Istorijski grbovi, heraldika - Strana 21
Strana 21 od 32 PrvaPrva ... 11192021222331 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 301 do 315 od ukupno 479
  1. #301

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika


    Radoslav M. Grujić, Apologija srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji i njegovih glavnih obeležja, Novi Sad, 1909.



  2. #302

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika








    Radoslav M. Grujić, Apologija srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji i njegovih glavnih obeležja, Novi Sad, 1909.



  3. #303

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grb Kastriota



    Ilustracije grba na wikipediji


    Iz fojničkog grbovnika

    Grb Kastriota je crni dvoglavi orao, preuzet sa vizantijske ratne zastave. Kada je Skenderbeg vodio ustanak protiv Otomanskog carstva imao je zastavu sa crnim orlom na crvenoj podlozi. Albanci Skenderbega smatraju svojim nacionalnim herojem, stoga je i albanska zastava Skenderbegova ratna zastava. Na zastavi Albanije, orao ima 25 crnih pera koja simbolizuju 25 godina Skenderbegove borbe protiv Osmanlija.



  4. #304

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Nekoliko ličnih grbova (ilustracije D. Acović)


    Nikola Dudvarski, Kornelije Mihajlović, Jovan Ergešić, Jovan Đurišić


    Gavra Ilić, Danilo Ostojić, Andrija Demjanović, Aleksandar Barašarabić



  5. #305

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Nije baš heraldika, ali

    Srpske zastave i grbovi na njima








  6. #306

  7. #307

  8. #308

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku

    Na levoj ploči se pominje Adam Monasterlija (Monasterlije su bili učesnici i junaci Slankamenske bitke), a na desnoj blagorodni Damjan Rogulič (?).
    Oberkaperan Adam Moasterlija je poginuo 1716 kod Iriga sa svim braniocima šanca, njih oko 300, i još oko 100 irižana.
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  9. #309

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Tekst o srpskom plemstvu (Večernje novosti, autor Violeta Talović):

    SRPSKI plemićki korpus danas čini dve hiljade porodica. S obzirom na broj stanovnika, Srbija može da se podiči mnogobrojnom aristikratskom elitom. U Evropi, primera radi, samo su Poljacima i Mađarima preci u nasledstvo ostavili više plemićkih titula. Ko su srpski plemići i ima li Srbija neke koristi od ovolike "plave krvi?"
    - Stratimirovići su jedna od najstarijih srpskih plemićkih porodica - kaže Dragomir Acović, predsednik Srpskog heraldičkog društva. - Mitropolit nekad karlovački Stratimirović pripadnik je ove loze. U Beogradu, poznata plemićka familija su Okoličanji. Jovan Jovanović Zmaj bio je plemić. I Šandor Petefi koji se, iako kršten kao Aleksandar Petrović, ipak smatrao Mađarom. Književnik Ivo Vojnović bio je viđeniji čovek svog doba i imao je titulu grofa od Užica.
    Izdanci plemićkih loza bili su i Ljubibratići od Trebinja, baroni Rajačići od Brinja, obe grane porodice Budisavljević od Prijedora... Stjepan Mitrov Ljubiša imao je titulu plemića. Tu su i Stojanovići od Lacunaša, čuvena porodica filologa Rešetari... Baronica Bajić, udata za grofa Keglevića u Austriji, nedavno je umrla, čime je ova loza ugašena.
    - Kako u novije vreme srpsko plemstvo nije imalo status klase ili staleža mi, nažalost, nemamo formalna i pravna dokumenta koja daju odgovor na pitanje ko se smatra(o) plemstvom - kaže Dragomir Acović, predsednik Krunskog saveta Srbije. - Izvesno je da se plemstvo u Srbiji razvijalo u okviru Ugarske ili svetog Rimskog carstva, kasnije Austrije i u sastavu Venecije ili Rusije. Obično pokušavamo da govorimo o ostacima ili preživljenim tragovima srednjovekovne vlastele koja i ne zna da je plemstvo.
    Istorijski gledano, samo su četiri hrišćanske porodice Turci priznavali kao izvorno srpsko plemstvo. To su, po rečima Acovića, Raškovići koji su naseljavali Stari Vlah, Karapandžići iz Negotina, Zimonjići iz Gackog i Karadžići koji vode poreklo iz Krivošije. Njih su i nadobudni Turci priznavali kao nasledne uživaoce određenih privilegija.
    - Oligarhijsko plemstvo predstavljale su porodice koje su pripadale lokalnoj vlasti u malim gradovima državama, Ulcinju, Baru, Kotoru, Budvi, Risnu - kaže Acović. - Paštrovići su uživali status plemenskih zajednica, ali su kasnije, u zavisnosti od priznanja velikih sila, priznati kao plemstvo. Kotorski plemić u Dubrovniku bio je "niko i ništa", kao i dubrovački u Mađarskoj.
    Njihov položaj bio je veoma komplikovan, a najviše potresa osetili su kada je Austrija nasledila Veneciju u jadranskom primorju i izvršila reviziju plemićkog statusa. Mi u Srbiji, po rečima Acovića, osim potomaka svih kategorija imamo i doseljenog plemstva. Posle Prvog svetskog rata, zbog priliva ruskih emigranata, Srbija je bila zemlja sa najviše plemstva u Evropi.
    Titule su oduvek stvarale konfuziju, ne samo kod nas. Plemstvo bez titule smatra se nižim, a zavisno od tradicije postoje razlike i u nazivu. Neki su sa prediktom "de" ili "fon". Jedna ulica u Beogradu nosi ime Vilovskog, iako se on prezivao Stefanović. Ime je dobio od titule Vilov koja je u prediktu dobila oblik Vilovski.
    - Najniža titula višeg plemstva je baron, što znači slobodan čovek - kaže Acović. - Knez Maternih je lansirao dvosmislenu krilaticu: "Čovek počinje sa baronom!" I među Srbima bilo je prilično barona. Poznat je baron od pšenice i jezera koji je živeo krajem 17. veka. Zna se da je bio sudija plemstva. Titule barona dodeljivane su i zahvaljujući vojnoj službi. Na osnovu propisa Austrougarske, svako ko je odlikovan ordenom Marije Terezije, upisivao se u plemstvo, a ako napiše i zahtev dobijao je titulu barona. Stevan Knićanin tako je postao baron. U Srbiji je bilo između 50 i 80 barona.
    Grof je izuzetno visoka titula i malo porodica je ima. Srbija se i po grofovima može podičiti. Gospodin Acović kaže da ih je oko dvadeset što je visok evropski prosek. Najpoznatiji grofovi su Čarnojevići, Brankovići, Miloradovići, Iveljići, Nako, Vladisavljevići, Pucići...
    - Većina rodova koji se u našoj javnosti pominju kao grofovski ili nije razumela status predaka, ili tvrdi nešto što je teško dokazivo - kaže Acović. - Primer su graničarske porodice koje su bili plemići, ali nisu imali titulu. Mesto Svetozar Miletić celo je naseljeno siromašnim plemstvom. Mađari su im dali status u zamenu za novac koji su im dugovali. Da kao najamnici ne bi radili dobili su zemlju, pa je ovo mesto danas krcato plemićima. Transilvanski knez, u jednom danu, u plemstvo je pretvorio 7.000 vojnika kojima je dugovao platu.
    Naspram "novih plemića" ne samo kod nas nego i u Evropi, stajalo je pravo plemstvo koje uvek držalo do porekla. Francuska porodica De Kusi nikada nije htela da prihvati plemićku titulu, jer su smatrali da je njihovo ime dovoljno. Od njih potiče i pesma: "Nisam ni vojvoda, ni grof, ni baron, meni su ravni samo kraljevi..."


    SRPSKA KRUNA
    PRESTOLONASLEDNIK Aleksandar Karađorđević pripada zasebnoj kategoriji dinasta, rodu koji uživa suverenitet. Smatra se da samo dinasti mogu biti izvor počasti i stvarati novo plemstvo.
    - Onaj ko je suveren može da prenese svoja suverena prava, da ozakonjuje vanbračnu decu, kuje svoj novac, drži svoju vojsku i uživa pravo prestola - kaže Acović. - Osim vladara, kod nas takav prerogativ imala je italijanska porodica Odseskalki, koja je imala pravo velikog palatinata kao vojvode od Srema. Titula plemića stiče se činom rođenja ili pravom prirođenja (stupanjem u brak).
    Ovo pravo odnosi se na žene, koje su udajom sticale titulu muža. To nije automatsko, nego pravo sa posebnim aktom. Muškarac ženidbom titulu ne stiče, osim posebnom voljom. Princeze status gube udajom. Jelena, ćerka kralja Nikole, udajom za Romanova postala je ruska velika kneginja.


    DANAK POREKLU
    PRSTEN sa inicijalima L. H., testament i drveni sanduk bilo je sve što je Mari Hrebeljanović-Lazarević, poslednjem potomku kneza Lazara, ostalo kada je posle Drugog svetskog rata, iz izgnanstva, stigla u Beograd. Magistar biologije, žena velikog intelekta i tužne sudbine, kojoj su pripadale ulice i čitavi kvartovi u Istanbulu, imovina u Maloj Aziji, fabrike i oranice u Anadoloji, život je okončala kao podstanar, izdržavajući se od časova engleskog koji je predavala deci. Sahranjena je negde na Novom groblju.
    Kneginja Mara Hrebeljanović, jedna je od malobrojnih autentičnih srpskih aristokrata, koja je kao po nepisanoj sudbinskoj nepravdi, platila danak poreklu.

    Grbove nekih od ovih porodica smo već videli na temi Još nekoliko raznih, ličnih i porodičnih grbova:












  10. #310

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Još jedan zanimljiv tekst o grbu Skenderbega i Albanije:

    Albanci kao grb koriste crnog dvoglavog orla u sletu na crvenom štitu, odnosno crvenoj zastavi. Ovaj grb vodi poreklo od najvećeg albanskog junaka Skender bega (1405-1468), koji je bio Srbin, poturčen ali Srbin (sl. 1). (Shdždri Nimani; Trojet Shquiptare, Prishtin, 1996, 108)



    Kastriotići su bili srpska vlastela iz sela Kastrati kod Kukeša. Prvi Kastriotić koga spominju izvori je Branilo, gospodar Kanina oko 1368, kapetan srpskog kneza Aleksandra Đorića iz Valone oko 1356. Branilov sin Pavle imao je u svojoj vlasti samo dva sela kod Debra. Pavlov sin Ivan proširio je posed na Debar, Maću, Kurbin i Išem. Ivanova žena se zvala Vojislava i bila je ćerka srpskog gospodara Pologa. Imali su četiri sina; Stanišu, Repoša, Konstantina i Đurđa. Knez Ivan je morao da primi tursko vazalstvo; tri sina su prešla u Islam a samo je Repoš održao veru, zamonašio se i kao kaluđ er umro 25. jula 1431. u Arbanaškom pirgu u Hilandaru. Đurađ je napravio karijeru u turskoj vojsci kao janičar. Zbog visokih vojničkih vrlina, Turci su Đurđu dali ime Iskender Beg, što znači Gospodar Aleksandar, u znak sećanja na Aleksandra Velikog. Kasnije su ga Hrišćani zvali Skenderbeg, Đurađ Kastriot i Đurađ Ivanović. Posle srpske pobede nad Turcima kod Niša 3. 11. 1443. godine, Đurađ Kastriotić je napustio janičare i sultana, i došao u Kroju da organizuje odbranu od Turaka. U njegovoj vojsci, pored Srba, učestvovao je i jedan manji broj Albanaca. Zbog svog učešća u vojsci Đurđa Kastriotića, Albanci su ga proglasili za svog nacionalnog junaka.

    On je jedini njihov nacionalni junak koga imaju u svojoj istoriji iako nije bio Albanac nego Srbin. Đurđeva sestra Marija udala se za Stefana Crnojevića, (gospodar Zete 1451-1465) a sin Jovan se oženio Irenom, ćerkom Lazara Brankovića (despot Srbije 1456-1458). U njegovoj porodici nema nijedne bračne veze sa Arbanasima. Svoj posed Đurađ je zvao Epirom i titulisao se kao epirski knez. (Jovan M. Deretić; Arbanasi u Srbiji, Beograd 1999, 15-16) 1. Skenderbegov pečat, oko 1450. Stefan Crnojević je kao znak kontinuiteta sa Srpskim carstvom i tradicijom za grb Zete uzeo dvoglavog belog orla u poletu na crvenom polju, srpski grb iz najsjajnijih dana, od 1314, od kralja Milutina. Na slici 2. je dat dvoglavi orao u poletu sa srebrnog pečata njegovog sina Ivana. Đurađ Kastriotić, odnosno Skender-beg je, kao Srbin i šurak Stefana Crnojevića, takođe uzeo za grb dvoglavog belog orla u poletu na crvenom polju, ali da bi se grbovi razlikovali, svom orlu je između glava dodao zvezdu šestokraku Posle Tridentskog sabora (1545-1567) Rimska kurija je osnovala Collegium Illiricum koji počinje snažnu unijatsku politiku na Balkanu i fabrikuje Ilirske grbovnike sa planom da unesu zbrku u srpsku istoriju i heraldiku. U njima je izmišljeno da su slovenski carevi Dušan i Uroš vladali nad devet kraljevina: Makedonijom, Bosnom, Dalmacijom, Hrvatskom, Primorjem, Slavonijom, Bugarskom, Srbijom i Raškom, i ujedinili ih u izmišljeni Imperium Illicum. Tako je istorijsko carstvo Nemanjića heraldič kim putem raskomadano na četiri kraljevine: Srbiju, Rašku, Primorje i Makedoniju, koja se ovde prvi put spominje kao posebna država. Slično su prošli i grbovi. Na slici 3. je prikazana najstarija ilirska varijanta Skender-begovog grba iz 1595. (Ivo. Banac; Grbovi, biljezi identiteta, Zagreb 1991, 172) Skender-begov dvoglavi beli orao u poletu (sl. 1) je transformisan u crnog orla u sletu na belom polju! Vek kasnije, hrvatski heraldičar, Pavle Riter Vitezović je 1701. u Beču štampao zbornik Stematografija ili nacrt, opis i obnova ilirskih grbova u kojoj je Balkan podeljen na 56 teritorijalnih grbova. Tu se prvi put u istoriji pojavljuje grb Albanije (sl. 4).


    Pošto albanska država nije postojala do 1912, Vitezović je, u nedostatku inspiracije, Albaniji pripisao grb sa štitom i tvrđavom sa tri kule, kao da se radi o gradskom grbu. Posle osnivanja Kraljevine Albanije 1912, prema planu austrougarskog ministra spoljnih poslova barona Erentala, koji je iste godine umro, austrijski heraldičari su joj, prema Skenderbegovom ilirskom grbu (sl. 3), napravili grb sa crvenim štitom i crnim dvoglavim orlom u sletu (sl 5). Ovim grbom se danas služe i Republika Albanija i Albanci sa Kosova, koji sebe prema mestu boravka zovu Kosovarima iako ta rečne sadrži nacionalno obeležje.

    (tekst je iz ovog članka)



  11. #311

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Da se vratim na Bečej, grb na maloj crkvi i na zgradi pored gradske kuće koje je baronica Jović podigla je zapravo isti, što sam uočio tek nakon što sam slikao ovaj drugi. Jedino što je ovaj drugi urađen reljefno u sklopu fasade pa mi se učinio malo drugačiji a zapravo je gotovo isti - plavi štit sa slikom grada i tri zelena ljiljana u gornjem polju štita, plašt se malo razlikuje pa i slika grada tj kule unutar štita. Iznad štita se nalazi gotovo ista kruna, tako da se u principu radi o istom grbu.





    U Bečeju se na nekoliko zgrada mogu videti grbovi, osim ovih sam primetio da i na zgradi biblioteke postoji dosta jednostavan grb, zatim iznad ulaza u katolički samostan u samom centru grada ima jedan i još sam na jednoj zgradi iznad kolskih vrata uočio jedan grb Mađarske iz 19. veka (stoji godina iznad grba) koji mi po svemu liči na Košutov grb:




  12. #312

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika


    Grb Pavla Jovanovića (1799-1858.) advokata, senatora i prvog gradonačelnika Novog Sada posle Mađarske Bune, pred smrt direktora Gimnazije.

    Otac je Jovana Jovanovića 'Zmaja'.

    Slikao sam u Zmajevnom muzeju u Sremskoj Kamenici.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.04.2010 u 22:32

  13. #313

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Grbovi na fasadama u Novom Sadu:

    Grb na gradskoj kući u Novom Sadu (grb Novog Sada)


    Skulptura žene na fasadi gradske kuće koja pridržava štit, u štitu je grb Novog Sada (primetio sam 2 takve figure na dve strane građevine)


    Grb na eparhijskom dvoru, jedan iznad ulaza iz crkvene porte koji je Nenad već prikazao i jedan na krovu dvora - radi se o grbu eparhije




    Grb iznad glavnog ulaza u župnu crkvu naspram gradske kuće, pretpostavljam biskupski grb



  14. #314

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika

    Citat Turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    Grb na eparhijskom dvoru, jedan iznad ulaza iz crkvene porte koji je Nenad već prikazao i jedan na krovu dvora - radi se o grbu eparhije.
    Treći grb, prenet sa prethodne zgrade Vladičanskog dvora nalazi se iznad stepeništa sa dvorišne strane i ne može se spolja videti. Grb je na pravougaonom polju dimenzija 1,2 x 0,8 m. (po mojoj slobodnoj proceni) slično ukrašen kao onaj iznad bočnog ulaza sa zapadne strane Dvora. Na žalost, nisam imao priliku da ga slikam

    Grb iznad glavnog ulaza u župnu crkvu naspram gradske kuće, pretpostavljam biskupski grb.
    ''U crkvu se ulazi kroz masivni dvokrilni portal, iznad njega je grb u reljefu sa tekstom Crux amore (Krst ljubavi).

    Crkva imena Marijinog u centru Novog Sada, s neogotičkom arhitekturom, ostavljala je veoma snažan utisak na sugrađane, koji su je s dubokim poštovanjem nazvali katedrala. Taj naziv nije adekvatan jer su katedrale crkve pri kojima je sedište biskupa, a on u ovom slučaju rezidira u Subotici.''


    Kako po sećanju mislim, negde sam pročitao da se radi o grbu Kaločke nadbiskupije. No, ne uzimajte to za sigurno. Suigurno je da je na vrhu grba, iznad krsta, biskupski šešir (ako bolje zagledate slike).

  15. #315

    Odgovor: Istorijski grbovi, heraldika


    'Табловид Србски Владетала од Немање до Данас'
    Задњи представљени владар је млади Милан Обреновић, што значи да је 'табловид'направљен око 1870. године.
    Аутор је сликар А. Стефановић, штампано у Бечу.
    Сликао сам у Галерији Матице српске.

    Колко ја разабирам, грбови су више романтичарски него историјски тачно предстаљена династичка и државна знамења.

Strana 21 od 32 PrvaPrva ... 11192021222331 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •