Istorijski grbovi, heraldika - Strana 7
Strana 7 od 32 PrvaPrva ... 5678917 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 91 do 105 od ukupno 479
  1. #91

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Beogradski grbovnik II i njegovo mesto u ilirskoj heraldici

    Jedan od najstarijih i sigurno najlepših ilirskih grbovnika, koji se čuva u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu, na 158 strana sadrži grbove naslikane bojom i zlatom uz latinične legende, na papiru koji je, sudeći prema vodenom žigu, proizvoden između 1574. i 1603. godine


    Pojam ilirske heraldike vezuje se za grupu grbovnika, koji su se pojavili krajem 16. veka. Beogradski grbovnik II je nastao između 1600. i 1620. godine i spada među najstarije, a sigurno i među najlepše ilirske grbovnike. Rukopis je 1936. godine kupio, preko bečkog antikvarijata Giehofer und Rauchburg, tadašnji jugoslovenski konzul u Gracu. Muzej primenjene umetnosti u Beogradu otkupio je grbovnik 1963. godine gde se i danas čuva.

    Slovinski pokret


    Poslednje decenije 16. veka bile su vreme kada su se u hrišćanskoj Evropi, prerano i neopravdano, probudile nade u potpuni slom Osmanskog carstva i obnavljanje hrišćanske Evrope. Godine kiparskog rata, u kome je kod Lepanta (1571) skršena moć turskih pomorskih snaga, nemirne decenije priprema i koškanja kao i sam dugi rat između Austrije i Turske (1593-1606), bile su ispunjene grozničavim nastojanjem Rimske kurije i katoličkih sila, poglavito Austrije i Španije, da okupe veliki hrišćanski savez protiv nevernika.

    U ovim novim krstaškim planovima, porobljeni narodi Balkana imali su važnu ulogu, pošto se računalo sa njihovom sposobnošću da iznutra, ustancima, razore Tursku. Pozornica dugih i krvavih sukoba Austrije i Turske upravo je bila jugoistočna Evropa, a balkanski narodi, u prvom redu Srbi - koje nije bilo teško podbuniti protiv Turaka - bili su nosioci nezahvalne, teške i tragične uloge onih koji treba da se bore i ginu. Rimska kurija je, s jedne strane podsticala oslobodilačke pokrete na Balkanu, obećavala pomoć i uticala na katoličke vladare, najviše na Habsburgovce, da pomognu, vojno i novčano, svaki ustanak protiv Turske. S druge strane, među učenijim ljudima - uglavnom sveštenim licima - Dalmacije, Dubrovnika i Boke Kotorske, počeo je da se razvija duhovni i politički slovinski pokret. Iako nastao u duhovnom krilu katoličke crkve, ovaj pokret je svoju istorijsku osnovu našao u srpskoj i bosanskoj srednjovekovnoj državnosti, naročito u moćnom Dušanovom carstvu i epskoj tradiciji o srpskim velmožama, junacima, slavi i bogatstvu, koje je nekada predstavljalo slovenski svet.
    U vreme rastućeg protestantizma i još uvek jakog Osmanskog carstva, Rimskoj kuriji je bila dobrodošla ideja o slovenskom jedinstvu i jakom frontu protiv Turske, u kome bi, osim pobunjenih balkanskih naroda, učestvovale i Poljska i Rusija. Zaverenici, emisari, poverenici, profesionalni agenti, uhode i avanturisti, putovali su u to vreme često od evropskih dvorova do Balkana pripremajući ustanak porobljenog življa. Uglavnom iskreno prožete slovinskim rodoljubljem, pojavile su se istorijske konstrukcije koje su dokazivale jedinstvo Ilira i Slovena, otkrivale navodno slovensko poreklo slavnih ličnosti (Aleksandar Veliki, Justinijan), ili jednostavno govorile o izgubljenom sjaju i veličini slovenskog kraljevstva, koje bi se moglo ponovo obnoviti. Ličnosti kao Jakov Lukarević, Mavro Orbini ili Ivan Tomko Mrnavić (koji se izdavao za potomka Mrnjavčevića) mešale su želje i stvarnost, tradiciju i istoriju, političke i lične ciljeve, proračunatost i rodoljubivu zanesenost u jedistveni amalgam slovinskih ideja 16. i 17. veka.

    Prevara Don Pedra


    U takvom duhovnom i političkom okruženju nastala je ilirska heraldika, iako bi termin slovinska heraldika bio prikladniji. Njeni počeci vezuju se za Petra Ohmućevića - Grgurića, sitnog plemića iz okoline Slanog kod Dubrovnika. Petar ili Don Pedro, sin pomorca i trgovca žitom, proslavio se u španskoj mornarici i dogurao do ranga admirala. Napulj, gde je služio u španskoj floti, bio je centar podsticanja oslobodilačkih pokreta na Balkanu i mesto sticanja mnogih slovinskih ideja. Don Pedro je, međutim, imao jedan nerešen problem. Njegovo sumnjivo plemstvo nisu priznavali ni u Dubrovniku, a kamoli oholi španski plemići i vicekralj u Napulju. Kao španskom admiralu, njemu je bilo stalo da pokaže svoje staro i razgranato otmeno plemenito poreklo. Osam quartieri (četiri pradede i četiri prababe) plemstva, i to čisto katoličkog, bilo je uslov za ulazak u neki od velikih španskih viteških redova. Pošto nije mogao da pribavi autentične dokaze, Ohmućević je Špance počeo da snabdeva prvo usmenim svedočanstvima o svom plemenitom poreklu, a zatim fiktivnim rodoslovima i dokumentima. U devetoj deceniji 16. veka prikupio je veći broj povelja, rodoslova, grbova i 1594. od Kraljevskog saveta u Napulju konačno dobio dekret o svom plemstvu i potvrdu lažnih povelja. Godine 1595, kao kruna njegovih dokaza, pojavio se grbovnik sa preko 150 grbova koji dokazuju slavu i moć nekadašnjeg Dušanovog carstva, ali i staro i plemenito poreklo Don Pedra, njegovih rođaka i predaka.
    Original ovog grbovnika danas je izgubljen, a smatra se da je mogao nastati još pre 1595. kada se pojavljuje za sada najstariji datiran prepis grbovnika, poznat kao grbovnik Korenića-Neorića. Sadržaj grbovnika je neobičan, ali savršeno odražava svu isprepletanost individualnih i porodičnih motiva Ohmućevića sa političkim i duhovnim tendencijama slovinskog pokreta. Sastavljaču Ohmučevićog grbovnika kao obrazac su poslužili tadašnji evropski zbornici grbova, prvenstveno Wappenbuchlein Virgila Solisa iz 1555. godine. Grbovi su bili stilizovani, ne po modi 16. veka, već u stilu grbovnika 14. veka, što svedoči o brižljivo izvedenom falsifikatu. Na to ukazuje i sama naslovna strana: Rodoslovi navišćenih i svetih otaca i vlastitih bilegovi zemalja i svitlih tih plemena cesarstava Ilirskoga.... Knjigu je navodno 1330. sastavio Stanislav Rubčić, ban cimirja gospodina cara Stipana Nemanjića, a pronađena je među starim knjigama librarije mostirovi Svete Gore reda slavnog Bazilija. Tekst na naslovnoj strani dat je i na latinskom, a po strukturi takođe podseća na onaj sa naslovne strane Solisovog zbornika. Prema tome, autor grbovnika je tobože Stanislav Rubčić, ban cimerja (titula izmišljena po ugledu na glavne herolde: rex insigniarum, king of arms itd.) cara Dušana, a knjiga je prevedena sa ilirskog originala koji je nađen na Svetoj Gori u manastiru (misterioznog) reda Svetog Vasilija.

    Porodični grbovi

    Ostalo je sačuvano desetak kopija i prepisa Ohmučevićevog originala, a Beogradski grbovnik II, izdvaja se među njima, osim lepotom, time što su tekstovi dati isključivo na latinskom. U sadržaj Beogradskog grbovnika II nalaze se: Sv. Jeronim i lav, Sv. Stefan i car Ilirije, Bogorodica (u polumesecu), papa Grgur Veliki, grbovi cara Stefana Nemanjića, Makedonije, Ilirije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bugarske, Srbije, Raške. Potom, primorske i humske zemlje, kao grbovi kralja Stefana Uroša, Kotromanića i Nemanjića.

    Takođe, tu su i grbovi porodica: Mrnjavčević, Tvrtković, Hrebeljanović, Branković, Hrstić, Kastriotić, Crnojević, Balšić, Kosačić, Hrvojević, Jablanić, Šimraković, Ohmučević-Grgurić, Burmazović, Kovačić, Kostanjić, Kačić, Vojinović, Zvijezdić, Vladimirović, Zlatonosović, Bogašinović-Dobrašinović, Kopijević, Dukađinović, Tasovčić, Zoranović, Čihorić, Novaković, Rađelović, Žarković, Bilošević, Bosnić, Bisaljić, Matejković, Grupković, Resičić, Diknić, Oblačić, Sojmirović, Sladojević, Kopčić, Dražojević, Gojković, Rubčić, Morovlašić, Miljenović, Dinjičić, Margitić, Ljubetić, Grubačević, Sagrijelović, Ljubibratić, Predojević, Šestokrilović, Svilojević, Sitničanić, Režierević, Sokolović, Čihorić- Neorić, Cetinić, Županović, Vukolić, Vlašić, Grubešević, Gradanović, Glavić, Tomanović, Šantić, Ždralović, Didlović, Krajčinović, Klešić, Đendisaljić, Krišić, Mehlinić, Kukrečić, Tihčinović, Tarcarović, Hrabrenović, Mirilović, Bjelavić, Klupković, Debeljić, Jamometović, Šić (Šišić), Deskojević, Alaupović, Ugrinović, Stanković, Sestričić, Smokronović, Kutlović, Parmežanić, Halenić, Brzojević, Branilović, Vilić, Tolišić, Vuković, Teševčić, Vojković-Palikuća, Martinušević, Knezović, Pokrajčić, Kružičević, Bačić, Hvaoković, Bibić, Masnović, Euzebiović, Mokrović, Pikjelomenović, Čubretić, Kobilić, Željiković, Kosović, Prelasović, Kragujević, Bogopanković, LJubković, Sudić, Ursinić, Krasojević, Rajković, Orlović, Šubić, Marulović, Divojević, Senčević, Musijević, Nimičić, Frankopanović, Benović, Bjeloperjević, Alinić, Jakšić, Jugović, Jagrotalić, Mihielović
    Izbor porodica govori dosta o motivima, istorijskom i duhovnom okruženju, kao i o vremenu nastanka grbovnika. Tu su srpske kraljevske porodice (Nemanjići, Mrnjavčevići, Tvrtkovići, Kotromanići), velikaške porodice čija su imena u 16. i 17. veku bila zapamćena i poznata (Brankovići, Crnojevići, Balšići, Kosače), sitniji plemići i bratstva dalmatinskog zaleđa i Bosne (u znatnoj meri je zastupljeno humsko i poljičko pelemstvo), kao i junaci narodnih pesama, čiji je istorijski identitet sumnjiv ili nepostojeći (Kobilić, Jugović, Oblačić). Ohmućevićev grb je na istaknutom mestu, odmah posle najvećeg plemstva, a u grbovnicima su na uglednim mestima i grbovi njegovih rođaka i predaka. Neke od porodica iz grbovnika bile su dobro poznate u slovinskim krugovima, s obe strane Jadrana, a pojedini Ohmućevićevi rođaci, čiji su grbovi istaknuti, bili su živo uključeni u pripreme balkanskog ustanka protiv Turaka i obnovu ideje slovinskog kraljevstva.

    Starinsko plemstvo


    Nije isključeno da su se Ohmućevići, kao i druge porodice iz kruga njihovih duhovnih i političkih istomišljenika, nadali dobitku poseda na Balkanu. Zaista, ko bi u podeli oslobođenih oblasti - po proterivanju Turaka - imao više osnova da potražuje zemlju, od pravih baštinika kojima su starinsko plemstvo i nasledna prava priznavali čak španski dvor i Rimska kurija? Nije slučajno Don Pedro u svim poveljama i rodoslovima isticao da poreklo vodi od ćesara Hrelje, Dušanovog velmože (zapamćenog u narodnoj tradiciji kao Relja Krilatica), navodeći uz to sve svoje teritorijalne pretenzije koje mu po naslednom pravu pripadaju (grad i zemlju Kostur u Makedoniji, kao i gradove Florin, Novigrad, Prilep, grad Tuhelj u Bosni, Smucku župu i druge poznate i nepoznate posede). Ugledno mesto, i visoki položaj u vojsci koja bi oslobodila porobljeni Balkan, samo bi osnažili takve pretenzije. Nije teško zamisliti Petra Grgurića-Ohmućevića iz Slanog - koji je sopstvenim zalaganjem postao Don Pedro, gordi plemić, španski admiral, vitez reda Sv. Jakova - kako sanjari o proterivanju Turaka i o danu kada će kao zapovednik pobedničke vojske, osloboditi svoju zemlju. Ovakve smele i ambiciozne snove sigurno su imali i Ohmućevićev sestrić Đorđe Dolisti-Tasovčić, španski pomorski kapetan, vitez toskanskog reda Sv.Stefana i jedan od stožera slovinskog političkog pokreta u Napulju, ili kaluđer Damnjan Ljubibratić, poverenik srpskog patrijarha Jovana i ličnost za vezu sa napuljskim zaverenicima.
    Ličnim i političkim ambicijama ovakvih pojedinaca i porodica upravo možemo zahvaliti za postojanje većeg broja prepisa Ohmućevićevog grbovnika, od kojih su neki nastali kratko vreme posle originala. Neki grbovnici, nastali su docnije, za potrebe drugih članova porodice Ohmućević, neki opet da bi proslavili kakvu drugu porodicu. Takav je slučaj i sa Beogradskim grbovnikom II, verovatno nastalim za, danas neznane, potrebe porodice Ohmućević ili neke druge porodice iz grbovnika. Od kraja 16 veka Ohmućevićev grbovnik je često precrtavan, menjan, skraćivan i dopunjavan. Osim Beogradskog grbovnika II , danas su poznati grbovnici iz 17, 18, pa i 19. veka zasnovani na Ohmućevićevom zborniku, koji su precrtavali i preštampavili u knjigama važnim za nacionalno buđenje, kao što je Stematografija Hristifora Žefarovića, koja je presudno uticala na nacionalni, duhovni i politički pokret srpskih ustanika početkom 19. veka.
    Poređenje ilirskih grbovnika sa autentičnim arheološkim, sfragističkim i numizmatičkim srednjovekovnim izvorima pokazuje da ovi grbovnici sadrže dosta autentičnih heraldičkih elemenata. Ipak, mnogi grbovi u njima su u potpunosti ili, bar delimično, izmišljeni. Moglo bi se zaključiti da je autor Ohmućevićevog grbovnika poznavao dosta autentičnih grbova, a da je ono što mu je nedostajalo izmišljao, dopunjavao i menjao prema sopstvenom nahođenju. U svakom slučaju ilirski grbovnici su neizbežan, a često i jedini izvor za rekonstrukciju pojedinih grbova. Njihova je vrednost što sadrže boje, koje se ne mogu rekonstruisati na osnovu novca, pečata, reljefa i drugih spomenika. Ilirska heraldika je sačuvala, uobličila i standardizovala srednjovekovnu heraldičku građu, oblikujući grbove i pohranjujući ih u grbovnike, kao retke i dragocene biljke u herbarijume za naredna pokoljenja.
    Posle oslobađanja Srbije i Crne Gore od Turaka, heraldika dobija zvaničnu sankciju, a grbovi se zasnivaju upravo na tradiciji koju je sačuvala ilirska heraldika.

    Aleksandar Palavestra



  2. #92

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Beogradski grbovnik II - prikaz nekih od grbova






  3. #93

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Fojnički grbovnik - prikaz nekih od grbova




    Napomena: Kompletan Fojnički grbovnik možete videti ovde!



  4. #94

  5. #95

  6. #96

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika




    Ostale grbove pogledajte na stranici samostana Duha Svetoga iz Fojnice (link gore).



  7. #97

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Stematografija - prikaz nekih od grbova


    Napomena: Celu Stematografiju možete pogledati OVDE!
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 18.10.2009 u 13:29



  8. #98

  9. #99

  10. #100

  11. #101

  12. #102

  13. #103

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika


    Ostale grbove i celu Stematografiju pogledajte na linku u prethodnom postu (prvi post gde su prikazani grbovi iz Stematografije).



  14. #104

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Primeri grbova iz nekih evropskih grbovnika

    The Zurich Roll of Arms (1340.)




    Slike iz narednih grbovnika preuzete sa ove stranice.
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 18.10.2009 u 17:05



  15. #105

Strana 7 od 32 PrvaPrva ... 5678917 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •