Vitomir Vito Nikolić
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Vitomir Vito Nikolić



    VITOMIR VITO NIKOLIĆ (1934 1994)



    SLIKA IZ DJETINJSTVA

    Gospode, kako pamtim tu sliku,
    Kako je sve to živo u sjećanju,
    Odsjekli su glavu nesrećniku,
    A nekakva je muva pala na nju.

    I dok je nepovratno iz zjenica
    Odlazio čitav jedan svijet,
    Ta je muva mirno išla preko lica
    Kao da se ništa dogodilo nije!

    A tamo je negdje mirisala trava,
    Šumorio jasen, cvrkutala ptica,
    Sve je bilo isto, osim ova glava
    Sa ravnodušnom muvom na sred lica.

    Čučao sam dugo i dok su ostali
    Odlazili siti tog prizora ratnog,
    Neko je viknuo ŠTA ČEKAŠ, MALI?
    NIŠTA, rekao sam, sasvim mator!




    UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU

    Ponekad, davna, sjetim te se,
    a nešto toplo zasja u duši
    kao od dobre stare pjesme
    što se slučajno zapjevuši.

    Gdje li si noćas, ti daleka,
    da li si negdje svila dom,
    ili još uvijek, ko nekad,
    lutaš ponoćnim Beogradom.

    Da li jos traziš onog čudnog,
    onog iz tvojih snova vrelih,
    koga si tražila uzaludno
    i one noći kad smo se sreli.

    Traži, samo traži, tragaj,
    on ipak jednom mora doći
    iz tvojih lijepih snova, draga,
    u tvoje nimalo lijepe noći.

    Kao što dođu ove pjesme
    iz divnih šuma nepoznatih
    pravo u naše ružne nesne,
    u gorku zbilju kasnih sati.

    Ponekad tako sjetim te se,
    a nešto toplo zasja u duši
    kao od dobre stare pjesme
    što se slučajno zapjevuši.




    INTIME

    Noćas tako želim da me neko voli,
    pregršt nečije nježnosti mi treba;
    noćas ću sve da zaboravim i prebolim
    i da se vratim u naručje neba.

    Ja sam bio kafanski i više nič'ji,
    i bio pust i prezren - neželjen ko grobar.
    Noćas bih htio sebi - dječaku da ličim
    i da mi opet kažu kako sam dobar.


    NE VJERUJEM OVOJ NOĆI

    Ne vjerujem ovoj noći
    izdaće me.
    Ako samo sklopim oči,
    ako trenem,
    prikrašće se,
    zaklaće me,
    ili će me udaviti omčom mraka.

    Ne vjerujem ovoj noći,
    crnoj,
    gluvoj,
    bez koraka.
    Još mogu poneki osmijeh da slažem,
    poneku sreću da odglumim,
    još mogu ponešto lijepo da kažem
    svakom osim sebi
    - ne daju mi
    bolnice,
    bolnice,
    brezovici,
    bežanijske kose,
    kasindoli.
    Uzalud se vraćam nekad dragoj slici,
    ptici,
    nebu,
    lišću...
    Boli,
    boli,
    boli...

    I krijem se tako krvav
    unakažen
    u zavjese svoje crne
    strašne kiše...
    Još mogu poneki osmijeh da slažem
    ali sve tiše,
    tiše,
    tiše...



    PROLJEĆE

    Tamniji za tamu ove jeseni tmaste
    i grublji za zimu ove zime prošle
    ja vam ovog proljeća neću mahati, laste
    i neću vam opet reći: Dobrodošle!

    Vrapcima ja moram, nežno, kao otac
    reći nešto toplo u ovaj dan plavi
    vrapcima - tom sitnom zrnevlju života
    što je cvokotalo s nama na mećavi.

    Dok ste vi negdje ispod tuđeg neba
    izvodile svoje igre vragolaste
    ne, vaš mi cvrkut sad zbilja ne treba
    razmažene gospođice laste.

    Oni su s nama zebli ispod streha
    oni su voljeli i ovo golo granje,
    zato, moj pozdrav, vesela grudvo smjeha
    gospodo vrapci, moje duboko poštovanje!!!

  2. #2

    Odgovor: Vitomir Vito Nikolić

    Sve je odveć tužno

    Sve je odveć tužno
    da bi bilo ružno,
    i to što smo slabi
    i lako ranjivi,
    i to što smo tako
    nesigurno živi,
    i to lišće
    koje
    padat ne prestaje...
    Sve je to lijepo,
    pa kakvo je da je,
    jer drugo nam
    ništa
    ne
    ostaje.


    ****

    I opet jesen

    I opet jesen
    opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
    i opet stare, crne slutnje,
    i opet sam si, Nikoliću.
    I opet neka pisma duga,
    očajna pisma bez adrese,
    a nigdje drage, nigdje druga,
    samo ta jesen, opet jesen.

    A šta ako prosviram taj metak
    kroz ovo čelo neveselo,
    pa onda počne sve iz početka,
    život, stradanja, pa opet čelo,
    a šta ako nema zaborava,
    ako je to vječna igra kruga,
    a šta ako tamo ispod trava
    boli ova ista ljudska tuga.

    ****

    Možda


    Možda tu ljepotu
    kojom živim sada
    u nekom životu
    prosanjah
    nekada
    i ona me stiže
    sad
    u mimogredu
    u ovom životu
    ko zna kom po redu.


    Možda baš ovako
    i baš ovoliko
    stajao sam davno
    pred tom istom slikom
    ne sluteći da će
    ona jednog dana
    izaći da živi
    izvan svoga rama
    Poruku je izmenio Lilith_021, 26.03.2010 u 22:46 Razlog: color

  3. #3

    Odgovor: Enes Kišević

    Vito Nikolić
    DRUMOVANJA

    Pjevaju u meni drumovi snažni,
    drumovi dobri kao dlan očin.
    Moram danas otić nekud, da potražim
    malo odmora za umorne oči.

    Idem bez pozdrava, bez poruka,
    ovako lijepo pomućenog uma,
    da tražim okuka, okuka, okuka,
    i iza svake - samo parče druma.

    Pustite me, pustite da odem,
    bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
    drumovi uvijek nekuda vode,
    a ja sam nomadskom glađu proklet.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  4. #4

    Odgovor: Vitomir Vito Nikolić

    Očaj

    Dan osvanu a ja Skadar,
    zle me sile
    pretvorile
    u gomile,
    do temelja porušile.
    Tri godine tako one
    mene lome,
    a ja više nisam kadar
    da se zidam
    i survavam
    niz litice,

    Gojkovice,
    mlada Gojkovice....

    Pjesma


    Na drum palo nebo malaksalo
    Ne može se dalje, Vitomire,
    I do sad se smukom bitisalo,
    Umiri se, veliki nemire,
    Svako te je nadanje izdalo.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #5

    Odgovor: Vitomir Vito Nikolić

    DAN

    Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne može,
    Ovo ruglo danje, malodušno, sivo,
    Ni kiše da se pokisne do kože,
    Ni vjetra, ni sunca ničeg živog.

    I to tako tinja izvan ljudi, mlako,
    Niko tim ne živi. Vičem srdit vani:
    Dane, đubre jedno, ne sviće se tako,
    Gubi se natrag pa pristojno svani
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #6

    Odgovor: Vitomir Vito Nikolić

    PRVI SNIJEG
    Sonja, izađi da skitamo,
    imam ludu želju večeras da lutam.
    Sonja, izađi i iznesi samo
    malo nježnosti ispod kaputa.
    Malo nježnosti, malo samo,
    zalogaj jedan za ogromnu glad.
    Sonja, izađi da skitamo,
    noćas je nestvarno lijep grad.

    Vitomir Nikolić

Slične teme

  1. Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 06.02.2015, 09:50
  2. Tomislav Nikolić podneo ostavku
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 18.06.2007, 21:37
  3. Tomislav Nikolić novi predsednik parlamenta
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 50
    Poslednja poruka: 14.05.2007, 00:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •