Ma daj prvo da izlecimo sami sebe.Ima mnogo zdravijih drustava od nas,pa neka se ona malo vise bave problemom Roma.
Ma daj prvo da izlecimo sami sebe.Ima mnogo zdravijih drustava od nas,pa neka se ona malo vise bave problemom Roma.
Ironija povijesne zbilje
Neka Umre Svako Ko Mrzi Partizan
Vidiš, a ja mislim da ovo društvo može mnogo da nauči iz priča ljudi sa margine.
I nisam sigurna da si pročitao sve postove na ovoj temi. Jer da jesi, video bi kroz kakve nedaće su te žene prolazile u životu. I možda si mogao nešto da naučiš iz tih priča. Tako bi bio zdravija jedinka ovog društva.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Da, tipicno nase.
Sto da mi resavamo probleme, koji se nas ne ticu.
Lakse ih je gurnuti pod tepih, ima vec ko ce voditi brigu o tome.
Ima, istina,ali ti isti Romi zive u Srbiji i svakodnevno se susrecemo sa njima.
Sve price su istinite.
Sakupljane su godinama.
Pola stvari sam preskocila, gde one pricaju o maltretiranju u braku, cestim batinama.
O sikaniranju.
Od mestana,roditelja, muza , pa i sopstvene dece.
Ovu temu sam posvetila Romkinjama, koje su odrasle, odbacene od drustva, samo zbog svog porekla i boje koze.
Koje su se izdignute glave borile kroz zivot i pokazale da su dostojanstvene.
Zato bih vas molila, ako zelite da vredjate, nemojte, postoje sijaset tema, gde mozete svoje frustracije iskazati.
Ove zene, neskolovane, uglavnom, odrasle u siromastvu i bedi, gde nisu imale pravo glasa,nazalost nisu samo nasa proslost.
Jos sijaset zena romskog porekla zive tako.
I dalje osudjene, zbog tudjih predrasuda.
Bajramsah ( 1966 ) Niksic
Detinjstvo
Moj deda, otac moje mame, bio je sluga.On pamtyi svoje detinjstvo, kao tesko, sluzio je jednom Albancu, nije imao roditelje.
Preziveo je drugi svetski rat.Onda je bio na Kosovu.Govorio je da su najugrozeniji bili Jevreji i Romi.Oni nisu imakli neka osnovna prava, svoju zemlju, bili su proganjani, kako on kaze.
Kad su Italijani dosli, onda su nasi Romi bili najsrecniji, jer su skupljali jaja od kornjace za njih i dobijali hranu, zene su isle po livadama,skupljale jaja i prodavale Italijanima, a oni su im davali konzerve.
Djed mi je dosao sa Kosova i ozenio se bio sas pravoslavnom zenom.
Uz mog dedu dosli su ujak, majka,tetka i mnogobrojna rodbina.Nastanili su se u Crnoj Gori.
Moj otac je bio fizicki radnik.Prvo je radio u nekom kamenolomu u Puzinu, posle u gradskoj cistoci.Majka je bila domacica radila je samo kucne poslove.Otac je imao platu i fino smo ziveli.
Uskolu sam isla samo cetiri razreda, zato sto nije bio niko da me priprema dalje,majka i otac su bili nepismeni i prihvatili su moju zelju da dalje ne ucim.
Mnei onda nije bilo toliko zanimljivo da ucim, nije mi bilo zao sto dalje nisam isla u skolu , jer sam obavljala razne poslove.
Udaja
Ja sam bila verena, vec u petnaestoj godini, tada sam se i udala, ja kao devojka nisam ni postojala,jer sam se vec od petnaest udala.
Kad sam se udala njihova porodica je bila veca.
Bio je obicaj da se nevesta budi rano,pa da recimo, vidi neko, kako brise vani, kako je vredna.
Uskladila sam se jer sam zelela veliku porodicu.
A udaja ...
Prvo je bila veridba.Oni su dosli da me zaprose kod mog oca,moji su pristali.Mi smo vec bili prijatelji, jer moj stric je ozenio njegovu sestru od strica, tako da smo se mi u jednoj svadbi slucajno gledali.
Nakon tri meseca bila je velika svadba.Dosli su , odveli me, sve je bilo kako treba.
Kod nas je obicaj da momak snosi troskove, kad ode da zaprosi devojku.Obicaj je da mom ocu daju serbet,slatku vodu, da popije.Imala sam zlatne zlatne nakite,mindjuse, lire se kod nas zovu,pa sam imala lanceve, vencanicu,svecane cetiri haljine, dimije,imala sam pet vrsta dimija.
Kod nas je obicaj da se menjaju haljine i roba za vreme svadbe.
Svekrva me izvela,ono gledaju cija je lepsa snaha,koja ce lepse da se obuce, koja ima vise zlata, robe, e to je kod nas opstalo i dan danas.
Zivot
U osamnaestoj godini sam postala mama, dobila sam sina.U devetnaestoj sam dobila drugog sina, u u dvadeset prvoj dobila sam cerku, a posle petnaest godina pauze imam i drugu cerku.
Posle sam ih dala u zabaviste.Bili su jedini u Podgorici, medju Romima , koji su isli u vrtici u predskolsku ustanovui na vreme krenuli u prvi razred.
Vaspitavala sam ih da budu fini i da ne vredjaju druge, da cene roditelje i starije, narocito ucitelje,a kasnije nastavnike.
Da li verujete u Boga?
Verujem.
Sta god da se desi, da mi nesto lose krene,ja se nadam, ima Boga i pomoci ce mi tako kako sam zasluzila.Ovde ima jedan manastir zove se Ostrog, izmedju Niksica i Podgorice.Mi se svake godine okupljamo, pretezno Romi, verujemo u te svece.
Imamo mi idzamije, idemo i u dzamije.Ko ne veruje u svoje, nece verovati ni u tudje.A ja verujem i u jedno i u drugo.Kojim god se jezikom molite Bogu,to je jedno isto!
izvor Romkinje, Svenka Savic