Nije to spremnost... i "potez(i)" koji se kao odgovor(i) povlači/e na nečiji "zahtev" ,
nije ni proračun da će neko zbog toga biti srećniji, zadovoljniji, da će više voleti
nije ni pretpostavka da će COmpany time nešto više dobiti, da će biti uspešnija, da će duže trajati ...
to je (meni) jednostavno - prisustvo ili odsustvo želje.
A ja imam neutoljivi želju ... žeđ ... za menjanjem. Uvek. I kada "samo" volim ... i kada pripadam.
- Kada "samo" volim, menjam se po svom sopstvenom nahođenju ... a to je teško pratiti.. i još teže prihvatiti.
Od toga nema ništa ... a i nije me briga.
Ali
- Kada pripadam .. menjam se za "njegov groš".. uživam da sledim, veličam, da se poistovetim, da se pretvorim u njegov lik u ogledalu... da se prostrem kao tepih,
da ga udavim kao zmija žabu, sa svojim astralnim projekcijama "prateći" ga u stopu, gde god da je.. po celoj planeti, da ga spopadam sa svojim "žrtvovanjima", poginućima i vaskrsenjima..
sa ko zna kakvim promenama koje se dešavaju same od sebe, u hodu,
koje ajde što iznenađuju njega, nego što "zapanje" i mene
E to je (meni) TO.
I sve te promene nije niko drugi do JA!