Azbuka prošlosti - Strana 13
Strana 13 od 15 PrvaPrva ... 31112131415 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 181 do 195 od ukupno 221
  1. #181

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Lipanjska gibanja - kratki dokumentarac Želimira Žilnika. Naziv za događaje iz 1968.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  2. #182

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Ljubiša, Stjepan Mitrov je rođen u Budvi, u Grblju, poslednjeg dana februara 1824. Otac mu se zvao Mitar, a majka Kata Brdareva, oboje su bili rodom iz Grblja, odakle je Mitar porodicu preselio u Budvu. Nakon očeve smrti, Stjepan je ostao siroče sa nepunih četrnaest godina, na vrlo siromašnom imanju. U Budvi, kao i u celom Primorju, u to doba nije bilo još ni jedne osnovne škole na narodnom jeziku, pa je i Ljubiša morao da školovanje počne na italijanskom. Čekao ga je težak život u porodici bez oca, pa nije mogao da se mnogo posveti školovanju. Nevolja ga je primorala da bude samouk i da se na taj način sprema za praktičan život.

    1843. postaje opštinskim sekretar u Budvi. U celom Primorju je u to doba vladala italijanska kultura, pa je italijanski jezik vladao u celoj javnoj upravi: u sudovima, u opštinama i u svima nadleštvima. Prinuđen svojim zvaničnim poslom da često prebira upravne i sudske zakone, Ljubiša ih je u kratko vreme izučio tako iscrpno da su k njemu dolazili, kao kakvom advokatu, seljaci iz čitave okoline, kojima je on sastavljao sudska akta i branio ih pred sudom. To njegovo samoučko pravničko znanje priznala je kasnije i sama austrijska vlada, kad ga je rešila dužnosti da polaže državno-pravne ispite i imenovala ga javnim beležnikom.

    1860. Ljubiša stupa kao poslanički kandidat za državni sabor u Beču. 1861. postaje član dalmatinske deputacije, koja je vodila pregovore pri banskoj konferenciji u Zagrebu. Od 1861. do 1876. godine bio je poslanik na dalmatinskom saboru i carskom veću u Beču. 1870. postaje predsednik dalmatinskog sabora, u kom svojstvu je ostao do 1878 godine kada su ga sa mesta predsednika oborili lični protivnici, poduprti klerikalnom frakcijom tadašnje Narodne stranke, na čijem je čelu bio čuveni pop-političar Don Mijo Pavlinović.

    Doba između 1870. i 1878. godine Ljubiša je proveo u Zadru, kao predsednik dalmatinskog sabora. Smrt ga je (23. novembra 1878 god.) zatekla u Beču, odakle je 1885. godine prenesen u zavičaj.

  3. #183

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Marković, Svetozar (18461875), publicista, socijalista i političar druge polovine XIX veka.
    Gimnaziju je učio u Kragujevcu i u Beogradu, godine 1863. U Beogradu započinje studije tehnike, koje je kasnije nastavio u Petrogradu kao stipendista srpske vlade, a docnije prelazi da studira u Cirih. U Petrogradu je bio uključen u rad ruskih revolucionarnih kružoka, a u Švajcarskoj počinje da proučava naučni socijalizam.
    Kao veoma mlad počinje da se bavi publicistikom, zbog članka Srpske obmane, objavljenog u novosadskoj Zastavi izgubio je stipendiju, pošto je u ovom napisu napao ceo državni sistem u Srbiji, a posebno birokratiju. Ostavši bez sredstava, vraća se u Srbiju i tu izdaje list Radenik, (1871 - 1872), a potom 1873. u Kragujevcu izdaje list Javnost.
    Svetozar Marković bio je prvi pobornik realističkog pravca u književnosti i socijalistički teoretičar. Svu svoju delatnost usmerio je u pravcu rešavanja političkih problema i pripreme masa za ostvarivanje građanskih prava revolucionarnim putem. Njegovo glavno delo, Srbija na istoku, raspravlja o društvenim, ekonomskim i političkim problemima Srbije sa socijalističkih pozicija. Vrlo rano pokazao je interesovanje i za književne probleme, obrazujući se pod uticajem Černiševskog, Hercena i Dobroljubova.
    U jeku procvata romantizma u srpskoj književnosti, objavio članak je Pevanje i mišljenje, i potom raspravu Realni pravac u nauci i životu, (1871 - 1872), kojima je pokušao da izazove preokret u srpskoj književnosti. Po Markoviću, pesnici su bili krivi za rđav ukus publike, sujeverje naroda i odsustvo jasnih socijalnih i kulturnih perspektiva tadašnjeg srpskog društva. On pritom nije štedeo ni najveće pesnike našeg romantizma, Lazu Kostića i Đuru Jakšića, dok je prema Jovanu Jovanoviću Zmaju imao više obzira.
    Uz kritiku tadašnjeg pesništva, Marković je oštro kritikovao i ondašnju proznu književnost, pri čemu je njegov članak Realni pravac u nauci i književnosti bio široko zasnovana i utemeljena rasprava, zasnovan na naučnom socijalizmu, o istorijskim zakonitostima u društvu i o društvenim procesima koji su doveli do trijumfa naučnog gledanja na te zakonitosti i procese. Po njemu ti naučni zakoni i procesi važe i za umetnost, pa prema tome i za poeziju. Njegovi članci imali su veoma veliki uticaj na dalji tok razvoja srpske književnosti, a posebno na stvaralaštvo mlade generacije književnika.
    Đura Jakšić počinje da piše pesme sa socijalnom sadržinom. Zmaj, koji je u svojoj političkoj poeziji imao mnogo elemenata realizma u potpunosti podržava pokret nove omladine, a od Markovićeve pojave na književnoj sceni sve manje se javljaju pesnici, a sve više prozni pisci, gotovo uvek sa vrlo kritičkim stavom prema savremenim društvenim zbivanjima.
    Zbog napada na vlast, godine 1874. osuđen je na devet meseci zatvora, iz kojeg je izašao teško narušenog zdravlja. Ubrzo ga je, u dvadeset devetoj godini pokosila tuberkuloza. Preminuo je 1875. godine u Trstu.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  4. #184

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Nefertiti je bila žena egipatskog faraona Amenhotepa IV (Akhenatona).
    Njeno ime znači najlepša žena je došla i zaista je bila čuvena po svojoj lepoti ali i voljena u čitavom Egiptu. Ne zna se mnogo o njenom poreklu ni o njenim roditeljima. Postoji mnogo špekulacija i teorija, pa tako neki kažu da joj je majka Tiy dok drugi tvrde da je njen otac Tiy-in brat Aj. Pouzdano se zna da je on bio visoki funkcioner i da nikada nije javno priznao svoje očinstvo. Još uvek se ne zna ko je njena majka jer je odbačena teorija da je to Tiy.
    Nefertiti postaje istorijska ličnost od udaje za Ahenatena. Ona mu je mnogo pomogla u nastojanjima da Egipat prevede na monoteističku veru. Ona i faraon su verovali u Atena, boga svetlosti i u čast njemu podigli novu prestonicu. Ahenaten je bio reformator i revulicionista jer se usudio preseliti prestonicu iz Tebe koja je bila vekovno sedište Egipta. Ovim činom je razbesneo mnoge a posebno sveštenike koji bi ostali bez posla zbog te nove religije. Tačan datum kada se Nefertiti udala za Akhenatona nije poznat. Pretpostavlja se da su imali šest ćerki. U četvrtoj godini svoje vladavine, Akhenaton je uveo veru u sunčani kolut Aton, a iste godine je počeo i da gradi novu prestonicu, Akhetaten, danas poznat pod imenom Amarna.
    Tokom vladavine Nefertiti je promenila ime u Neferneferuaten-Nefertiti što znači najlepša u lepoti je Aten. Sa faraonom je živela u el-Amarni gde su održavane religiozni obredi posvećeni bogu Atenu. Sa Ahenatenom je imala šest kćeri ali nijednog sina. Imena kćeri su Meritaten, Meketaten, Ankhenspaaten, Neferneferuaten, Nefernerure i Sepetenre. Nakon što je Meketaten umrla po rođenju Nefertiti je nestala iz egipatske istorije (oko 1335 p.n.e) i smatrala se mrtvom. Moguće je da je pala u nemilost faraona ili da je ubijena od strane Anhetanovih protivnika. Do danas nije pronađena njena mumija već samo nekoliko komada nakita sa njenim imenom ispred grobnice Ahenatena. Moguće je da je sahranjena negde drugo jer se 2004 pojavilo novo otkriće. Naime pronađeno je nekoliko mumija u skrivenoj prostoriji jedne grobnice te se za jednu mumiju smatra da je Najljepša od svih. Nije objašnjeno zašto je ni kako dospela tu ni ko je preneo. Na mnoga pitanja nije odgovoreno ali teorija do danas nije osporena. Postoji pretpostavka da je Nefertiti iznenadno preminula, i da je njen muž zabranio njeno pominjanje jer je bilo previše bolno za njega. Nefertiti se poslednji put pominje u četrnaestoj godini Akhenatonove vladavine.

  5. #185

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Njevesinska puska
    Ustanak u Srbiji i Bosni 1908 zbog aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske
    Tesko je biti glup u danasnje vreme... Konkurencija je velika...
    A uostalom ko danas nije glup? (bez uvrede)

  6. #186

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    obilic milos legenda srpstwa i junastwa!

  7. #187

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Принцип, Гаврило је рођен 13. јула 1894. у Обљају, код Босанског Грахова а умро је 28. априла 1918 у чешком затвору Терезиенштат. Као члан тајне организације Млада Босна, извршио је атентат на Аустро-Угарског престолонаследника Франца Фердинанда и његову супругу Софију 28. јуна 1914.

    @dule_legenda
    Невесињска пушка је била 1875. и избила је против Турске. Године 1908. у Србији није било устанка, а ни у Босни, осим мањих нереда и побуна.
    П. С. Мојне да те felix чује.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  8. #188

    14 Odgovor: Azbuka prošlosti

    Vojvoda Radomir Putnik

    U Kragujevcu, u porodici učitelja Dimitrija, 1847. godine rođen je sin Radomir Putnik, jedan od najvećih srpskih vojskovođa i stratega i tvorac moderne srpske vojne doktrine.
    Prezime Putnik bilo je neuobičajeno u Srbiji, a po legendi, porodica ga je dobila po nadimku dede Arsenija. Kada su se on i njegova porodica doselili sa Kosova u Belu Crkvu neko ga je pitao kako se zove, a on mu odgovorio da je putnik u nepoznatom pravcu. Seljaci su počeli da ga zadirkuju i nadimak Putnik ostao mu je za ceo život, a nasledili su ga i njegovi potomci.
    Kao učiteljski sin, Radomir je u školu krenuo ranije nego ostala deca, sa šest godina, a školovanje je potom nastavio u Beogradu, u Artiljerijskoj školi. Postaje oficir Srpske vojske i dobija čin potporučnika. Bio je učesnik svih ratova koje je Srbija vodila od 1876. do 1916. godine. Tokom srpsko-turskih ratova komandovao je Rudničkom brigadom i Veterničkim odredom i njegove jedinice istakle su se u svim borbama u kojima su učestvovale.
    Uspesi su doveli i do napretka u službi - tokom Srpsko-bugarskog rata 1985. Putnik postaje načelnik štaba Dunavske divizije, a 1890. i pomoćnik načelnika Glavnog generalštaba. Iako je bio izvanredan oficir političke prilike u zemlji nisu mu išle na ruku. Komandant Šumadijske divizijske oblasti postaje 1893, a samo dve godine kasnije ga skidaju sa položaja. Ubrzo ga i penzionišu, a razlog je bila sumnja da sarađuje sa Radikalnom strankom.
    Posle ubistva kralja Aleksandra Obrenovića 1903. i smene dinastija reaktiviran je i postaje načelnik Glavnog generalštaba i ministar vojske. Od tada rukovodi i ratnim pripremama vojske. Zahvaljujući njegovim naporima srpski vojnici dobijaju brzometno oružje i tešku artiljeriju, ali ne samo to. Utvrđuje se vojna doktrina, povećava i obučava rezervni vojni kadar, otvaraju vojne škole rodova, izrađuju ratni planovi i propisuje plan mobilizacije.
    U Prvom balkanskom ratu kao načelnik Štaba Vrhovne komande znatno je doprineo pobedi srpskih armija u Kumanovskoj bici posle koje postaje prvi srpski vojvoda. Ni u ostalim bitkama njegove zasluge nisu bile manje. U Drugom balkanskom ratu 1913. pravovremeno je rasporedio i pripremio vojsku, predvidevši bugarski napad, što je bilo odlučujuće za trijumf na Bregalnici.
    U Prvom svetskom ratu 1914. veštim manevrisanjem i grupisanjem glavnine srpskih snaga doprineo je slamanju nadmoćnih austrougarskih trupa u Cerskoj i Kolubarskoj bici, a rukovodio je povlačenjem vojske 1915. godine. Posle reorganizacije vojske na Krfu potpuno fizički iznemogao upućen je u Nicu na lečenje. Nažalost, nije dočekao povratak u otadžbinu. U maju 1917. umro je u sedamdesetoj godini, a iza njega je ostao mit o nepobedivosti.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  9. #189

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Stojković Milenko se rodio u selu Kličevcu u nahiji požarevačkoj. Neko vreme je držao dućan u Požarevcu, ali se ipak vratio u selo i živeo kao imućni domaćin. Pred ustanak je već bio na čelu pokreta koji se razvio u njegovoj nahiji. Kada je u leto 1804. godine doneta odluka da se pogube turske dahije (Aganlija, Kučuk Alija, Mula Jusuf i Fočić Mehmed-aga), zbog čije je okrutne vladavine i došlo do nezadovoljstva u narodu, Milenko Stojković je određen od strane srpske i turske vlasti (od koje su se dahije odmetnule i vladale samozvano) da izvrši presudu. Sa družinom od oko 50 momaka otišao je u Ada-Kale, gde su se dahije sklonile, a onda prerušen, tokom noći otišao Ibrahimu, upravniku grada i predao mu pismo u kome se objašnjava zašto je došao i ko ga šalje. Preplašen Ibrahim odao mu je kuću u kojoj su se dahije krile i iste noći Milenko ih je napao. Posle višečasovne borbe dahije su pobijene, a njihove glave, kao lične trofeje, Milenko je odneo u Beograd. Bogato je nagrađen novcem i skupocenim darovima, kao i počastima koje su usledile - tada je ostao zapamćen, što je i u kasnijim bitkama potvrdio, kao veliki junak. Veliki vojnički uspeh doživeo je Milenko Stojković u bici na Ivankovcu. Nakon ove bitke, buna na dahije je prerasla u ustanak protiv turske vladavine. Prvih dana januara 1806. godine Milenko je sa ustanicima prodro u Krajinu i zauzeo utvrđeni Poreč na Dunavu, a naredne godine, vodeći teške borbe na Štubiku i Malajnici, stvarao je uslove da se Rusi 17./18. juna prebace na desnu obalu Dunava. Bitka za izbavljenje trajala je tri nedelje. Dolazak Karađorđa sa pojačanjima omogućio je da se oslobode opkoljeni Srbi na Štubiku. Milenko Stojković je zajedno sa voždom Karađorđem na Velikom ostrvu dočekao ruskog komandanta Mihaela Isajeva. Tu ga je Karađorđe proglasio za vojvodu. Kada je osvojio tursko utvrđenje u Ramu, na obali Dunava, Milenko je iz harema komandanta grada zarobio nekoliko žena i ustanovio sopstveni harem. Sve žene je preveo u pravoslavnu veru. Posle pogibija Turaka u Beogradu 1807. godine, mnoge žene su ostale udovice, a deca siročad; bilo ih je toliko mnogo da se po ulicama gotovo nije moglo prolaziti od onih koji su prosili kako bi opstali. Srbi su ovoj turskoj sirotinji organizovali prevoz lađama natrag u Tursku. Milenko je lađe sačekao u Poreču, mestu na obali Dunava, gde je imao svoje utvrđenje i među putnicima izabrao najlepše devojke i žene kojima je dopunio svoj harem. Negde u to vreme umrla je njegova zakonita žena koja je živela u Kličevcu, pa se on ponovo oženio udovicom krajinskog obor-kneza, Milenom. Turkinje iz harema nisu kod Milenka bile klasične robinje, već više njegove lične miljenice koje su ga posluživale i dvorile. Često ih je vodio sa sobom na putovanja, a kada bi stali da se odmore, prinosile su mu čibuk i kafu. Kada bi se koje zasitio nalazio joj je muža među svojim slugama ili vojnicima i davao joj miraz. Srpskim gospođama koje nisu mogle imati poroda poklanjao je i decu koju su neke od žena dovele sa sobom u harem, a nije isključeno da se među njima našlo i poneko kojem je i sam bio otac. Posle odbrane Deligrada 1809. godine, kada je umesto ranjenog Karađorđa, kraće vreme svim ustaničkim snagama komandovao Milenko Stojković, počela je i njegova svađa sa Karađorđem oko političkih pitanja. Karađorđe je lišio Stojkovića komande ustaničkom vojskom. Tako je došlo do odvajanja Milenka Stojkovića i Karađorđa Petrovića.
    Sukob sa Karađorđem bio je razlog da Milenko pobegne preko Dunava. Pre toga raspustio je harem, ne dozvolivši nijednoj od žena da je snađe neizvesna sudbina; svakoj je dao slobodu i dovoljno novca da sama izabere kakav će život voditi. Sam Stojković je otišao u Rusiju, gde je penzionisan u činu pukovnika. Prema nekim pisanim dokumentima Vuka Karadžića, Milenko Stojković je umro u jednoj varošici na Krimu na obali Crnog mora 1831. godine.

  10. #190

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Троцки, Лав Давидович Бронштајн (7. новембар 1879 21. август 1940) био је руски револуционар и политичар који је имао истакнуту улогу у Октобарској револуцији.
    Лав Троцки је 1912. стигао у у Краљевину Србију у Београд као тридесетогодишњи извештач о збивањима у Балканским ратовима, као дописник московске Правде. У то време још није био бољшевик. Троцки је становао у хотелу Москва, у коме су га либерални српски писци и новинари учили српски језик. Први рапорт из Београда је објавио после доласка 4. октобра 1912. (даклем, пре неки дан деведесетшестогодишњица) године из Будимпеште. Троцки је приликом боравка у српској престоници имао честе сусрете са Драгишом Лапчевићем. Лав Троцки, који се нашао на лицу места као ратни дописник руске либералне штампе, оштро је коментарисао оно што је видео у својим репортажама. Краљевина Србија није била задовољна како Троцки пише за руску штампу, па му је ускратила гостомпримство, због чега је Лав Давидович Бронштајн 1913. године напустио Београд.
    Био је један од организатора Црвене армије.
    Развио је концепт перманентне револуције.
    Био је истакнути члан Политбироа и ЦК.
    Био је у сукобу са Стаљином и након Лењинове смрти протеран је из Совјетског Савеза. У емиграцији наставља борбу против Стаљина и та борба полако прераста у борбу против комунизма.
    Присталице Троцког су основале четврту Интернационалу.
    Убијен је у Мексику 1940. године. Постоје индиције да је један од организатора убиства био Мустафа Голубић.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  11. #191

  12. #192

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    USAOJ (Ujedinjeni Savez Antifašističke Omladine Jugoslavije)
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  13. #193

    14 Odgovor: Azbuka prošlosti

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #194

    Odgovor: Azbuka prošlosti

    Hari Hudini
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  15. #195

    14 Odgovor: Azbuka prošlosti

    Cetkin Klara

    devojačko prezime Ajzner (nem. Clara Zetkin, Einer; 5. jul 1857 20. jun 1933), bila je uticajni nemački socijalistički političar i borac za ženska prava. Do 1917. je bila aktivna u Socijaldemokratskoj partiji Nemačke, a zatim je stupila u Nezavisnu socijal-demokratsku partiju Nemačke (USPD) i njegovom ekstremnom levičarskom krilu, Spartakističkoj ligi - koja je kasnije postala Komunistička partija Nemačke (KPD), koju je ona predstavljala u Rajhstagu tokom Vajmarske Republike od 1920. do 1933.


    Cetkin Klara
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

Strana 13 od 15 PrvaPrva ... 31112131415 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Azbuka gradova..
    Autor yige_gui u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 1736
    Poslednja poruka: 04.12.2019, 01:15
  2. Azbuka prezimena
    Autor _style_ u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 21.03.2019, 00:25
  3. Azbuka drzava
    Autor Sonja u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 738
    Poslednja poruka: 07.01.2019, 18:48
  4. Zemlja imala dva meseca u prošlosti?
    Autor Necromancer u forumu Astronomija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 04.08.2011, 21:54
  5. Moja azbuka
    Autor DrinChe u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 20:22

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •