Pljačkanje nepostojanja
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Pljačkanje nepostojanja

    Jedan pesnik je napisao ''postojim kako bih pljačkao nepostojanje'' i danas sam otkrila taj stih.podsetio me je na toliko toga što se može,kako isti pesnik kaže,odande(iz nepostojanja) doneti.
    Ali,prvo bismo trebali da ustanovimo nepostojanje kao jednu kategoriju i da,pazite čuda,vidimo šta sve u nepostojanje,u tu zamišljenu nulu vremena i prostora,suprotnost postojanju koje u sebi sadrži ova dva elementa,može stati.
    Šta može stati u nepostojanje?Ćutanje?Možda ona praznina koju osećamo dok razgovaramo nečemu što nam nije važnos?Odsutnos?Zaista,nepostojanje liči na odsutnost iz života,na potpuno odstupanja od onoga što nas čini živim.

    Dakle,nepostojanje je poricanje življenja u njegovoj pravoj suštini.
    Šta onda doneti odatle iz tog bezvremenog prostora bez jasnih granica?
    Kada se malo bolje zamislim nad ovim,pomišljam kako je taj lažni prostor nepostojanja puniji od postojanja.

    Kada biste poput pomenutog pesnika išli u pljačkanje nepostojanja,šta biste odatle doneli?
    Svoje ukućane,svoje komšije,svoj posao?Možda biste u nepostojanje preselili
    čitave gradove onih koji vam ništa ne znače,a koje,iz ko zna kojih razloga trpite?

    I,
    da li biste se i sami našli u nečijem nepostojanju,ili biste se obreli seleći pljačkanjem sami sebe u ovaj nula-prostor,nula-vremena,apsolutne praznine koju ipak možemo pljačkati bez predaha nikada neiscrpevši njene izvore?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  2. #2

    Odgovor: Pljačkanje nepostojanja

    Υπάρχω για να ληστεύω την ανυπαρξία

    (Postojim da bih pljačkao nepostojanje)

    Postojim da bih pljačkao nepostojanje.
    Odande dovlačim uz trud
    Predivne pesme.
    Providne su,svetle i neizrecive.
    Ali na mom putu mi padaju,lome se,
    Krpim ih,lepim ih rečima.
    Rečima koje izgovaraju ljudi.
    Onim koje znam,vidim ičujem.
    I kvarim ih onim što postoji.

    pesnik:
    Janis Patilis

    prevod:kohili
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  3. #3

    Odgovor: Pljačkanje nepostojanja

    Evo kako sam ja to osećanje nepostojanja u prvi mah shvatila i doživela..

    Idu dani, sudaramo se s obavezama, glava puna misli, planova, briga, sve se to ukršta s brojnim emocijama koje nas povremeno preplavljuju, ali se trudimo da ih prečujemo, previdimo, jer nemamo vremena, jer nam trebaju fokusirane misli na zahteve naše svakodnevice. Nema sumnje da smo živi, da funkcionišemo, da naša formalna aktivnost dokazuje naše postojanje.

    Ali, postoje trenuci kad dignemo ručnu, i u sred nekog nigde, odlučimo da se izmestimo iz tog toka. Tad možemo pokušati da se nekako objektivno osvrnemo na to dokle smo stigli i gde smo krenuli. Iz takvih trenutaka isključivanja iz postojanja, dobijamo čiste račune svojih postignuća, fakta, realan životni bilans.

    Može i drugačije. U takvom nekom trenutku, možemo zatvoriti oči i pokušati da se bavimo svojim nagomilanim emocijama. To je i najteže. Neko se nikada i ne usudi na put kroz tu džunglu osećanja, iz straha da se u njoj ne zapetlja ili ne izgubi, neko oprezno šetucka po periferiji, da bi u svakom trenutku umeo da se vrati u realnost, a neko se hrabro uputi u avanturu istraživanja svoje unutrašnjosti. E, tu ljudi poput Pantilisa nalaze svoje pesme, svoju inspiraciju, tu se svi suočavamo se sa svojom kolebljivošću, strahovima, upoznajemo svoju hrabrost, merimo sreću, upoređujemo je s tugama, gnevom...
    Potrebna je ogromna volja i hrabrost upustiti se u takvo nepostojanje, ali i otvoriti oči posle njega, pa se vratiti životu sa saznanjima koje smo poneli iz svog nigdea...
    Nisam uvek spremna, nekad i ne smem do kraja, a rezultate pakujem u možda nevešte, ali drage, i meni vredne pesmuljke...
    Vrag odneo šnalu...

  4. #4

    Odgovor: Pljačkanje nepostojanja

    Postoje bezbroj nepostojanja...
    Ovo nepostojanje koju svi pljackamo je zapravo nas idealni svet, onaj svet koju neprestalno gradimo od detinjtva, savrseni svet kojem tezimo pribliziti realnost da bi dostigli konacno zadovoljstvo i spokoj.
    Taj svet je veoma bogat jer je gradimo svojom dushom i ne dajemo nikom da ga osiromasi, kao sto ljudi siromase nad ovaj realan svet.
    U tom svetu je sve moguce i potpuno smo zasticeni tamo... Pa naravno da iz tog idealnog sveta crpimo sve ono sto nas cini, sve nase misli, pesme, reci i nadahnuca...

    ...jer jedino smo tamo bili beskonacno srecni i jedino se tamo mozemo vratiti za potpunu zastitu...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  5. #5

    Odgovor: Pljačkanje nepostojanja

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Υπάρχω για να ληστεύω την ανυπαρξία

    (Postojim da bih pljačkao nepostojanje)

    Postojim da bih pljačkao nepostojanje.
    Odande dovlačim uz trud
    Predivne pesme.
    Providne su,svetle i neizrecive.
    Ali na mom putu mi padaju,lome se,
    Krpim ih,lepim ih rečima.
    Rečima koje izgovaraju ljudi.
    Onim koje znam,vidim ičujem.
    I kvarim ih onim što postoji.

    pesnik:
    Janis Patilis

    prevod:kohili
    Meni pljačkanje nepostojanja nema toliku vrednost, da je svrha mog postojanja, a i mi malo glupavo da ga poredim sa funkcijom debelog creva (ne da nije bitna nego vise degutantna)... Šta smo, i kako smo postali to što smo - nečemu davali veću vrednost prihvatali za *svoje a neke mačiće bacali, a život je žilav.
    Prodje neko vreme kad, vid bogca mu, Zemlja vise nije ravna ploča a jos se i okreće.
    Mac mac, gde li je?

Slične teme

  1. Bućkanje
    Autor Lady S u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 12.03.2007, 01:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •