Istorijski grbovi, heraldika - Strana 6
Strana 6 od 32 PrvaPrva ... 4567816 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 76 do 90 od ukupno 479
  1. #76

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grb Crne Gore (1947-1963)


    Po Ustavu Narodne Republike Crne Gore (31. XII 1946) obnovljena Crna Gora je definisana kao narodna država republikanskog oblika". U njoj se crnogorski narod ujedinjuje na osnovu prava na samoopredjeljenje, uključujući pravo na otcjepljenje", na osnovu načela ravnopravnosti sa drugim narodima i njihovim republikama u FNRJ.

    Donošenjem Ustava i njegovim stupanjem na snagu, 1947. godine, dolazi do nove izmjene grba. Trobojka se pomjera i povezuje lovorov vijenac a natpis je izostavljen. Mijenja se i likovna predstava Njegoševe kapele na Lovćenu. Takođe se mijenja i zvijezda petokraka, stavlja se petokraka pod kojom su vođene oslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu.

    Grb je dizajnirao Milo Milunović, istaknuti crnogorski slikar.

    Polje je okruženo zlatnim lovorovim vijencem u čijem je podnožju crnogorska zastava. U sredini polja, plavom bojom predstavljen je Lovćen sa Njegoševom kapelom na vrhu. U pozadini Lovćena, sa pet plavih vijugavih linija prikazano je Jadransko more. Na vrhu, između završetaka lovorovog vijenca, nalazi se oivičena crvena zvijezda petokraka.

    Zlatni lovor je simbol mudrosti i slave, dok je crvena petokraka zvijezda ideološki simbol revolucije i komunističke ideje.

    Kao simbol Cme Gore predstavljen jeplavi masiv Lovćena koji simboliše odanost, slobodarski duh naroda i patriotizam.

    Petplavih vijugavih linija predstavljaju Jadransko more, kao i pet vjekova borbe za slobodu.



  2. #77

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grb Crne Gore (1963-1974)


    Saveznim Ustavom (proglašenim 7. IV 1963) država je dobila ime Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. U skladu sa njim izvršene su promjene u republičkim ustavima. Savezni ustav je bio ne samo osnovni pravno-politički akt države već i društvena povelja kojom se, osim osnovnih prava i sloboda, propisuje i koncept samoupravljanja, razrađuje društveno-ekonomski i politički sistem zemlje. U skladu sa izvršenim promjenama, raniji naziv je promijenjen u Socijalistička Republika Crna Gora.

    Po donošenju novog Ustava Crne Gore, 1963. godine, opet dolazi do promjene državnog grba. Mijenja se samo oblik petokrake zvijezde, dok sve ostalo ostaje isto. Umeće se oivičena jednakokraka zvijezda.

    Polje je okruženo zlatnim lovorovim vijencem u čijem je podnožju crnogorska zastava. U sredini polja, plavom bojom predstavljen je Lovćen sa Njegoševom kapelom na vrhu. U pozadini Lovćena, sa pet plavih vijugavih linija prikazano je Jadransko more. Na vrhu, između završetaka lovorovog vijenca, nalazi se oivičena crvena jednakokraka petokraka zvijezda.

    Zlatni lovorje simbol mudrosti i slave, dok je crvenapetokraka zvijezda ideološki simbol revolucije, komunističke ideje i socijalizma.

    Kao simbol Cme Gore predstavljen jeplavi masiv Lovćena koji simboliše odanost, slobodarski duh naroda i patriotizam

    Petplavih vijugavih linija predstavljaju Jadransko more, kao i pet vjekova borbe za slobodu.



  3. #78

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grb Crne Gore (1974-1993)


    Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (21. II 1974) i, u skladu sa njim, Ustavom SRCG (25. II 1974), Crna Gora je definisana kao država crnogorskog naroda i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive", u sastavu SFRJ. Po novom Ustavu, osim prava na samoopredjeljenje, crnogorski narod je imao pravo i na stvaranje nacionalne države.

    Ustav iz 1974. godine je ponovo donio promjene na crnogorskom grbu. One se, takođe, ogledaju u promjeni petokrake zvijezde. Umjesto oivičene zvijezde, stavlja se samo puna jednakokraka crvena zvijezda, dok ostali elementi ostaju isti.

    Ovaj grb je važio sve do 1993. godine.

    Polje je okruženo zlatnim lovorovim vijencem u čijem je podnožju crnogorska zastava. U sredini polja, plavom bojom predstavljen je Lovćen sa Njegoševom kapelom na vrhu. U pozadini Lovćena, sa pet plavih vijugavih linija prikazano je Jadransko more. Na vrhu, između završetaka lovorovog vijenca, nalazi se crvena jednakokraka petokraka zvijezda.

    Zlatni lovor je simbol mudrosti i slave, dok je crvena petokraka zvijezda ideološki simbol revolucije, komunističke ideje i socijalizma.

    Kao simbol Crne Gore predstavljen je plavi masiv Lovćena koji simboliše odanost, slobodarski duh naroda i patriotizam
    Pet plavih vijugavih linija predstavljaju Jadransko more, kao i pet vjekova borbe za slobodu.



  4. #79

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grb Crne Gore (1993-2004)


    Burna politička i društvena dešavanja početkom devedesetih godina XX vijeka, u procesu raspada jugoslovenske države, iznova su aktuelizovala crnogorsko državno pitanje. Crna Gora nije krenula putem samostalnosti i nezavisnosti, kao druge jugoslovenske republike, već se opredjelila za stvaranje SR Jugoslavije kao dvočlane federacije Srbije i Crne Gore, po ustavno definisanom principu federalne" ravnopravnosti republika, njihovom izjednačavanju" u pravima, uprkos međusobnoj nesamjerljivosti u svakom pogledu. Istovremeno dolazi do promjene Ustava (27. IV 1992). Sljedeće, 1993. godine donijet je novi crnogorski Zakon o grbu. Pod uticajem tadašnjih političkih zbivanja i ideoloških tendencija ovaj Zakon je afirmisao nastavljanje heraldičke tradicije" kralja Nikole. Proglašeni grb je krunisani dvoglavi orao sa šarom u jednoj i skiptrom u drugoj kandži. Na prsima orla je štit sa lavom u pokretu.

    Grb je dvoglavi srebrni krunisani orao uzdignutih krila u poletu, sa zlatnim skiptrom u desnoj i plavim šarom u lijevoj kandži. Na grudima orla je crveni štit sa zlatnim lavom u pokretu.

    Slijedeći crnogorsku heraldičku tradiciju srebrni dvoglavi orao simbolizuje čestitost, snagu, veličinu, otpor neprijatelju kao i jedinstvo duhovne i svjetovne vlasti. Iznad glava orla je kruna, simbol suvereniteta. U desnoj kandži orla je skiptar, jedna od vladarskih insignija i simbol svjetovne vlasti, dok je u drugoj kandži, lijevoj, šar, takođe vladarska insignija, koja simbolizuje duhovnu vlast.

    Zlatni lav je simbol velikodušnosti, snage, neustrašivosti, dostojanstva i veličanstvenosti i zajedno sa crvenom, koja simboliše hrabrost, upućuje na Crnu Goru i građane Cme Gore.



  5. #80

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Državni grb Crne Gore (od 2004. godine)


    Beogradskim sporazumom i Ustavnom poveljom 2002. godine formirana je državna zajednica Srbija i Crna Gora.

    Od gubitka države prije osamdeset osam godina i nakon prolaska kroz razne državne forme, uz stalno prisutnu ideju obnove državne samostalnosti, kao i narastajuće samosvijesti o neophodnosti obnove sopstvene države, sadašnji naraštaj građana Crne Gore dobio je jedinstvenu istorijsku priliku, ali i odgovornost, da u miru, demokratski i civilizovano, obnovi državnu nezavisnost.

    Čin proglašenja državnih simbola 12. jula 2004. značio je vraćanje tradicionalnom simbolu Crne Gore - zlatnom krunisanom dvoglavom orlu.

    Grb Crne Gore je zlatni krunisani dvoglavi orao uzdignutih krila u poletu, sa skiptrom u desnoj i šarom u lijevoj kandži. Na prsima orla je štit sa zlatnim lavom uprolazu. Lav je na zelenom podnožju sa plavom pozadinom. Kruna iznad orlovskih glava i skiptar u desnoj kandži su zlatni. Šar je plav sa zlatnim okovom i krstom.

    Zlatni dvoglavi orao simbolizuje velikodušnost, snagu, veličinu, otpor neprijatelju kao i jedinstvo duhovne i svjetovne vlasti. Iznad glava orla je kruna, simbol suvereniteta. U desnoj kandži orla je skiptar, jedna od vladarskih insignija i simbol je svjetovne vlasti, dok je u drugoj kandži, lijevoj, šar, takođe vladarska insignija, koja je simbol duhovne vlasti.

    Štit na prsima orla u cijelosti simbolički predstavlja Crnu Goru i Crnogorce. Zelena boja na štitu, simbol nade i radosti, predstavlja Crnu Goru. Zlatnim lavom, koji je simbol velikodušnosti, snage, neustrašivosti, dostojanstva i veličanstvenosti, simbolički su predstavljeni ljudi u Crnoj Gori. Plava pozadina lava simboliše odanost i istinoljubivost.



  6. #81

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Vojnički grbovi u knjaževini i kraljevini Crnoj Gori

    Starešinske oznake, sa uobičajenim nazivom vojnički grbovi se klasifikuju u dve oblasti: grbovi sa svim heraldičkim simbolima (ili sa večinom) i oznake koje ne poseduju prave heraldičke simbole. U drugu grupu spadaju oznake vojnika, skladištara, vojne muzike, telegrafista itd. Sa formiranjem institucija vlasti, formiraju se i prve vojničke oznake. U vreme P. P. Njegoša njegova pratnja noseći narodnju nošnju kao uniformi na kapama nosi izvezene inicijale. Knjaz Danilo vrši reorganizaciju vojske i od 1854, se izrađuju grbovi za senatore, kapetane, perjanike, komandire, stotinaše itd. Vojnički grbovi su nošeni na kapama dok se bilo na službi. Za vreme knjaza Nikole 1871. radi se reorganizacija vojske, nastaju nove formacije (bataljni i brigade) pa i novi vojnički grbovi, a godine 1910. se obrazuju divizije pa nastaju i novi grbovi.



    1-Senator; 2-Plemenski kapetan; 3-Kabadahija; 4-Perjanik



    5-Stotinaš garde; 6-Desečar garde; 7-Gardista; 8-Komandir; 9-Stotinaš; 10-Desečar

    Literatura: Jovan B. Markuš - Grbovi, zastave i himne u Crnoj Gori



  7. #82

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika









    1-Divizijar; 2-Brigadir; 3-Brigadir artiljerijski; 4-Komandir pešadijski; 5-Komandir artiljerijski; 6-Kapetan pešadijski; 7-Kapetan artiljerijski; 8-Poručnik pešadijski; 9-Poručnik artiljerijski; 10-Potporučnik pešadijski; 11-Potporučnik artiljerijski; 12-Vodnik pešadijski; 13-Vodnik artiljerijski; 14-Vodnik vezsita; 15-Poluvodnik; 16-Desečar pešadijski; 17-Desečar artiljerijski; 18-Desečar vezista


    Literatura: Jovan B. Markuš - Grbovi, zastave i himne u Crnoj Gori



  8. #83

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika





    19-Vojnička značka pešadijska; 20-Vojnička značka artiljerijska; 21-Brigadni trubač; 22-Kurir poštar; 23-Perjanik; 24-Krilaš


    Literatura: Jovan B. Markuš - Grbovi, zastave i himne u Crnoj Gori



  9. #84

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Lav u heraldici



    U evropskoj heraldici postoje raznorodni izvori lava. Lav je kraljevski element u heraldici i direktan je konkurent orlu. U delovima Evrope gde je lav bio rasprostranjen na grbovima, orao se slabije pojavljivao i obrnuto. Obzirom na popularnost motiva, lav se u heraldici pojavljuje u velikom broju standardizovanih pozicija (passant, reguardant, statant, statant guardant, couchant, rampant guardant, rampant with two heads, two lions rampant combatant, rampant queue-fourch, rampant double queued, rampant, tail nowed,...). Heraldička prezentacija lava je sistematična - uvek je mužjak, čeljust mu je otvorena sa iskeženim zubima, isplažen jezik, rep sa bogatim čuperkom,... Heraldika koristi i samo neke delove tela lava - glavu ili šape sa kandžama. Isto tako telo lava može biti prikazano delimično (pola lava npr).

    Neki primeri:


    Grb Finske



    Grb Holandije


    Grb Estonije


    Grb Engleske


    Izvori: Dragomir Acović-Heraldika i Srbi i Wikipedija



  10. #85

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grifon u heraldici


    Od svih himeričnih stvorenja u heraldici grifon je najzastupljeniji u srpskoj srednjovekovnoj heraldici. Grifon je mitska zvar, pola orao-pola lav. Heraldika grifona uzima kao izraz pozitivnog načela, kao spoj sakralnog i sekularnog u jednom, najpre kao motiv očuvanja svakovrsnog blaga. Grafičari uzimaju grifona sa štamparskim valjcima u prednjim kandžama kao svoj zaštitni znak. Grifon može kao i lav zauzimati standardne heraldičarske poze i po pravilu se ne prikazuje u letu. Delovi tela mu se blazoniraju kao kod tela ili kod lava. U našim krajevima se grifon pojavljuje kao dekoracija sakralnih objekata, u pečatnim prstenovima i nakitu. U ilirskom grbovniku Korenića-Neorića se pojavljuje i u grbovima nekih porodica.

    Primeri:










    Literatura: Dragomir Acović-Heraldika i Srbi



  11. #86

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Vizantijski dinastički grbovi

    U većini vizantijske istorije, Vizantijsko Carstvo nije pozavalo heraldiku kakva je bila u zapadnoj Evropi niti je koristila. Korišćeni su različiti amblemi za zvaničnike kao i u vojne svrhe. Za razliku od vlastele na zapadu, vizantijske porodice nisu imale porodične grbove. Tek od 12. veka usled krstaških ratova Vizantija dolazi u kontakt za zapadnoevropskim zemljama i počinje primena heraldike. Na grbovimase pojavljuju simboli koji su i do tada bili u upotrebi a koriste ih uglavnom najmoćnije porodice. Najpoznatiji amblem iz vizantijske heraldike je svakako dvoglavi orao.


    Agiros

    Na zlatnom, plavi krst između četiri plave zvezde.


    Dukas

    Na plavom, srebrni krst.


    Fuskarnaki

    Na plavom, prikaz u srebrnom Device Marije sa malim Hristom.


    Frangopulos

    Na crnom, zlatni ljiljan.


    Kantakuzen

    Na crvenom, zlatni dvoglavi orao , krunisan zlatnim krunama.


    Isak I Komnin

    Na zlatnom, crni dvoglavi orao.


    Isak Komnen Kiparski

    Na plavom, zlatna zvezda iznad zlatnog polumeseca.


    Megalokomnen Trebizondski

    Na srebrnom, tri crne pruge.


    Koresio

    Na crnom, krunisan carskom krunom u prirodnoj boji, zlatni dvoglavi orao, držeći u obema kandžama po jedan srebrni mač.


    Laskaris

    Na zlatnom, crni dvoglavi orao, kljuna oružanog crveno, krunisan zlatnom istočnom krunom.


    Paleolozi

    Na crvenom, zlatni krst.


    Paleolozi

    Na crvenom, zlatni krst i četiri zlatna B.


    Paleolozi

    Na crvenom, zlatni dvoglavi orao, krunisan zlatnom krunom.



    Rangabe

    Na plavom, srebrni krst između srebrnih slova "E", "N", "T", "N".



    Ralis

    Na plavom, zlatni propeti leopard.




    Jovan III Duka Vatac

    Na zelenom, zlatni dvoglavi orao, sa po srebrnim zvezdama iznad svake glave.

    Izvor: wikipedija



  12. #87

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Drugi vizantijski grbovi, zastave i amblemi


    Grad Vizantion

    Grad Vizantion je bio 667. p. n. e. posvećen grčkoj boginji Artemidi, čiji je simbol, polumesec, bio korišćen kao simbol grada od 667. p. n. e. pa sve do 330. godine ne.


    Grad Konstantinopolj

    Kada je 330. g. grad Vizantion postao hrišćanski, polumesecu na Artemidinom amblemu je dodata zvezda, koja je predstavljala Devicu Mariju.


    Vizantijsko carstvo

    Jedina zastava Vizantijskog carstva, sa početka 15. veka, za vreme dinastije Paleologa, za koju se pouzdano zna da je bila zastava Vizantije. Na njoj je prikazan krst svetog Đorđa i grb dinastije Paleolog.


    Vaseljenska patrijaršija

    Zastava Vaseljenske patrijaršije nakon obnove carstva 1261. godine. Na njoj je prikazan dvoglavi orao koji u kandžama drži krst i orb.

    Izvor: wikipedija



  13. #88

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grbovi Hrvatske kroz istoriju

    Grbovi Hrvatske su uvek prepoznatljivi po crveno-srebrnim šahovskim poljima. Kroz istoriju, menjao se redosled boja nekoliko puta - nekad je to bilo crveno-srebrna šahovnica (sa početnim, gornjim levim poljem štita crvenim) a nekad srebrno-crvena (sa početnim poljem srebrnim). Prema jednoj legendi, belim poljem je počinjao grb kada je bila Hrvatska samostalna, a crvenim kada nije.

    Takođe, broj polja i njihov raspored su se puno puta menjali, tako da su skoro na svakom grbu drugačiji. 1508. godine, na grbu na slici Fridrika III Habzburškog se vidi varijanta 4x4, zatim 8x8 na pečatu cetinskog sabora iz 1527, i na grbu Hrvatske za vreme Habzburške monarhije 5x6. U 19. i 20. veku se ustalila varijanta grba Hrvatske sa 25 polja: na grbu Zemalja krune svetoga Stefana (1868-1918 ) je bio raspored 5x5, zatim na grbu Kraljevine Jugoslavije je 5x5, na amblemu NDH 5x5, na amblemu SR Hrvatske 5x5, i na sadašnjem grbu Republike Hrvatske je 5x5.

    Hrvatska u Dušanovom carstvu



    Prema nekim grbovnicima, i autorima koju su te grbove pokušali rekonstruisati, grb Hrvatske se pojavljuje još u 14. veku na grbu grbu Dušanovog carstva, gde je među ostalima prikazan i grb Hrvatske, na sedmom polju štita, kao grb jedne od teritorija koje su bile pod vlašću cara Dušana (tu su još prikazane i grbovi Makedonije, Slavonije, Bosne, Bugarske, Dalmacije, Srbije, Raške i Hercegovine).

    Prema Fojničkom grbovniku, na "Zajedničkom grbu" tj. grbu Dušanovog carstva, grb Hrvatske je prikazan na sedmom polju štita sa 20 šahovskih polja i prvim poljem srebrnim, u rasporedu 5x4 (19 vidljivih). Opet, u nastavku grbovnika, gde su svi grbovi sa zajedničkog grba pojedinačno prikazivani, na grbu Hrvatske je prikazana šahovnica sa čak 30 polja, u rasporedu 5x6 (28 vidljivih). Prema novijoj rekonstrukciji grba Dušanovog carstva koju je radilo SHD Beli Orao, grb Hrvatske je prikazan kao šahovsko polje sa naizmeničnim srebrnim i crvenim poljima, u varijanti sa petnest polja (14 vidljivih), rasporeda 5x3.

    Hrvatska u Habzburškoj monarhiji


    Grb Hrvatske je štit podeljen na trideset šahovskih polja, rasporeda 5x6, sa naizmeničnim srebrnim i crvenim poljima, a nad štitom je kruna.

    Zemlje krune svetoga Stefana


    Grb Zemalja krune svetoga Stefana je štit na kome su prikazani grbovi Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne i Hercegovine, Rijeke i Transilvanije, i preko njih po sredini grb Mađarske.

    Na grbu Zemalja krune svetoga Stefana se pojavljuje hrvatski grb, kao štit sa 25 šahovskih polja u rasporedu 5x5, verovatno prvi put u varijanti gde je prvo polje crveno.

    Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca


    Na grbu Kraljevine Jugoslavije su u malom štitu prikazani grbovi Srbije, Hrvatske i Slovenije. Grb Hrvatske se ovde ponovo pojavljuje u istoj varijanti kao i prethodni put: štit podeljen na 25 šahovskih polja u rasporedu 5x5, sa naizmeničnim crvenim i srebrnim poljima.


    Veliki grb Banovine Hrvatske predstavlja nemanjićkog dvoglavog orla sa istorijskim grbom Hrvatske na štitu i jugoslovenskom kraljevskom krunom Karađorđevića.

    Amblem Nezavisne Države Hrvatske


    Sa nastankom amblema NDH, došlo je do nove inverzije boja na grbu, pa je štit ponovo srebrno-crveni. Nad štit se stavlja i stilizovano slovo U, koje treba da predstavlja ustaški pokret.

    Amblem Nezavisne Države Hrvatske je štit podeljen na 25 šahovskih polja u rasporedu 5x5 sa prvim poljem srebrnim i sa latiničnim slovom U iznad štita.

    Narodna/Socijalistička Republika Hrvatska


    Za osnovu je ponovo uzet hrvatski grb iz grba Kraljevine Jugoslavije, a u njegovo podnožje je dodato plavo more iz koga izranja izlazeće Sunce i preko toga stoji šahovnica, koja blago zaranja u more. Ceo prizor je uokvirem klasjem pšenice i na vrhu je postavljena petokraka, kao simbol komunističke vlasti.

    Grb Republike Hrvatske


    Grb Republike Hrvatske se oslobađa klasja pšenice i petokrake iznad njega, ali i plavog mora u koje je zaranjao i Sunca koje se iza njega rađalo. Iznad grba je izvijena stilizovana bedemska kruna koja je sastavljena od 5 drugih grbova: starog hrvatskog grba, i grbova Dubrovačke republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.


    Na stilizovanoj kruni iznad štita, treći, četvrti i peti grb su istorijski grbovi Dalmacije, Istre i Slavonije. Prvi, od pet grbova na kruni, predstavlja grb koji se pojavljuje na hrvatskom novcu koje je kovao herceg Hrvatske a kasnije kralj Andrija (1205-1235), brat ugarskog kralja Emerika (1196-1204), tzv. hrvatskim frizaticima. Novac sa tim grbom se počeo kovati 1196. godine. Na naličju su imali crkveni zabat sa dva tornja, a na licu su, za razliku od prvobitnih frizatika, imali grb sa polumesecom u podnožju i zvezdom iznad njega, i natpisom Andreas D CR (skraćeno od Andreas Dux CRoatiae). Taj grb se smatra prvim grbom Hrvatske.

    Grb Republike Hrvatske je štit podeljen na 25 šahovskih polja, rasporeda 5x5, sa naizmeničnim crvenim i srebrnim poljima. Iznad njega su pet grbova stilizovanih poput krune koja je nad štitom: 1. gore zlatna šestokraka zvezda i dole srebrni polumesec okrenut na gore na plavoj podlozi, 2. pet jednakih horizontalnih pruga, prva, treća i peta plave, a druga i četvrta crvene boje, 3. tri zlatne lavovske glave sa zlatnim krunama na svakoj rasporeda 2:1 na plavoj pozadini, 4. zlatna koza oružana crveno na plavoj podlozi, 5. crvena horizontalna pruga po sredini, obrubljena belim odozdo i odozgo na kojoj je lasica u prirodnoj boji u skoku, iznad pruge zlatna šestokraka zvezda, sve na plavoj pozadini. Pet grbova na kruni su različitih nijansi plave, prvi, treći i peti svetlo plave boje a drugi i četvrti tamno plave boje.

    Boja grbova koji stoje u kruni nisu istorijske boje. Prvi grb, u originalu se uvek pojavljivao u crvenoj boji dok je ovde stavljen u plavoj. Takođe, heraldika u svojoj praksi ne priznaje nijanse boja pa tako grbovi ne mogu biti u različitim nijansama plave već samo u jednoj jedinoj.

    Izvor: wikipedija



  14. #89

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grb Dušanovog Carstva prema Ilirskim grbovnicima


    Grb Dušanovog carstva je kompozicija na kojoj su prikazani grbovi teritorija kojima je upravljao Car Dušan i grb Nemanjića, ovenčani carskom krunom. Polje štita je podeljeno na 9 delova, u obliku 2:2:2:2:1, gde su prikazani grbovi Makedonije, Slavonije, Bosne, Bugarske, Dalmacije, Srbije, Hrvatske, Raške, Hercegovine, i preko njih grb Nemanjića i jedan za sad nepoznati. Grb se sreće i u Fojničkom grbovniku.

    Polje štita je podeljeno na devet delova u četiri nivoa, prvih šest su jednake veličine i idu po dva u redu redosledom: Makedonija i Slavonija, Bosna i Bugarska, Dalmacija i Srbija, dok je zadnji nivo podeljen na tri polja jednake veličine i to: Hrvatske, Raške i Hercegovine. U samom centru tog štita je preko ostalih stavljen mali štit sa grbom Nemanjića i ispod njega još jedan manji štit sa nepoznatim grbom.

    Nad sam štit su stavljene tri zlatne viteške kacige sa zlatnim krunama, jedna u sredini i gleda ka napred a druge dve jedna na levoj a druga na desnoj strani i gledaju ka središnjoj. Sve tri su ogrnute crvenim plaštom srebrno postavljenim. Iznad središnje je nad krunom srebrni dvoglavi orao raširenih krila nakostrešen i oružan zlatno sa zlatnom krunom na glavi. Iznad leve kacige je mlada ženska plavokosa prilika u beloj haljini koja stoji i u desnoj ruci drži crveni barjak, a levom pridržava štit sa grbom Bosne. Nad desnom kacigom je propeti lav u crvenim i belim horizontalnim prugama sa zlatnom krunom na glavi koji drži mač. Ispod plašta izlazi zlatni lanac sa zlatnim medaljonom na njemu i uokviruje donji deo štita.






    Štit podeljen na devet polja rasporedom 2:2:2:2:1, sa štitom u centru i manjim ispod njega:

    * A - zlatni lav u raskoraku na crvenom;
    * B - tri crvena lava u skoku, jedan ispod drugog, na srebrno;
    * C - dva crvena ključa ukrštena na zlatnom, preko njih mali štit sa srebrnim polumesecom i srebrnom osmokrakom zvezdom na crvenom;
    * D - crveni propeti lav na zlatnom;
    * E - tri zlatne glave lava sa zlatnom krunom na svakoj na plavom;
    * F - beli grčki krst sa četiri zlatna stilizovana ćirilična slova S na crvenom;
    * G - šahovsko polje belih i crvenih polja, rasporeda 5 puta 3;
    * H - tri srebrne potkovice rasporeda 2:1 okrenute na dole na plavom;
    * I - ruka sa punim oklopom savijena u laktu drži sablju na crvenom;
    * J - srebrni dvoglavi orao sa dva srebrna krina pored nogu levo i desno na crvenom;
    * K - crveni propeti lav sa zlatnom krunom na srebrnom.

    Nad štitom su tri zlatne kacige postavljene u sredinu, levo i desno, sa zlatnim krunama na svakoj, prva gleda napred a druga i treća ka prvoj, sa njih pada crveni plašt postavljen srebrnim. Nad krunom srednje stoji raširenih nogu srebrni dvoglavi orao raširenih nakostrešenih krila oružan zlatno sa zlatnom krunom na glavi. Nad levom mlada ženska prilika plave kose u srebrnoj haljini stoji držeći crveni barjak u desnoj i pridržavajući pri sebi štit sa grbom Bosne u levoj ruci. Nad desnom stoji propeti lav crvenih i belih sedam jednakih pruga, neparne crvene a parne srebrne, sa zlatnom krunom na glavi drži mač.

    U Fojničkom grbovniku se pojavljuje nešto drugačija verzija ovog grba, tamo zabeležena kao Zajednički grb tj. grb na kom su prikazani grbovi svih teritorija koje su prikazane u grbovniku. Štit sa devet polja je isti s tim da je promenjen grb Nemanjića, tako što je na unutrašnjem štitu je crni dvoglavi orao na srebrnoj pozadini. Takođe, i nad krunom sa kacige je promenjena boja tako da iz krune izlazi dvoglavi crni orao. Iznad druge dve kacige izlaze dva propeta lava, levo zlatni a desno crveni. Plašt je plavi, postavljen crvenim. Takođe, raspored šahovskih polja je 5 puta 4. Pored toga, nedostaju i zlatan lanac i medaljon.


    Izvor: wikipedija
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 07.08.2010 u 18:05



  15. #90

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grbovnik


    Grbovnik je uređena grupa ilustracija grbova koji su međusobno povezani bilo vremenskom, bilo regionalnom sličnošću. Na našim prostorima najpoznatiji grbovnik je tzv. Ohmučevićev grbovnik koji je krajem XVI veka rađen admirala Petra (Pedra) Grgurevića Ohmučevića koji je njime pokušao da dokaže pripadnost plemstvu svoje porodice. Grbovnik koji je urađen za njega i koji je sadržao mahom potpuno za tu priliku osmišljene grbove južnoslovenskih i balkanskih zemalja je pokrenuo stvaranje više tzv. ilirskih grbovnika čiji su se elementi našli u Kraljevstvu Slovena Mavra Orbinija i Stematografiji Hristifora Žefarevića.

    Ohmućevićev grbovnik

    Ohmućevićev grbovnik je nastao u periodu između 1584. i 1594. godine za potrebe Petra (Pedra) Ohmućevića i u njemu se nalaze,najverovatnije za tu priliku,izmišljeni grbovi južnoslovenskih i balkanskih zemalja i on predstavlja početak stvaranja tzv. Ilirskih grbovnika koji su mahom kopije ovog.Petar,koji je bio admiral španske Nepobedive Armade,ga je naručio,a možda čak i sam napravio, da bi dokazao pripadnost svoje porodice plemstvu na Balkanskom poluostrvu odnosno da mu to navodno pravo bude potvrđeno i u kraljevini Španiji. Sam grbovnik je navodno nađen na Svetoj gori i prema podacima u njemu napravio ga je lični herald cara Dušana (kralj 13311346, car 13461355) ban od cimerije Stanislav Rupčić 1340. godine, ali su kasnija istraživanja utvrdila da je celokupno delo čist falsifikat (upotreba latinice uz ćirilicu,nepostojanje heraldike na tom nivou u Dušanovoj državi,istorijska neautentičnost većine grbova, nepostojanje jednog dela zemalja čiji se grbovi u njemu pojavljuju) sa istorijske tačke gledišta. Njegov značaj leži u činjenici da je pokrenuo stvaranje drugih grbovnika baziranih na njemu koji su odigrali ključnu ulogu u razvoju i opstanku nekih autentičnih heraldičkih elemenata među Južnim Slovenima na Balkanskom poluostrvu. Pored toga,grbovnik je indirektno pokrenuo stvaranje tzv. Ilirske ideje (odnosno jugoslovenstva) o jedinstvenom narodu (tj. Ilirima) koji živi na prostoru od Soče do Crnog mora koji je nekada imao moćnu državu na čijem se čelu nalazio narodni car Dušan Silni i sveca zaštitnika svetog Jeronima (koji je bio Ilir). Centralno mesto u grbovniku zauzima grb Dušanovog Carstva koji je zapravo prerađeni grb Svetog Rimskog carstva na kome su grbovi izbornih kneževina zamenjeni,mahom izmišljenim grbovima južnoslovenskih i balkanskih država. Bez obzira na to Petru je 1594. godine potvrđena pripadnost plemstvu i on je 1599. godine umro u Lisabonu kao don Pedro. Već oko 1595. godine se pojavio novi ilirski grbovnik (KorenićNeorić),za kojim su usledili drugi,a delovi Ohmućevićevog grbovnika su ušli i u sastav Kraljevstva Slovena Mavra Orbinija 1601. godine. Sam grbovnik u svom originalnom obliku ili prepisu ne postoji,ali je moguće pretpostaviti njegov sadržaj i izgled na osnovu kasnijih grbovnika.

    Palinićev grbovnik

    Palinićev grbovnik je grbovnik rađen za porodicu Vojković-Palinić. Jedan je od brojnih kopija Ilirskog grbovnika.

    Sadržaj grbovnika deli se na dve celine. Prvih 47 strana su grbovi (47 grbova) posvećenih jugoistočnoj Evropi, i sadrže grbove zemalja i porodica. Drugi deo čine prepisi pesama napisanih bosančicom.

    Čuva se u arhivu Hrvatske akademija znanosti i umetnosti.

    Beogradski grbovnik II

    Beogradski grbovnik II je jedan od najstarijih prepisa izgubljenog zbornika grbova rađenog oko 1590. godine za admirala Petra Grgurića Ohmučevića. Ohmučevićev grbovnik, predstavlja početak tzv. ilirske heraldike tj. heraldike južnoslovenskih zemalja.

    Rukopis ima 158 numerisanih strana, na kojima su predstavljeni grbovi Dušanovog carstva, deset južnoslovenskih zemalja, države cara Uroša i grbovi 141 plemićke porodice.

    Grbovi su slikani bojom, bez šrafiranja, sa dosta zlata.

    Fojnički grbovnik

    Fojnički grbovnik je jedan od najpoznatijih zbornika grbova u seriji Ilirske heraldike. Jedini je i najstariji zbornik grbova koji je sačuvan na teritoriji Bosne i Hercegovine. Fojnički grbovnik je skup grbova jugoslovenskih zemalja, i bosanskih i srpskih kraljeva i plemića. Sadrži ukupno 139 grbova. Grbovnik je napisao pop Stanko Rubčić 1340. u čast cara Dušana.

    Izvorni naziv ove knjige je Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliričkoga i Serpskoga vladania; zajedno postavljeno po Stanislavu Rubčiću popu. Na slavu Stipana Nemanjića, cara Serbljena i Bošnjaka 1340. Ime 'Fojnički grbovnik' je dobio jer se od davnina čuva u franjevačkom manastiru u Fojnici.

    Fojnički grbovnik počinje spiskom Grbova plemenitih obiteljih ilirskih po redu slovah izvagjeni iz starinskih knjigah fojničkih. Taj spisak po azbučnom redu obuhvata pet strana na kojima su popisane tadašnje plemićke porodice. Nakon toga sledi slika Bogorodice, zaštitnice Ilira i bosanskog kraljevstva, a zatim i prikaz zaštitnika kuće Nemanjića - svete braće Kuzme i Damjana. Na sledećoj stranici se nalazi originalni naslov Fojničkog grbovnika: Spisak grbova plemenitih obiteljih ilirskih po redu slovah izvagjeni iz starinskih knjigah fojničkih, zajedno sa franjevačkom potvrdom. Posle toga sledi slika Svetog Jeronima, zaštitnika Ilira, i, na posebnom listu, zajednički grb složen od grbova 9 slovenskih zemalja (Makedonije, Slavonije, Bosne, Bugarske, Dalmacije, Srbije, Hrvatske, Raške i Izvorne zemlje (Rame)) i dve vladarske kuće (Nemanjića i Kotromanića). Zatim slede svaki od tih grbova pojedinačno, a uz njih je dodan i još jedan grb, nepostojeće zemlje Ilirije (Bosna, Bugarska, Dalmacija, Hrvatska, Ilirija (velika), Makedonija, Izvorne zemlje (Rame), Raška, Slavonija i Srbija).

    Na strani sa naslovom knjige dopisana je naknadna potvrda, koju je 8. jula 1800. godine u Kraljevoj Sutjesci dopisao biskup i apostolski vikar fra Grga Ilić. Potvrda je pisana latinskim jezikom a potvrđuje se da se ovaj grbovnik u Franjevačkom samostanu u Fojnici brižno čuva od pamtiveka, naime od zauzeća bosanskog kaljevstva.

    U sadržaju se pominje prezime Branimirović ali ga nema među grbovima; prezime Debeljić se pominje jedanput u sadržaju a u grbovniku postoje dva grba pod tim prezimenom.

    Sledećih 126 grbova predstavlja znakove znamenitih plemićkih porodica koje svoje poreklo imaju na tim prostorima.

    U sadržaju su, sledećim redom, date plemićke porodice koje su popisane u grbovniku: Alaupović, Aljinić, Bakčić, Baošić, Bibić, Bieloperović, Bilošević, Bisaljić, Bogašinović, Bogupanković, Bosnić, Branković, Branilović, Branimirović, Brzoević, Burmasović, Cetinjanić, Crnoević, Ćorić, Ćubretić, Debeljić, Drašoević, Deskoević, Dinjić, Didlović, Dinjičić, Dukaginović, Dobriević, Eklić, Euzeblović, Frankopanović, Giendisalić, Grabljanović, Gojković, Grubčević, Grubiesević, Glumčić, Gradanović, Grupović, Jamometović, Jablanić, Hvaoković, Hapuović, Hrabrenović, Kotromanović, Kastriotić, Kosačić, Krstić, Kovačić, Kopjević, Kopčić, Kačić, Kleščić, Kostanjić, Kutlović, Kukretić, Krušičević, Knezović, Kosović, Kraguević, Krasoević, Križić, Krajčinović, Mrnjavčić, Marguitić, Maljević, Milienović, Maovlašić, Mirilović, Meklinić, Mokrović, Matejković, Ljubetić, Ljubibratić, Nemanjić, Neorić, Nimičić, Novaković, Oblačić, Omučević, Pažačić, Parmezanović, Predoević, Prelasović, Radielović, Radmirović, Resić, Rajković, Rubčić, Ruščierević, Sagrielović, Sitničanić, Sestričić, Senčević, Smokrović, Sojmirović, Sokolović, Stanković, Sviloević, Sudić, Sladoević, Šestokrilović, Šubić, Tvrtković, Tarzarović, Tasovčić, Teževčić, Tičinović, Tolišić, Tomanović, Ugrinović, Vilić, Vladimorić, Vlašić, Vojković, Vojnović, Vraničić, Vukotić, Vuković, Zviezdić, Zlatonosović, Zoranović, Žantić, Žarkoević, Ždralović, Žimraković i Županović.

    Oblasni grbovi koje sadrži su: Makedonija (Macedoniae), Ilirija (Vllvriae), Bosna (Bosnae), Dalmacija (Dalmatie), Hrvatska (Crovatiae), Slavonija (Slavoniae), Bugarska (Bvlgariae), Srbija (Svrbiae), Raška (Rasciae) i Izvorne zemlje (Rame) (Primordiae).

    Vladarski i plemićki porodični grbovi koje sadrži su: Kotromanović (Kotromanouic), Nemanjić (Nemagnichc), Mrnjavčić (Mergniavcictc), Tvrtković (Tvartkovich), Grabljanović (Grebeglianvictc), Branković (Brankovictc), Krstić (Hcarstictc), Kastriotić (Castriotichc), Crnoević (Zarnoevichc), Baošić (Baoxichc), Kosačić (Cosacichc), Hapuović (Hapvovichc), Jablanić (Iablanichc), Žimraković (Ximracovch), Omučević (Ohvmvchieuichc), Burmasović (Bvrmasovicic), Kovačić (Covacichc), Kostanjić (Kostagnichc), Kačić (Kacichc), Vojnović (Vonovichc), Zviezdić (Sviesdichc), Vladimorić (Vladmirouichc), Zlatonosović (Slatonosovichc), Bogašinović (Bogasinovichc), Kopjević (Kopievvichc), Dukaginović (Dvcaginovichc), Tasovčić (Tasovvcichc), Zoranović (Zoranovichc), Ćorić (Cihorich), Novaković (Novakovich), Radielović (Radielovich), Žarkoević (Xarkoevich), Bilošević (Biloxevich), Maovlašić (Morovlaxich), Bosnić (Bosnich), Bisaljić (Bisaglich), Matejković (Matheikovich), Grupović (Grvpkovich), Resić (Resich), Dinjić (Dicnich), Oblačić (Oblacich), Sladoević (Sladoevich), Kopčić (Kopcich), Drašoević (Draxoevich), Gojković (Goikovich), Rubčić (Rvbcich), Milienović (Milienovich), Dinjičić (Dignicich), Marguitić (Margvitich), Sojmirović (Soymirovich), Ljubetić (Livbeticch), Grubčević (Grvbcevich), Sagrielović (Sagrielovich), Ljubibratić (Livbibratich), Predoević (Predoevich), Šestokrilović (Sciestokrilouich), Sviloević (Sviloievich), Sokolović (Sokolovich), Sitničanić (Sitnicianich), Ruščierević (Rvscierevich), Aljinić (Halenich), Sestričić (Sestricich), Pažačić (Paxacicch), Jamometović (Yamometovich), Kutlović (Kvtlovicch), Stanković (Stankovichc), Kleščić (Klescicch), Vukotić (Vvkoticch), Kukretić (Kvkreticch), Tičinović (Tihcinovicch), Deskoević (Deskoevicch), Parmezanović (Parmekanovicch), Vuković (Vvkovicch), Debeljić (Debeglicch), Ugrinović (Ugrinovicch), Debeljić (Debeglicch), Brzoević (Barzoevicch), Mirilović (Mirilovicch), Smokrović (Smokrovicch), Vraničić (Vranicich), Bibić (Bibich), Vilić (Vilicch), Maljević (Maslovicch), Eklić (Eklicicch), Bakčić (Bakcicch), Krušičević (Krvxichievicch), Knezović (Knesovicch), Branilović (Branilovicch), Alaupović (Alavpovicch), Vlašić (Vvlascicch), Radmirović (Radmirouicgivanouicch), Kosović (Kosovicch), Šubić (Svbicch), Kraguević (Kragvenicch), Sudić (Svdicch), Mokrović (Mokrovicch), Rajković (Raykovicch), Krasoević (Krasoevicch), Nimičić (Nimicicch), Bogupanković (Bogopankovicch), Euzeblović (Evseblovicch), Ćubretić (Civbreticch), Vojković (Vokovicch), Tolišić (Toliscicch), Teževčić (Texevvcicch), Hvaoković (Hvaokovicch), Senčević (Sencevicch), Frankopanović (Frankopanovicch), Prelasović[1], Bieloperović (Bieloperovicch), Giendisalić (Giendisaglicch), Križić (Krixicch), Meklinić (Mechlinicch), Tarzarović (Tarzarovicch), Hrabrenković (Hrabrenovicch), Didlović (Didlovicch), Grubiesević (Grvubiesevicch), Ždralović (Xdralovicch), Tomanović (Tomanovicch), Gradanović (Gradanovicch), Glumčić (Glvmcicch), Krajčinović (Kraiicinovicch), Žantić (Xantigch), Županović (Xvpanovicch), Dobriević (Dobrievich), Neorić (Neorich), Cetinjanić (Zetignianich).

    Iako autor ove knjige stavlja 1340. godinu kao vreme kada je knjiga napisana, Aleksandar Solovjev ga datira u period između 1675. i 1688., što ga čini znatno kasnijim prepisom davno izgubljenog originala Ohmučevićevog grbovnika.

    Stematografija

    Stematografija predstavlja jednu od najznačajnijih srpskih knjiga u XVIII veku. Idejni tvorci ovog izdanja bili su patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta i Pavle Nenadović Mlađi, a u bakru su ga izrezali Toma Mesmer i Hristofor Džefarović, jedan od rodonačelnika novije srpske umetnosti.

    Mada oslonjeno na istoimeno delo Pavla Ritera Vitezovića, štampano na latinskom jeziku u Beču 1701. godine, srpsko izdanje bilo je znatno dopunjeno i izmenjeno, kako bi izrazilo savremene kulturne, umetničke i nacionalno-političke težnje srpskog naroda u Austriji. To nije bio samo heraldički zbornik, kao Vitezovićev, nego su grbovima zemalja i pokrajina dodati likovi 24 srpska i južnoslovenska svetitelja, portret patrijarha Arsenija IV, dugačka pesma posvećena njemu, trijumfalni portret cara Dušana na konju, pohvalna pesma Hristoforu Džefaroviću i lik cara Dušana između Hronosa i Minerve. Tako je stvorena složena idejna celina, koja iskazuje shvatanja o obnovi svetog srpskog carstva, pod zaštitom nacionalnog svetiteljskog hora.

    Napomena: Tekstovi preuzeti sa wikipedije i ovog sajta.



Strana 6 od 32 PrvaPrva ... 4567816 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •