Jedan, koji se secam kroz osmeh i koji se dan-danas prepricava u nasoj kuci.
Kod mene na cosku su se skupljala deca svako vece da se igramo a nedeljom bi se okupili i roditelji na klupi pa ogovarali valjda, nemam pojma. Ne znam koliko sam godina imala.. jedno 4-5, i jednu nedelju, kad smo mi zavrsili igranjac, odemo do roditelja da cujemo sta pricaju. Obicno nas nisu pustali, jer su to price za odrasle, ali to vece jesu i neko, ne znam ko, predlozio je da hvalimo roditelje. Sad, jedan kaze kako mu je tata mnogo jak, drugi kako mu je tata pametan, treci kako mu je tata boga.. i dodje red na mene i kazem ja: "A sto moj tata moze da prdne, to ne moze nijedan tako.", i sva ponosna pogledam u caleta kako sam ga nahvalila. Taj se dogadjaj pomene kad god neko okine u kuci
Istina ili izazov?