Jesam. Priznajem.
I sada me grize savest kada se toga setim.
Ali, samo malo.
I sa osmehom na licu.

Na drugom spratu robne kuce bilo sportsko odeljenje ,
a tamo svakojakih rekvizita .
Od pecaroskog pribora do kosarkaskih lopti, a ja kao klinac voleo da igram basket.
I tako shacujem one crvene lopte a one samo sto ne kazu : "Uzmi mene".
I kako odoleti.?
Uzmem jednu i pocnem da je udaram o pod. I tako tapkajuci je sav zanesen,
nisam ni primetio da sam vec na prvom spratu.
Kada sam to shvatio ... . ... . . vec sam bio na konju.
Pa sidjem nehajno u prizemlje, pa na vrata.....i ostalo je legenda.
Posle mi bilo zao ali samo malo a i ko ce se opet penjati na drugi sprat.?

A ovo, komsijske tresnje, zelene kajsije .. i ne racunam u kradju.
To je bila avantura.
Nas decaka iz kraja.