Tuga, kao cuvar proslosti - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 18 od ukupno 18
  1. #16

    Odgovor: Tuga, kao cuvar proslosti

    Nekad me "stigne" neka pesma, neki događaj podseti na "gorke" trenutke...ali sve to sada traje kratko. Ostavio sam te stvari iza sebe i shvatio da su bile potrebne da bih sada bio ovo što jesam. Srećom, uvek sam umeo da gledam "šta je dobro u svemu tome" i tako da "sameljem" neke "poraze", neke reči koje su bolele jako.
    Kao mlađi...znao sam da takve trenutke pretočim u lepe pesme (jbg...uvek sam imao bolju inspiraciju kada sam emotivno "na dnu" ).
    Tačno je...imam neke svoje "trenutke" ali tada se osamim, par sati...i sve je OK . Iako sam mnogima bio "rame za plakanje" sam nisam neko ko "drugima plače". Moje bitke, moj bol, moja tuga...
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  2. #17

    Odgovor: Tuga, kao cuvar proslosti

    Druga kao smernica buducnosti...
    Me Bring Da Enlightenment...

  3. #18

    Odgovor: Tuga, kao cuvar proslosti

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku
    A tuga?
    Postoje ljudi koji svoju tugu cuvaju samo za sebe,ne bi rekla da uzivaju u nju, jel mi je to malo mazohicki,pre bih rekla da kad im krene po zlu utapaju se u nju.
    Svoju tugu čuvam za sebe i za ono malo dragih očiju koji znaju da mi uhvate pogled, uzdah, treptaj u glasu, da me pročitaju, da mi ubace žaoku baš kada sam spremna da podelim slabost, da me razumeju i bez velikih jadikovki.
    Čuvam ne zato što tako hoću nego zato što ne umem drugačije. Ne umem ja to da bacim na oglasnu tablu, da se kačim na svako rame o koje se očešem da mu prebacim deo tereta koji nosim u sebi. A valjda je tako lakše, toliko puta ispričaš sve svoje tuge da se i tebi i drugima izližu.
    Ali, ne utapam se. Moja utapanja traju koliko trenutak, pesma dok se svrši ili zora dok ne svane.
    Ne utapam se u tugu, nosim je negde u sebi i živim sa njom.

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku
    Cuvamo proslost duboko u sebi, kako se ne bi ugasila, kako ne bi nestala.
    Iz nje crpimo svoju vrednost i negujemo je ...
    Naiđu tuge u pesmama, mestima ili slikama prošlosti. Naiđu kao žal za davnim danima, kao žal za propuštenim šansama, i ponajviše kao žal za nestalim ljudima. Naiđu tuge isto kao što naiđu i setni osmesi ili zarazni smeh kad nam u glavu, a više u srce opet uleti trenutak prošlosti.
    Nije samo tuga čuvar prošlosti.

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku
    Da li spadate u one ljude, koji tugu nazivaju svojom i uzivaju u njoj?
    Ili se grozite takvih ljudi?
    Naopako kada bih se grozila. Grozila bih se i sebe.
    Ali se grozim onih koji svoje tuge koriste kao izgovor za inertnost, bezvoljnost, tapkanje u mestu, mrzovolju.... koja traje i traje. I prosto ne znam da li tuga definiše njih ili oni tugu.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •