Povrće
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14

Tema: Povrće

  1. #1

    Povrće

    fali tema o povrchu... hochu neshto vazzno da kazzem o:




    paradajzu

    Zbog svoje energetske, hranljive i lekovite vrednosti, paradajz je postao redovna salata, hrana i preliv. Pored toga, paradajz pomaže u sprečavanju i lečenju mnogih bolesti.

    Paradajz je poreklom iz Srednje Amerike, a u Evropu je donet posle kolonizacije Amerike. U početku se koristio kao ukrasno bilje i na njega se gledalo sa sumnjom, jer se mislilo da je otrovan. Od 18. veka koristi se u zemljama Evrope, a najviše ga u ishrani koriste Italijani i mediteranski narodi.

    Razlikujemo sledeće vrste paradajza: goveđe srce, kruškasti pardajz, paradajz bez semenki, sitan paradajz (u grozdu), žuti paradajz, zeleni paradajz, "jabukar"... Paradajz je sezonsko povrće (maj - oktobar), ali se na našim pijacama i u piljarama može naći tokom cele godine, pre svega zahvaljujući plastenicima i staklenicima. U novije vreme dosta se i uvozi iz primorskih zemalja.

    Sastav

    Paradajz raste kao stabljika sa crvenim plodovima okruglastog oblika. Ima malo kalorija, a dosta hranljivih sastojaka:
    belančevine
    beta-karoten
    biljna vlakna
    biljne masti
    vitamin A
    vitamine B
    vitamin C
    vitamin D
    vitamin K
    gvožđe
    zeaksantin
    likopen
    kalijum
    kalcijum
    karotenoid
    lutein
    magnezijum
    mineralne soli
    natrijum
    proteine
    ugljene hidrate
    kofeinsku kiselinu
    hlorogensku kiselinu
    ferulinsku kiselinu
    flavonoid
    fosfor

    Pored toga, paradajz u manjim količinama sadrži: bakar, mangan, bor i kobalt.

    Korišćenje

    Paradajz se u ishrani koristi sirov (kao salata...), kuvan (supa ili čorba), pržen, kao pire ili kao dodatak kuvanim jelima. Sve više se koriste sok od paradajza, konzervirani paradajz (u flašama), kašasti paradajz, kečap za prelive i sosove. U toku zime se koristi paradajz konzerviran na razne načine: Paradajz se u ishrani koriste sirov (kao salata...), kuvani (supa ili čorba), prženi, kao pire ili kao dodatak kuvanim jelima. Sve više se koriste sok od paradajza, kašasti paradajz kao i kečap za prelive i sosove. U toku zime se koristi paradajz konzerviran na razne načine: konzervirani paradajz (u flašama), kiseo u teglama, kiseo sa drugim povrćem... Paradajz se preporučuje za jačanje odbrambenog sistema organizma, ali i za dijetalnu ishranu zbog toga što je hranljiv a niskokaloričan. Za lečenje čireva, bubuljica i nekih kožnih oboljenja kriške paradajza koriste se kao obloge za bolno mesto.

    Dejstvo

    Paradajz u sebi sadrži dosta lekovitih materija, ima antioksidansko i antiseptičko dejstvo, čistač je organizma i diuretik. Dokazano je da veoma povoljno deluje u borbi protiv sledećih bolesti:
    alergija
    anemija
    artritis
    astma
    bolesti srca i krvnih sudova
    bolesti zuba, usne duplje i ždrela
    bronhitis
    giht
    ekcem
    impotencija
    imunodeficijencija
    istegnuća mišića i legimenata
    katarakta oka
    lečenje raka
    makularna degeneracija
    migrena
    neplodnost
    opekotine od sunca
    osteoporoza
    osteoartritis
    povišeni holesterol
    prehlade i grip
    kožne bolesti
    katar creva i želuca
    regulisanje krvnog pritiska
    regulisanje varenja
    regulisanje prekomerne težine
    reumatoidni artritis
    sinuzitis
    sprečavanje raka prostate
    uganuća
    umor i iscrpljenost
    hemoroidi
    herpes
    hipertireoza
    čirevi i bubuljice
    šećerna bolest

    Način delovanja

    Ispitivanjima je utvrđeno da ovo povrće ima jako antioksidantsko i antiseptičko dejstvo. Paradajz je povrće koji se gaji i koristi u velikim količinama u gotovo svim zemljama sveta, a pomaže u očuvanju zdravlja. Pored toga što povoljno deluje na organizam, treba voditi računa i o tome da se uzimanje paradajza ne preporučuje za pojedine bolesti, kao i da postoje osobe koje su i alergične na paradajz, pa se paradajz njima ne preporučuje.


    izvor
    Poruku je izmenio maski, 24.03.2010 u 21:21
    & underpaid......

  2. #2

    Odgovor: Povrće

    Sem "istekle" sličice, veoma poučno i krasno, ali uz jednu ispravku.

    Paradajz je voće.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  3. #3

    Odgovor: Povrće

    ispravila sam link ka sliKi....
    a onomad na roditeljskom sastanku smo se dogovorili da je paradajz povrche jer se deca bune da nemamo pojma i da uchiteljica daje keca....

    nego, imash li ti neku omiljenu povrchku?

    add:

    Paradajz spada u voće, ili preciznije u bobice. Kako nije sladak kao plodovi koje nazivamo voćem, sa kulinarske tačke gledišta se posmatra kao povrće i najčešće se služi kao salata ili se koristi u kuvanju, a ne kao desert, što je slučaj sa većinom voća.....

    +

    Postoje mnoge zablude da je lubenica voće, jer se koristi najčešće kao poslastica i veoma je slatka. Jednostavno pravilo koje govori da se radi o povrću je to što se radi o plodu jednogodišnje biljke, što je pravilo povrća. Svi plodovi koji se koriste kao hrana i koji se moraju saditi svake godine su povrće. Voće je plod višegodišnjih biljaka, koje se ne mora saditi svake godine. To je elementarna razlika između voća i povrća, uz činjenicu da je lubenica samo jedna vrsta tikve koja je u svakom slučaju povrće.

    aj sad kad smo kamen spoticanja uklonili s puta... cheraj dalje.
    Poruku je izmenio maski, 24.03.2010 u 21:36 Razlog: Voće ili povrće?
    & underpaid......

  4. #4

    Odgovor: Povrće

    ZnaJo sam da je lubenica povrce

    VolEm sve povrcke, sa posebnim akcentom na luk Beli luk, crni luk, mladi luk (posebno ono zeleno od mladog luka), praziluk, crveni luk, you name it. Jedini problem je sto ga retko jedem. Beli luk zbog niskog pritiska, a crni zato sto mi bude lose posle njega. Al' zato kad ga do'vatim, cepam ga za sve pare.
    Paradajz mi je pod must have na leto, ne mogu da zamislim obrok bez njega. Krastavce nisam volela, al' ga sad tamanim kao blesava.
    Kupus Mogla bih da zivim na kupusu i volim ga u svakoj varijanti, osim kiselog kupusa.
    Cvekla Zimi mi to bude spas kad ima malo raspolozivog sezonskog.
    Paprika, bilo koja. Mislim da sam negde procitala da je ona najbogatija vitaminom C, bogatija i od kivija i od limuna.

    Ako nekome ne treba povrca, neka mi se obrati na PP, ja sve tamanim.
    Krek, krek.. Ne gudra

  5. #5

    Odgovor: Povrće

    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    ispravila sam link ka sliKi....
    Ala ga ispravi, svaka joj čast. Od sada te zovem Đenka.

    a onomad na roditeljskom sastanku smo se dogovorili da je paradajz povrche jer se deca bune da nemamo pojma i da uchiteljica daje keca....
    E, lažeš, ba.
    Ovo ti ne verujem.
    Ti da si se utopila u gomilu i popustila pred jednom neobaveštenom učiteljicom?!?

    nego, imash li ti neku omiljenu povrchku?
    Imam. A što pitaš?
    Ako sada očekuješ seminarski iz botanike. Šipak. Nema.
    Ali evo par reči o meni i toj povrćki.

    Radi se o papriKi.

    Ima jedan zanimljiv momenat vezan za odnos mene i paprike. Možda je i za neka psihološka istraživanja i naučne radove. Malo je reći da mi je omiljena, ili da je volim. Ja je obožavam. Ali...

    Ujedno, pored tog obožavanja ja je i mrzim! Ali baš mrzim. / Doktore, pomozite. /

    Volem i crvenu i žutu i zelenu i baburu i šilju i somborku i feferonku i slatku i ljutu i sušenu i svežu i mlevenu i tucanu i ... Ima li još kak'a?!?
    E da! Umalo zaboravih caricu salata. Obožavam pečenu papriku. 'Nako sa belim lukom i uljem.

    Pa u čemu onda problem?!?
    E, u kožici. Ne podnosim termički obrađenu kožicu od paprike. Sveža može, ali kuvana ili pečena mi se gadi?!?

    Punjene paprike sam kao klinac uspevao da "odradim" odvajajući fil od paprike, ali đuveč i slične špecije?!? Koliko sam samo puta bio udaljen od stola (da drugima ne gadim), dok nisu shvatili da stvarno ne mogu i prestali me nutkati i terati da jedem.

    Zanimljivo je da mi se miris kuvane paprike u raznim jelima toliko uvukao pod kožu da ni kada mi domaćice od mog poverenja naprave nešto sa paprikom, koju su, samoinicijativno, mene radi, blanširale i ogulile, ne mugu da jedem. Jednostavno ne mogu da progutam.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  6. #6

    Odgovor: Povrće

    celer (danas opet za ruchak potazz od celera)



    - Celer sadrži androsteron, hormon za koji se smatra da privlači žene.
    - Postoji verovanje da je za ljude teško da svare celer, da ima 'negativne' kalorije jer varenje troši više kalorija nego što izvlači, i mada je ovaj učinak zanemarljiv, celer je i dalje važan satojak u mnogim dijetama.
    - Dr. Brown's proizvodi bezalkoholno piće sa ukusom celera pod imenom Cel-Ray, koje se prodaje uglavnom u Njujorškoj oblasti.
    - Zečevi jedu dosta celera. Ali ne gube na težini jer bakterijska flora koja se nalazi u njihovom slepom crevu uključuje i mikro organizme koji mogu da razgrade celulozu iz celera u oblik koji životinja može da apsorbuje.
    - Anafilaksija izazvana vežbanjem se može pogoršati jedenjem celera
    - Veoma srodna celeru Apium bermejoi sa ostrva Minorka je jedna od najređih biljaka u Evropi sa samo 60 preostalih jedinki.
    - Jestiva drška celera ne predstavlja njegovo stablo kao što se često misli, već je u stvari peteljka lista.
    - Na filmu lomljenje drški celera uz mikrofon se koristi za oponašanje zvuka lomljenja kostiju.
    - Celer je zabranjen na Gilinghemovom Pristfild stadionu 1996. nakon što se golman žalio da ga je pogodio celer koji su bacali navijači.
    - Kod određenog broja ljudi konzumiranje celera izaziva utrnuće jezika.

    Celer je povrće koje se može nabaviti tokom cele godine i dobro ga je uvesti u redovnu ishranu jer povoljno deluje na zdravlje. Ima samo 7 kalorija, magnezijuma 320mg , folata 16 mcg na 100g korena.

    Reč celer potiče od latinske reči celeri, koja znači brzo delovanje, i zaista brzo povoljno deluje na zdravlje. Lišće i koren su bogati osnovnim mineralima, vitaminima i nutritijentima kao i esencijalnim uljima koji biljci daju snažan i karakterističan miris. Ova ulja imaju dejstvo na nervni sistem i deluju smirujuće.

    Naučnici su dokazali da celer sadrži ftalide - supstance koje deluju relaksirajuće na arterije i omogućavaju im da se šire, takođe smanjuju količinu hormona stresa koji takođe utiču na kontrakciju krvnih sudova. Potvrđeno je da deluje na smanjenje koncentracije lošeg holesterola.

    Lišće celera je dobar izvor vitamina C, koji pomaže da se smanje simptomi prehlade i poboljšava reakciju imunog sistema.

    Korisan je obolelima od artritisa zbog visokog sadržaja natrijuma koji pomaže da kalcijum i magnezijum ostanu rastvoreni. Da bi imao optimalno dejstvo treba koristiti sok od korena i listove u salatama. Pomaže i kod reume i kostobolje.

    Celer ima antispazmolitično delovanje pa je koristan obolelima od astme, bronhitisa, tuberkuloze.

    Redovnim korišćenjem celera, ljudi skloni stvaranju kamena u bubrezima ili žučnoj kesici može sprečiti njihovu pojavu.

    Celer sadrži fitoelemente nazvane kumarin koji uklanjaju slobodne radikale i sprečavaju ih da oštećuju ćelije, takođe potstiču bela krvna zrnca koja napadaju i eleminišu potencialno štetne ćelije, uključujući čelije raka. Utvrđeno je da jedan od sastojaka celera - acetileniks, zaustavlja umnožavanje ćelija raka.
    & underpaid......

  7. #7

    Odgovor: Povrće

    Njeno veličanstvo zelena salata

    Zelena salata štiti od suvišnih kilograma, ali i od onkoloških bolesti, zaključili su onkolozi sa Teksas Univerziteta.

    Konzumiranjem četiri tanjira salate nedeljno moguće je sprečiti pojavu raka pluća, svedoče rezultati istraživanja.

    Na osnovu istraživanja, kojim je obuhvaceno 3.800 ljudi, teksaški naučnici zaključili su da zelena salata sadrži materije koje blokiraju ćelije raka ili usporavaju razvoj bolesti u disajnim putevima. Posebno aktivan pozitivan uticaj zelene salate zapažen je kod pušača.

    Lekari su uvereni da vegeterijanska jela sa salatom ne samo da smanjuju rizik od formiranja tumora, već i umanjuju štetne uticaje zagađenog vazduha i alergena prašine.

    Najbolja zaštita pluća postiže se kombinacijom salate i umerene fizičke aktivnosti.

    Zelenu salatu je teško zaobići, jer je jedna od retkih vrsta povrća koga ima preko cele godine (a da nije iz staklenika). Za to se može zahvaliti činjenici da postoji mnogo različitih sorti zelene salate i da će bar neku od njih biti lako uspešno uzgajiti u bilo koje doba godine, čak i zimi. Dobro je što je tako, jer je zelena salata jedna od najzdravijih namirnica kojima možete počastiti sebe i svoje najmilije. U sebi ima mnogo minerala (najviše kalcijuma i gvožđa, dosta magnezijuma, joda, mangana, kobalta, nikla, silicijuma i bakra) i dosta vitamina (C, beta-karotin, skoro sve vitamine grupe B i vitamin E).

    Ukoliko ste pomislile kako, zbog toliko hranljivih sastojaka, možete držati dijetu samo na zelenoj salati, nije tako - umrle biste od gladi, jer se zelena salata sastoji uglavnom od vode i kao energetski izvor je beznačajna (kilogram salate u sebi sadrži 150 kalorija, a zdravoj ženi je potrebno oko deset puta više). Naravno, kao dodatak ishrani je dragocena i dobro je što češće je imati na jelovniku, može i u kombinaciji sa drugim salatama.

    Zelena salata bila je slavna još u antička vremena, zbog svog mlečnog soka, koga ima najviše u korenu, lisnim rebrima i mladim stabljikama. Ovaj mlečni sok naziva se i laktukarijum i deluje pomalo kao opijum, osim što je neškodljiv. U medicini je potvrđeno da laktukarijum ublažava bol i nervnu napetost, te da osigurava lep san. Zato, ako imate problema sa nesanicom, probajte da pre spavanja pojedete malo zelene salate uz neke lepe začine (koriste se maslinovo, sojino ili suncokretovo ulje, vinsko, jabukovo ili alkoholno sirće, limunov sok, crne ili zelene masline, prelivi od belog luka, peršun, mirođija, majonez, a može se dodati i malo krompira, kuvanih jaja, rotkvica, cvekle...).

    Ukoliko spadate u one retke osobe koje nisu u stanju da jedu sirovu zelenu salatu, to i dalje ne znači da se morate odreći ove veoma zdrave i korisne namirnice. Trebalo bi da bude dovoljno da salatu malo propržite na puteru. Tako će se izgubiti deo vitamina C, ali će se većina ostalih sastojaka i dalje sačuvati, a salata će biti lakša za varenje.

    kristalka



    Kristalka je klasika zelenog svijeta. Najčešće je jedemo sirovu, ali zbog svoje hrskavosti, može ju se pripremiti pirjanu na masnoći. Njen vijek skladištenja dulji je ako ju držite u hladnjaku

    Korijen glavice salate nezgodan je iz više razloga.
    Nema dobar okus.
    Kada pripremate salatu za objed, morate rezati oko njega.
    Oduzima puno vremena.
    Skoro uvijek dobra salata završi u otpadu. Srećom, postoji dobar savjet koji možete slijediti cijelog preostalog dijela svojeg života u kuhinji. Uzmite glavicu salate, dobro je uhvatite i udarite njome istinski brzo o pult, korijen će se osloboditi i bit će spreman za bacanje. Ne pokušavajte to učiniti s kupusom.

    Radič (Cichorium intybus var. foliosum)



    Radič je salata zimskog perioda. Po boji lišća ga dijelimo na zelene i crvene sorte. Po obliku ga dijelimo na sorte kod kojih ubiremo lišće i one koje formiraju glavice. Većina sorti je za izravnu upotrebu, dok su neke pogodne za ˝forsiranje˝.

    Energetska vrijednost mu je praktički beznačajna jer iznosi jedva oko 60 kJ/100 g, no to nimalo ne umanjuje njegovo prehrambenu vrijednost. Sadrži do 8 % suhe tvari, koja se sastoji od bjelančevina, biljnih masti, ugljikohidrata i celuloze. Od vitamina sadržava najviše vitamina C i karotina. Sadrži i dosta mineralnih tvari kao kalij i magnezij i gorke tvari koje pobuđuju tek.

    U uzgoju nema velikih prohtjeva. Uz dovoljno vlage zadovoljava se sa skoro svim vrstama humovitog tla. No dosta osjetljiv je na visoke temperature, jer onda odlazi u cvat.

    Pogodan je za spremanje preko zime. Izvađen prije prvih jačih mrazeva zajedno sa grumenom zemlje i stavljen u tegle ili plastične čaše može se u hladnoj prostoriji držati do sredine proljeća.

    Endivija (Cicorium endivia)



    Endivija pripada rodu salata ali ona je u stvari oplemenjeni oblik cikorije. Kod nas se endivija javlja kao ˝zimska˝ salata jer joj je ponuda najveća zimi, kada su u deficitu salate glavatica (ledenke i puterice).

    Energetskom vrijednošću znatno nadmašuje salatu. Sadrži gorke tvari koje pospješuju probavu, a kako sadrži i inulin, ima posebnu vrijednost u prehrani diabetičara. Važan je izvor vitamina C, karotena, kalcija, fosfora i željeza.

    U kulinarstvu joj je primjena znatno šira nego salate.

    Što se uzgoja tiče je manje zahtjevnija od salate, a otporna je i na slabije mrazeve.

    Poznata su dva tipa: Batavijska, sa širokim i ravnim lišćem i mahovinasta sa tamnozelenim vrlo kovrčavim lišćem.


    Zelena salata je biljka koja prati nase jelovnike gotovo citave godine.
    To mozemo zahvaliti velikom broju njenih sorti, koje se jednako uspesno uzgajaju u rano prolece, leti, pa cak i preko zime.
    Njen najveci deo, cak do 95 odsto cini voda.
    Medutim, iako je salata kao energetski izvor gotovo beznacajna (100 grama salate sadrzi 63 kJ ili 15 kcal), to nimalo ne umanjuje njenu hranljivu vrednost.
    Naprotiv, ona obiluje dragocenim mineralima i vitaminima.

    Od mineralnih sastojaka najvise ima kalcijuma (24 mg%) i gvozda (0,5 mg%), znatne kolicine magnezijuma, joda, mangana, kobalta, nikla, silicijuma i bakra. Od vitamina najbogatija je vitaminom C (24 mg%), karotinom (0,12 mg%) i gotovo svim vitaminima grupe B, te vitaminom E.

    Uzgajivaci zelenu salatu razvrstavaju prema cetiri glavne odlike to su:

    -salata glavatica ili puterica,
    -hrustava kristal-salata,
    -lisnata salata za branje i
    -lisnata salata za rezanje, koje se dalje dele u mnostvo podvrsta i varijeteta.

    Kod nas su svakako najprosirenije i najomiljenije prve dve vrste: puterica i kristal-salata.

    Najvredniji lekoviti sastojak salate je njen mlecni sok koji sadrzava tzv. laktukarijum.

    Najvise ga ima u korenu, lisnim rebrima i mladim stabljikama.
    Taj neskodljivi sastojak deluje kao opijum, i upravo je on pribavio slavu salati jos u anticko vreme.
    Danas su te stare tvrdnje i potvrdene: pouzdano se zna da laktukarijum ublazava bol, nervnu napetost i osigurava spokojan san.

    Mnogi evropski narodi, poput Spanaca, Portugalaca pa i Francuza, gotovo svakodnevno imaju na jelovniku zelenu salatu, ali ne kao prilog jelu, vec kao predjelo.
    Takvo predjelo od sveze, sirove salate pripremljeno je, odnosno zacinjeno s mnogo mastovitosti i kulinarskog umeca. Kao zacin koristi se suncokretovo, sojino, bucino i maslinovo ulje, vinsko, jabukovo ili obicno sirce, limunov sok, zelene i crne masline, razni prelivi od luka, belog luka, persuna i ostalih zacinskih trava i mirodija, gorusice i slicno, a dodatak mogu biti i krompir, tvrdo kuvana jaja, cvekla itd. To samo potvrduje izuzetno svojstvo salate kao aperitiva.

    Sto se tice zacina, valja upozoriti da zelenu salatu treba uvek zaciniti i smesati u poslednji cas, neposredno pre iznosenja na sto, da bi ostala cvrsta i sveza.

    puterica je krsh. ako birate salatu za dekoraciju preporuchujem lolo roso i lolo bjanko a za klopu iskljuchivo kristalku.
    & underpaid......

  8. #8

    Odgovor: Povrće



    KRASTAVAC


    Krastavci, Cucumis sativus, su gotovo idealna ljetna namirnica. Zbog velikog sadržaja vode, i gotovo neutralnog okusa, pružaju toliko potrebno osvježenje ljeti. Konzumiraju se svježi, uglavnom u ljetnim mjesecima, ili konzervirani u svim godišnjim dobima. Vjeruje se da krastavcu potjecu iz sjeverne Azije gdje su uzgajaju preko 10 000 godina i otkuda su prenešeni u Indiju i ostatak Azije. Krastavci su bili popularna namirnica još u antickim civilizacijama Egipta, Grcke i Rima, ciji stanovnici su ih, osim u prehrambene svrhe, koristili zbog njihovog, kako su vjerovali, za zdravlje kože blagotvornog djelovanja...


    Kolijevka kiselih krastavaca je Šanjolska, koja je prva, još u anticka vremena, zapocela sa procesom konzerviranja krastavaca, a sve zbog hira rimskih careva koji su željeli krastavce iskljucivo iz mediteranskih zemalja.

    Nutritivna vrijednost


    Krastavci su vecim dijelom sastavljeni od vode. U znacajnijim kolicinama sadrže prehrambena vlakna; minerale silicij, kalij, magnezij te vitamin C i kafeinsku kiselinu. Ima izrazito nisku energetsku vrijednost.



    Upavo, zahvaljujuci nutritivnoj vrijednosti, posebice sadržaju silicija, vitamina C i kafeinske kisleine, danas možemo reci da su stanovnici antickog Egipta, Rima i Grcke imali pravo kada su krastavac koristili u svrhu održavanja lijepe i zdrave kože.

    Silicij igra važnu ulogu u održavanju vezivnog tkiva, ukljucujuci mišice, ligamente, hrskavicu, kosti i tetive te je važna komponenta u održavanju zdravlja kože, kose i noktiju. Vitamin C i kafeinska kiseline sprijecavaju i zadržavanje vode, što objašnjava uporabu krastavaca i maski od krastavaca kod nastanka podocnjaka, opeklina i dermatitisa. S obrizom na sadžaj vode, krastavac predstavlja i prirodno hidratacijsko sredstvo, neophodno za održavanje sjaja kože.

    Krastavac

    Znacajan sadržaj kalija, a potom i magnezija te prehrambenih vlakana, krastavac cini posebno vrijednom namirnicom u jelovniku osoba sa povišenim krvnim tlakom. Naime, prema rezultatima studije u kojoj su se ovisno o prehrani pratile promjene krvnog tlaka kod osoba sa hipertenzijom, prehrana koja je ukljucila namirnice bogate kalijem, magnezijem i prehrambenim vlaknima rezultirala je smanjenjem sistolockog tlaka za 5,5 jedinica i dijastolickog tlaka za 3,0 jedinica.

    Odabir i skladištenje

    S obzirom da su krastavci osjetljivi na temperaturu, poželjno je odabirati one koji su skladišteni u hladnjaku. Krastavci trebaju biti tvrdi, okruglih krajeva, svijeto do tamno zelene boje. Suhi i naborani krastavci nisu dobar odabir jer su izgubili veliki dio vode. Krastavce treba cuvati u hladnjaku i konzumirani unutar nekoliko dana, najbolje unutar jednga do dva dana. Ukoliko ne pojedete cijeli krastavac tijekom jednoga obroka, ostatak stavite u plasticnu vrecicu tako da se ne suši.



    Kako pripremiti kisele krastavce?

    Sastojci:
    5 kg krastavaca,
    1,5 l octa (10%),
    120 g šecera,
    130 g soli,
    kopar (2 grancice)
    Odaberite male, zdrave krastavce, dobro ih operite i isperite pod mlazom hladne vode.


    Krastavac

    Skuhajte 3 l vode s 1,5 l octa (10% octene kiseline) i vrucim prelijte krastavce. Neka ostanu u octu 3-4 sata. Krastavce izvadite iz octa i s koprom složite u staklenke. Ponovno prokuhajte ocat sa šecerom i soli, i vrucim zalijte krastavce u staklenkama. Na vrh stavite grancicu kopra da krastavci ne bi isplivali iz octa. Staklenke odmah zatvorite celofanom, pokrijte dekom i ostavite pokrivene 24 sata dok se ne ohlade, a drugi dan ih spremite u smocnicu na hladno mjesto.

    Krastavcem do zdravlja i ljepote

    Hranjivi i ukusni krastavci pogoduju zdravlju i ljepoti pa pozitivno djeluju na jetra i žuč te jačaju i zatežu kožu.


    Krastavci se uzgajaju već više od 4000 godina i među najstarijim su povrtnim kulturama. Izvorno potječu iz Indije odakle su preko Egipta i Grčke dospjeli u Sredozemlje, a potom i na sjever Europe. Zbog svoje hranjivosti, ali i osvježavajućeg učinka, posebno su bili omiljeni u antičkoj Grčkoj i Rimu. Tako su Grci u počast krastavaca promijenili ime grada Mekone (grad maka) u Sikyon (grad krastavaca), a za vrijeme rimskog cara Tiberija postojali su svojevrsni putujući staklenici s krastavcima zahvaljujući kojima su se vojnici i na osvajačkim pohodima osvježavali sočnim plodovima. No, iako sadrže i više od 95% vode, krastavci nisu samo osvježavajući već imaju i znatnu nutritivnu vrijednost. Primjerice, 100 g krastavca sadrži oko 95 g vode, 2 g ugljikohidrata, 0,5 g bjelančevina i 0,2 g masti, dosta kalija, fosfora, kalcija, magnezija, vitamina C te vrijedne količine provitamina A, vitamina E, folnu kiselinu i enzime.
    Za zdravlje

    Zbog obilja vrijednih sastojaka krastavci svekoliko pogoduju našem zdravlju. Između ostalog, čiste i odstranjuju štetne tvari iz želuca, jačaju njegovu sluznicu, sprečavaju opstipaciju i normaliziraju probavu. Zahvaljujući posebnom enzimu krastavci posebno pogoduju razgradnji bjelančevina zbog čega se preporučuju uz mesne obroke. Nadalje, oni pogoduju funkcioniranju mokraćnih organa. Čiste bubrege, mjehur i mokraćne putove od otrova i bakterija. Zahvaljujući svojim sastojcima, posebno gorkim tvarima, krastavci blagotvorno djeluju na rad jetre i žuči te čiste i snižavaju šećer u krvi . K tome, općenito podižu imunitet organizma i potiču cjelokupnu izmjenu tvari, jačaju živce te djeluju i protiv stresa.Nadimanje koje neki ljudi osjećaju kao posljedicu konzumiranja krastavaca može se spriječiti ako se oni začine kuminom.

    Zato što pogoduju zdravlju, krastavci su odavno imali široku primjenu u narodnoj medicini. Njima su se vjekovima ublažavale mnoge tegobe i liječile razne bolesti: bubrežni i žučni kamenci, opekline i različite rane, dijabetes, dekubitusi, upala zglobova, kostobolja, natečene noge i ruke te poteškoće izazvane klimakterijem. K tome, s njima se borilo i protiv visoke temperature - po narodnom lijeku u tom slučaju treba popiti čašu soka od svježeg krastavca.

    Za vitkost i ljepotu kože

    Krastavci su niskokalorični (100 g/12 kalorija), ali vrlo brzo izazivaju osjećaj sitosti, brzo se probavljaju te općenito potiču probavu i izlučivanje suvišne tekućine iz tijela pa njihova konzumacija, osim zdravlju, pogoduje i očuvanju tjelesne vitkosti. Osim toga, oni su idealni i za skidanje suvišnih kilograma. Zbog obilja nutrijenata ne uzrokuju manjak vitamina te ne štete zdravlju. Stoga za očuvanje tjelesne težine stručnjaci jednom tjedno preporučuju dan krastavaca, a za skidanje suvišnih kilograma laganu dijetu. U tu svrhu, svježe istisnuti sok od krastavca treba razrijediti s istom količinom soka od jabuka te piti ujutro i navečer dva do tri tjedna.
    Nadalje, krastavci i njihov sok su idealni i za prehranu sportaša jer su bogati elektrolitima te izuzetno osvježavaju organizam (nadimanje koje neki ljudi osjećaju kao posljedicu konzumiranja krastavaca može se spriječiti ako se oni začine kimom (kuminom). No, osim vitkosti, krastavci pogoduju i zdravlju i ljepoti kože. Primjerice štite je od štetnog djelovanja sunčevih zraka i ekoloških zagađenja, a kako imaju dokazani anti-aging učinak, i od starenja. Usto, zahvaljujući silicijevoj kiselini, održavaju zdravlje vezivnog tkiva mišića, ligamenata, hrskavice, kostiju, poboljšavaju i jačaju kožu, kosu i nokte. No, osim što zrelu kožu, čine glatkom, čvršćom i napetom, krastavci pogoduju i masnoj i nečistoj koži jer čiste i sužavaju proširene pore. Oni djeluju i protiv akni, ali raznih drugih kožnih bolesti.

  9. #9

    Odgovor: Povrće

    crni luk



    Crni luk (allium cepa) poznat je kao hrana, začin, ali i kao lek još od davnina. Crni luk pozat je i pod nazivima: crveni luk, crvenac, glavata ljutika, kapula ili mrki luk. Smatra se da je crni luk poreklom iz Azije, ali se gaji i koristi za ljudsku ishranu u celom svetu.

    Crni luk se ranije gajio u vrtovima, a sada se gaji i na velikim površinama, jer je njegova primena raznovrsna i masovna u celom svetu.

    Crni luk je zeljasta biljka sa lukovicom (korenom) u zemlji i stabljikom (sa šupljim zelenkastim listovima) visine do 1 metra. U našim krajevima je dostupan za ishranu tokom cele godine.

    Korisni sastojci

    Ispitivanjima je ustanovljeno da crni luk sadrži dosta lekovitih-aktivnih materija, a da ih najviše ima u lukovici, mada se u ishrani koriste cvet, stabljika i listovi.

    Crni luk je bogat vitaminima i mineralima:
    alicin
    belančevine
    biljna vlakna
    biljne masti
    biljni hormoni
    vitamin A
    vitamin B1 i B2
    vitamin E
    vitamin P
    vitamin K
    glikozida
    enzimi
    eterična ulja
    kalcijum
    karotin
    kercetin
    sumpor
    ugljeni hidrati
    flavonoidi

    Primena u ishrani

    Crni luk se koristi sirov ili kuvan, ali i kao dodatak jelima (prilog uz jela sa roštilja). U ishrani se koristi dok je mlad, u proleće, listovi i lukovica, a u ostalim periodima lukovica.

    Poznate sorte luka su: arpadžik, mladi luk, slatki luk, španski luk, vlašac i žuti luk.

    Korišćenje

    U našoj narodnoj medicini crni luk se smatra univerzalnim lekom za ishranu, ali i za obloge na koži i deluje na organizam slično kao i beli luk. Crni luk ima dezinfekciono, antibakterijsko i fungicidno dejstvo.

    Lekovito dejstvo

    Crni luk je jedan od najstarijih biljnih lekova, a pomaže kao lek za:
    akne
    alergijske
    astma
    bolesti srca i krvnih sudova
    bolesti usta i organa za disanje
    bradavice
    bronhitis, prehlade i grip
    bubuljice
    glavobolja
    gljivične infekcije
    grčevi
    gubitak apetita
    dečje gliste
    dijabetes
    zatvor
    infekcije mokraćnih puteva
    imunodeficijencija
    infarkt
    kašalj
    kurje oči
    mnoge vrste raka
    moždani udar
    nesanica
    poremećaj metabolizma
    povišeni krvni pritisak
    poemećaj krvnih sudova
    povišeni nivo holesterola i triglicerida
    problemi sa varenjem
    problemi sa jetrom i želucem
    problemi sa nervima
    problemi sa cirkulacijom
    proliv
    razne infekcije
    rak želuca
    regulisanje šećera u krvi
    sprečavanje ugrušavanja krvi
    stabilisanje crevne flore
    tromboza

    Sok i obloge

    Sok za premaze ili za pravljenje obloga od crnog luka povoljno deluje protiv: čireva, bubuljica, otvorenih rana (posekotine i ogrebotine), upala zanoktica, lišajeva, bradavice, gljivičnih infekcija kože i raznih kožnih bolesti, kao i kod uboda ili ujeda insekata.

    Zaključak

    Na osnovu naučnih ispitivanja i navedenih osobina, može se se slobodno reći da je crni luk veoma lekovita biljka. Crni luk povoljno deluje na kožu, organe za disanje, nerve, stomak, creva, krvne sudove i imuni sistem.

    Dragan Cvetković
    & underpaid......

  10. #10

    Odgovor: Povrće

    Blitva-zeleni koktel vitamina i minerala



    Blitva, vrlo ukusno i hranljivo zeleno povrće iz porodice spanaća i cvekle, veoma je zdrava jer sadrži odličnu kombinaciju vitamina, minerala, fitonutrijenata i celuloze. Redovnim konzumiranjem blitve unose se značajne količine vitamina K, koji štiti kosti. Bogata je beta-karotenom, koji se u organizmu pretvara u vitamin A, blagotovrno deluje na oči i kožu, sprečava da dođe do kancera. Istraživanja na američkom univerzitetu Kanzas pokazala su da strastveni pušači koji redovno konzumiraju blitvu i šargarepu ređe obolevaju od raka pluća. Preporučuje se i osobama sa visokim krvnim pritiskom, kao i onima koji imaju migrene, grčeve i upalu mišića. Idealna je hrana za mozak, podstiče mentalnu aktivnost, poboljšava koncentraciju i pamćenje.
    Od blitve se najčešće prave ukusne supe i čorbe ili se služi kao prilog uz ribu i morske plodove sa kuvanim krompirom, belim lukom, maslinovim uljem i limunom. Njen blagi ukus odlično se dopunjuje sa ljutom paprikom, bademom i sirevima jake arome. Od nje se pravi ukusan sos za pečeno svinjsko meso, jagnjeće kotlete, ćuretinu ili zečetinu.

    100 grama sveže blitve sadrži: 19 kalorija, 1,6 g celuloze, 306 mkg vitamina A, 30 mg vitamina C, 0,4 mg vitamina B3, 0,17 mcg vitamina B5, 18 mg vitamina B8, 8,4 mkg vitamina B9, 1,9 mg vitamina E, 839 mkg vitamina K, 0,18 mg bakra, 0,36 mg mangana, 46 mg fosfora, 81 mg magnezijuma, 379 mg kalijuma, 51 mg kalcijuma, 0,36 mg cinka, 1,8 mg gvožđa, 0,9 mkg selena.

    Savet
    Zdravi listovi blitve su zelene boje, a stabljika čvrste i hrskave strukture. Ne upotrebljavajte listove koji su promenili pigment ili počeli da venu. Pre pripreme dobro je operite i isecite stabljiku. Ovo povrće bi trebalo da upotrebite najkasnije tri dana od nabavke, a do tada ga čuvajte u plastičnoj kesici u frižideru. Ako ne planirate odmah da spremate blitvu, listove kratko prokuvajte u kipućoj vodi i kada se ohlade stavite u plastičnu kesu i zamrznite.


    Salata od blitve u belom vinu

    Potrebno je: 1 veza blitve, 2 čena belog luka, 2 kašike maslinovog ulja, prstohvat ljute paprike, 1 dl belog vina, 1 kašika šećera, so.

    Očistite blitvu, dobro je operite i isecite stabljike. U velikom tiganju zagrejte ulje, nekoliko sekundi propržite sitno iseckani beli luk, dodajte ljutu papriku, iscepkane listove blitve i vino. Kuvajte dok tečnost ne ispari, a potom preručite u posudu za salatu. Začinite šećerom, posolite, dobro promešajte, sačekajte da se ohladi na sobnoj temperaturi i servirajte.


    vecernje novosti
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  11. #11

    Odgovor: Povrće



    ROTKVA [raphanus sativus]


    narodni naziv:

    rodakva, rokva, rakva, rotkva vrtna, rotkva povrtnica, povrtnica, trupka

    Opis biljke:
    Rotkva povrtna nastala je razvojem iz divlje rotkve. Razlikuje se od divlje rotkve po svom mesnatom korenu, koji može biti različitog oblika, boja mu se menja od bele preko sive do crvene. Uspravna stabljika je šuplja, a listovi su različitog oblika, u zavisnosti od vrste biljke. Beli i svetlo ljubicasti cvetovi imaju ljubičaste žilice.

    Stanište:
    Uzgaja se u vrtovima.

    Lekoviti deo biljke:
    Za lek se koristi koren.

    Lekovito delovanje:
    Rotkva je korisna u lečenju bolesti žučnih kamena i peska. Sveži sok rotkve deluje na izlučivanje žuči i veoma je dobar za lečenje upale žučnog mehura, a pomešan sa medom koristi se za lečenje katara bronha i hripavca.

    izvor: Lekovite biljke - Bilje - Zdravlje - Medicina
    Poruku je izmenio Aiko, 13.04.2010 u 09:58 Razlog: izvor
    Najveca vlast je vladati sobom.

  12. #12

    Odgovor: Povrće



    PERŠUN [petroselinum hortense]


    narodni naziv:

    ac, majdonos, petrusin, peršun, petrusimul, petrusim, zelen

    Opis biljke:
    Peršun je dvogodišnja biljka sa belim, tankim i repastim korenom. Listovi su različitog oblika. Cvetni venčić je žzto zelene boje. Persun nema visoko kaloričnu vrednost ali je zato izuzetno bogat mineralima i vitaminima, što ga svrstava u red visoko kvakitetnih namirnica i lekovitih sredstava. Posle sipka i borovnice, u persunovom listu ima najviše vitamina C: u 100 grama ima čak 170 miligrama vitamina. Bogat je još provitaminom A, vitaminima grupe B, čak i tako redak vitamin B12 ( koji je značajan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca). Ništa manje nije impresivno ni bogatstvo peršuna mineralnim materijama. Samo u 100 grama peršunovog lista ima oko 1 630 miligrama minerala, od čega polovinu zauzima visoko vredan kalijum. Tome treba dodati i značajno prisustvo gvoždja, kalcijuma, mangana, magnezijuma, bakra...Lišće peršuna valja uzimati u svežem stanju, jer jedino tako zadrzava svoja bitna svojstva. Ne valja ga sušiti niti konzervirati: ali se može zamrznuti. Može se i zimi uzgajati bez većih teškoća, u sanducicima na terasi ili u sobi.

    Stanište:
    Uzgaja se u vrtovima.

    Lekoviti deo biljke:
    U proleće i jesen se kopa koren. Seme se sakuplja neposredno pre sazrevanja, a cela biljka kad je u cvatu.

    Lekovito delovanje:
    Peršun se ubraja u lekovito bilje, sprečava nadimanje, umiruje grčeve i deluje protiv vrenja u crevima. Lagano pospešuje menstruaciju. Ubraja se u biljke koje otvaraju. Ne sme se upotrebljavati kod upalnih procesa u bubrezima. Peršunov list je izuzetno delotvoran kao sredstvo koje podstiče izlučivanje stetnih materija iz organizma, a povoljno utiče na cirkulaciju i na srčane smetnje.

    izvor: www.herbateka.com
    Poruku je izmenio Aiko, 13.04.2010 u 09:56 Razlog: izvor
    Najveca vlast je vladati sobom.

  13. #13

    Odgovor: Povrće

    U sopstvenoj ishrani ne povodim se baš preporukama nutricionista, lekara ostalih, dijetetičara i dr. Jedem uglavnom ono što mi prija i što volim. (Valjda organizam signalizira i traži šta mu treba i šta je za njega korisno u datom trenutku.)

    Ovo doba godine pravi je trenutak:

    KOPRIVA


    Kopriva (Urtica dioica L.)) je zeljasta korovska biljka, rasprostranjena u celom svetu ciji se list sa zeravkama sluzi kao odlicno povrce u prolece.

    (A i 'organic' je - što se sada posebno naplaćuje kod kupovne hrane!)

    Sluzi i kao industrijska i lekovita biljka.

    Koristi se list, koren i seme.

    List, sa stabljike koja ne prelazi 40 cm,bere se od pocetka marta do kraja jula, seme i koren u septembru, oktobru i novembru.

    Zbog svoje vitaminske i prehrambene vrednosti kopriva se, i pored toga sto se ne uzgaja u povrtnjacima, smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupacnim povrce, naravno i lekom.

    Izuzetno je bogata raznim korisnim sastojcima: belancevinama, ugljenim hidratima, mastima, kalcijumom, fosforom, gvozdjem, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr.

    Kopriva je pored ostalog, pravi mali polivitaminski rezervoar.
    Jos je Plinije tvrduo da mlada kopriva sluzi kao predohrana i odbrana organizma. Na asim trpezama je retko ima mada se moze prirediti na vise nacina.

    Lek za ciscenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomernog mokrenja, tuberkoloze pluca, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu, za zarastanje rana, protiv zracenja, malokrvnosti, cira na zelucu, nesanice, nervoze. (Sa sajta KUVAR. 8M. COM)

    ----

    Koprivu jedem jer je volim. Spremam je kao spanać. A i unuci vole 'spanać od koprive'.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.04.2010 u 10:21

  14. #14

    Odgovor: Povrće



    Praziluk

    Praziluk ili prasa (allium porrum) je dvogodišnja biljka, porijeklom iz Sredozemlja. To je drevna povrtlarska kultura, koja je poznata još od starog Egipta, gdje je posebno cijenjena kao povrće, ali i ljekovita biljka.
    Ljekovito bilje: Praziluk

    Najbolje raste u jesen, kada su srednje temperature od 15 do 20 stepeni Celzijusa, jer je umjerenog zahtjeva prema toploti. Podnosi mraz do -10 stepeni. Zahtijeva plodno, srednje lako zemljište, neutralne reakcije. Prema hranjivima pokazuje visok afinitet, pa se preporučuje oko pet kilograma komposta po metru kvadratnom, zajedno sa fito-eko preparatima.

    Uzgajanje: Uglavnom se proizvodi iz rasada. Rasad bi trebalo da ima četiri do šest listova. Sadi se pod sadiljku sve do prvih listova. Vrijeme sadnje je od prvog do trećeg za ranu, od trećeg do petog za srednje ranu i od petog i šestog mjeseca za kasnu proizvodnju. Preporučeno rastojanje među biljkama je 10-15 cm, 25-40 cm između redova u brazde dubine 10-15 cm.

    Vegetacioni period je 80-120 dana. U plodoredu se vraća poslije četiri godine na isto mjesto. Korovi u usjevu praziluka se suzbijaju okopavanjem ili herbicidima. Prije okopavanja je poželjno da se rasturi đubrivo.

    Sorte istočnog tipa su manje ljute, duže vegetacije, većih prinosa i manje otpornosti na mraz, odnosno ne mogu prezimiti na otvorenom polju. Kod nas se gaje sorte i populacije domaći i makedonski. Za razliku od istočnog tipa, zapadni ima kratka debela stabla, širih listova sa izraženim voštanim pepeljkom, a može da prezimi na parceli. Najpoznatije su francuska sorta karantan i njemačka elefant.

    Praziluk se vadi u novembru, biljke se čupaju a ako to teško ide, korijen se podsijeca motikom. Biljke se očiste od starih i polomljenih listova, a korijenje potkreše na dva do tri centimetra.

    Ljekovito svojstvo: Zahvaljujući posebnim šećerima i kalijumu, praziluk je snažan diuretik. Sadrži 86 odsto vode i olakšava izlučivanje otpadih materija putem bubrega. Sadrži malo soli, odličan je protiv otoka, a istovremeno obezbjeđuje tijelu vitamine i minerale.

    Pomoć je protiv zimskog umora, jer od svih zimskih vrsta povrća sadrži najviše karotena, vitamina C i E, uglavnom u zelenom dijelu. Povećava imunost, pomaže protiv prehlade i infekcija i štiti ćelije organizma od slobodnih radikala.

    Može se uključiti u bilo koju dijetu. Sadrži vrlo malo masnoća i šećera, dosta celuloze i brzo daje osjećaj sitosti. Pektin iz praziluka stvara zaštitni film na sluzokoži želuca.

    Praziluk se može koristiti i za ljepotu. Supa od praziluka posvjetljuje ten. Sadrži vitamin E i karotene koji su dragocjeni za njegu kože.

    Za bolju cirkulaciju bi trebalo konzumirati praziluk i losos. Apsorpciju vitamina E iz praziluka poboljšavaju omega-3 masne kiseline koje sadrži losos. Za bolji rad crijeva trebalo bi koristiti praziluk i celer.

    Izvor:nezavisne novine

    Zahvaljujuci posebnim šecerima i kalijumu (u 100g. praziluka malazi se 300mg.), praziluk je snažan diuretik. Sadrži 86 posto vode i olakšava izlucivanje otpadih materija putem bubrega. Sadrži malo soli, odlican je protiv otoka a istovremeno obezbeduje telu vitamine i minerale.

    Pomoc je protiv zimskog umora jer od svih zimskih vrsta povrca sadrži najviše karotena, vitamina C i E, uglavnom u zelenom delu. Povecava imunost, pomaže protiv prehlade i infekcija i štiti celije organizma od slobodnih radikala.

    Možete ga ukljuciti u bilo koju dijetu koju držite. Sadrži 35 kalorija u 100gr. vrlo malo masnoca i šecera. Sadrži dosta celuloze i brzo daje osecaj sitosti. Pektin iz praziluka stvara zaštitni film na sluzokoži želutca.

    Dodatak dijeti bi mogla da bude ova salata: na pari skuvajte praziluk, šargarepu, tikvice i celer. Pospite naseckanim peršunom kako bi ste obogatili vitaminom C ovu salatu od kuvanog povrca koja zbog male kalorijske vrednosti nipošto ne može da ugrozi liniju.

    Praziluk možete koristiti i za lepotu. Supa od praziluka posvetljuje ten. Zahvaljujuci diuretickom ucinku, potstice izlucivanje otpadnih materija iz tela. Sadrži i vitamin E i karotene koji su dragoceni za negu kože.

    Protiv povišenog krvnog pritiska dobro je koristiti praziluk i beli luk. Sadrži malo soli a puno kalijuma.

    Za bolju cirkulaciju konzumirajte paziluk i losos. Apsorpciju vitamina E iz praziluka poboljšavaju omega-3 masne kiseline koje sadrži losos.

    Za bolji rad creva koristite poriluk i .celer. Sadrže celulozu koja pojacava peristaltiku creva.


    Izvor:Glas

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •