstvu"
    "samo si ti bila pametna pa si ponela kišobran"
    "pa šta ako je bio najsposobniji od svih"
    "soba je prolazna, Basja neće dati"
    "svakako, imao je pravo, ali to još nije povod"
    "s lakiranjem vrata, pogodi koliko"
    "dva žumanceta, kašičica šećera"
    "nije njegova stvar, šta mu je trebalo"
    "samo plave i samo mali brojevi"
    "pet puta, a nikad nikakvog odgovora"
    "neka ti bude da sam mogao, ali i ti si mogao"
    "dobro je što je bar ona imala taj posao"
    "ne znam, valjda rođaci"
    "sveštenik je stvarno isti Belmondo"
    "još nisam bio u ovom delu groblja"
    "sanjao sam ga prošle nedelje, nešto me je trglo"
    "nije ružna ta ćerkica"
    "sve nas to čeka"
    "izjavite saučešće udovici i u moje ime, moram na"
    "pa ipak je na latinskom zvučalo svečanije"
    "bilo pa prošlo"
    "do viđenja, gospođo"
    "da odemo nekud na pivo"
    "javi se da popričamo"
    "četvorkom ili jedanaesticom"
    "ja ću ovamo"
    "mi onamo"

  7. #52

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)


    TAJNI RAZGOVORI S MRTVIMA


    U kojim prilikama sanjaju se mrtvi?
    Misliš li često na njih pre nego što zaspiš?
    Ko javlja ti se prvi?
    Da l uvek jedan isti?
    Ime? Prezime? Groblje? Datum smrti?

    Na šta se pozivaju?
    Na staro poznanstvo? Srodstvo? Otadžbinu?
    Kažu li otkud idu?
    I ko za njima stoji?
    I ko ih još sem tebe istog časa sanja?

    A lica - jesu l nalik na fotografije?
    Ostareše li tokom godina?
    Sveža? Ispijena?
    Ubijeni, jesu li preboleli rane?
    Sećaju li se sad još ko ih je ubio?

    Šta drže u rukama - opiši predmete.
    Gnjili? Ugljenisani? Zarđali? Truli?
    Šta im je u očima - pretnja? molba? Kakva?
    Da l samo o vremenu zborite međ sobom?
    Ptičicama? Cvetićima? Leptirićima?

    Pitaju li nekada štogod neprijatno?
    A ti šta im na to veliš?
    Mesto da oprezno ćutiš?
    Da uvijeno promeniš temu sna?
    Da se probudiš na vreme?

  8. #53

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    MAČKA U PRAZNOM STANU


    Mačka ne bi da umre.
    Jer šta da radi mačka
    u praznom stanu.
    Da se penje na zidove.
    Da se češe o nameštaj.
    Kao da je sve ostalo nedirnuto,
    pa ipak izmenilo se.
    Kao da ništa nije pomereno,
    pa ipak ispremeštalo se.
    I uveče lampa više ne gori.


    Čuju se koraci na stepeništu,
    ali nisu to ti.
    Ruka koja stavlja ribu u činiju
    opet nije ona stara.


    Nešto ovde više ne počinje
    u svoje uobičajeno vreme.
    Nešto se ovde ne odvija
    kako treba.
    Neko je ovde bio i bio,
    a zatim odjednom iščezao
    i uporno ga nema.


    Pregledala je sve ormane.
    Optrčala sve police.
    Zavukla se pod tepih i pregledala.
    Čak je prekršila zabranu
    i razbacala papire.


    Šta ima više da se radi.
    Da se spava, da se čeka.


    Samo neka se vrati,
    samo neka se pojavi.
    Pokazaće mu već
    da se tako s mačkom ne može.
    Ići će mu u susret
    kao da to čini preko volje,
    polagano,
    na veoma uvređenim šapama.
    I bez velike radosti, za početak.

  9. #54

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    O SMRTI BEZ PRETERIVANJA


    Ne razume se u šale,
    u zvezde, u mostove,
    u tkaštvo, u rudarstvo, u ratarstvo,
    u gradnju brodova i pečenje testa.


    U naše priče o planu za sutra
    ubacuje svoju poslednju reč
    sasvim neumesno.


    Ne ume čak ni ono
    što je u tesnoj vezi s njenim fahom:
    ni grob da iskopa,
    ni sanduk da sklepa,
    ni da počisti za sobom.


    Zauzeta ubijanjem,
    ona to nespretno čini,
    bez sistema i veštine.
    Kao da na svakom od nas
    tek počinje da se uči.


    Ostavimo sad trijumfe,
    al koliko je poraza,
    promašenih udaraca
    i iznova preduzetih pokušaja!


    Ponekad nema snage
    muvu iz zraka da sruši.
    Sa morem gusenica
    u puzanju trku gubi.


    Sve te krtole, mahune
    treplje, peraja, dušnici,
    svečano perje i zimska dlaka
    svedoče o zaostatku
    u njenom dosadnom poslu.


    Zla volja nije dovoljna.
    Pa čak ni naša pomoć
    u ratovima i prevratima -
    još uvek premalo je sve.


    Srca biju u jajima.
    Rastu kosti odojčadi.
    Za trud semenja
    nagrada su prva dva listića,
    a često i visoke krošnje na obzorju.


    Ko tvrdi da je svemoćna,
    sam je živi dokaz
    da svemoćna nije.


    Nema života
    koji bar za časak
    nije besmrtan.


    Smrt
    uvek za taj časak u dolasku kasni.

    Uzalud drmusa kvaku
    nevidljivih vrata.
    Ko je što postigao,
    uzeti mu ne može.

  10. #55

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    ULJUDNOST SLEPIH

    Pesnik čita stihove slepima.
    Nije pretpostavio da će to biti tako teško.
    Drhti mu glas.
    Drhte mu ruke.

    Oseća da je svaka rečenica
    ovom prilikom stavljena na probu tame.
    Da će morati sama da se snalazi,
    bez svetlosti i boja.

    Opasna avantura
    za zvezde u njegovim stihovima,
    za zore, duge, oblake, neone, Mesec,
    za ribe ispod vode, do tog vremena srebrne,
    i za jastreba koji tako tiho, tako visoko leti
    nebom.

    Čita jer je prekasno da ne čita
    o dečaku u žutoj jakni na zelenoj livadi,
    o crvenim, prebrojivim krovovima u dolini,
    o pokretnim brojevima na majicama igrača
    i o neznanki među odškrinutim vratima.

    Hteo bi da prećuti iako je to nemoguće
    sve svece na stropu katedrale,
    oproštajni gest s prozora vagona,
    staklo mikroskopa i zračak u prstenu
    i ekrane i ogledala i album s likovima.

    Međutim, velika je uljudnost slepih,
    velika je uviđavnost i velikodušnost.
    Slušaju, smeškaju se i pljeskaju.

    Neko od njih čak prilazi
    s knjigom otvorenom naopačke
    moleći za autogram koji neće videti.

  11. #56

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    DVA BRUHELOVA MAJMUNA

    Ovako izgleda moj maturski san:
    u prozoru sede dva majmuna privezana lancem,
    napolju se plavi nebo
    i kupa se more.

    Polažem iz istorije ljudi.
    Mucam i nastavljam dalje.

    Majmun zagledan u mene ironično sluša,
    drugi tobože drema -
    a kada posle pitanja nastaje ćutanje,
    došaptava mi
    tihim zveckanjem lanca.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #57

    Odgovor: Wislawa Szymborska (Vislava Šimborska)

    LEKCIJA

    Ko šta kralj Aleksandar kim čim mačem
    preseca koga šta gordijski čvor.
    Nije to palo na um kome čemu nikome.

    Bilo je sto filozofa - nijedan ga rasplitao nije.
    Kakvo čudo što se sad po uglovima kriju.
    Soldateska ih za brade hvata,
    rastresene, sede, ko u jarca,
    i izbija ko šta glasan smeh.

    Dosta. Kralj pogleda ispod čelenke,
    na konja seda, na put kreće.
    A za njim uz truba trubljenje, bubnjanje bubnjića
    ko šta vojska sastavljena od koga čega od čvorića
    kreće u koga šta u boj.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •