Srbija kao glavna balkanska država
7.deo
Naročito je zaslužan kralj Milutin za našu crkvenu arhitekturu. On je od svih naših vladara najviše podigao i obnovio crkava i manastira, i to ne samo u Srbiji. Naši stari letopisi beleže, da je on vladao 42 godine i podigao 42 crkve. Njegove dve najsjajnije zadužbine u zemlji jesu: još i danas u celini očuvana Gračanica, poslednje njegovo delo, i od Turaka razrušena Banjska. Za ovu drugu govorio je Andra Stefanović, poznati stručnjak u staroj srpskoj crkvenoj arhitekturi: "Po svojim dosta velikim dimensijama, po tehničkoj savršenosti, po lepoti razmera, po bogastvu ornamentike, po arhitektonskim oblicima najsavršenije i najpreciznije izvedenim, po lepo smišljenim i originalnim kapitelima, ovu građevinu stavljam na prvo mesto od svih građevina u romanskom stilu podignutih na srpskom zemljištu. Koliko je meni poznato, suvremeno talijansko građevinarstvo može pokazati primerke samo većih dimensija od ove starine srpske, ali se ova građevina u svemu ostalome može po tehnici i estetici da ravna sa najsavršenijim talijanskim građevinama svoga doba. I ne samo to, nego je tehnika tako savršena, da slobodno mogu reći da ni današnja tehnika ne bi mogla pokazati što savršenije od ove građevine, u pogledu preciznosti izrade, lepote razmera i lepo smišljene i organski izvedene građevine".
Petokubetna u vizantiskom stilu građena Gračanica, zidana s ukusno složenim redovima opeka među kamenjem, nema inače druge spoljašnje dekoracije, ali ostavlja vrlo lep utisak oplemenošću svojih linija i razmera i harmonijom celine. Njen se oblik danas često upotrebljava u modernoj srpskoj crkvenoj arhitekturi. Od drugih crkava koje je Milutin izdigao i obnovio u zemlji važnije su: Borodica Leviška u Prizrenu (1306/7.), i Trojeručica u Skoplju; hram Joakima i Ane u Studenici (1314.), Sv. Nikita u skopskoj Crnoj Gori, Sv. Konstantin u skopskom gradu i dr. Upada u oči povelik broj crkava posvećen Sv. Đorđu: u Nagoričinu (1313., živopisan 1318.), na Seravi, Sv. Đorđa-Gorga, u Orahovici u Dabru. S majkom je obnovio iz temelja katolički stari manastir Sv. Srđa na Bojani. God. 1293. sazidao je današnju glavnu crkvu u Hilandaru, pošto je porušio staru Nemanjinu; proširio je konake i čitav manastir zaštitio gradom. Blizu mora, na mestu stare Samarije, podigao je grad s pirgom, Hrusiju, da bi branio prilaz Hilandaru od razbojnika s morske strane. Još i danas očuvani visoki pirg blizu morske obale počeo je već sa vrha da se ruši. Sem u Srbiji Milutin je zidao i pomagao crkve i u drugim krajevima. U Solunu je podigao crkve Svetoj Trojici, Sv. Nikoli i Sv. Đorđu i carski dvor, a obdario je crkvu Sv. Dimitrija. U Seru je stvorio obitelj Sv. Jovanu; u Carigradu je dao podići jednu crkvu u čuvenom manastiru Prodromu. Milutin je osnovao i u jerusalimu manastir Sv. Arhanđela kao sklonište za srpske hadžije i kao afirmaciju srpske države i na toj, u hrišćanstvu tako štovanoj, starini. I tu je pošao tragom Sv. Save, koji je prvi podigao tamo mali manastir, otkupivši jednu ćeliju. Milutinova darežljivost proširila se i do Sinaja. Tu je, u slavnom manastiru Bogorodičinom, podigao hram Sv. Stevanu, kome je posvećena i Banjska. U tom manastiru postojala je, kao i u Jerusalimu, lepa zbirka srpskih rukopisa od XII-XVI veka, koja još nije podrobnije proučena, ali koja je, srećom, prilično sačuvana. U Carigradu je Milutin podigao i jednu veliku bolnicu, s mnogo kreveta, i kupio za njeno izdržavanje mnogo sela; sabrao je u nju vešte lekare i dao im dobru platu, da bi stalno bili uz bolesnike. U toj bolnici postala je naskoro škola za učenje medicine; ili bolje, ona je dobila karakter jedne medicinske klinike.
Sve te štedre poklone mogao je kralj Milutin da čini zahvaljujući svojim velikim prihodima od novih, dobro iskorišćavanih rudnika. Teodor Metohit u svom opisu kraljeva dvora kazuje, kako im se Milutin pretstavio sav nakićen. "Oko tela imao je više nakita od skupocenog kamena i bisera, koliko je god moglo da stane i sav je treptio u zlatu. Ceo dom blistaše svilenim i zlatnom ukrašenim nameštajem." Grčko poslanstvo, hranjeno obilato najraznovrsnijim jelima, dobivalo je hranu na zlatnim i srebrenim tanjirima i posuđu. Kralj je poslanicima poklonio "svoje najlepše haljine, koje je samo jedan put nosio i opasao nas je pojasima koje je tek jedan put pasao." Često ih je zvao za svoju trpezu. Ovolika darežljivost dolazila je, verovatno, nešto i otud što je kralj hteo da se istakne pred grčkim poslanicima, u času kad se pregovaralo da postane carski zet, ali je dobrim delom postala i crta njegova karaktera, omogućena lepim prihodima.
U dubrovačkim knjigama ima nešto podataka o njihovom trgovačkom prometu sa Srbijom na početku Milutinove vlade. Po računanju G. Čremošnika 1282. god. roba, koju su srpski trgovci, poglavito iz Brskova, uzeli u Dubrovniku na kredit, u koliko su obračuni očuvani ili uopšte zabeleženi iznosila je 13.206 solida i 11 groša. Bilo je svakako i robe koja se uzimala za gotovo ili u razmenu i na kredit koji nije upisan. God. 1325. promet se znatno razvio i iznosio je oko 160.000 perpera godišnje. Kako je dobar deo srpske trgovine išao i preko Kotora i Bara, to je suma prometa svakako veća. Ali i ovako, prema dubrovačkom delimičnom računu, vidi se lepo kako je taj razvoj bio dosta brz i sve većih razmera.